Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj Ovr-459/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Editi Jelčić u ovršnom predmetu ovrhovoditelja TELEMACH HRVATSKA d.o.o. za telekomunikacijske usluge, OIB 70133616033, Josipa Marohnića 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Sučić, odvjetnik iz Zagreba, protiv ovršenika MB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Milica Nenadović Timarac, odvjetnica iz Siska, radi ovrhe, dana 28. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od 29. svibnja 2026. za proglašenje (zabranu) pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote, poslovni broj Ovrv-1502/2007 od 15. siječnja 2007.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 29. svibnja 2026. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivice Kraljičković iz Siska, poslovni broj Ovrv-1502/2007 od 15. siječnja 2007.

Z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote, poslovni broj Ovrv-1502/2007 od 15. siječnja 2007. iz razloga propisanih odredbom čl. 50 st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 29. svibnja 2026. podnio ovom sudu podnesak nazvan prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te zabrana pljenidbe i prijenosa kao nedopuštenog, u kojem navodi da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu potraživanja temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv-1502/2007 od 15.01.2007., da je prema specifikaciji FINE tražbina prvi pute aktivirana 04.07.2011., te je i od tog roka preteklo više od 10 godina. Ovršenik osporava dugovanja u cijelosti jer je rješenje o ovrsi u zastari te nije dopuštena naplata, da je dug prema ovrhovoditelju davno podmiren, te da ovrha odnosno pljenidba nije osnovana, a niti dopuštena. Navodi da nije bio pravodobno obaviješten o nastavku odnosno ponovnoj aktivaciji postupka preko FINA-e, niti da je ovrhovoditelj pozvao ovršenicu na plaćanje sve ove godine čime su povrijeđena ovršenikova prava, da nikada nije bio obaviješten ni da predmetna tražbina još uvijek postoji. Ističe da je tijekom proteklih godina uredno podmirio sve poznate obveze, te je proveo i postupak stečaja potrošača, u kojem predmetna tražbina nije bila prijavljena niti evidentirana od strane vjerovnika, a da aktiviranje osnove za plaćanje nakon gotovo 15 godina predstavlja grubo narušavanje načela pravne sigurnosti i savjesnosti te je protivno svrsi instituta zastare, te da ovršenik osporava da su poduzimane zakonite i valjane radnje koje bi dovele do prekida zastare prava na prisilnu naplatu. Ističe da mu nije omogućeno učinkovito sudjelovanje u postupku niti mu je omogućeno pravodobno osporavanje tražbine, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pravično postupanje i jednakost stranaka, te da slijedom svega navedenog, nastavak provedbe izravne naplate predstavlja nerazmjerno zadiranje u prava ovršenika, čime su ispunjene pretpostavke iz članka 210. Ovršnog zakona za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Predlaže se da sud odmah po zaprimanju ovog prijedloga obavijesti Financijsku agenciju o ovom sudskom postupka, budući bi daljnja provedba prisilne naplate tijekom trajanja ovog postupka za ovršenika predstavljala teško nadoknadivu štetu, te predlaže da sud donese hitno rješenje kojim se odgađa izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibota od 15.01.2007. broj Ovrv-1502/07, te zabranu pljenidbe i prijenosa proglasi nedopuštenim.

2. Prijedlog ovršenika od 29. svibnja 2026. dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje.

3. Podneskom od 26. lipnja 2026. ovrhovoditelj ističe da se protiv ovršenika se ne vodi postupak izravne naplate reguliran čl. 209. i 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje OZ-a), već postupak izvansudske ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik, a koji je reguliran čl. 284 OZ-a, te da prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije reguliran kao pravni lijek u slučaju provođenja izvansudske ovrhe, već isključivo kao način zaštite ovršenikovih prava ako se radi o izravnoj naplati na temelju neke od isprava iz čl. 209. OZ-a, te kako se ne radi o postupku izravne naplate, već o izvansudskoj ovrsi na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, predlaže se odbaciti prijedlog ovršenika kao nedopušten.

4. Nadalje, ističe da je javni bilježnik Milan Glibota iz Zagreba 15. siječnja 2007. donio rješenje ovrsi poslovni br. Ovrv-1502/2007, a koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno s danom 21. veljače 2007.

5. Ovrhovoditelj dalje navodi kako je predmetno rješenje o ovrsi prvi put dostavljeno na provedbu Financijskoj agenciji (dalje: Fina) 04. srpnja 2011., da je rješenje zatim bilo zavedeno u redoslijed naplate sve do ispunjenja zakonskih uvjeta propisanih u članku 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje; ZPONS). Ističe da je prvi prekid zastare nastupio je 04. srpnja 2011. i trajao sve do 04. kolovoza 2018. Navodi da iz navedenog jasno i nedvojbeno proizlazi da je FINA prestala postupati najkasnije stupanjem na snagu članka 12. stavka 1. ZPONS -a, što znači da je FINA prestala postupati iz razloga što se protekom 3 godine ovrhovoditelj nije mogao namiriti, a što ukazuje da je FINA-e držala u aktivnosti izvršavanje osnove (blokadu računa) za ovršenika sve do kolovoza 2018. godine (kada je ZPONS stupio na snagu - 04.08.2018.), a koja aktivnost (blokada) prekida zastaru.

