Poslovni broj Povrv-728/2024-

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva RIJEKA STAN d.o.o., čiji OIB glasi 17259300076, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnicama iz Odvjetničkog društva Kamenar Milutin i Klepac Mustać iz Rijeke, protiv tuženika ZV, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon provedenog pisanog postupka, 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je, kao povjerenica Općinskog suda u Rijeci, 11. srpnja 2024., pod poslovnim brojem Ovrv-5574/2024, UPP/OS-Ovrv-201/2024, donijela javna bilježnica Olga Sokolić-Ožbolt iz Rijeke, a na temelju kojega je tuženiku ZV naloženo da, u roku od 8 dana, tužitelju trgovačkom društvu RIJEKA STAN d.o.o. isplati iznos od 878,82 eura (slovima: osamsto sedamdeset osam eura i osamdeset dva centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 26. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. godine teku po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do 30. lipnja 2026. godine po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2026. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,40% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 48,50 eura od 26. prosinca 2022. do isplate

- na iznos od 54,15 eura od 26. siječnja 2023. do isplate

- na iznos od 54,15 eura od 26. veljače 2023. do isplate

- na iznos od 54,15 eura od 26. ožujka 2023. do isplate

- na iznos od 54,15 eura od 26. travnja 2023. do isplate

- na iznos od 54,15 eura od 26. svibnja 2023. do isplate

- na iznos od 54,15 eura od 26. lipnja 2023. do isplate

- na iznos od 54,16 eura od 26. srpnja 2023. do isplate

- na iznos od 54,16 eura od 26. kolovoza 2023. do isplate

- na iznos od 54,16 eura od 26. rujna 2023. do isplate

- na iznos od 54,16 eura od 26. listopada 2023. do isplate

- na iznos od 54,16 eura od 26. studenog 2023. do isplate

- na iznos od 54,16 eura od 26. prosinca 2023. do isplate

- na iznos od 54,16 eura od 26. siječnja 2024. do isplate

- na iznos od 54,16 eura od 26. veljače 2024. do isplate

- na iznos od 54,16 eura od 26. ožujka 2024. do isplate te

- na iznos od 17,98 eura od 11. studenog 2025. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku ZV da tužitelju trgovačkom društvu RIJEKA STAN d.o.o. naknadi troškove postupka, u iznosu od 252,32 eura (slovima: dvjesto pedeset dva eura i trideset dva centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 28. srpnja 2026. do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,40% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da u uvodno opisanoj pravnoj stvari, koja predstavlja postupak u sporu male vrijednosti, sud nije smatrao potrebnim održati ročište, dok niti jedna od stranaka tog postupka nije sudu u tom pravcu podnijela obrazloženi prijedlog.

II. Smatra se da je tužba u uvodno opisanoj pravnoj stvari povučena za iznos od 144,60 eura, s pripadajućim kamatama, koji predstavlja razliku između iznosa od 1.023,32 eura, potraživanog prijedlogom za ovrhu od 27. ožujka 2024 ., te iznosa od 878,82 eura, zahtijevanog konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, sadržanim u podnesku koji je tužitelj trgovačko društvo RIJEKA STAN d.o.o. dostavio sudu 11. studenog 2025.

Obrazloženje

1. U skladu s prijedlogom za ovrhu od 27. ožujka 2024. godine javna bilježnica Olga Sokolić-Ožbolt iz Rijeke, kao povjerenica Općinskog suda u Rijeci, donijela je 11. srpnja 2024. godine rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pod poslovnim brojem Ovrv-5574/2024, UPP/OS-Ovrv-201/2024, protiv kojeg je 22. srpnja 2024. godine tuženik ŽV (u daljnjem tekstu: tuženik) podnio prigovor, u kojem je naveo da utuženo potraživanje ne postoji i da je s tužiteljem trgovačkim društvom RIJEKA STAN d.o.o. (u daljnjem tekstu: tužitelj) dogovorio da će dugovanje rješavati mjesečno, u jednakim iznosima, s tim da je tužitelju platio prvu ratu.

2. Budući da je takav prigovor bio podnesen pravodobno, pozivom na odredbu čl. 282. st. 3., u svezi s čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12,

25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2881/2014 i dr. od 01. lipnja 2016. godine, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ), doneseno je prvostupanjsko rješenje poslovnog broja Povrv-728/2024-3 od 23. listopada 2025., kojim je stavljeno izvan snage citirano rješenje o ovrsi imenovane javne bilježnice i u dijelu u kojem je određena ovrha ukinute provedene radnje te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U rješenju od 23. listopada 2025. tužitelj i tuženik su upozoreni u smislu pravila iz odredaba čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), čl. 461.a st. 7. ZPP-a, čl. 461.a st. 9. ZPP-a i čl. 461.a st. 10. i 11. ZPP-a.

