Poslovni broj: Povrv-337/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista ZG, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 28. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ljerke Gec iz Zagreba, Dankovečka 3, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1371/2024 od 09. siječnja 2025. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 23,88 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 2,00 EUR, sve u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ljerke Gec iz Zagreba, Dankovečka 3, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1371/2024 od 09. siječnja 2025. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 29,85 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. siječnja 2024. godine do isplate, te u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 0,15 EUR, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od

09. siječnja 2025. godine do isplate.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 117,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. srpnja 2026. godine do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 09.01.2025.g. do 28.07.2026.g., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 15. siječnja 2024.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tužene, ranije ovršenice, isplatu iznosa od 53,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2024.g. do isplate, kao i isplatu iznosa od 2,15 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 14.01.2024.g., (što ukupno iznosi 55,88 eura) te naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javna bilježnica Ljerka Gec donijela rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1371/2024 dana 09.01.2025.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tužena je pravodobno podnijela prigovor navodeći da isto ne odgovara stvarnom stanju jer je dio glavnice u iznosu od 30,00 eura plaćen 12.12.2024.g., o čemu dostavlja potvrdu o plaćanju kao dokaz, dok će ostatak podmiriti u roku od 3 dana.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv-337/2025 od 17.02.2026.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1371/2024 od 09.01.2025.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješenju ovog suda od 17.02.2026.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da su stranke prekludirane u iznošenju daljnjih dokaznih prijedloga u smislu čl. 461.a stavak 8. ZPP-a.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), potvrdu o plaćanju iznosa od 30,00 eura od 12.12.2024.g. (list 27 spisa) knjigovodstveno stanje obveznika (list 59-61 spisa), prijepise utuženih računa (list 64-79 spisa), izvod iz matične evidencije obveznika (list 62-63 spisa), podneske stranaka, te ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Naime, obzirom na tuženičin prigovor djelomičnog podmirenja duga, tužitelj je tijekom postupka, podneskom od 16.03.2026.g. iskazao kako je točno je da je tužena dana 12.12.2024.g., dakle nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, uplatila na ime glavnice iznos od 30,00 EUR, slijedom čega tužitelj povlači dio tužbenog zahtjeva za iznos od 30,00 EUR i to po računima za period od mjeseca listopad 2023.g. do mjeseca veljače 2024.g. u ukupnom iznosu od 28,85 EUR te umanjuje obračunatu kamatu utuženu u iznosu od 2,15 EUR na način da povlači dio u iznosu od 0,15 EUR, dok ustraje kod tužbenog zahtjeva za dio neplaćenih računa za period 0303/2024-0606/2024 u ukupnom iznosu od 23,88 EUR i dijela obračunate i neplaćene kamate u iznosu od 2,00 EUR Slijedom iznijetoga, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje od tužene isplatu iznosa od 23,88 eura sa zateznom kamatom tekućom od 15.01.2024.g. do isplate, te iznos uglavničene kamate za period od dospijeća utuženih računa do 14 .01.2024.g. u iznosu od 2,00 eura, uz naknadu ovršnog i parničnog troška.

8. Obzirom na snižavanje tužbenog zahtjeva uslijed djelomičnog podmirenja duga i kojem se snižavanju tužbenog zahtjeva tužena nije usprotivila u daljnjem tijeku postupka, valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi za navedeni iznos i odlučiti kao u točci II izreke presude.

9. Prvotno valja istaknuti da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosilo na uslugu odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa], za period od mjeseca listopada 2023.g. do lipnja 2024.g., te da tužena nije platila račune za navedeno razdoblje, a koji su računi glasili na mjesečne iznose od 5,97 eura kako to proizlazi iz citiranih isprava, slijedom čega sveukupno potraživanje tužitelja iznosi 53,73 eura, odnosno sa uglavničenom kamatom od 2,15 eura, sveukupan dug iznosi 55,88 eura. Sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali svakog 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec

10. Tužena do okončanja postupka nije osporila činjenicu da su mjesečni računi za utuženo razdoblje glasili na iznose naznačene u izvatku iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa.

11. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je primijenio odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ( „Narodne novine“ broj 26/03, 82/04, 110/04 i 178/04, u daljnjem tekstu: ZKG) kao i Pravilnik o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 7 od 29. svibnja 2008. god., u daljnjem tekstu: Pravilnik). Tako odredba čl. 3. ZKG-a propisuje da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti, dok čl. 20. st. 1. i 5. istog Zakona propisano da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti među kojima se nalazi i odlaganje komunalnog otpada, te da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, dok je obveznika plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika. Sud polazi i od čl. 2. Pravilnika, kojim je propisano da se cijena pružene usluge za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada obračunava prema kriteriju količine i svojstvu otpada, te da se za komunalni otpad iz domaćinstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji, kao što je zadužena površina (m2) prostora korisnika usluge.

