REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Posl. br. P-579/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Nataši Glavaš odvjetnici iz Pule, protiv tužene Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po Hrvoju Matiću odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon zaključene glavne rasprave dana 03.07.2026. godine održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja te nazočnosti zamjenika punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 28. srpnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovora o kreditu broj 346-90/2005 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 23.11.2005.god. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl.2. koja glasi:
« … prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. »,
u odredbi čl.3.I.1. koja glasi:
« ... protuvrijednost iznosa od 194.780,00 CHF-a»
u odredbi čl.3.II.1. koja glasi:
«… obračunatim po srednjem tečaju Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. za devize….. »
te u odredbi čl.3.III.1. koja glasi:
«… vezana je za tromjesečni LIBOR CHF….. »
pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana, kao i sve ostale odredbe Ugovora koje se tiču valute CHF-a, pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužiteljici OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 6.744,96 eura (slovima: šest tisuća sedamsto četrdeset četiri eura i devedeset šest centi) zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:
na iznos od 0,12 € od 12.12.2005. do isplate,
na iznos od 5,55 € od 04.11.2008. do isplate,
na iznos od 18,32 € od 03.01.2009. do isplate,
na iznos od 8,59 € od 04.02.2009. do isplate,
na iznos od 10,73 € od 06.03.2009. do isplate,
na iznos od 9,14 € od 02.04.2009. do isplate,
na iznos od 5,96 € od 07.05.2009. do isplate,
na iznos od 3,47 € od 05.06.2009. do isplate,
na iznos od 2,26 € od 07.07.2009. do isplate,
na iznos od 1,67 € od 07.07.2009. do isplate,
na iznos od 2,65 € od 08.09.2009. do isplate,
na iznos od 1,01 € od 09.10.2009. do isplate,
na iznos od 2,13 € od 10.12.2009. do isplate,
na iznos od 9,20 € od 05.02.2010. do isplate,
na iznos od 9,50 € od 05.02.2010. do isplate,
na iznos od 9,50 € od 05.02.2010. do isplate,
na iznos od 12,24 € od 09.04.2010. do isplate,
na iznos od 13,55 € od 09.04.2010. do isplate,
na iznos od 13,10 € od 07.05.2010. do isplate,
na iznos od 19,34 € od 10.06.2010. do isplate,
na iznos od 24,22 € od 23.07.2010. do isplate,
na iznos od 29,70 € od 25.08.2010. do isplate,
na iznos od 27,17 € od 09.10.2010. do isplate,
na iznos od 26,29 € od 09.10.2010. do isplate,
na iznos od 34,30 € od 08.12.2010. do isplate,
na iznos od 33,19 € od 08.12.2010. do isplate,
na iznos od 36,52 € od 28.01.2011. do isplate,
na iznos od 39,25 € od 01.03.2011. do isplate,
na iznos od 35,06 € od 02.03.2011. do isplate,
na iznos od 38,51 € od 05.05.2011. do isplate,
na iznos od 37,27 € od 05.05.2011. do isplate,
na iznos od 50,05 € od 06.07.2011. do isplate,
na iznos od 48,43 € od 06.07.2011. do isplate,
na iznos od 68,40 € od 19.08.2011. do isplate,
na iznos od 50,15 € od 11.10.2011. do isplate,
na iznos od 48,53 € od 11.10.2011. do isplate,
na iznos od 50,51 € od 09.11.2011. do isplate,
na iznos od 49,18 € od 07.12.2011. do isplate,
na iznos od 58,76 € od 08.02.2012. do isplate,
na iznos od 58,76 € od 08.02.2012. do isplate,
na iznos od 52,91 € od 18.04.2012. do isplate,
na iznos od 56,56 € od 18.04.2012. do isplate,
na iznos od 58,06 € od 08.06.2012. do isplate,
na iznos od 60,00 € od 08.06.2012. do isplate,
na iznos od 55,03 € od 29.08.2012. do isplate,
na iznos od 56,87 € od 29.08.2012. do isplate,
na iznos od 55,92 € od 15.10.2012. do isplate,
na iznos od 54,11 € od 15.10.2012. do isplate,
na iznos od 58,86 € od 29.11.2012. do isplate,
na iznos od 53,15 € od 15.01.2013. do isplate,
na iznos od 52,40 € od 30.01.2013. do isplate,
na iznos od 54,33 € od 10.05.2013. do isplate,
na iznos od 49,07 € od 10.05.2013. do isplate,
na iznos od 54,33 € od 10.05.2013. do isplate,
na iznos od 52,57 € od 10.05.2013. do isplate,
na iznos od 51,28 € od 06.06.2013. do isplate,
na iznos od 48,51 € od 05.07.2013. do isplate,
na iznos od 50,51 € od 06.08.2013. do isplate,
na iznos od 54,56 € od 20.09.2013. do isplate,
na iznos od 52,89 € od 21.10.2013. do isplate,
na iznos od 56,31 € od 29.11.2013. do isplate,
na iznos od 55,72 € od 20.12.2013. do isplate,
na iznos od 55,15 € od 20.01.2014. do isplate,
na iznos od 58,94 € od 21.02.2014. do isplate,
na iznos od 53,28 € od 21.03.2014. do isplate,
na iznos od 58,28 € od 17.04.2014. do isplate,
na iznos od 54,75 € od 21.05.2014. do isplate,
na iznos od 56,85 € od 23.06.2014. do isplate,
na iznos od 56,70 € od 21.07.2014. do isplate,
na iznos od 59,19 € od 21.08.2014. do isplate,
na iznos od 60,44 € od 23.09.2014. do isplate,
na iznos od 59,53 € od 20.10.2014. do isplate,
na iznos od 63,01 € od 28.11.2014. do isplate,
na iznos od 61,09 € od 17.12.2014. do isplate,
na iznos od 63,42 € od 15.01.2015. do isplate,
na iznos od 63,01 € od 20.02.2015. do isplate,
na iznos od 48,78 € od 20.03.2015. do isplate,
na iznos od 54,01 € od 23.04.2015. do isplate,
na iznos od 52,27 € od 21.05.2015. do isplate,
na iznos od 27,01 € od 23.06.2015. do isplate,
na iznos od 26,13 € od 20.07.2015. do isplate,
na iznos od 27,01 € od 17.08.2015. do isplate,
na iznos od 25,92 € od 10.09.2015. do isplate,
na iznos od 25,09 € od 30.10.2015. do isplate,
na iznos od 25,92 € od 27.11.2015. do isplate,
na iznos od 26,83 € od 11.01.2016. do isplate,
na iznos od 27,72 € od 11.01.2016. do isplate,
na iznos od 27,72 € od 29.02.2016. do isplate,
na iznos od 24,93 € od 01.03.2016. do isplate,
na iznos od 26,65 € od 29.04.2016. do isplate,
na iznos od 25,78 € od 02.06.2016. do isplate,
na iznos od 34,23 € od 02.06.2016. do isplate,
na iznos od 35,27 € od 19.07.2016. do isplate,
na iznos od 36,41 € od 17.08.2016. do isplate,
na iznos od 33,03 € od 15.09.2016. do isplate,
na iznos od 32,79 € od 14.10.2016. do isplate,
na iznos od 35,55 € od 16.11.2016. do isplate,
na iznos od 36,14 € od 16.12.2016. do isplate,
na iznos od 38,04 € od 12.01.2017. do isplate,
na iznos od 37,28 € od 17.02.2017. do isplate,
na iznos od 33,98 € od 18.04.2017. do isplate,
na iznos od 37,62 € od 18.04.2017. do isplate,
na iznos od 33,74 € od 18.05.2017. do isplate,
na iznos od 35,28 € od 14.06.2017. do isplate,
na iznos od 31,78 € od 17.07.2017. do isplate,
na iznos od 29,36 € od 17.08.2017. do isplate,
na iznos od 29,88 € od 18.09.2017. do isplate,
na iznos od 28,51 € od 13.10.2017. do isplate,
na iznos od 29,56 € od 10.11.2017. do isplate,
na iznos od 27,70 € od 11.12.2017. do isplate,
na iznos od 27,44 € od 12.01.2018. do isplate,
na iznos od 28,57 € od 16.02.2018. do isplate,
na iznos od 23,96 € od 15.03.2018. do isplate,
na iznos od 24,78 € od 16.04.2018. do isplate,
na iznos od 22,93 € od 16.05.2018. do isplate,
na iznos od 26,63 € od 15.06.2018. do isplate,
na iznos od 25,85 € od 13.07.2018. do isplate,
na iznos od 30,27 € od 16.08.2018. do isplate,
na iznos od 31,45 € od 18.09.2018. do isplate,
na iznos od 28,29 € od 17.10.2018. do isplate,
na iznos od 29,65 € od 17.11.2018. do isplate,
na iznos od 28,93 € od 04.12.2018. do isplate,
na iznos od 30,54 € od 02.01.2019. do isplate,
na iznos od 29,66 € od 04.02.2019. do isplate,
na iznos od 27,61 € od 08.03.2019. do isplate,
na iznos od 32,63 € od 02.04.2019. do isplate,
na iznos od 28,86 € od 02.05.2019. do isplate,
na iznos od 32,10 € od 31.05.2019. do isplate,
na iznos od 31,50 € od 03.07.2019. do isplate,
na iznos od 33,50 € od 31.07.2019. do isplate,
na iznos od 34,90 € od 03.09.2019. do isplate,
na iznos od 33,45 € od 02.10.2019. do isplate,
na iznos od 34,31 € od 04.11.2019. do isplate,
na iznos od 31,62 € od 09.12.2019. do isplate,
na iznos od 33,87 € od 03.01.2020. do isplate,
na iznos od 35,40 € od 31.01.2020. do isplate,
na iznos od 37,78 € od 02.03.2020. do isplate,
na iznos od 43,69 € od 31.03.2020. do isplate,
na iznos od 42,24 € od 09.11.2020. do isplate,
na iznos od 35,40 € od 07.12.2020. do isplate,
na iznos od 35,73 € od 11.01.2021. do isplate,
na iznos od 35,89 € od 09.02.2021. do isplate,
na iznos od 30,21 € od 09.03.2021. do isplate,
na iznos od 33,35 € od 07.04.2021. do isplate,
na iznos od 33,87 € od 10.05.2021. do isplate,
na iznos od 35,67 € od 14.06.2021. do isplate,