4. Rješenje suda od 23. listopada 2025. uredno je dostavljeno strankama; tužitelju 11. studenog 2025., a tuženiku 03. studenog 2025.

5. Postupajući u skladu s obvezom iz odredbe čl. 461.a st. 6. ZPP-a, u podnesku koji je sudu dostavio 11. studenog 2025. tužitelj je iznio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Pritom je objasnio da se utuženo potraživanje odnosilo na račune za zajedničku pričuvu za zgradu na adresi [adresa] u [adresa], za koju je tužitelj upravitelj, a tuženik suvlasnik, uz napomenu da je, nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, tuženik podmirio dio dugovanja i da je potom ostalo za podmiriti iznos od 860,84 eura glavnice i 17,98 eura dospjelih kamata na zakašnjelo plaćeni iznos glavnice. Zbog takvih je okolnosti u sadržaju podneska od 11. studenog 2025. tužbeni zahtjev smanjen i zatražena je isplata iznosa od 878,82 eura, s kamatama i s troškovima postupka.

6. Na podnesak tužitelja od 11. studenog 2025., koji mu je uredno dostavljen 05. veljače 2026., tuženik se nije očitovao, a posebno to nije učinio u roku iz t. IV. rješenja Povrv-728/2024-3 od 23. listopada 2025. (s lista 44. sudskog spisa).

7. Postupak u ovom sporu proveden je u cijelosti uz primjenu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a od 11. srpnja 2022. godine (iz Narodnih novina broj 80/22; u daljnjem tekstu: ZID ZPP/22).

8. Taj je propis, u skladu s njegovom odredbom čl. 111., na snagu stupio 19. srpnja 2022. godine, dakle prije no što je, 27. ožujka 2024., podnošenjem prijedloga za ovrhu javnoj bilježnici, započeo predmetni postupak.

9. Uzimajući u obzir da se tužbeni zahtjev u konkretnom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, taj predmet predstavlja postupak u sporu male vrijednosti.

10. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP-a, koja je izmijenjena kroz čl. 81. ZID ZPP- a/22, predviđeno je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok iz odredbe čl. 461.a st. 4. ZPP-a slijedi da će u postupcima u sporovima male vrijednosti sud održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

11. Budući da je odredbom čl. 461.a st. 8. ZPP-a utanačeno da će sud upozoriti stranke na sadržaj odredaba st. 2. do 7. toga članka , u sadržaju rješenja koje je donio 23. listopada 2025., pod poslovnim brojem Povrv-728/2024-3 (s listova 44. do 46. sudskog spisa) sud je postupio po takvoj obvezi.

12. Ponavlja se da su citirano rješenje obje stranke uredno primile, ali da nisu sudu podnijele obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta.

13. Isto tako, niti sâm sud nije smatrao da treba održati ročište.

14. Zato je postupak u ovom sporu proveden kao pisani postupak, na temelju pravila iz odredbe čl. 461.a st. 3. ZPP-a. O tome je donesena i odluka iz t. I. izreke rješenja.

15. Sve upravo opisano značilo je da je sud odluku donio na temelju isprava koje su mu podastrle parnične stranke. U te je isprave sud obavio uvid kako bi bio u mogućnosti donijeti odluku o sadržaju istaknutog tužbenog zahtjeva.

16. No, prije no što je to učinio, sud je donio odluku iz t. II. izreke rješenja. Takva odluka počiva na primjeni pravila iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a.

17. Tuženik, kojem je, kao što je prethodno već pisano, podnesak tužitelja od 11. studenog 2025., u kojem je tužbeni zahtjev smanjen, uredno dostavljen 05. veljače 2026., nije se protivio opisanoj procesnoj dispoziciji tužitelja, koja je, formalno-pravno, predstavljala djelomično povlačenje tužbe, pa je stoga, u skladu s pravilom iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, donesena odluka iz t. II. dispozitiva rješenja, točnije smatrano je da je tužba djelomično povučena.

18. Nakon toga je u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga bio aktualan onaj tužbeni zahtjev koji je tužitelj postavio u podnesku od 11. studenog 2025.

