Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-5273/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Lejli Rašidkadić, uz sudjelovanje Ivane Džafić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenika ČČ zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. u svezi članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24, dalje: ZZNO) i drugookrivljene ĆČ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 3. ZZNO-a temeljem optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko goranske, II. policijske postaje Rijeka klasa: 211-07/25-5/33156, urbroj: 511-09-24-25-1 od 22. prosinca 2025. godine, nakon nejavne i glavne rasprave održane 28.srpnja 2026., u prisutnosti uredno pozvanih okrivljenika, a u izostanku uredno pozvanog tužitelja, dana 28. srpnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o

I Prvookrivljenik ČČ, sin Č i ĆČ rođ.Ć, rođ. **.**.1977. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], vozač, zaposlen u "Petrol" Kukuljanovo, sa mjesečnim primanjima od cca 1.200,00 eura, neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, trenutačno se protiv njega ne vodi drugi kazneni ili prekršajni postupak i

drugookrivljenica ĆČ, kći pok. S i pok. G rođ.R, rođ. **.**.1955. u [adresa], državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], kuharica, bez zaposlenja, primateljica socijalne pomoći u iznosu od 150,00 eura, razvedena, majka 2 punoljetne djece, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana, trenutačno se protiv nje ne vode drugi kazneni ni prekršajni postupak

na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ)

krivi su

što su

dana 15. prosinca 2025. godine oko 21:30 sati na adresi [adresa] počinili međusobno psihičko nasilje u obitelji, i to u obiteljskoj kući prvookrivljeni ČČ počinio je psihičko nasilje u obitelji prema osobi starije životne dobi svojoj majci ĆČ (1955.) vrijeđajući ju riječima: „Jebem li ti majku, jesi glupa, ti znaš u čemu je problem glupačo, glupa“, a koje Markovo ponašanje je kod ĆČ izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost, na što je drugookrivljena SČ počinila psihičko nasilje u obitelji prema sinu ČČ obraćajući mu se riječima: „Jebem ti mater, glup si“, a koje Evelinino ponašanje je kod ČČ izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost.

dakle, prvookrivljenik počinio psihičko nasilje u obitelji prema osobi starije dobi koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a drugookrivljenica počinila psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

čime je prvookrivljenik ČČ počinio prekršaj iz članka 22. st. 5. ZZNO-a u svezi članka 10. točke 3. ZZNO-a, a

drugookrivljenica ĆČ počinila prekršaj iz članka 22. st. 1. ZZNO-a u svezi članka 10. točke 3. ZZNO-a

pa se prvookrivljenom ČČ na temelju članka 22. stavka 5. ZZNO-a, i drugookrivljenoj ĆČ na temelju članka 22. stavka 1. ZZNO-a, uz primjenu članka 12. stavka 2. i članka 13. točke 1. ZZNO uz primjenu članka 50. stavka 2. i 3. PZ samostalno i bez izricanja kazne odnosno druge prekršajnopravne sankcije

i z r i č e

ZAŠTITNA MJERA OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA

Na temelju članka 15. stavka 2. ZZNO-a zaštitna mjera se određuje u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Psihosocijalni tretman provest će se kod ovlaštene pravne osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja.

Okrivljenik koji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom ili kaznom zatvora kako je to propisano ZZNO-om.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. PZ okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura i nula centa) koje su dužni uplatiti u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako troškovi prekršajnog postupka ne budu u cijelosti ili djelomično plaćeni u određenom roku, naplatit će se prisilno

Obrazloženje

1. Optužnim prijedlogom II policijske postaje Rijeka okrivljenici se terete za prekršaje opisane u izreci.

2. Prvookrivljenik i drugookrivljenica su ispitani na ročištu za glavnu raspravu dana 28. srpnja 2026. godine, a na kojem se prvookrivljenik izjasnio kao djelomično kriv za počinjeni prekršaj, a drugookrivljenica da se ne smatra krivom.