na iznos od 35,86 € od 09.07.2021. do isplate,
na iznos od 36,28 € od 16.08.2021. do isplate,
na iznos od 36,02 € od 06.09.2021. do isplate,
na iznos od 35,91 € od 06.10.2021. do isplate,
na iznos od 39,54 € od 15.11.2021. do isplate,
na iznos od 40,29 € od 04.12.2021. do isplate,
na iznos od 41,97 € od 05.01.2022. do isplate,
na iznos od 39,51 € od 06.02.2022. do isplate,
na iznos od 41,69 € od 07.03.2022. do isplate,
na iznos od 44,97 € od 06.04.2022. do isplate,
na iznos od 41,73 € od 05.05.2022. do isplate,
na iznos od 45,94 € od 07.06.2022. do isplate,
na iznos od 48,29 € od 04.07.2022. do isplate,
na iznos od 53,83 € od 03.08.2022. do isplate,
na iznos od 58,09 € od 07.09.2022. do isplate,
na iznos od 56,47 € od 17.10.2022. do isplate,
na iznos od 56,79 € od 07.11.2022. do isplate,
na iznos od 86,02 € od 05.12.2022. do isplate,
na iznos od 81,59 € od 18.01.2023. do isplate,
na iznos od 78,15 € od 14.02.2023. do isplate,
na iznos od 108,57 € od 09.03.2023. do isplate,
na iznos od 116,47 € od 17.04.2023. do isplate,
na iznos od 112,78 € od 08.05.2023. do isplate,
na iznos od 137,88 € od 01.06.2023. do isplate,
koja na navedene iznose teče od dospijeća pa do 31.7.2015.godine koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.8.2015.godine pa do 31. prosinca 2022. po stop i koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023.godine u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.
III Odbija se tužiteljica prema tuženoj za iznos glavnice od 63.513,85 eura sa kamatom na taj iznos od 6.6.2023.godine pa do isplate , kao i u dijelu tužbenog zahtjeva glede ranijeg tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđene pojedinačne iznose prije datuma navedenih u stavku II izreke ove presude, kao neosnovan.
IV Nalaže se tuženoj da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos 1.749,39 eura zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama iz članka 29 st. 2 ZOO-a koje na navedeni iznos teku počev od 28. 7. 2026. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.
V Odbijaju se, tužiteljica prema tuženoj preko iznosa parničnog troška priznato u stavku IV izreke ove presude sa kamatom na isti, te tužena prema tužiteljici preko iznosa priznatog parničnog troška od 1.852,06 eura, kao neosnovani.
r i j e š i o j e
Dopušta se objektivna preinaka tužbe sukladno podnesku tužiteljice bez datuma zaprimljenog na sudu dana 18.2.2026.godine, listovi 222 do 226 spisa.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 23.11.2005 god. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili su Ugovor o kreditu broj ugovora 346 -90/2005 kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 194.780,00 CHF. Temeljem ugovora o kreditu broj: 346-90/2005 banka je odobrila korisniku (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 194.780,00 CHF -a prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. Ugovorom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti inform irali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka. Nadalje navodi da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.god. te posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača a kojom se utvrđuje: ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope, ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita veže za valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Sve opisane odredbe ugovora o valutnoj klauzuli protivni su kogentnim odredbama čl.81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl.87. Zakona o zaštiti potrošača). Sukladno odredbi čl.323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početno ugovoreni tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja predmetnog ugovora obzirom su jedino navedeni parametri tužitelju bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope, tužitelj smatra da je predmetni kredit znatno preplatio za određeni novčani iznos, no kako mu tužena banka nije dostavila dokumentaciju potrebnu za izradu izračuna, tužitelj u ovom trenutku ne može postaviti točno određenu visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate. Tužiteljica je specificirala svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju. Slijedom navedenog tužitelj je predložio sudu donijeti odluku u kojoj će prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev kojeg je tijekom postupka u konačnici specificirao u podnesku od bez datuma koji je zaprimljen dana 18.2.2026.godine, listovi 220 do 226 spisa.
2. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara vrijednosti predmeta spora, budući da je tužitelj istu naznačio suviše visoko te predlaže da sud na pripremnom ročištu smanji, odnosno odredi novu vrijednost predmeta spora. Tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu br. 346-90/2005 dana 23. studenoga 2005. (dalje: ugovor o kreditu). Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Prvenstveno, tuženik osporava tužitelju svojstvo potrošača. Također, tuženik naglašava kako sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ne mogu predstavl jati odredbe ugovorene suprotno načelu savjesnosti i poštenja te odredbe kojima bi se prouzrokovala značajna neravnoteža u ugovornom odnosu na štetu korisnika kredita. navodi da kako bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03) i to: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj je prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je, samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj pogrešno ističe u tužbi da bi tuženik postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem CHF valute obveze, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Takav stav nije utemeljen na zakonu, niti proizlazi iz okolnosti slučaja. Nejasno je zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena, te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima. Navodi da je predmetnim ugovorom je ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 35 godina. Stoga je jasno da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga je nesporno da tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 35 godina, a valutnu je klauzulu ponudio tužitelju upravo kao zaštitnu vrijednosnu klauzulu za budući slučaj potrebe očuvanja kupovne moći kune. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu, kao i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula, pa tako i CHF valutne klauzule. Nadalje, tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Tuženik osporava da bi ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Navedeno iz razloga jer je isti sklopljen u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima i to člankom 1021. koji kao lex specialis, regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita. Tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare. Slijedom navedenog tuženik je predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.
3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima: 12-52 spisa, 64-99 spisa, 105-107 spisa-zapisnika, 108-111 spisa-iskaza s ročišta od 03.06.2024. godine, 116-118 spisa-iskaz s ročišta od 25.07.2024., 120-122 spisa, 138-158 spisa-nalaza i mišljenje sa privicima na 159-209 spisa, specificiranog tužbenog zahtjeva glede kondemnacije iz podneska od 18.02.2026., zapisnika od 24.02.2026. , te iskaza vještakinje.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj glede deklaracije osnovan je u cijelosti. Kondemnatoran tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj koji je glede kondemnacije u konačnici specificiran sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke u nedatumiranom podnesku na listovima 222 do 226 spisa osnovan je u manjem dijelu.
5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da su parnične stranke dana 23.11.2005.godine zaključile Ugovor o kreditu broj ugovora 346-90/2005 koji prileži na listovima 38 do 46 spisa, u daljnjem dijelu teksta predmetni ugovor, kojim ugovorom je tužena kao davatelj kredita odobrila tužitelj ici UI, sada OI (iz JMBG-a na str. 48 spisa se vidi da se radi o i istoj osobi sukladno dostavljenom OIB [osobni identifikacijski broj]u) kao korisnici kredita iznos od 194.780,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria banke važećem na dan korištenja kredita, list 39 spisa članak 2 ugovora. Člankom 3 predmetnog ugovora kredit je ugovoren u trajanju do 30.11.2024.godine, list 40 spisa.