19. Na temelju dokaza materijalno-pravnog karaktera (isprava u spisu) sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj upravitelj zgrade u [adresa] u [adresa] (Ugovor o upravljanju stambenom zgradom, br. 282, od 30. prosinca 1997.; list 50. do 59. sudskog spisa)

- da je tuženik jedan od suvlasnika u zgradi u [adresa] u [adresa], s tim da površina njegova stana iznosi 74,60 m2 (popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima; list 66. i list 71. do 72. sudskog spisa)

- da tuženik nije podmirio zajedničku pričuvu za zgradu u [adresa] u [adresa] u periodu od prosinca 2022. do ožujka 2024. te da je zakašnjelo platio iznose pričuva za period od rujna 2022. do studenog 2022. (izvadak iz knjigovodstvenog stanja; list 73. sudskog spisa)

- da je ukupno dugovanje tuženika po osnovi zajedničke pričuve za period od rujna 2022. do ožujka 2024. iznosilo 1.024,30 eura, a da, nakon zakašnjele uplate od 163,46 eura, preostalo dugovanje tuženika po osnovi zajedničke pričuve iznosi 860,84 eura (izvadak iz knjigovodstvenog stanja; list 73. sudskog spisa) te

- da kamate na zakašnjelo plaćene iznose zajedničke pričuve iznose 17,98 eura (obračun; list 74. sudskog spisa).

20. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), ovaj sud smatra osnovanim konačno postavljeni, smanjeni tužbeni zahtjev, iz podneska tužitelja od 11. studenog 2025.

21. Među strankama je, zapravo, sporno postojanje tražbine tuženika prema tužitelju.

22. Prilikom razrješenja navedenog spornog pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene uvidom u isprave koje su sudu predočili tužitelj i tuženik. Pritom je sud zaključio da ti materijalni dokazi (isprave) pružaju valjanu podlogu za presuđivanje. Svi su ti dokazi međusobno podudarni pa djeluju uvjerljivo.

23. Prije svega, valja ukazati na to da na pravni odnos stranaka ove parnice dolaze u primjenu odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZV), i to one koje reguliraju institut zajedničke pričuve.

24. Odredbom čl. 85. st. 2. ZV-a propisano je da su suvlasnici dužni (…) osnovati zajedničku pričuvu, dok iz odredbe čl. 90. st. 2. ZV-a proizlazi da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, a iz odredbe čl. 93. st. 1. ZV-a slijedi da zajedničkom pričuvom upravlja upravitelj, postavljen od suvlasnika, kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih. Napokon, odredbom čl. 380. ZV-a proklamirana je obveza suvlasnika da plaćaju zajedničku pričuvu.

25. Imajući u vidu da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj izvan svake razumne dvojbe dokazao da je tuženik jedan od suvlasnika zgrade u [adresa] u [adresa], konkretno da je suvlasnik stana broj 4 na ovoj adresi, koji ima površinu 74,60 m2, kao što je dokazao i da je on sâm upravitelj te zgrade, osnovano je zaključiti da je tužitelj aktivno, a tuženik pasivno legitimirana strana u ovom postupku.

26. Kako je obvezu plaćanja zajedničke pričuve, sukladno odredbi čl. 380. st. 1. ZV-a, dužan podmirivati suvlasnik, a cijeneći da je upravo tuženik suvlasnik u zgradi na adresi [adresa] u [adresa], tako postoji njegova obveza da podmiri utužene iznose zajedničke pričuve.

27. Na takvu njegovu obvezu ne može s uspjehom utjecati njegovo pozivanje na to da je s tužiteljem postigao dogovor o otplati duga u ratama. Takav dogovor, naime, tuženik u ovom postupku nije dokazao jer e-pošta koju je priložio prigovoru protiv rješenja o ovrsi javne bilježnice ne ukazuje na sklapanje bilo kakve nagodbe u tom pravcu, nego je ta e-pošta tek odraz želje stranaka da dogovorno riješe dug tuženika prema tužitelju. No, bez postojanja isprave iz koje bi bilo moguće zaključiti da su taj dogovor stanke „pretočile“ u (izvan-sudsku) nagodbu, iz koje bi bilo moguće zaključiti da je obveza tuženika prema tužitelju drugačija od one za kakvu ga tužitelj tereti u ovom sporu kroz konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska od 11. studenog 2025., niti zaključak suda u odnosu na utemeljenost samog tužbenog zahtjeva ne može biti drugačiji od onog koji je sud izveo kroz donošenje odluke iz t. I. izreke presude.

28. Pored toga, kroz sadržaj podneska od 11. studenog 2025. tužitelj je samostalno ustvrdio da mu je tuženik dio duga podmirio i to je onda imalo odraza na njegovu dispoziciju vezanu uz smanjenje tužbenog zahtjeva (o čemu je sud donio odgovarajuću odluku, sadržanu u t. II. izreke rješenja).