2.1. U svoju obranu prvookrivljenik je naveo sudu kako je navedenog dana krepao bojler i da je on oko 22:00 sata došao s posla da to popravi, a došao mu je i tata pomoći. Struja nije radila pa je mama komentirala kako to nije znao. Njega je to iznerviralo i počela je svađa, a toliko se uzrujao da se i ne sjeća koje riječi je on rekao majci i majka njemu pa se čak i u policijskoj stanici nije mogao sjetiti točnih riječi. Ta svađa je bila uzajamna i oni su se međusobno govorili ružne riječi, a to ga je uznemirilo. Na poseban upit suda da li inače ima nasilja u obitelji, okrivljenik je naveo da se oni tako razgovaraju cijeli život i da bi po tome imali pedeset godina nasilja iza sebe.

2.2. Drugookrivljenica u svojoj obrani navodi kako je toga dana prvookrivljeni došao doma te da je išao popravljati bojler a ona je čula da je netko došao, električar ili netko. Oni su dugo popravljali taj bojler pa su pozvali i električara, a kada je ona pitala zašto tako dugo popravljaju prvookrivljeni se počeo derati i govoriti "znaš da nisam električar," bio je vrlo nervozan i "jebao joj mater" govorio joj da je "glupača" a i ona je njemu govorila "jebem ti mater glup si" da bi on u jednom trenutku nogom udario radijator i srušio ga pa je ona zvala policiju. Pred policijom su si također svašta izgovorili pa su ih odveli u stanicu i uhitili ih, a ovo ponašanje je nju i povrijedilo i uznemirilo. Na poseban upit da li je prije ili poslije bilo nasilja u obitelji, okrivljenica je sudu rekla da ona smatra da nije jer je njima uobičajeno da si međusobno psuju pa je tako i ona sinu kada je bio deblji govorila da je "debela svinja" a on njoj da je glupa jer ne zna na mobitel. Policiju je pozvala primarno zato što je prvookrivljeni razbio radijator.

2.3. Prvookrivljenik i drugookrivljenica su također sudu izjavili da smatraju kako je novčana kazna vrlo visoka ako se uzmu u obzir njihova primanja te smatraju da bi puno prikladnije bilo da odu na psihosocijalni tretman sa čime su oboje suglasni. Oboje su rekli da zajedno žive te zajedno podmiruju troškove života tj. hrane i režija te bi im ovakva kazna pala na teret zajedničkog budžeta.

2.4. U dokaznom postupku su pročitani: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 6- 7 spisa), izvješće o uhićenju (list 8-9 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 19-20 spisa), izvješće o uhićenju (list 21-22 spisa), službena zabilješka (list 32 spisa), izvješće o intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 33-35 spisa), uvjerenje iz kaznene evidencije (list 41-42 spisa), te izvodi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenike od 28. srpnja 2026. (list 43-46 spisa).

2.5. Iz zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ČČ (list 6-7 spisa) proizlazi kako se posvadio s majkom i da je ona njemu psovala mater.

2.6. Iz zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ĆČ (list 19-20 spisa) proizlazi kako je prvookrivljenik njoj opsovao mater i vrijeđao ju.

2.7. Iz službene zabilješke (list 32 spisa) i izvješća o intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 33-35 spisa), proizlazi kako je intervenciju zatražila drugookrivljenica.

2.8. Iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenike od 28. srpnja 2026. (list 43-46 spisa). proizlazi kako okrivljenici nisu prekršajno kažnjavani, a iz kaznene evidencije da nisu niti kazneno osuđivani.

2.9. Okrivljenici nisu imali primjedbe na pročitane dokaze niti daljnje dokazne prijedloge.

3. Iz članka 10. točke 3. ZZNO-a slijedi psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

3.1. Iz članka 22. stavka 1. ZZNO-a slijedi da tko počini nasilje iz članka 10. ovoga ZZNO-a, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

3.2. Iz članka 22. stavka 5. ZZNO-a slijedi da ako je nasilje u obitelji počinjeno na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi, počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1700,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana.

4. Na temelju ovako provedenog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika i provedenih dokaza, i to svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a u čiju vjerodostojnost sud našao razloga posumnjati, sud nalazi utvrđenim da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja za koje se tereti, pa je okrivljenike proglasio krivima za opisani prekršaj te im je izrekao samostalnu zaštitnu mjeru svakome kao u izreci presude.

