Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj Povrv-99/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LIBUKOM JURDANI d.o.o., Jurdani, Jurdani 50B, kojeg zastupa punomoćnik Milorad Stanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri, u Rijeci, protiv tuženika LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Kobaić, odvjetnik u Opatiji, radi naplate, 28. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi donesenom od javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić iz Kastva, posl. br. Ovrv-27401/2025, UPP/OS-Ovrv- 993/2025 od dana 17.veljače 2026. te se nalaže tuženiku LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju LIBUKOM JURDANI d.o.o., OIB: 77671806963, Jurdani 50/b, 51213 Jurdani, naknadi:
novčanu tražbinu u iznosu glavnice od 321,41 EUR, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:
-na iznos 5,80 EUR od 13.12.2024.,
- na iznos 98,66 EUR od 13.12.2024.,
- na iznos 3,67 EUR od 14.01.2025.,
- na iznos 3,68 EUR od 14.01.2025.,
- na iznos 3,64 EUR od 13.02.2025.,
- na iznos 3,64 EUR od 13.02.2025.,
- na iznos 3,64 EUR od 13.03.2025.,
- na iznos 3,64 EUR od 13.03.2025.,
- na iznos 3,64 EUR od 13.04.2025.,
- na iznos 3,64 EUR od 13.04.2025.,
- na iznos 3,64 EUR od 13.05.2025.,
- na iznos 3,64 EUR od 13.05.2025.,
- na iznos 15,04 EUR od 13.06.2025.,
- na iznos 15,04 EUR od 13.06.2025.,
- na iznos 15,04 EUR od 13.07.2025.,
- na iznos 15,04 EUR od 13.07.2025.,
- na iznos 15,04 EUR od 13.08.2025.,
- na iznos 15,04 EUR od 13.08.2025.,
- na iznos 15,04 EUR od 13.09.2025.,
- na iznos 15,04 EUR od 13.09.2025.,
- na iznos 15,04 EUR od 13.10.2025.,
- na iznos 15,04 EUR od 13.10.2025.,
- na iznos 15,04 EUR od 16.11.2025.,
- na iznos 15,04 EUR od 16.11.2025.,
pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 017110, sve u u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 180,00 Eur uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, počevši od dana donošenja presude pa sve do isplate, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tijeka zakonske zatezne kamate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu temeljem kojeg je javni bilježnik Martina Sušanj Peršić iz Kastva izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-27401/2025 od 17. veljače 2026. Protiv rješenja je tuženik kao ovršenik izjavio prigovor. Sud je donio rješenje kojim je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio van snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U rješenju su stranke su upozorene na odredbe čl. 93 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19).
2. Tužitelj, prije ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu od 31. prosinca 2025. navodi da ima novčano dospjelo potraživanje spram ovršenika u iznosu od 321,41 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Uz prijedlog je dostavljen izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 4. prosinca 2025. Potražuje i nadoknadu troška.
3. Tuženik, prije ovršenik u prigovoru, odnosno sada u odgovoru na tužbu navodi da živi neprekinuto na adresi svog prijavljenog prebivališta u [adresa] i to u kući vlasnik koje je njegova majka. Iz sadržaja prijedloga i rješenja da je nejasno iz kojeg razloga se njega tereti kao obveznika plaćanja komunalne naknade . On da je vlasnik kuće u izgradnji, međutim kuća da je neuseljiva i u njoj nitko ne živi, a tužitelj da ne odvozi smeće niti pruža neku drugu komunalnu uslugu za njega kao vlasnika kuće. Predlaže odbijanje zahtjeva tužitelja i potražuje trošak.
4. Tužitelj nakon što je primio rješenje kojim je ukinut platni nalog, odnosno prigovor protiv platnog naloga dostavio je podnesak 27. svibnja 2026 u kojem u bitnome navodi da njegova aktivna legitimacija proizlazi iz Ugovora o pružanju usluga objedinjene naplate između Komunalac d.o.o., Jurdani, Jurdani 50/b, OIB: 30295003016, i Liburnijske vode d.o.o., [adresa], OIB: 90703189967, kao naručitelja usluge, i Libukom Jurdani d.o.o., Jurdani, Jurdani 50/b, OIB: 77671806963, kao davatelja usluge, od 04.01.2016. Temeljem cit. ugovora, tužitelj je ovlašten za Komunalac d.o.o. i Liburnijske vode d.o.o., vršiti usluge prisilne naplate potraživanja (čl. 10. Ugovora) koja ta društva imaju prema trećim osobama za usluge koje su im ta društva pružila. Usluga prisilne naplate podrazumijeva pokretanje i vođenje ovršnih i parničnih postupaka radi naplate troškova (čl.11. Ugovora) te je slijedom toga tužitelj ovlašten voditi i ovaj postupak, a kako bi naplatio potraživanje koje Komunalac d.o.o. i Liburnijske vode d.o.o. imaju prema tuženiku.