6. Nije sporna činjenica da je temeljem članka 3. predmetnog ugovora ugovorena redovna kamata od 1,5%- dekurzivno godišnje, te da je člankom 2 i 3 predmetnog ugovora ugovorena valutna klauzula u kojima se glavnica i anuiteti veću za valutu švicarskog franka na način kako je to i navedeno u deklaratornom dijelu tužbenog petita. Stoga nije sporna činjenica da je predmetni kredit ugovoren u valuti CHF tj. da je glavnica vezana za Švicarski franak. Nije sporna činjenica predmetni kredit nije konvertiran, što su stranke učinile nespornim i na ročištu od 22.3.2024.godine, list 2 tog zapisnika.
7. Nije sporna činjenica koja je vidljiva i iz sadržaja predmetnog ugovora na str.38 do 46, da je predmetni ugovor pisala banka tj. pravni prednik tuženika (pravni slijed također nije sporan) što je potvrđeno iskazom same tužiteljice, a isto je vidljivo i iz samog sadržaja predmetnog ugovora gdje se vidi naziv pravnog prednika tužene.
8. Nije sporna činjenica da na listovima 169 do 181 spisa prileži otplatni plan za predmetni ugovor o kreditu.
9. Nije nadalje sporna činjenica da na listovima 12 do 31 spisa prileži pregled prometa po predmetnom kreditu, dok na str. 31 do 37 spisa prileži specifikacija uplata po predmetnom kreditu.
10.Nesporna je nadalje i činjenica da na listovima 48 do 50 prileži Ugovor o kupoprodaji stana od 5.10.2005.godine kojeg je tužiteljica kao kupac zaključila sa prodavateljem CI i koju kupoprodajnu cijenu se tužiteljica kao kupac obvezala prodavatelju platiti putem kredita Hypo Alpe Adria banke.
11. Sve navedene činjenice proizlaze iz postojećih dokaza u spisu.
12. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari cijeneći sadržaj odgovora na tužbu jest pitanje osnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva. Sporno je nadalje pitanje da li je nepoštena ugovorna odredba predmetnog ugovora i to dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnom odredbi o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka u kojima s glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka. U svezi s tim sporno je pitanje da Odluka iz predmeta Pž-7129/13 se može odnositi na ovaj slučaj vezano za granice pravomoćnosti. U svezi s tim sporan je i prigovor zastare. Sporno je i pitanje da li predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor te da li tužitelj ima pravni interes za podnošenjem deklaratorne tužbe. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.
13. Vezano za istaknuti prigovor zastare isti je bio neosnovan u cijelosti.
14. Naime, vezano za to pravno pitanje i u revizijskog odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2245/17 od 20.3.2018. zauzeto je između ostalog i pravno stajalište da prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba je podnesena 4.4.2012.godine u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda RH PŽ- 7129/13 od 13.6.2014.godine) dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava koja je podnesena 4.4.2012. godine, da je presuda prvostupanjska Trgovačkog suda Zagreb P-1401/2012 donesena 4.7.2013. , da je presuda Visokog trgovačkog suda Pž- 7129/13 donesena 13.6.2014. pa je ista u tom dijelu postala pravomoćna upravo 13.6.2014. (a ista je prošla i kontrolu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9.4.2015. godine). Konačno vezano za valutnu klauzulu, što je predmetom ovog spora, vrijedi analogno sve ono što je prethodno navedeno s time što valja za taj dio tražbine vezano za prekid zastare valja uzimati datum 14.6.2018.godine sukladno odluci Visokog trgovačkog suda Pž-6632 /2017. ,a što je potvrđeno kroz odluku Vrhovnog suda Rh rev 2221/2018-11 od 3.9.2019.godine, zbog čega niti od 14.6.2018. godine pa do 6.6.2023.godine kad je bila podnesena tužba u ovom predmetu, primjenom čl. 225 ZOO-a (petogodišnji zastarni rok) budući se radi o kondikcijskoj tužbi nije nastupila zastara budući nije do dana podnošenja tužbe protekao zastarni rok od 5 godina. Stoga je prigovor zastare valjalo odbiti kao neosnovan. Isto tako sukladno recentnoj praksi Vrhovnog suda RH (sjednica Građanskog odjela RH Su-IV-123/2024-5 (2/249 kad je riječ o potraživanju iz iste činjenične osnove (tzv. neprava preinaka) zastare se prekida već podnošenjem (prvotne) tužbe, a opisano se navodi u kontekstu naknadne specifikacije tužbenog zahtjeva glede kondemnacije nakon provedenog vještva.
15. I u revizijskog odluci Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. jasno se navodi (list 7 i 8 obrazloženja) da vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu članka 241 ZOO-a, a isto tako se radi o restitucijskom zahtjevu iz ništetnih ugovora na koje se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske u istoj odluci zaključuje da u nedostatak posebnih zakonskih odredbi koje bi izrazito uređivale prekid zastare zbog pokretanje postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprečava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava revizijski sud nalazi da je vođenje kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavljaju supsidijarni izvor prava kojeg prihvaća u cijelosti i ovaj sud.
16. Stoga budući je došlo prekida zastare zastarni rok je ponovno počeo teći u odnosu na valutnu klauzulu od 14.6.2018.godine, pa kako je predmetna tužba zaprimljena na sudu dana 6.6.2023.godine godine to kako je već obrazloženo nije istekao petogodišnji zastarni rok pa je valjalo odbiti istaknuti prigovor zastare kao neosnovan jer u odnosu na valutnu klauzulu valja početak zastarnog roka sagledati od 14.6.2018.godine slijedom čega to nije istekao petogodišnji zastarni rok za tražbinu koja je predmetom ove parnice.
17. U odnosu na pravni interes tužiteljice imenovana je u ovoj pravno stvari podnijela ne samo deklaratornu nego i kondemnatornu tužbu zbog čega nema mjesta primjeni članka 187 ZPP-a. No i neovisno o navedenom ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, članka 326 st. 1 ZOO -a osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326 st. 1 ZOO-a. Opisano pravno stajalište izraženo je i u Revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH Rev-2868/2018 od 12.2.2019.godine.
18. U odnosu na meritum spora tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju vještaka u konačnici specificirala svoj konačan kondemnatoran tužbeni zahtjev u podnesku bez datuma koji je zaprimljen dana 18.2.2026.godine na strani 222 do 226 spisa.
19. Sukladno recentnoj sudskoj praksi primjerice presude Županijskog suda Pula Gž-520/2018 od 10.6.2019., a takvo pravno stajalište je u suglasju i s pravnim stajalištem većine Županijskih sudova te pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4.7.2013. i presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 9.4.2015. u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pokrenutom tužbom u smislu čl. 502.a ZPP-a utvrđena je povreda propisana Zakonom o zaštititi potrošača i ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i u odnosu na tuženika za ugovore sklopljene u razdoblju od 10.9.2013. do 31.12.2013. godine. I prema čl. 138.a ZZP-a propisano je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštita potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
20. Isto tako i člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) dalje u tekstu ZPP, propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st 1. ovog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Opisano se navodi u kontekstu brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske a vezano za istu činjeničnu i pravnu problematiku kao i u ovom sporu.
21. Tako je primjerice u rješenju Revt-575/16 od 3.10.2017. kojim je bila ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. ali samo u dijelu u kojem je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača-korisnika kredita od strane svih tuženika banaka time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditu koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF čemu se nije pojedinačno pregovaralo Vrhovni sud Republike Hrvatske je polazeći od ranije ukidne odluke Ustavnog suda RH od 13.12.2016. određeno ukazao drugostupanjskom sudu i na daljnja sporna pitanja vezano za primjenu čl. 81. i 84. ZZP03 odnosno odredbi čl. 96. i čl. 99. ZZP/07 (test poštenosti ugovornih odredbi) i njihovom tumačenju u duhu prava Europske unije ocijeniti osnovanost ili ne tog zahtjeva tužitelja. Drugostupanjski sud je postupajući po tom ukidnom rješenju utvrdio da vezano za pregovaranju odnosno sklapanje s klijentima ugovora o kreditu o kojima je glavnica kredita bila vezana u valuti CHF vezano za sklapanje tih ugovora o kredita s ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banaka da su te ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kredita svih tuženik banaka bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošača. Štoviše navedeni drugostupanjski sud je utvrdio i da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF te da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Utvrđeno je da su tužene kao banke imale sva saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju CHF prema kuni na štetu potrošača te su ih unatoč tome poticale na sklapanju ugovora o kredita s valutnom klauzulom u CHF ste da su time banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Sve opisano je ponovljeno i u revizijskoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev -2221/2018 od 3.9.2019. godine, list 25 obrazloženja iste.
