Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-287/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Štefici Bukvić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o. za distribuciju i opskrbu plinom, OIB:41317489366, Ulica cara Hadrijana 7, 31000 Osijek, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-493/2026-2 od 28. svibnja 2026., 28. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja uvažava se kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-493/2026-2 od 28. svibnja 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška podnesen 24. travnja 2026. kao neosnovan."

2. Navedeno rješenje, pravovremenom žalbom, pobija ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22. i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da mu se dosudi zatraženi trošak ili ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak u rad drugom sudskom savjetniku. Traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio, kao i žalbene navode ovrhovoditelja, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP- a na koje pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP-a.

4.1. Nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju neosnovano u žalbi ukazuje ovrhovoditelj jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja.

5. Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj 23. travnja 2026. podnio zahtjev za naknadu daljnjeg troška ovršnog postupka i to troškova izravne naplate novčane tražbine na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-947/2023-3 od 6. prosinca 2024. kojim se ovršeniku nalaže platiti ovrhovoditelju troškove izravne naplate.

6. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a je propisano da je ovršenik dužan naknaditi ovrhovoditelju troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

7. U konkretnom slučaju se radi o izravnoj naplati novčane tražbine temeljem ovršne sudske odluke izvansudskim putem pred FINA-om te je ovrhovoditelj ovlašten zahtijevati naknadu tih troškova.

8. Stav da ovrhovoditelj ima pravo na trošak izravne naplate zauzet je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 26. studenoga 2021. i 29. ožujka 2018.

9. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem odbio navedeni zahtjev ovrhovoditelja kao neosnovan, s obrazloženjem da su radnje iste naravi (dostave Financijskoj agenciji osnove za plaćanje – rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-947/2023-3 od 6. prosinca 2024.) kao što su radnje za koje mu je rješenjem o trošku od 6. prosinca 2024. već priznat trošak (dostave Financijskoj agenciji osnove za plaćanje - rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milke Čergar iz [adresa], poslovni broj UPP/OS-Ovr-806/2023, poslovni broj sudskog predmeta Ovrv-6185/2023 od 23. lipnja 2023.).

9.1. Stoga sud prvog stupnja smatra da bi usvajanjem ovrhovoditeljevog zahtjeva te njegovom ponovnom prisilnom naplatom, ovrhovoditelj mogao ponovno zahtijevati naknadu troška dostave osnove za plaćanje Financijskoj agenciji te tako "ciklički" potraživati naknadu novog troška dostave osnova za plaćanje Financijskoj agenciji unedogled, a što smatra da je protivno načelu razmjernosti, načelu zaštite dostojanstva ovršenika u smislu odredbe čl. 6. OZ-a koja nalaže da se pri provedbi ovrhe i osiguranja pazi na dostojanstvo ovršenika i da ovrha za njega bude što manje nepovoljna, pri čemu bi provedba ovrhe u konkretnom slučaju za ovršenika postala sve nepovoljnija, a što da predstavlja i zlouporabu prava u postupku koju je sud dužan onemogućiti. Pritom sud prvog stupnja ističe da je načelo zaštite dostojanstva izraženo i u čl. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2016/C 202/02) ("Službeni list Europske unije" C 202/389) koji propisuje da je ljudsko dostojanstvo nepovredivo te da se mora poštovati i štititi, a da zatvoreni krug naplate može dovesti do ekonomskog uništavanja ovršenika, da isti stvara psihološki pritisak nerazmjeran osnovnom dugu i da onemogućava ekonomsku rehabilitaciju ovršenika, što predstavlja grubu povredu ljudskog dostojanstva, pa da bi provedba ovrhe u ovom slučaju za ovršenika postajala sve nepovoljnija. Navodi i da takvo pravo na naknadu troška izvansudske ovrhe nije neograničeno i ne može se odnositi na trošak ponavljajuće izvansudske ovrhe radi naplate uvijek iznova nastajućeg troška dostave osnove za plaćanje Financijskoj agenciji. Ove ograničenosti proizlaze i iz čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10,13/17) koji štiti pravo vlasništva, ali omogućava ograničenja kada su propisana zakonom, u javnom interesu i proporcionalna. Ističe da su u konkretnom slučaju troškovi, umjesto da ostanu sporedno potraživanje, preuzeli primat nad glavnicom, čime je narušena sama svrha ovršnog postupka.

10. Navedeno shvaćanje suda prvog stupnja ne može se prihvatiti.

11. Razmatrajući spis ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije imao u vidu da je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr- 947/2023-3 od 6. prosinca 2024. ovrhovoditelju pravomoćno priznat trošak postupka izravne naplate u ranijem tijeku postupka, a da ovršenik nije dragovoljno postupio po navedenom rješenju, slijedom čega da ga je ovrhovoditelj bio primoran - zbog nepostupanja ovršenika i neplaćanja tražbine u paricijskom roku - uputiti Financijskoj agenciji na prisilnu provedbu te da je u tom smislu za ovrhovoditelja nastao novi (daljnji) trošak koji je upravo predmet zahtjeva iz pobijanog rješenja te je uredno specificiran.

12. S obzirom da je obveza svakog dužnika da pravovremeno (po dospijeću i/ili u paricijskom roku) podmiri dospjelu tražbinu vjerovniku, to je i obveza ovršenika bila pravovremeno podmiriti svoju obvezu iz ovršne isprave poslovni broj Ovr-947/2023-3 od 6. prosinca 2024. Nepostupanjem u paricijskom roku po navedenoj ovršnoj ispravi ovršenik je pokazao da ne poštuje nalog suda za plaćanje troškova ovršnog postupka u roku od 8 dana te je sam sebe doveo u situaciju da mu se stvaraju daljnji troškovi ovršnog postupka. Slijedom navedenog, podnošenje zahtjeva za naknadu daljnjeg troška ovršnog postupka od 23. travnja 2026. ne predstavlja zlouporabu od strane ovrhovoditelja, niti je time ugroženo dostojanstvo ovršenika kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja.

13. Osim toga, sud nije ovlašten odbiti zakonom priznati trošak zbog pretpostavke da bi u budućnosti moglo doći do novih zahtjeva za naknadu troškova. O svakom pojedinom zahtjevu odlučuje se zasebno, a eventualna zlouporaba prava može se ocjenjivati samo na temelju konkretnih okolnosti pojedinog slučaja.

14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja nije razmotrio da li su zatraženi troškovi bili opravdani i nužni za ostvarivanje prava ovrhovoditelja te razmjerni svrsi postupka i visini potraživanja, nije ocijenio njihovu visinu u odnosu na poduzete radnje, a o kojim činjenicama ovisi pravilna primjena navedene odredbe iz čl. 14. st. 4. OZ-a.

15. Prema navedenom, na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a, valjalo je uvažiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak kako je navedeno u točki I. izreke.

16. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otklonit nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem i ponovo odlučiti o zahtjevu ovrhovoditelja.

17. Nije uvažen prijedlog ovrhovoditelja za dodjelu predmeta u rad drugom sudskom savjetniku ( čl. 371. ZPP-a) jer za takvu odluku ovaj sud za sada ne nalazi razloge.

18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke.

Osijek, 28. srpnja 2026.

Sutkinja

Štefica Bukvić