Nadalje, navodi da je drugi Zahtjev za naplatu dostavljen FINA-i 15.svibnja 2026. te je FINA zavela navedenu osnovu (rješenje o ovrsi) u redoslijed naplate i započela provedbu ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja, s čime je dakle nastupio i drugi prekid zastare 15.05.2026. Ističe da pri podnošenju drugog zahtjeva za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika 15.06.2026. godine nije protekao rok od 10 godina, pa je stoga ovršenikov prigovor zastare u potpunosti neosnovan.

6. Nadalje u odnosu na ostale prigovore ovršenika (da je dugovanje podmirio, da je bio proveden postupak stečaja potrošača), ističe kako ti navodi nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima, a nije na ovrhovoditelju teret dokazivanja negativnih činjenica (da ovršenik nije prethodno podmirio dug, da nije oslobođen obveze u stečajnom postupku), dakle da su i ostali prigovori ovršenika neosnovani u cijelosti 7. Predlaže prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbaciti kao nedopušten, odnosno, podredno, odbiti kao neosnovan .

8. U odnosu na prijedlog za odgodu ovrhovoditelj ističe da je nedvojbeno da ovršenik nije pružio niti jedan dokaz kojim bi učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a da u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. stavku 1. točkama 1. - 11. OZ-a, a paušalnim navodima kako bi ovršeniku nastala teško nadoknadiva šteta, ovršenik nije dokazao da bi mu provedbom ovrhe doista nastala šteta i to takva koja bi bila teško nadoknadiva, a pozivanje ovršenika na zastaru ne predstavlja uvjet za odgodu ovrhe.

9. Prijedlog ovršenika od 29. svibnja 2026. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nije dopušten.

10. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

11. Člankom 209. st. 1. OZ-a propisano je ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

12. Slijedom navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju ovršeniku temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a - prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim - dopušteno isključivo u postupku izravne naplate koja je pokrenuta sukladno odredbi čl. 209. OZ-a.

13. S obzirom na navode ovršenika sadržane u prijedlogu od 29. svibnja 2026. kao i uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, posebno zahtjev za naplatu podnesen Fini 15. svibnja 2026., sud je utvrdio da je ovrhovoditelj sukladno odredbi čl. 284. st. 1. oz-a Fini dostavio na provedbu rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Glibota poslovni broj ovrv-1502/2007 od 15. siječnja 2007., a kojim rješenjem o ovrsi je određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

14. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari ne radi se o postupku izravne naplate predviđene odredbom čl. 209. OZ-a, već se radi o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primjenjuju odredbe čl. 284. OZ-a, stoga ovršenik ne može koristiti pravna sredstva zaštite u postupku izravne naplate iz čl. 210. OZ-a, već jedino i isključivo može koristiti pravna sredstva propisana odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a.

15. Slijedom navedenog, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim nije dopušten, obzirom u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate, pa stoga ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvom zaštite sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

16. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

17. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o izvansudskoj ovrsi iz čl. 284. OZ-a, sud je prijedlog ovršenika od 29. svibnja 2026. cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a. U svom prijedlogu (kojeg je sud cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a) ovršenik navodi da je tražbina ovrhovoditelja zastarjela, da nije imao saznanja da tražbina još postoji, da je dug davno podmirio, čime osporava provedbu ovrhe iz žalbenog razloga propisanog u čl.50. st.1.toč. 9. i 11. OZ-a.

18. Dakle, protiv gore navedenog rješenja o ovrsi ovršenik sukladno odredbi čl. 284. st. 5. OZ-a podnosi žalbu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a.

19. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

20. Obzirom da je ovrhovoditelj osporio u cijelosti sve navode žalbe, a ovršenik nije dokazao osnovanost svojih navoda javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, sud je temeljem članka 52. stavak 3. OZ-a 1. ovršenika uputio u parnicu kako je odlučeno u izreci ovog zaključka.

21. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe zatraži od suda da odgodi ovrhu.

22. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

23. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

24. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

25. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio žalbu nakon proteka roka propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ -a.

26. Međutim, uvidom u prijedlog za odgodu od 29. svibnja 2026. razvidno je da ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer prisilna naplata tražbine iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, koje temeljem zakona predstavlja ovršnu ispravu redovno podrazumijeva umanjenje imovine dužnika ovdje ovršenika, te samo navođenje otegnutih okolnosti na strani ovršenika ne može se samo po sebi smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

28. Budući je ovršenik tek upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe to će se u parničnom postupku gdje će se odlučivati o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučiti i o trošku ovog postupka, slijedom čega ovaj ovršni sud nije odlučivao o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova.

U Sisku, 28. srpnja 2026.

Sutkinja

Edita Jelčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

Dna:

1. Ovrhovoditelju po punom.

2. Ovršeniku po punom.

3. Fina Sisak – odmah