22. Vezano za navode tužene kako iz odgovora na tužbu tako i tijekom postupka koji bi se u bitnom mogli svesti na tvrdnju da je tužitelj ica svjesno odabrala kredit u valuti CHF, da je u konkretnom slučaju bilo više nepredvidivih faktora na koje tuženik nije mogao utjecati vezano za rast CHF u odnosu na kunu jer da se radilo o neočekivanim faktorima (da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidljiva, tj. da tuženik nije mogao pouzdano promijeniti kretanje CHF tečaja itd.), zatim tvrdnji da se radi o odredbama o valutnoj klauzuli koje su jasne, uočljive i razumljive te da nije postojala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, proveden je dokaz i saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužena te tužiteljice kao parnične stranke.
23. Iz iskaza svjedokinje tuženika OIZ sa ročišta od 25.7.2024.godine,listovi 116 do 118 spisa svjedokinja je iskazala da poznaje tužiteljicu jer su bile kolegice, ali nisu u srodstvu. Iskazala je da je do 2016.g. radila kod tuženika, a u 2005.g. pretpostavlja iako nije bila sigurna da je radila na poslovima osobnog bankara.Imenovana je nadalje iskazala da joj nije poznat ugovor na listu 38- 46 spisa te da vidi da nije niti njegova potpisnica. Iskazala je nadalje da su predmetne ugovore o kreditu i to djelatničke su radile djelatnice-referentice koje su bila zadužene za djelatnike i to su radile pravnice banke, za djelatnike banke su kredite odobravale baš osobe koje su bile zadužene za djelatnike. Iskazala je da ona u to vrijeme nije radila takve ugovore za djelatnike već za građanstvo. Radila je proces koji se odnosio na te ugovore, papirologija i sve što je prethodilo tom ugovoru. Na upit suca da li ima konkretnih saznanja vezano za ovaj ugovor da li je i ako je kolegici nešto objašnjeno vezano za kamatne stope i valutu chf odgovorila je da nema saznanja niti je sa djelatnicom o kreditu ikada razgovarala.Svjedokinja je nadalje iskazala da su oni bili privilegirani kao djelatnici banke u odabiru kredita, primjerice kredite u eurima, u švicarcima, kredit u švicarcima s udjelima u investicijskim fondovima a što se tiče kredita u eurima nije sigurna da li je bilo tih udjela. Iskazala je da oni kao djelatnici imali su saznanja o tim fondovima pa je normalno da su poznavali takve kredite, a na upit suca njoj nikada nitko nije posebno preporučivao vezano za vrstu kredita. Iskazala je nadalje vezano za valutu chf da se uvijek govorilo da je to stabilna valuta što je I bila.Na upit pun. tužitelja na koji način su djelatnici imali saznanja i dobili te informacije o proizvodima odgovorila je da pretpostavlja od onih kojima su se obraćali od referenta ili od osobnog bankara pretpostavlja, tj. od onoga tko im je vršio obradu tog kredita, ali samim time što su radili u banci imali su i letke, u tim letcima su bili zapisani uvjeti kredita, instrumenti osiguranja. Na upit suca da li je u letcima bilo zapisano temeljem kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa odgovorila je citira se: " nisam sigurna da je to u letcima pisalo, u ugovorima sigurno da". Vezano za upit pun. tuženika da li je u 2005.g. kad je ugovor sklopljen da li su klijenti mogli sklopiti ugovor u valutnoj klauzuli u eurima ili kunama odgovorila je citira se:" u kunama ne, to sam 99% sigurna, ali u eurima da. Ja sam tada radila s klijentima u Poreču, objašnjavala sam kakve kredite uzimaju. Na upit klijenti su se kod uzimanja kredita u chf vjerojatno vodili time što je bila povoljnija kamatna stopa i kreditnoj sposobnosti jer je rata bila manja. Apsolutno nismo imali nikakvih saznanja da će tečaj švicarca tako narasti. Na upit suca kad su stranke izabrale proizvod da li su stranke mogle pregovarati o sadržaju odg: mogli su eventualno pregovarati o visini kamatne stope, eventualno o instrumentima osiguranja u nekom dijelu, tražiti manje instrumenata osiguranja a što ne znači da će banka to odobriti. Kad kažem pregovarati o kamatnoj stopi mislim da one koji su bili povlašteni klijenti primjerice da im se kamatna stopa smanji za primjerice 0,10, 0,20. To nije bilo uobičajeno, to je samo bilo za VIP klijent." završen citat. Svjedokinja je nadalje iskazala da to ne moraju biti zaposlenici banke već govori općenito. Iskazala je nadalje da oni kao zaposlenici su već koliko se sjeća imali niže kamatne stope. Zaposlenici banke su već na neki način bili privilegirani te nisu imali posebne kamatne stope te da zna da je kamatna stopa bila 1 i nešto plus LIBOR za švicarce uz investicijske fondove, a ta privilegija je bila za investicijske fondove. Ti investicijski krediti su se nudili posebnim klijentima, misli da je u Poreču bio samo jedan takav kredit koji nije bio djelatnik banke. To su bili djelatnici koji su bili zaduženi za djelatnike te banke a radilo se o tome da se zaštiti tajnost podataka primjerice vezano za plaće. Iskazala je nadalje da je poznavala tužiteljicu, ali nisu radile skupa, tužiteljica je radila na pravnim poslovima pisala je ugovore o kreditima ali za poslovnicu [adresa]. Na upit da li je banka branila podizanje kredita u drugim bankama odgovorila je citira se: " mislim da ne ali nemam saznanja jer ja osobno nisam dizala kredite" završen citat. Na upit suca da li je eventualno banka inzistirala na "lojalnosti" vezano za dizanje kredita ako ti je kredit trebao da to učiniš u banci u kojoj si zaposlen odgovorila je da nema saznanja jer njoj kredit nije trebao. Iskazala je nadalje da danas vidi da djelatnici dižu kredite u svojim i drugim bankama, a kako je bilo onda to ne zna, međutim sumnja da bi netko išao drugdje dizati kredit ako kod sebe ima povoljnije uvjete . Na upit pun. tuženika vezano za kredite s investicijskim fondovima svjedokinja je iskazala da je bila niža kamata a vezano za investicijske fondove to je omogućavalo ulaganje i onda bi se nakon nekog vremena iz tog uloga zatvarala glavnica, to je bilo povoljnije. Iskazala je da ono što je rekla to je bilo na letcima banke ali ne za klijente banke, imali su naš internet gdje su bili djelatnički krediti i to je bilo dostupno samo djelatnicima ali ne i ostalom građanstvu.