29. Osim toga, tuženik u ovom sporu niti s najnižim stupnjem vjerojatnosti nije dokazao je, uz one iznose za koje je i sam tužitelj tvrdio da mu ih je tuženik podmirio, platio još koji iznos utužene tražbine. Teret dokaza o tome bio je upravo na njemu, u skladu s načelom stranačke istine, proklamiranim u odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

30. Nakon što je utvrdio da je tuženik u obvezi platiti iznos zajedničke pričuve za stan broj 4 u zgradi u [adresa] za utuženi period te nakon što je iz isprava koje mu je predočio tužitelj proizišlo da je za taj stan dio iznosa zajedničke pričuve plaćen, ali sa zakašnjenjem, sud je izveo zaključak da je tuženik u obvezi podmiriti utuženi novčani iznos.

31. Ne postoji, naime, niti jedan razlog uslijed čijeg bi se postojanja tuženik mogao s uspjehom osloboditi takve obveze, pa tako niti onaj na koji se on poziva u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javne bilježnike, a koji je vezan uz to da je s tužiteljem dogovorio otplatu u ratama. Dobra volja tužitelja da mu omogući da dug riješi otplatom u ratama još uvijek ne znači da je između stranaka spora zaključen sporazum o takvoj otplati, a jedino bi postojanje sporazuma bilo relevantno za oslobođenje tuženika od obveza tuženikova plaćanja utuženog dugovanja (jer bi to značilo da između stranaka postoji nagodba pa bi tužitelju pripadalo pravo tražiti isplatu samo na temelju nje i samo u onom segmentu u kojemu tuženik tu nagodbu nije ispunio).

32. No, ponavlja se da tuženik postojanje sporazuma (nagodbe) nije dokazao.

33. Zato tužitelju pripada pravo tražiti isplatu na temelju odredaba ZV -a koje uređuju institut zajedničke pričuve.

34. Slijedom svega iznijetoga odlučeno je kao u t. I. dispozitiva presude.

35. Što se tiče visine obveze tuženika u ovoj pravnoj stvari, valja pojasniti da je ona pregledno razvidna iz izvatka iz knjigovodstvenog stanja (s lista 73. sudskog spisa), kao i iz obračuna kamata, kao isprava koje sud prvog stupnja nalazi potpuno podobnim dokazima da na njima utemelji odluku u ovom sporu.

36. Na iznose neplaćene zajedničke pričuve tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate, i to u svemu onako kako je to i tražio konačno postavljenim, smanjenim tužbenim zahtjevom, sadržanim u podnesku od 11. studenog 2025.

37. Dapače, odredbom čl. 19. st. 3. Ugovora o uzajamnim odnosima suvlasnika (s listova 60. do 65. sudskog spisa) razvidno je da obveza zajedničke pričuve dospijeva 15. dana u mjesecu za tekući mjesec pa to znači da je tužitelju pripadalo pravo da moratorne kamate traži i od dana koji je raniji u odnosu na onaj od kojega ih je on u ovom sporu tražio (pripadalo mu je pravo kamate tražiti od svakog 16. dana u mjesecu, a tužitelj ih je tražio od svakog 26. dana u mjesecu).

38. Kako u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a) te kako je tužitelj glede tijeka kamata tražio manje od onoga što mu pripada, tako je glede tijeka kamata trebalo odlučiti kao u t. I. izreke presude.

39. Kao što je prethodno već pisano dio tražbine koju je u ovoj parnici zahtijevao na teret tuženika ticao se i dospjelih kamata na zakašnjelo plaćene iznose glavnice (po osnovi zajedničkih pričuvi). Tu je tražbinu tužitelj zahtijevao u visini od 17,98 eura, a na taj je iznos kamate tražio od dana kada je postavio zahtjev za isplatu dospjelih kamata, točnije od 11. studenog 2025. (jer je upravo u podnesku koji je sudu dostavio toga dana po prvi puta zatražio dospjele kamate na zakašnjelo plaćene iznose glavnice).

40. Tužitelj je i ovu tražbinu u sporu dokazao. To je učinio kroz predočavanje sudu obračuna kamata (s lista 74.). Tu ispravu tuženik ničim nije osporio, a posebno ne predlaganjem kakvih dokaza koji bi bili važni za eventualan drugačiji zaključak suda u odnosu na tražbinu po osnovi dospjelih kamata.

41. Zato je sud smatrao da je visinu dospjelih kamata tužitelj dokazao pa je i o tome odlučio kao u t. I. izreke presude.

