Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pl-96/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužitelja Ličke vode d.o.o. Gospić, Bužimska 10, OIB: 90077579259, protiv tuženice ZPC, nepoznatog prebivališta i boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa privremeni zastupnik Vjekoslav Bušić, odvjetnik u Gospiću, Dr. Ante Starčevića 5, radi isplate, izvan rasprave, 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ZPC da tužitelju Ličke vode d.o.o. Gospić isplati iznos od 173,94 eura (slovima:stosedamdesettrieuraidevedesetčetiri centa) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 1,49 eura od 21. studenog 2023. do isplate,

- na iznos od 73,60 eura od 23. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 14,42 eura od 23. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 16,03 eura od 22. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 19,27 eura od 23. srpnja 2024. do isplate,

- na iznos od 11,91 eura od 23. kolovoza 2024. do isplate,

- na iznos od 8,93 eura od 23. rujna 2024. do isplate, te

- na iznos od 28,29 eura od 23. listopada 2024. do isplate,

a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, na račun [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 014869, u roku od 15 dana .

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u koje tužitelj Ličke vode d.o.o. Gospić od tuženice ZPC traži isplatu preostalog utuženog iznosa od 731,67 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate.

III. Nalaže se tužitelj Ličke vode d.o.o. Gospić da tuženici ZPC nadoknadi troškove postupka u iznosu od 115,46 eura (slovima: stopetnaesteuraičetrdesetšestcenta) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. studenog 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate iznosa od 905,61 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate uz naknadu troškova postupka. Spis je dostavljen sudu jer ovršenica, sad tuženica nema prijavljeno prebivalište u [adresa], pa se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave smatra tužbom s prijedlogom za izdavanjem platnog naloga za skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) na temelju čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 114/22).

2. Sud nije prihvatio prijedlog za izdavanje platnog naloga i odlučio je nastaviti postupak po tužbi rješenjem Pl-96/2025-2 od 3. travnja 2025. (str. 39. – 40. spisa)

3. Tužitelj je podneskom od 22. travnja 2025. (str. 41. – 43. spisa) pojasnio tužbeni zahtjev i naveo da je prvotni tužitelj, Vodovod Korenica d.o.o. Korenica trgovačko društvo koje pruža djelatnost javne vodoopskrbe i djelatnost javne odvodnje na području Općine Plitvička Jezera. Člankom 11. Zakona o vodnim uslugama propisano je da djelatnost vodnih usluga (usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje) obavljaju javni isporučitelji vodnih usluga, dok je člankom 42. istoga Zakona određeno da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja usluge, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga (vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi). Temeljem navedenog akta te čl. 9. i 65. Zakona o obveznim odnosima tuženik je, kao korisnik usluge, tužitelju dužan platiti pružene usluge, odnosno tražbinu utuženu rješenjem o ovrsi, kao i zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog računa do isplate na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Iz vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga priloženog prijedlogu za ovrhu (a koji čini sastavni dio rješenja o ovrsi) proizlazi da tužitelj prema tužitelju ima nepodmireno dugovanje čija glavnica iznosi 905,61 EUR. Od trenutka utuženja sporne tražbine, odnosno podnošenja prijedloga za ovrhu u društvu ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, došlo do statusne promjene – pripajanja društva Vodovod Korenica d.o.o. temeljem Ugovora o pripajanju od 7. studenog 2024. novoosnovanom društvu Ličke vode d.o.o. Gospić, koji sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima predstavlja pravnog sljednika ranijeg ovrhovoditelja, te stupa u procesnu poziciju tužitelja u ovom postupku.

4. Tuženica je u odgovoru na tužbu (str. 116. spisa) navela da osporava potraživanje tužitelja u cijelosti, ističe da prigovor zastare potraživanja i zastare samog prava, dok se iz priloženih računa vidi da su izdavani retroaktivno.