12. Odredba čl. 5. Pravilnika propisuje da je korisnik usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada dužan platiti račun za pružene usluge do roka određenog na uplatnici, odnosno do datuma dospijeća naznačenog na računu.

13. Osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl.20.st.5. ZKG-a u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika.

14. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

15. Obzirom da je sud uvidom u izvod iz registra matičnih podataka tužitelja neprijeporno utvrdio da je tužena bila evidentiran kao prijavljeni korisnik usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa], za utuženo razdoblje (a koja je činjenica ujedno razvidna i iz izvatka iz poslovnih knjiga, kao i prijepisa utuženih računa), to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tužene, a time i obvezu tužene na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnosi na utuženo razdoblje za koje ju tereti tužitelj u ovom postupku. Tužena također nije osporila predmetnu činjenicu do okončanja ovog postupka.

16. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da je iz prijepisa utuženih računa način obračuna naknade za isporuku komunalnog otpada te uzevši u obzir činjenicu da tužena nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosila prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarni odvoz otpada u njezinom prostoru (niti se je pozvao na činjenicu da je podnosila takve prigovore) u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 ZKG-a utvrdio visinu obračunate naknade za odvoz otpada za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženih računa.

17. Obzirom da je sud izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa, u svrhu dokaza u cijelosti prihvatio, obzirom da iste predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05), uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje za vrijeme trajanja ovog postupka, to je utvrđen osnov i visina tužbenog zahtjeva.

18. Kako tužena tijekom postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirila preostali iznos glavnice za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje u iznosu od 23,88 eura (za koje tužitelj nije snizio tužbeni zahtjev uslijed djelomičnog podmirenja duga), dok je tužitelj za razliku od nje dostavio izvod iz poslovnih knjiga u prilog svojih tvrdnji, to je sud utvrdio da je tužena sukladno odredbi čl. 20. ZKG u obvezi platiti iznos od 23,88 eura (po osnovi računa koji nisu podmireni), a na što ju također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a te je odlučeno kao u točci II izreke presude.

19. Zahtjev tužitelja na platež iznosa iznosa od 2,00 EUR, a koji iznos predstavlja obračunatu kamatu na utužene račune za period od dana dospijeća istih do dana 14.01.2024.g., sud također nalazi osnovanim primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje.

20. Naime, primjenom citiranih zakonskih odredbi, sud nalazi da je na dispoziciji tužitelja da li će zahtjev na platež kamate postaviti u obliku uglavničenog iznosa ili će takav zahtjev postaviti odredivo na način da će potraživati kamatu počev od određenog dana tekuće na određeni iznos. Imajući u vidu da je sud osnovanost visine obračunate i uglavničene kamate utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i čiju visinu tužena nije niti osporila, valjalo je usvojiti zahtjev tužitelja na platež iste, održati platni nalog u navedenom dijelu i odlučiti kao u točci I izreke presude.

21. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na iznos glavničnog potraživanja od 23,88 EUR počev od 15.01.2024.g. do isplate sukladno odredbama čl. 29 st. 1 i 183 ZOO-a, te je odlučeno kao u točci I izreke presude.

22. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a a u svezi čl. 158 st. 1 ZPP-a budući je tužena djelomično podmirila glavnicu nakon podnošenja ovršnog prijedloga , slijedom čega sud nalazi da je tužena dužna podmiriti trošak i u dijelu koji se odnosi na djelomično plaćenu glavnicu. Ovršni trošak se odnosi na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a od 2,50 eura, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a temeljem čl. 6 Pravilnika, što ukupno iznosi 25,00 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.

23. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a obzirom je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kojeg je precizirao uslijed djelomičnog podmirenja duga odmah po prelasku u parnicu, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 16.03.2026.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega uz dodijeljen ovršni trošak od 25,00 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 117,50 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

24. Obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 09.01.2025.g. do 28.07.2026.g. Tužitelju također nije priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni parnični postupak budući je tužitelj imao samo trošak jedne parnične radnje, i to za sastav podneska od 16.03.2026.g. koji mu je sud dosudio, slijedom čega ne bi bilo pravično dosuditi jednokratnu nagradu samo za jednu parničnu radnju, pa je stoga odlučeno kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 28. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura

2. tuženoj

U Zagrebu, 28. srpnja 2026. godine