4.1. Osnova potraživanja naknade za izvršene komunalne usluge temelji se na odredbama Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/2021 i 142/2023 dalje: ZGO), koji se u ovom postupku primjenjuje, te i na odredbama Odluke Grada [adresa] o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (Službene novine Primorsko-goranske županije br. 3/2022 i 6/2023). Osnova potraživanja koje se odnosi na pružene vodne usluge utemeljena je na odredbama Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/2019), Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine br. 153/2009, 90/2011, 56/2013, 154/2014, 119/2015, 120/2016, 127/2017, 66/2019, 36/2024 dalje: ZFVG), Uredbe o metodologiji za određivanje cijene vodnih usluga (Narodne novine br. 70/2023) te Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službene novine Primorsko-goranske županije, br. 33/15).
4.2. U odnosu na pasivnu legitimaciju navodi da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, kuća, bazen, [adresa]. Do promjene vlasništva došlo da je tek u ožujku ove godine. Sukladno zakonskim propisima tuženik je bio dužan plaćati troškove fiksne vodne, a potom i komunalne naknade. Obveza tuženog na plaćanje fiksnog djela vode proizlazi iz odredbe čl. 42. st. 1. 2. i 5. Zakona o vodnim uslugama. Sukladno cit. zakonskim odredbama, cijena vodne usluge sastoji se od fiksnog i varijabilnog djela, a obveznik plaćanja je vlasnik ili korisnik nekretnine kao korisnik vodnih usluga. Fiksni dio cijene vodne usluge plaća se u fiksnom iznosu i mora pokriti fiksne troškove pružanja vodnih usluga, odnosno tim naknadama se osigurava da je korisnicima omogućeno korištenje vodnih usluga u svojim nekretninama. Sukladno cit. Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga KD Liburnijske vode d.o.o. te odredbi čl. 21. Uredbe o metodologiji za određivanje cijene vodnih usluga, tuženik je dužan plaćati fiksnu naknadu, neovisno o potrošnji vode, budući se iz navedene fiksne naknade financira održavanje vodovodne mreže – odnosno redovito održavanje funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga, ispitivanje i održavanje zdravstvene ispravnosti vode za piće i dr. 4.3. Iz računa koji su priloženi, a na temelju kojih se temelji izvadak iz poslovnih knjiga – vjerodostojna isprava, vidljivo je da se tražbina odnosi na dva obračunska mjesta (1080900 i 1080901) i dva vodomjera ([broj telefona] i 09145058). Kroz cijelo utuženo razdoblje konkretne potrošnje vode nije bilo s izuzetkom mjeseca studenog kada je na jednom brojilu-vodomjeru očitana potrošnja od 48 m3. Obveza tuženika na plaćanje komunalne usluge proizlazi iz odredbe čl. 70. ZGO-a, te odredbe čl. 9. cit. Odluke kojom je propisano da je korisnik javne usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine koji je dužan koristiti uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na način i pod uvjetima određenim predmetnim Zakonom i drugim propisima te je dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom. Tuženiku da su dostavljeni dopisi, cjenici i primjerci Izjava o načinu korištenja javne usluge, što se potvrđuje povratnicom od 28.06.2018. Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada ima pravo na naknadu za obveznu minimalnu javnu uslugu i u slučaju kada korisnik usluge nije vratio propisanu Izjavu o načinu korištenja javne usluge, pod uvjetom da je korisnik usluge zaprimio dopis s Izjavom i nije dostavio potpisani obrazac u propisanom roku. Naime, prema članku 78. ZGO i tada važećeg članak čl. 15. Uredbe o gospodarenju otpadom Ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim i ako korisnik usluge ne dostavi Izjavu davatelju usluge, odnosno ako se javna usluga koristi bez dostave Izjave. Davatelj usluge tada primjenjuje podatke iz Izjave koje je sam naveo, što znači da se obveza plaćanja javne usluge ne može izbjeći ne predajom Izjave. Sudska praksa potvrđuje da nepostojanje Izjave onemogućuje korisnika da tvrdi da nekretninu nije koristio i da se ne može izuzeti od plaćanja minimalne javne usluge. Zaključno, davatelj javne usluge ima pravo obračunati i naplatiti naknadu za minimalnu javnu uslugu i bez povratka Izjave od strane korisnika, pod uvjetom da je korisnik bio upoznat s obvezom dostave Izjave i da je usluga pružena ili