5. Tijekom postupka su pročitani kartica kupca – otvorene stavke (str. 29. i 30. spisa), kartica brojila (str. 46. – 48. spisa), računi (str. 49. – 76. spisa), Opći uvjeti isporuke komunalne usluge opskrbom pitkom vodom Vodovoda Korenica d.o.o. (str. 77. – 84. spisa), Odluka o izmjenama i dopunama Općih uvjeta isporuke komunalne usluge pitkom vodom Vodovoda Korenica d.o.o. (str. 85. i 86. spisa) i cjenik vodnih usluga Vodovoda Korenica d.o.o. (str. 91. i 92. spisa)

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. U postupku nije sporno da je tuženica bila korisnica vodnih usluga prednika tužitelja u utuženom razdoblju.

8. Sporno je je li nastupila zastara.

9. Sud nije u postupku održao ročište jer to nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka niti je ijedna stranka podnijela obrazloženi prijedlog da se održi ročište. (čl. 461.a st. 4. ZPP-a).

10. Iz kartica kupaca – otvorene stavke i kartice brojila je vidljivo da je 173,94 eura od ukupno utuženog iznosa dospjelo manje od godinu dana prije podnošenja tužbe, dok je 731,67 eura od ukupno utuženog iznosa dospjelo više od godinu dana prije podnošenja tužbe.

11. Iz priloženih računa je vidljivo da ih je izda retroaktivno tužitelj tuženici za utuženo razdoblje.

12. Iz izvedenih dokaza je razvidno da je dio tražbine, ukupno 731,67 eura, zastario. Čl. 214. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, identično i u kasnijim relevantnim izmjenama u br. 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Zastarni rok za tražbine naknade za vodu je godinu dana (čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a), a počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO-a). To znači da su sve tražbine dospjele više od godinu dana prije podnošenja tužbe (ranije prijedloga za ovrhu) 19. studenog 2024. zastarjele, a kojim činom je tijek zastarnog roka prekinut (čl. 241. ZOO-a) za tražbine kojima zastarni rok još nije istekao i počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. (čl. 245. st. 3. ZOO-a)

13. Što se tiče tvrdnje tuženice da je zastarjelo i samo pravo tužitelja potraživati daljnje isplate na istoj osnovi, čl. 227. st. 1. i 2. ZOO-a propisuje da pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. Kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare. Iz navedenog je jasno da se mogućnost zastare samog prava odnosi samo na povremene tražbine, a koje definira čl. 226. st. 1. ZOO-a kao tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja , a takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. U ovom predmetu je utužena tražbina zbog korištenja vode, a to nije povremena tražbina koja zastarijeva u roku od tri godina po čl. 226. st. 1. ZOO-a, već tražbina koja zastarijeva u roku od godinu dana po čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a. Stoga zastara prava ovdje nije niti moguća.

14. Primjedba tuženice da su računi izdani retroaktivno nije odlučna u ovom postupku. Tražbina je nastala neovisno o tim računima izdanim kasnije i na kojim je sadašnji tužitelj označen kao vjerovnik.

15. Čl. 42. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“, br. 66/19) propisuje da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Stoga je tuženica dužna podmiriti nezastarjeli iznos.

16. Tuženica je djelomično i u većoj mjeri uspjela u sporu, pa ima pravo na naknadu troškova u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a. Od utuženog iznosa od 905,61 eura, tužitelj je uspio sa 173,94 eura ili 19,21%, pa je uspjeh tuženice u sporu 80,79%.

17. Kad se oduzme postotak stranke koja je manje uspjela u parnici od postotka stranke koja je uspjela više, dobije se 61,58%, koliki dio priznatog troška će se dosuditi tuženici.

18. Tuženici se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- nagrada za sastavljanje odgovora na tužbu od 150,00 eura, u skladu s Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), uvećano za PDV 187,50 eura.

Dio koji odgovara postotku od 61,58% tog iznosa je 115,46 eura koji je i dosuđen tužiteljici.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 28. srpnja 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Žalba ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a ZPP-a)

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženici po PZ