4.1. Psihičko nasilje u smislu članka 10. točke 3. ZZNO-a jest nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Radi se o materijalnom kažnjivom djelu čije biće sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje, sama radnja vrijeđanja i prijetnji bez utvrđene posljedice ne bi bila dostatna za proglašenje krivnje. Ovu posljedicu sud u konkretnom slučaju utvrđuje kako slijedi.

4.2. U konkretnom slučaju zakonska posljedica uznemirenosti i povrede dostojanstva nije predmet nagađanja niti pravne presumpcije, već je neposredno i nedvosmisleno utvrđena iz iskaza samih okrivljenika pred ovim sudom. Prvookrivljenik ČČ u svojoj obrani izjavio je da ga je predmetna svađa uznemirila, i to toliko da se ni u policijskoj postaji nije mogao prisjetiti točnih riječi koje su si međusobno izgovorili. Ova izjava nije samo opis emocionalnog stanja, ona je nedvosmislena potvrda da je ponašanje drugookrivljenice prema njemu, u kontekstu predmetnog sukoba, prouzročilo psihičku reakciju koja ga je onesposobila za točno reproduciranje događaja. Takva razina uznemirenosti premašuje puki emocionalni nemir uobičajen u svakodnevnoj komunikaciji i nedvojbeno ispunjava zakonsko obilježje uznemirenosti u smislu čl. 10. t. 3. ZZNO-a. Drugookrivljenica ĆČ u svojoj je obrani izričito izjavila da ju je ponašanje prvookrivljenika povrijedilo i uznemirilo. Ova izjava dana je neposredno pred sudom, bez prisile i s punom poukom o procesnim pravima Radi se o izravnoj, neposrednoj i vlastoručno potvrđenoj izjavi navodne žrtve da je zakonska posljedica nastupila.

4.2.1. Okrivljenici su pred sudom iznijeli tezu da je predmetni način komunikacije za njih uobičajen i da si se cijeli život međusobno vrijeđaju, što prvookrivljenik slikovito opisuje rečenicom da bi po tom osnovu "imali pedeset godina nasilja iza sebe". Ovaj argument sud ne prihvaća iz sljedećih razloga. Prvo, sama činjenica da je neko ponašanje postalo obrascem u određenoj obitelji, ne isključuje njegovu protupravnost niti eliminira zakonsku posljedicu. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ne zaštićuje samo one koji se po prvi put suočavaju s nasiljem već štiti i one koji ga trpe dugotrajno i koji su, upravo zbog tog dugotrajnog trpljenja, možda i desenzibilizirali na vlastite reakcije. Prihvati li se teza okrivljenika, to bi de facto znači da je redovitim ponavljanjem nasilja moguće "zaraditi" imunitet od prekršajne odgovornosti, a što je u izravnoj suprotnosti sa svrhom ZZNO-a. Drugo, bez obzira na to što okrivljenici opisuju takvo ponašanje kao uobičajeno, oboje su pred sudom ipak izjavili da ih je to uznemirilo i povrijedilo. Time je tvrdnja o "uobičajenosti" procesno bespredmetna u odnosu na pitanje ostvarenosti zakonske posljedice jer je ta posljedica izravno i nedvosmisleno potvrđena. Nije moguće istovremeno tvrditi da nešto ne uznemiruje i iskazivati da uznemiruje. Proturječnost između ta dva iskaza razrješava se na jedini pravno konzistentan način: uznemirenost i povreda dostojanstva jesu nastupili, što su okrivljenici i sami potvrdili, a naknadna racionalizacija da je to "normalno za njih" ne briše već nastupjelu zakonsku posljedicu. Nije niti od važnosti što su radnje jednake protupravne količine i težine te što je ista osoba istovremeno i počinitelj i žrtva, odlučna je činjenica što je tim ponašanjem povrijeđeno dostojanstvo i uzrokovana uznemirenost. Uzajamnost svađe i obostrano sudjelovanje u njoj ne isključuju krivnju niti jedne strane.