23.a Nadalje iz životnog i objektivnog iskaza tužiteljice saslušane kao parnične stranke na ročištu od 3.06.2024. godine, listovi 108 do 111 spisa potvrđeno je u bitnom vezano za predmetni ugovor da je bivši djelatnik Hypo banke sada Addiko banke u kojoj se zaposlila 4/2005. Kao djelatnik Addiko banke zatražila je radi kupovine nekretnine stambeni kredit s time da je prvo postavila upit za dobivanje kredita u euro valuti. Kako nije imala kreditnu sposobnost za odobrenja kredita u euro valuti ponuđen joj je proizvod kao djelatnički kredit vezan za valutu chf. To je proizvod koji je bio isključivo namijenjen djelatnicima Addiko banke i samo djelatnici su dakle mogli dobiti ovu vrstu proizvoda. Radi se o kreditu u kojem se kroz cijelo vrijeme otplate kredita otplaćivala samo kamata dok iznos glavnice kredita cijelo vrijeme trajanja otplate kredita ostaje isti te su pored plaćanja kamate imali obvezu plaćanja iznosa u investicijski fond koji se tada zvao HI-BALANCED fond koji je prezentiran kao štednja za cijelo vrijeme trajanja otplate kredita iz kojeg iznosa bi se u konačnici kredita iz investicijskog fonda zatvorila glavnica. Iskazala je nadalje da im je banka zabranila uzimanje ili realizaciju kredita u drugim bankama, otvaranje bilo kojeg tekućeg računa ili bilo kojeg drugog proizvoda u drugoj banci. Nisu smjeli odlaziti u drugu banku. Radilo se u principu o usmenoj zabrani. Taj proizvod je njoj prezentiran kao najpovoljniji proizvod, bio je veliki pritisak na djelatnike da se zapravo uzimaju kreditu u chf-u kao i na ostale potrošače jer je banka imala jaku kampanju vezano za chf i inzistirala je da se ti krediti masovno plasiraju. Osim toga taj proizvod je jedini koji je njoj bio omogućen prije svega na njezinu kreditnu sposobnost gdje joj je početna rata iznosila 1.894,00 kn, da bi joj anuitet tijekom 2008.g. narastao na otprilike blizu 7.000,00 kuna. Taj fond je prezentiran kao štednja od strane banke kao najstabilniji proizvod. Ugovor je špranciran gdje se odredbe ugovora nisu mogle mijenjati, pa niti ona kao djelatnik banke nije mogla s njima pregovarati. Navela je da su oni kao djelatnici banke bili još u strožoj poziciji nego potrošači, jer su morali iskazati lojalnost poslodavcu. Prije ovoga ugovora nikad nije imala kredit u valuti chf. Prvo je pitala kredit u eurima ali bi rata u eurima iznosila 4.500,00 kuna. Ona je primjerice vezano za taj iznos dobila u kunskoj protuvrijednosti od 987.000,00 kuna, plaća ga 18 godina, nije ga konvertirala. U to vrijeme kredit je iznosio protuvrijednost cca 125.000,00 eura a ona je na današnji dan dužna 198.390,71 euro, govori o nedospjeloj glavnici. Kad je uzela kredit tečaj je bio 4,57% a u jednom trenutku je skočio na 8%, to je bio 2016.g., zna da je tada bila najveća vrijednost švicarca. Na upit suca iskazala je da zna što znači valutna klauzula, te da joj je isto prezentirano kao super proizvod. Osim povećanja tečaja koji je enormno rastao, njoj se kamatna stopa mijenjala odnosno formirala svaka tri mjeseca. Sjeća se vezano za tromjesečni LIBOR on se vezuje za tržište, međutim u 12. mjesecu je iznosila 3% nakon toga se mijenjala i rasla pa je u jednom trenutku iznosila 5%, promjena kamatne stope do promjene tečaja je dovelo do toga da joj je rata iznosila skoro 7.000,00 kuna koja je bila veća od njezine mjesečne plaće jer su joj primanja bila oko 6.500,00 kuna. Vezano za konverziju ponuđena joj je konverzija međutim ovaj proizvod koji su imali kao djelatnici banke jer kad joj je dan informativni izračun vezano za konverziju ispalo bi da je vezano za konverziju u eure ima još navodni manjak od 33.000,00 eura, sjeća se da je banka rekla dat ćemo vam još jedan kredit da riješi taj manjak. Iskazala je nadalje da je ta konverzija za djelatnike banke bila još nepovoljnija iz razloga jer to bilo organizirano na način da se odlagala konverzija iz razloga što su zbog ove situacije udjeli u investicijskom fondu padali što je banci bilo u interesu jer ste onda imali manje novaca u tom fondu i onda bi taj manjak od 33.000,00 eura još više rastao. Svaka poslovnica je imala svoje planove i na prvom mjestu su bili planovi za chf, pa je bio enorman pritisak na djelatnike da plasiraju te švicarce. U početku je taj proizvod što se tiče anuiteta bio povoljan ali naglašava nitko joj nije objasnio glede istog što se sve može dogoditi. Isto tako iskazala je vezano za instrumente osiguranja stan u kojem sada živi je bio jedan od instrumenata, a postoji i zalog na skrbničkom računu na koji su vršene uplate vezano za investicijski fond što znači da u slučaju neuredne otplate kredita banka osim naplate iz nekretnine i instrumenata platnog prometa ima mogućnost naplate i iz iznosa koji je uplaćivan na skrbnički račun. Vezano za predloženu svjedokinju od strane tuženika iskazala je da djelatnički krediti su se za Istarsku županiju radili u poslovnici Rijeka, a koliko se sjeća predložena kolegica je ona bila jedan od odobravatelja, ona nije neposredno pregovarala sa njom, morali su proći 17 instanca. Na upit punomoćnika tuženika na kojoj je poziciji radila u Addiko banci odgovorila je 2005. kad se zaposlila bila je samo pravni savjetnik. Radila je do 2008.g. Njezin posao se odnosio samo na pravni aspekt, ne na financijski. Na upit da li se u svom radu susretala s kreditima u chf prije nego je podigla odgovorila je da se susretala u smislu da je pisala ugovore po šprancama koje je slao Zagreb i te šprance se nisu mogle modificirati. Na upit da li je pročitala ugovor i da li joj je nešto bilo nejasno, da li je tražila razjašnjenje odgovorila je da je ugovor pročitala i rekla u kojem dijelu joj je bilo objašnjeno. U detaljima da će biti problema ništa nije objašnjeno ali da je imala primjedbi na odredbe ugovora nitko ne bi mogao izmijeniti. Na upit da li se išla požaliti u banku kad je rata kredita značajno porasla i ako da kome odgovorila je da su oni međusobno komunicirali kao djelatnici banke što se događa, jer su i drugi djelatnici banke imali te kredite, međutim nitko nije reagirao na to kao niti u ostalim kreditima. Svrha kredita je bila kupovina stana u kojem živi od 2005. do dan danas. Uzet je namještaj za taj stan i to su sve morali opravdati. To je banka i kontrolirala. Bili su pod povećalom više nego ostali korisnici kredita. Taj stan nije koristila ni za koju drugu svrhu osim za stanovanje. Ponovno je objasnila da iznos kredita je iznosio 194.780,00 chf, oni kao djelatnici banke su mogli dobiti kredit na 35 godina, ostali do 30 godina. Tehnika uplata je bila kako je objasnila (tuženiku) iznos nedospjele glavnice se ne mijenja, plaćala je iznose rate kredita, vezano za kamate, i 148,00 chf je plaćala u protuvrijednosti u kunama mjesečno u investicijski fond. Svi ti iznosi kako je objasnila vezano za plaćanje kamate po kreditu i za investicijski fond se vežu za neki tečaj te je plaćala u protuvrijednosti u kunama. Zbog onoga što se događalo zbog porasta koji je opisala, ono što je uplaćivala u štednju je padalo a kao što je rekla ta štednja kako je bilo zamišljeno je trebala otplatiti i zatvoriti nedospjelu glavnicu nakon 35 godina. Bilo je rečeno da se svakih 5 godina od onoga što je uplaćeno u investicijski fond može umanjiti glavnica, ali kao što je rekla zbog promjene tečaja i rasta kamata to se nije dogodilo. Iskazala je nadalje da su opet bili oštećeni jer je ta glavnica u kunskoj protuvrijednosti neprestano rasla. Sada ukupno njezina rata računajući otplatu kreditu plus investicijski fond iznosi oko 800 i nešto eura. Sa svim tim uplatama u tom fondu je izgubila oko 30.000,00 eura. Na upit da li to znači da unatoč tome što je narastao chf da se udjeli u fondu smanjuju odgovorila je "da tako je." Iskazala je nadalje da ispada da je dužna isplatiti duplo više nego što je njoj isplaćeno. Na upit da li može eventualno izaći iz investicijskog fonda odgovorila je da može zatražiti ponudu od banke koja će joj ponuditi klasični stambeni kredit u eurima s nepoznatom kamatom gdje će joj zapravo u otplatu novog kredita staviti iznos trenutne nedospjele glavnice koja iznosi 198.000,00 eura, a rok otplate kredita koji s obzirom na svoje godine mogu dobiti je 20 godina gdje bi mi anuitet iznosio 1.500,00 eura, nikako joj se to ne isplati. Iskazala je nadalje da nijedan komercijalni kredit nije imao toliko razliku kod konverzije koliko je imao kredit njih djelatnika, da u ugovoru piše da moraju uzeti u taj fond, bio je uvjet, zato kaže da im je taj proizvod kao djelatnicima bio nametnut.U tom trenutku rata za chf je bilo 1.894,00 kune a rata za euro kredit je bila 4.550,00 kuna, njezina primanja su bila po 6 tisuća kuna, pa nije imala kreditu sposobnost za eure iako je njezina namjera bila da digne kredit u eurima. U 9. mjesecu 2014.g. je dobila otkaz kao tehnološki višak. Iskaza je u konačnici da su djelatnici banke uzimali dokumentaciju, platne liste, to su bili tajni podaci, slali su se direktno odobravateljima u odjelu za djelatnike. Na upit tko joj je od banke prezentirao cijeli taj koncept odgovorila je da se ne može sada sjetiti tko je bio od djelatnika te da je puno djelatnika diglo ovakvu vrstu kredita.