42. Tužitelj je na iznos dospjelih kamata s osnovom zatražio kamate od dana kada je sudu podnio zahtjev za isplatu dospjelih kamata, dakle od 11. studenog 2025. To je, naime, u skladu s regulacijom iz odredaba čl. 31. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima od 17. ožujka 2005. (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO).

43. U svezi stope zakonskih zateznih kamata na iznos dosuđen u t. I. izreke presude, za naglasiti je da je 01. siječnja 2008. godine stupila na snagu odredba čl. 29. ZOO-a.

44. Stoga je sud respektirao ovu okolnost, s tim da je za period nakon 01. siječnja 2008. odluku o visini kamatne stope donio prema izmjenama odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 03. listopada 2022. godine (iz Narodnih novina broj 114/22; u daljnjem tekstu: ZID ZOO/22) te iz Uredbe o izmjeni ZOO-a od 30. prosinca 2022. godine (iz Narodnih novina broj 156/22; u daljnjem tekstu: Uredba ZOO/22).

45. U sadržaj t. I. izreke presude sintagma iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO -a, prema ZID ZOO-u/22 i prema Uredbi ZOO/22, unijeta je zbog moguće promjene stope kamata nakon 01. siječnja 2027., i to kako na više, tako i na niže, a sve radi olakšavanja eventualnog ovršnog postupka u povodu ove presude.

46. Odluka o troškovima postupka iz t. II. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

47. U odnosu na konačno postavljeni, smanjeni tužbeni zahtjev, sadržan u podnesku tužitelja od 11. studenog 2025., tuženik je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka koji su, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, bili potrebni za vođenje parnice.

48. Troškovi tužitelja sastoje se od nagrade odvjetniku za sastavljanje jednog podneska, od 11. studenog 2025., koji je bio obrazložen pa nagrada za njegovo sastavljanje iznosi 150,00 eura, u skladu s Tbr. 8. st. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (iz Narodnih novina broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23).

49. Na naznačenu radnju tužitelju je priznat zatraženi trošak PDV-a, po stopi od 25%, u iznosu od 37,50 eura, na temelju Tbr. 46. Tarife/46.

50. Uz nabrojane troškove, tužitelju je dosuđen nastali trošak ovršnog postupka, u iznosu od 25,00 eura, a priznato mu je i pravo na troškove po osnovi sudske pristojbe za presudu, u iznosu od 39,82 eura.

51. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st. 3. jer sud o troškovima postupka odluku donosi u trenutku pisanog redigiranja

konkretne odluke, točnije 28. srpnja 2026., a to je, pak, nakon što je, u smislu dijela XIX. st. 1. Tarife/23, ta Tarifa stupila na snagu.

52. U pogledu troškova postupka tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate (u sadržaju konačno postavljenog tužbenog zahtjeva), s tim da ovaj sud prvog stupnja smatra da mu takvo pravo pripada, i to počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, jer je to u skladu s odredbom čl. 31. st. 3. OZ-a, kao i s čl. 151. st. 3. ZPP-a, koji je noveliran kroz čl. 27. ZID ZPP-a/22.

53. Stoga je glede tijeka kamata za iznos troškova postupka odlučeno kao u t. II. dispozitiva presude.

54. Tuženik troškove postupka nije tražio pa o takvoj njegovoj sporednoj tražbini u parnici sud nije niti donosio odluku jer bi, u suprotnom, povrijedio pravilo iz odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 28. srpnja 2026.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja, donesenih u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu i rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda i rješenje postanu pravomoćni u dijelu koji se pobijaju žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude i rješenja odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

DNA:

- pun. tužitelja, e-komunikacijom, imajući u vidu da je Odlukom ministra pravosuđa od 20. travnja 2020. godine, koja je na službenoj Internet stranici Ministarstva pravosuđa objavljena 21. travnja 2020. godine, utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za e - komunikaciju na svim općinskim sudovima (...), a da su se time, u smislu pravila iz odredbe čl. 118. st. 1. ZID ZPP-a (Narodne novine broj 70/19), ostvarili uvjeti za obveznu e-komunikaciju općinskih sudova s (...) odvjetnicima

- tuženiku, na adresu

PRISTOJBE:

- nadležnost ovlaštenog službenika u sudu, određenog godišnjim rasporedom poslova, u skladu s odredbom čl. 28. st. 6. Zakona o sudskim pristojbama od 27. prosinca 2018. godine (Narodne novine broj 118/18 i 51/23)

U Rijeci 28. srpnja 2026.

S u t k i nj a