4.3. Stoga su okrivljenici krivi za opisani prekršaj počinjen s namjerom, budući da su bili svjesni da uvredljive riječi upućuju jedan drugome, htjeli su to učiniti i bili svjesni da takvo postupanje kod žrtve prouzrokuje povredu dostojanstva i uznemirenost, a što je zabranjeno odredbom članka 10. točke 3. ZZNO-a.

5.1. Odabirući vrstu sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, kao i imovinsko stanje okrivljenika te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.

5.2. Također je u smislu članka 11. stavka 2. ZZNO imao u vidu da je svrha prekršajnopravnih sankcija predviđenih tim zakonom zaštita članova obitelji izloženih nasilju, poštivanje pravnog sustava te sprječavanje ponovnog počinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem počinitelja prekršaja.

5.3. Konačno, sud je imao u vidu da je svrha zaštitnih mjera propisanih tim zakonom spriječiti nasilje u obitelji, osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a izriču se radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji.

5.4. Sud smatra da se svrha sankcije u smislu citiranih odredbi kod okrivljenika može postići izricanjem zaštitne mjere psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci. Sud je posebno uzeo u obzir činjenicu da okrivljenici dijele zajedničko kućanstvo, usmjereni su jedan na drugoga, zajednički podmiruju sve troškove te su suglasni da bi oboje više koristi imali od psihosocijalnog tretmana nego od visoke novčane kazne. Izricanjem samostalne zaštitne mjere bez novčane kazne sud smatra da se u potpunosti ostvaruje svrha kažnjavanja i zaštitnih mjera iz čl. 11. i 12. ZZNO-a, pri čemu izricanje novčane kazne, s obzirom na zajedničko kućanstvo i minimalna primanja oboje okrivljenika, ne bi doprinijelo postizanju svrhe sankcioniranja, već bi generiralo kontraproduktivne ekonomske posljedice na zajednicu kojoj je pružena zaštita.

5.5. Svrha je izricanjem i provedbom mjere otkloniti njegovo nasilničko ponašanje odnosno opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji. Okrivljenici nisu ni prekršajnopravno ni kaznenopravno sankcionirani i protiv njih se ne vode prekršajni ili kazneni postupci te im je potrebno pružiti pomoć izricanjem psihosocijalnog tretmana kao samostalne prekršajnopravne sankcije kojom će se kod okrivljenika otkloniti mogućnost daljeg nasilničkog ponašanja i kod njega produbiti svijest o neprihvatljivosti iskazanog ponašanja odnosno potrebe korigiranja ponašanja i bez izricanja kazne u užem smislu riječi.

5.6. Dakle, imajući u vidu navedeno i vrstu prekršaja za koji se okrivljenici terete te način počinjenja, sud dakle smatra da je okrivljenicima potrebno izreći samostalnu zaštitnu mjeru psihosocijalnog tretmana radi postizanja svrhe kažnjavanja, prvenstveno da se okrivljenike odvrati od daljnjeg činjenja prekršaja i spriječi ponovno počinjenje nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem.

5.7. Ako okrivljenici ne postupe u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom ili kaznom zatvora kako je propisano zakonom. Napominje da će tijelo nadležno za provedbu izvršenja zaštitne mjere, uzimajući u obzir sve relevantne parametre, odlučiti o svrsishodnosti provedbe izrečene zaštitne mjere, a s načinom primjene okrivljenici će biti upoznati u pravnoj osobi u kojoj će se ista izvršavati po pozivu suda nakon pravomoćnosti presude.

6. Odluka o troškovima donesena je primjereno dužini i složenosti trajanja prekršajnog postupka te imovnom stanju okrivljenika, a sastoji se od troška jednog ročišta u iznosu od 30,00 eura.

7. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci 28. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Džafić

Lejla Rašidkadić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud.

DNA:

1. ovlašteni tužitelj

2. prvookrivljenik ČČ,

3. drugookrivljenica ĆČ,

4. Hrvatski zavod za socijalni rad – po pravomoćnosti