24. Iz iskaza svjedokinje OIZ proizlazi da ona nije radila na predmetnom ugovoru na sr. 38 do 46 spisa niti je bila njegova potpisnica jer su predmetne ugovore radile djelatnice referentice koje su bile zadužene za djelatnike, zbog čega imenovana svjedokinja nije imala relevantnih saznanja, što je uostalom i sama iskazala. Sud prihvaća iskaz tužiteljice u cijelosti jer je isti bio životan, spontan i iskren (blagodat načela neposrednosti), te u suglasju s postojećim dokazima u spisu kojima sud pridaje vjeru a tužena suprotno nije dokazala.
25. Sukladno postojećim dokazima u spisu utvrđeno je e da je predmetni ugovor o kreditu na listovima 38 do 47 spisa sastavila banka (što je potvrđeno i iskazom tužiteljice) te da je tužiteljici trebao kredit isključivo za rješavanje stambenog pitanja (članak 3 Zakona o zaštiti potrošača ZZP NN 96/03) što proizlazi iz njezinog jasnog iskaza.
26. Na temelju analize iskaza tužiteljice kao i postojećih pisanih dokaza u spisu ocjena je ovog suda da su ispunjene pretpostavke iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača NN 96/03 koji se primjenjivao u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu od 23.11.2005. godine. Naime prema tom članku propisano je u stavku 1. da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, člankom 87. st 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
27. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev zasniva, a što je predmet ovog spora, u bitnom na tvrdnji da je tužena kao banka (pravni prednik tužene što i nije sporno op.a.) njoj kao potrošaču nametnula sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF na način koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja zbog čega je tužitelj ica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj, a njezina je ugovorna obveza zbog ovisnosti o tom elementu postala rizična, nejasna i neodrediva. Tužiteljica stoga smatra da je opisano ponašanje tužene banke dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Tužiteljica je stoga u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kojeg je glede kondemnacije specificirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka zatražila između ostalog da se utvrde i ništetnim dijelova ugovora o predmetnom kreditu kako je i naveo u svojem deklaratornom petitu, a vezano za prethodno iznesenu problematiku.
28. Postojeći dokazi u spisu ukazuju da je pravna prednica tužene "servirala" tužiteljici kao svojoj tadašnjoj djelatnici predmetni ugovor o kreditu u valuti CHF kroz jasno danu joj ponudu i to na unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane banke te da tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj tog ugovora i to kako na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (što nije predmetom ove parnice) tako ni na odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF te se o istima nije pojedinačno pregovaralo. Sama svjedokinja tužene(list 59 spisa) OIZ, list 2 zap. od 25.7.2024.godine jasno je navela da se eventualno moglo pregovarati o visini kamatne stope i elementima osiguranja "u nekom dijelu". Opisano je uostalom potvrđeno kroz objektivan iskaz tužiteljice saslušane kao parnične stranke. Postojeći dokazi u spisu naročito financijsko vještačenje, o kojem će kasnije biti riječi, potvrđuje da je došlo od strane banke i do jednostranih i netransparentnih izmjena što je rezultiralo pretplatom i u tom dijelu od strane tužitelj ice što je razvidno i iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke list 158 spisa vezano za taj osnov. U takvom kontekstu odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli koje je tužiteljica unaprijed prihvatila i s kojima se suglasila, a glede kojih se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo po ocjeni ovog suda uzrokovalo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice i tužene kao ugovornih strana ali na štetu tužiteljice kao potrošača zbog čega su te odredbe nepoštene. Upravo zbog navedenog vezano za ugovaranje valutne klauzule u CHF tužena se kao banka nije pridržavala u tom dijelu načela savjesnosti i poštenja jer se niti o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te banka nije vodila računa o interesima tužitelj ice kao potrošača budući joj nije dala osnovne i nužne informacije o rizicima pregovaranja iz spomenutih ugovornih odredbi što je uzrokovalo znatnu neravnotežu na štetu tužiteljice zbog čega su i u tom dijelu ništetne ugovorne odredbe u kojima je valutna klauzula vezana za CHF.
29. Stoga su po ocjeni ovog suda ništetne i odredbe glede valutne klauzule u kojima je valuta vezana za glavnicu Švicarskog franka ( kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke s obzirom da je u takvoj situaciji prepušteno banci da samostalno odlučuje o promjeni kamatne stope a da pri tom, nisu predočeni nikakvi elementi u vidu parametara o kojima će ovisiti promjena te kamatne stope što međutim nije predmet ovog spora).
30. Naime, vezano za ugovorne odredbe u kojima su stranke ugovorile valutne klauzulu vezano za CHF naglašava se da je ovdje odlučno ponašanje tužene kao banke koja je financijska ustanova i koja je, što je bitno naglasiti, znala odnosno po redovom tijeku stvari mogla znati da u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne izmjene u kretanju tečaja CHF s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora i okolnosti kako u gospodarstvu Republike Hrvatske tako i globalno a što će izvjesno i izgledno utjecati na tečaj CHF prema kuni u tom budućem razdoblju. Tužena kao financijska institucija je takve informacije uskratila tužiteljici prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora o kredita zbog čega je tužiteljica bila i onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za nju proizaći sklapanjem ugovora o kredita s navedenim odredbama a vezano za obim njezinih obveza i što je bitno naglasiti i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Nadalje, ukazuje se da prilikom ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi (o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke što nije predmetom ove parnice) o valutnoj klauzuli koja je vezano za CHF potrebno je imati u vidu da su obje ugovorne odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu na unaprijed sastavljenom obrascu od strane tužene, da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te da tužiteljica kao potrošač nije mogla imati utjecaja na njihov sadržaj, te da je potrebito sagledati da je tim ugovornim odredbama tužiteljici nametnuta obveza suprotno načelu savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava koje tužitelj ica objektivno gledano u vrijeme zaključenja tog ugovora nije mogla sagledati kao cjelinu.
31. U pravnom smislu učinak nepoštenih ugovornih odredbi djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja ugovor pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužiteljicu kao potrošača (imenovana je jasno iskazala da je predmetni ugovor o kreditu trebao za rješavanje stambenog pitanja što je uostalom vidljivo i iz članka 2 ugovora, a ne nešto treće članak 3 ZZP ) ona nikad nije ni bila ugovorena i ne može imati učinak (u tom smislio ide i presuda Europskog suda za ljudska prava UIZ i CIZ protiv Cjasaur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria Say spojenim predmetima C 154/15, C 307/15 i C 308/15 u kojima je Europski sud definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite o nepoštenoj odredbi.
32. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužiteljicu je kao potrošača nastalo subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa temeljem takvih ugovornih odredbi i pozivom na čl. 1111. u svezi s čl. 1115. ZOO (NN 35/05). Povratno predmetni ugovor kreditu neovisno o navedenim ugovornim odredbama koje su ništetne te uzrokuju samo djelomičnu ništetnost tog ugovora sadrži sve druge bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost zbog čega te ugovorne odredbe ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora.
33. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjao je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva.
34. Stoga je temeljem čl. 324. ZOO-a u svezi s čl. 87. st 1. ZZP/03 valjalo je prihvatiti deklaratoran tužbeni zahtjev odnosno utvrditi da su ništetne ( bez pravnog učinka) navedene ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu od 23.11.2005.godine a sve na način kako je to sadržajno navedeno u stavku I izreke ove presude u tom dijelu da se sve ne ponavlja a tužiteljica ima i pravni interes i u smislu pravnog stajališta izraženog u Rev-2868/2018-2 od 12.2.2019.godine. Potrebito je ukazati da je u podnesku tužiteljice zastupane po pun. odvjetnici koji je zaprimljen dana 18.2.2026.godine, list 222 spisa tužiteljica navela da ustraje u deklaratornom dijelu tužbenog zahtjeva pri čemu je u konačnici specificirala kondemnaciju na isplatu iznosa od 70.258,81 eura, ali je razvidno izostavila i dio prvotne kondmenacije list 9 spisa u kojoj je tražila da se tuženoj naloži da iznos nedospjele glavnice od 194.780,00 chf koja je nepromjenjiva cijelo vrijeme otplate kredita obračuna po srednjem tečaju chf Addiko bank d.d. važećem na dan isplate kredita odnosno po tečaju chf na dan 4.12.2005.godnie koji je na taj dan iznosio 4,768000, kao i da tužiteljici izda novi otplatni plan za sve buduće anuitete do kraja otplate kredita a koji će se obračunavati op početno ugovorenom tečaju chf u trenutku pravomoćnosti presude (list 10 spisa) . Na ročištu od 3.7.2026.godine tužiteljica je po punomoćnici ponovila i potvrdila da ustraje kod tužbe kako je specificirala u podnesku od 18.2.2026.godine u kojem podnesku je ustrajala i kod deklaracije a na istom ročištu je ustrajala u navedenom kondemnatornom tužbenom zahtjevu ponovo izostavivši drugi dio kondemancije iz tužbe od 5.6.2023.godine što ukazuje da je u tom dijelu kondemnacije ista povučena.