dostupna korisniku. Među stranama da ne bi trebalo biti sporno da je tuženik u svibnju 2024. godine dostavio dokumentaciju, točnije fotografije nekretnine sa obrazloženjem da se radi o nekretnini u izgradnji. No, tuženik je bio upoznat s obvezom da o stanju nekretnine redovito obavještava pružatelja usluge, točnije najmanje jednom godišnje. Tako je protekom godine dana, tuženiku započet obračun fiksnog dijela naknade za oba obračunska mjesta (tzv. 1080900 i 1080901). Za svaku od ovih obveza tuženik je uredno dobivao račun koji je dostavljan na mjesto prebivališta tuženika. Na svakom računu postoji oznaka opomene o nepodmirenim obvezama odnosno dugovanjima po prethodnim računima. Prema tome tuženik je morao znati i mogao obavijestiti ukoliko je nekretnina i dalje bila van upotrebe.
4.4.Sukladno odredbi čl. 9. cit. Odluke, cijenu komunalne javne usluge čini zbroj cijene Obvezne minimalne javne usluge (CMJU) (fiksna naknada) i cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (varibilni dio). Sukladno Odluci, cijenu Obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio komunalne usluge) obvezni su plaćati svi korisnici javnih usluga tijekom cijele godine neovisno o količini predanog otpada. Obvezna minimalna javna usluga (fiksni dio) je dio javne usluge čije je plaćanje potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja otpada mogao ispuniti svoju svrhu, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge. Dakle, svi vlasnici odnosno korisnici nekretnina su, sukladno ZGO-u i Odluci, korisnici javnih usluga te su kao takvi dužni plaćati Obveznu minimalnu javnu uslugu neovisno o količini predanog otpada. Tuženiku u predmetnoj nekretnini omogućeno korištenje i komunalnih i vodnih usluga te se iz tog konkretnog razloga i naplaćuju fiksni dijelovi za usluge – za održavanje vodovodnog i komunalnog sustava, a na koji način se vlasnicima i korisnicima nekretnina omogućava korištenje usluge. Visinu dospjelog potraživanja tužitelj dokazuje računima koje dostavlja. Slijedom svega navedenog predlaže prihvaćanje njegovog zahtjeva i potražuje nadoknadu troška postupka.
5. Podnesak tužitelja sud je dostavio punomoćniku tuženika 19. lipnja 2026. Tuženik se nije u roku od 15 dana od primitka podneska očitovao i iznio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke nisu u ovom postupku predložile održavanje rasprave, odnosno tužitelj je za slučaj ako sud ocijeni da je potrebno provoditi dokazni postupak. Ovaj sud smatra da je na temelju dostavljene dokumentacije po tužitelju moguće donijeti zakonitu odluku i bez održavanje usmene rasprave.
6. Sud je proveo dokaze čitanjem Izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, Ugovora o pružanju usluga objedinjene naplate od 04.01.2016 ., Odluke Grada Opatije o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (Službene novine Primorsko-goranske županije br. 3/2022), Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (Službene novine Primorsko-goranske županije br. 6/2023), Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službene novine Primorsko-goranske županije, br. 33/15), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, Cjenika Liburnijske vode od 01.07.2024., Cjenika Liburnijske vode od 01.01.2025., Dopisa, cjenika i Izjava od 28.06.2018. za 1080900, dopisa, cjenik i Izjava od 28.06.2018. za 1080901, povratnice, fotografije nekretnine od 21.05.2024., Računa broj 184149-101-1 za 11/2024, Računa broj 184150-101-1 za 11/2024, Računa broj 199880-101-1 za 12/2024, Računa broj 199881-101-1 za 12/2024, Računa broj 15279-101-1 za 01/2025, Računa broj 15280-101-1 za 01/2025, Računa broj 36803-101-1 za 02/2025, Računa broj 36804-101-1 za 02/2025,Računa broj 56118-101-1 za 03/2025, Računa broj 56119-101-1 za 03/2025, Računa broj 73536- 101-1 za 04/2025,Računa broj 73537-101-1 za 04/2025, Računa broj 91060-101-1 za 05/2025,Računa broj 91061-101-1 za 05/2025, Računa broj 108476-101-1 za 06/2025, Računa broj 108477-101-1 za 06/2025,Računa broj 123998-101-1 za 07/2025, Računa broj 123999-101-1 za 07/2025,Računa broj 143408-101-1 za 08/2025, Računa broj 143409-101-1 za 08/2025,Računa broj 161242-101-1 za 09/2025, Računa broj 161243-101-1 za 09/2025,Računa broj 178748-101-1 za 10/2025, Računa broj 178749-101-1 za 10/2025.