35. Poradi utvrđivanja visine tražbine proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Goranke Šmer Maraš u pisanom nalazu i mišljenju na listovima 138 do 158 spisa a koji nalaz i mišljenje je imenovana vještakinja i usmeno izložila na ročištu od 3.7.2026. godine o čemu će biti riječi.
36. Iz pisanog nalaza i mišljenja list 158 spisa vještakinja je navela da preplate u anuitetima po Ugovoru o kreditu s osnova promjene tečaja CHF/HRK koja predstavlja razliku nastalu između plaćenih anuiteta po ugovoru o kreditu i anuiteta koje bi tužiteljica bila u obvezi platiti primjenom početnog tečaja, i to samo pozitivne tečajne razlike u razdoblju višeg tečaja u odnosu na početni tečaj kredita ukupno iznose *6.744,96 EUR kako je specificirano u stupcu 12 Tabele br. 3. U odnosu na početni tečaj kredita na dan podnošenja tužbe 06.06.2023. godine, razlika između iznosa nedospjele glavnice obračunate po početno ugovorenom tečaju i nedospjele glavnice obračunate po tečaju važećem na dan podnošenja tužbe, iznosi 63.513,85 EUR, u kojem iznosu je viša nedospjela glavnica obračunata po tekućem tečaju.
37. Cjelokupni nalaz i mišljenje vještakinja je izložila na ročištu od 03.07.2026. godine list 232-233 spisa ustrajući u istom. Vezano za primjedbe tuženika vještakinja je iskazala citira se: "u odnosu na pitanje tuženika je li tuženik tužitelju naplatio glavnicu na datum podnošenja tužbe ili na bilo koji drugi datum odnosno postoji li stjecanje iznosa glavnice kredita od strane tuženika očitujem se kako na datum podnošenja tužbe 6.6.2023.g. nedospjela glavnica kredita i dalje nastavlja otplatu odnosno tuženik nije naplatio nedospjelu glavnicu kredita a koja je na dan podnošenja tužbe iznosila 194.780,00 CHF te se ista nastavila otplaćivati. Dakle temeljem knjigovodstvene isprave kredita nije došlo do stjecanja iznosa glavnice odstrane tuženika.", završen citat.
38. Sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje imenovane vještakinje koji je sačinjen sukladno pravilima struke, ali i postojećim dokazima u spisu to tim više što stranke nakon usmenog izlaganja nalaza vještakinje više nisu imale primjedbi.
39. Sukladno svemu prethodno obrazloženom podneskom od 30.11.2020.godine tužiteljica je postavila u konačnici svoj konačan kondemnatoran tužbeni zahtjev na isplatu ukupnog iznosa od 70.258,81 eura list 222 spisa i to s osnova preplaćenog iznosa uslijed rasta tečaja iznos od 6.744,96 eura sukladno nalazu vještaka na str. 158 spisa, te daljnjeg iznosa od 63.513,85 eura s osnova razlike nedospjele glavnice obračunate po tečaju važećem na dan podnošenja tužbe, list 221 spisa. Tužiteljici je sukladno prethodno obrazloženom valjalo dosuditi s osnova preplaćenog iznosa uslijed rasta tečaja iznos glavnice od 6.744,96 eura sukladno nalazu vještaka na str. 158 spisa, stav II izreke ove presude. Tužiteljici sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a pripada i propisana zakonska zatezna kamata koja na navedeni iznos svake pojedinačne preplate kako je to vještakinja navela u tabeli 3 stupac 12 listovi 148 do 155 spisa prema pojedinačno navedenim iznosima a koja teče od dospijeća tj. prema datumima kako je to specificirano u stavku II izreke ove presude, a kako je to utvrđeno nalazom vještakinje financijske struke sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a pa do isplate da se sve ne ponavlja.
40. Tužitelju sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a pripada i propisana zakonska zatezna kamata koja na navedeni iznos pretplata teče od dospijeća pa do isplate i to prema datumima stvarnog plaćanja kako je to specificirano u tabeli broj 3 nalaza vještakinje sedma kolona stav II izreke presude, a ne prema ranijim datumima kako je to neosnovano u specifikaciji na str. 222 do 225 spisa tražila tužiteljica. Konkretno glede iznosa od 5,55 eura tužiteljica je tražila kamatu već od 31.10.2008.godine iako je taj iznos preplaćen 4.11.2008.godine. Isto se odnosi i na sve kasnije iznose primjerice 18,32 eura koji je preplaćen 3.1.2009.godine, a tužiteljica je potraživala kamatu već od 31.12.2008.godine itd. da se sve ne nabraja.
41. U odnosu na tužbeni zahtjev i glede isplate iznosa nedospjele glavnice obračunate po tečaju važećem na dan podnošenja tužbe u visini od 63.513,85 eura sa kamatom od 6.6.2003.godine isti je valjalo odbiti kao neosnovan, stav III izreke ove presude. Naime sukladno članku 1111 ZOO-a za nastanak instituta stjecanja bez osnove moraju se kumulativno ispuniti slijedeće pretpostavke: povećanje imovine (obogaćenje) na jednoj strani, smanjenju imovine (osiromašenje) na drugoj strani, uzročno posljedična sveza između povećanja odnosno umanjenja imovine , stjecanje mora biti bez osnove, činidba zbog koje se dogodila promjena u imovini ne smije biti štetna radnja u smislu građanskog delikta jer bi tada nastajala obveza odgovornosti za štetu. U konkretnom slučaju i sama vještakinja je na ročištu od 3.7.2026.godine list 232 spisa jasno navela da temeljem knjigovodstvene dokumentacije nije došlo do stjecanja iznosa glavnice od strane tužene. Osim toga kako ispravno ukazuje tužena na ročištu od 24.2.2026.godine, list 227 spisa predmetni kredit je još uvijek u otplati budući je ugovoreno trajanje kredita do 30.11.2040.godine, list 40 spisa pa je upitno i dospijeće onoga što tužiteljica traži. Stoga po navedenom činjeničnom osnovu za koji je sud vezan tužiteljica ne može potraživati od tužene iznos od 63.513,85 eura sa kamatom od 6.6.2023.godine. Isto tako vezano za drugi pravni osnov tužiteljica glede opisanog nije niti predlagala dokaze već se na ročištu od 3.7.2026.godine suglasila da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu. Stoga je u tom kondemnatornom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj kao neosnovan, stav III izreke presude, kao i u dijelu tužbenog zahtjeva glede ranijeg tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđene pojedinačne iznose prije datuma navedenih u stavku II izreke ove presude, kako je već obrazloženo, kao neosnovan, stav III izreke presude.
42. Vezano za pravno stajalište da je od iznosa tzv. pozitivnih razlika trebalo odbiti i iznose negativnih razlika u onim razdobljima kad je tužitelj plaćao manje anuitete ovaj sud ne dijeli opisano pravno stajalište. Vezano za navedeno postoji proturječna sudska praksa Županijskih sudova. Tako primjerice u presudi Gž - 1043/2021-1 od 16.9.2021.godine (kojom je zbog toga i preinačena prvostupanjska presuda) se doista ukazuje iz obrazloženja u bitnom da je prema pravilima o stjecanju bez osnove predmetni ugovor o kreditu potrebno razmatrati kao jedinstveni pravni odnos prava i obveza ugovornih strana, pa ukoliko jedna ugovorna strana zbog ništetne ugovorne odredbe nešto primi dužna je to vratiti drugoj ugovornoj strani ali je i druga ugovorna strana dužna vratiti ostvarenu korist stečenu na temelju takve ništetne ugovorne odredbe. Međutim vezano za isto pitanje Županijski sud u Puli u primjerice u presude Gž-299/2020-2 od 6.4.2020.godine iznosi drugačije pravno shvaćanje navodeći u bitnom da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu koja je ostala neizmijenjena, te nije bila nedopuštena niti nepoštena, tako da se na ugovor primjenjuje odredba članka 11. a st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 85/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 52/16 dalje ZPK) jer samim tim što sklopljeni Ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije zbog toga postao ugovor sa ugovorenom fiksnom kamatnom stopom. Naime sama ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna (u tom smislu ide i presuda Županijskog suda u Puli Gž-311/2018-2 od 3.9.2018.godine), što prihvaća u cijelosti i ovaj sud , već je ništetan onaj dio odredbi kojeg sadržajno ispravno navodi i sam tužitelj. Konačno ne može se tužitelju dosuditi ništa više od onoga što je od stvarno i preplatio a to su po ocjeni ovog suda upravo oni iznosi koje je utvrdila i vještakinja na listu 113 spisa. Isto tako i Županijski sud u Splitu Gž -755/2021-2 u presudi od 13.10.2021.godine zauzeo je istovjetno pravno stajalište kao i Županijski sud u Puli citira se: "21. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da nije osnovan prigovor radi prebijanja. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, dok je osnovan i prigovor zastare budući je od prvog dospjelog iznosa 2. 5. 2006. (kamata), odnosno 2. 2. 2014. (valuta), do zaključno 23. 12. 2014. i postavljanja prigovora radi prebijanja 21.1.2020. nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti a tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužiteljice" završen citat. Isto tako istovjetno pravno stajalište izraženo je i u Odluci Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi Gž-1429/2021-3 od 24.2.2022.godine itd. Osim toga vezano za pravno stajalište Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1043/2021-3 od 16.9.2021. potrebito je ukazati da stavovi različitih drugostupanjskih sudova nisu pravno obvezujući za druge sudove (u tom smislu ide i primjerice presuda Županijskog suda u Osijeku Gž-1616/2019-2 od 18.6.2020.godine. Konačno sud ukazuje na to da čl. 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima navedeno da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva te je nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Pritom pojam vlasništva obuhvaća "postojeće vlasništvo" i imovinu, uključujući i zahtjeve, a u odnosu na koje podnositelj može tvrditi da ima barem "legitimno očekivanje". U situaciji kad za istovjetni pravni i činjenični osnov postoje dvije odluke koje su međusobno oprečne uvažavanje i tzv. negativnih razlika unatoč prethodno obrazloženom opisano bi predstavljalo povredu čl. 1. Protokola broj 1 uz EKLJP dakle, povredu tužiteljevog prava na mirno uživanje svog vlasništva – imovine.
43. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelost postupka je primjenjivano načelo otvorenog pravosuđenja pa i na ročištu od 3.7.2026.godine na kojem su se stranke na izričit upit suda dva puta suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 30.7.2026.godine, ali je isto rješenjem uslijed spriječenosti prezakazno za dan 28.7.2026. godine. Isto tako budući se tužena usprotivila objektivnoj preinaci tužbe na ročištu od 24.2.2026.godine valjalo je temeljem članka 190 ZPP-a istu dopustiti iz razloga svrsishodnosti te odlučiti kao u izreci rješenja. Isto tako vezano za prigovor tužene u odgovoru na tužbu list 57 spisa glede previsoke vrijednosti predmeta spora isti je bio osnovan. Naime tužiteljica je naznačila u tužbi VPS od 130.093,52 eura od čega iznos od 6.832,38 eura na ime preplate s osnova nastalih razlika zbog promjene tečaja CHF, te nalaganja tuženoj da iznos nedospjele glavnice od 194.780,00 chf koja je nepromjenjiva cijelo vrijeme otplate kredita obračuna po srednjem tečaju chf Addiko bank d.d. važećem na dan isplate kredita odnosno po tečaju chf na dan 4.12.2005.godine koji je na taj dan iznosio 4,768000, kao i da tužiteljici izda novi otplatni plan za sve buduće anuitete do kraja otplate kredita a koji će se obračunavati po početno ugovorenom tečaju chf u trenutku pravomoćnosti presude (list 10 spisa).Po ocjeni ovog suda prigovor tužene glede previsoko postavljenog iznosa predmeta spora je bio osnovan jer tužiteljica u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu nije potraživala taj drugi iznos već nešto drugo što je prethodno navedeno . Stoga je primjenom članka 40 st. 3 ZPP-a na ročištu od 22.3.2024.godine utvrđena vrijednost predmeta spora od 100.000,00 kn ili 13.272,28 eura (tečaj 7,53450) list 106 spisa.
44. Odluka parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužiteljica je vezano za osnovanost osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti dakle u omjeru od 100%. Glede visine tužbenog zahtjeva tužiteljici je dosuđen iznos od 6.744,96 eura a tražila je iznos list 222 spisa od 70.258,81 eur što znači da je glede visine uspjela u omjeru od 10% (ili 6.744,96 x 100 / 70.258,81 eur). U konačnici tužiteljica je uspjela glede deklaracije i kondemnacije u omjeru od 55% (ili osnov 100% + visina 10% =110 / 2 = 55%).
45. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stari bila zastupana po punomoćnici odvjetnici pa joj je sukladno troškovniku na str. 236 spisa cijeneći vrijednost predmeta spora prvotnu utvrđenu na ročištu od 22.03.2024. od 100.000,00 kuna ili 13.272,28 eura valjalo priznati nagradu za sastav tužbe 100 bodova Tbr. 7/1, za sastav obrazloženog podneska od 27.03.2025. 100 bodova Tbr. 8/1, zatim nagradu za zastupanje na ročištima od 22.03.2024., 03.06.2024. i 25.07.2024. po 100 bodova za svako to ročište Tbr. 9/1, zatim za nedatumirani podnesak zaprimljen dana 18.02.2026. gdje je povećana vrijednost predmeta spora na 70.258,81 eur 530 bodova Tbr 8/1, te za zastupanje na ročištima od 24.02.2026. i 03.07.2026. kako je traženo po 530 bodova za svako to ročište Tbr 9/1, što iznosi ukupno 2090 bodova ili 4.180,00 Eura (tbr. 48 st. 3 u svezi s tbr. 50 tj. 1 bod = 2,00 eura) uz PDV od daljnjih 25% ili 1.045,00 eura zbrojeno po tom osnovu 5.225,00 eura. Tužiteljica je uspjela u omjeru od 55% pa joj od iznosa 5.225,00 eura pripada shodno uspjehu 2.873,75 eura. Tužiteljici pripada i trošak za vještačenje sukladno računima na listu 210 spisa od 500,00 eura i računu na listu 238 spisa od daljnjih 227,70 eura (očitom omaškom punomoćnika je naveden iznos od 127,70 eura u troškovniku) što na ime trošak vještačenja daje ukupno 727,27 eura koji iznos je valjalo priznati u cijelosti tužiteljici s obzirom da je tužena osporavala osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, pa u konačnici tužiteljici pripada iznos od 3.601,45 eura (ili 2.873,75 + 727,27 eur).
46. I tužena je bila zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj sukladno prvotno postavljenoj vrijednosti predmeta spora list 106 spisa u visini od 100.000,00 kuna ili 13.272,28 eura pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu od 100 bodova, nagrada za zastupanje na ročištima od 22.03.2024., 03.06.2024., 25.07.2024. po 100 bodova za svako to ročište Tbr 9/1, te za sastav neobrazloženog podneska list 123 spisa 25% ili 25 bodova Tbr 8/3, a prema kasnije preinačenoj vrijednosti predmeta spora od 70.258,81 eur list 220 spisa tuženoj pripada nagrada za zastupanje na ročištima od 24.02.2026. i 03.07.2026. po 530 bodova za svako to ročište kako je i tražila ili sveukupno 1.485 bodova ili 2.970,00 eura (Tbr 48 st. 3 u svezi s Tbr 50 Tarife) uz pdv od daljnjih 742,50 eura, zbrojeno 3.712,50 eura. Tuženoj pripada i trošak vezano za pristup svjedoka kojeg je predložila u iznosu od 403,20 eura što s iznosom od 3.712,50 daje svotu od 4.115,70 eura. Tužena je u ovoj pravnoj stvari uspjela u omjeru od 45% pa joj srazmjerno uspjehu pripada u konačnici na ime troška iznos od 1.852,06 eura.
47. U konačnici budući je tužiteljici na ime parničnog troška priznat iznos do 3.601,45 eur a tuženoj iznos od 1.852,06 eura valjalo je obvezati tuženu da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 1.749,39 eura stav IV izreke presude zajedno s propisanom zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29 st 2 ZOO a koja na taj iznos teče počev od dana objave tj. 28.7.2026. pa do isplate i to sve po stopi kako je opisano u stavku IV izreke ove presude. Povratno, sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužiteljicu prema tuženoj preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku IV izreke ove presude s kamatom na isti, te tuženu prema tužiteljici preko iznosa priznatog parničnog troška od 1.852,06 eura kao neosnovane, stav V izreke ove presude.
U Puli, 28. srpnja 2026. godine
Sudac:
Saša Javoran
POUK O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
l. Tužiteljici po pun.
2. Tuženoj po pun.