7. Iz navoda tuženika u prigovoru ne proizlazi da je sporna aktivna legitimacija tužitelja iako je ona razvidna iz dostavljenog Ugovora o pružanju usluga objedinjene naplate od 04.01.2016. Tuženik spori svoju pasivnu legitimaciju i osnov tražbine, pa ujedno time i visinu tražbine. Tužitelj je dostavio dokaz da je tuženik bio vlasnik nekretnine u utuženom periodu na koji se odnosi tražbina, i to u periodu od studenog 2024. do listopada 2025. Tuženik je nekretninu kupio i postao vlasnik 11. rujna 2015., a prodao ju je 18.3.2026. To što nije dostavio podatke za nekretninu ne znači da nije obveznik plaćanja. Iz dostavljenih računa je razvidno da se odnose na adresu [adresa], što je ujedno adresa nekretnine koje je bio vlasnik tuženik. Dostavio je tužitelj i dopis i Izjave kojima se poziva tuženik da dostavi podatke za nekretninu u svrhu naplate korištenja javne usluge, te su mu dostavljeni i cjenik i Odluka jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s javnom uslugom. Te izjave je tuženi primio 28.6.2018. Tuženiku se prema dostavljenim računima naplaćivao samo fiksni dio vode (vodna usluga) za dva mjerna mjesta sukladno Zakonu o vodnim uslugama kada nije bilo potrošnje, a naplaćivala se i potrošnja u onim mjesecima kada je bila očitana. Iznosi koji su se naplaćivali su u skladu s Cjenicima Liburnijskih voda d.o.o. Dio računa koji se odnosi na otpad je naplaćen u visini obvezne minimalne javne usluge prema dostavljenoj Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada i to tek od svibnja 2025., tj. po proteku godine dana od kada je tuženik dostavio dokaz da se nekretnina ne koristi, a koji je trebao dostaviti i po proteku od godine dana ako ista i dalje nije korištena obzirom je bila u izgradnji 2024. prema dostavljenim fotografijama. Tuženik nije dokazao da trajno ne koristi nekretninu temeljem dokaza koje propisuje čl. 9 st.9 Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, pa sud smatra da je tužitelj osnovano naplatio cijenu minimalne javne usluge sakupljanja komunalnog otpada. Dakle, na temelju dostavljene dokumentacije tužitelj je dokazao i osnov i visinu svoje tražbine, pa je valjalo odlučiti kao u izreci.
8.Budući je tuženi u zakašnjenju, dužan je platiti i zakonsku zateznu kamatu na dospjele, a neplaćene račune koja teče slijedeći dan od dospijeća pojedinog računa u visini sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO-a) .
9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st.1 ZPP-a. Tuženi je dužan platiti parnični trošak tužitelja koji je uspio u sporu. On je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika i njegov je trošak sukladan Tarifi HOK-a. Odnosi se na trošak sastava podneska od 26.5.2026. u visini od 50,00 Eur (Tbr. 8. toč. 1), a ovaj iznos uvećan za PDV od 12,50 Eur, te na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 Eur, dakle ukupno 92,50 Eur. Tužitelj je imao i trošak ovršnog postupka koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu u visini od 50,00 Eur (Tbr. 11. toč. 1) a ovaj iznos uvećan za PDV od 12,50 Eur, te trošak predujma i ostatka naknade javnog bilježnika, daljnjih dostava u visini od 25,00 Eur zajedno sa PDV-om. Kamata na trošak se dosuđuje od dana donošenja odluke sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP-a.
10. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.
U Opatiji 28. srpnja 2026.
S u d a c
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 toč. 3 ovog Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370 ovog Zakona.
U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 476.a ZPP-a).
Dna:
Pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 30,00 EUR Pun. tuženika