REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
STALNA SLUŽBA U LABINU
Labin, G. Martinuzzi br. 2
Poslovni broj: P-956/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, u građanskopravnoj stvari tužitelja EŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nives Grgić Bažon, odvjetnica u Puli, protiv tužene Općina Sveta Nedelja, OIB 84615779206, Nedešćina 103, Nedešćina, koju zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 29. travnja 2026. godine u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja Nives Grgić Bažon, odvjetnice iz Puli te u nazočnosti punomoćnika tuženika Deana Ilijevskog, odvjetnika iz Labina, 28. srpnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u Zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, označenim kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tuženik i svakodobni upisani zemljišnoknjižni vlasnik dužan tužitelju priznati pravo vlasništva i trpjeti upis prava vlasništva na ime tužitelja u cijelosti.
II. Nalaže se Općinskom sudu u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin da temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama na nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] izvrši upis prava vlasništva na ime tužitelja uz istovremeno brisanje tog prava sa upisanog imena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 17. prosinca 2025. dostavio ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Labin tuženik dolazi upisan kao vlasnik nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine 395 m2, i 2904/7, u naravi oranica, površine 455 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Zemljišnoknjižno stanje navedeno u toč. I. ove tužbe ne odgovara stvarnom stanju budući da su opisane nekretnine oduvijek u vlasništvu tužiteljeve obitelji (njegovih pravnih prednika), a sada tužitelja. Tužitelj i njegova obitelj predmetne nekretnine uvijek drže kao svoje te se nalaze u kontinuiranom, neprekidnom i dugogodišnjem posjedu istih preko 70 godina. Posjed tužitelja i njegovih prednika nitko nikada nije osporavao, niti ih je itko ikada ometao u izvršavanju posjedovnih prava. Prethodni vlasnik predmetnih nekretnina (pok. OŠ) brisan je iz posjedovnog lista u razdoblju od 1945. do 1950. godine te je upisan posjednik BŠ (pok. ČŠ), [adresa]. Potom je nakon njega upisan CŠ, [adresa], sin pok. KŠ. Nakon smrti pok. IŠ, kao posjednica predmetnih nekretnina upisala se njegova kćerka JŠ, rođ. IŠ, pok. CŠ, [adresa], majka ovdje tužitelja. Nakon njezine smrti vodio se ostavinski postupak te je temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda Labin, posl.br. Z-904/02 kao novi posjednik predmetnih nekretnina upisan njezin sin, Faraguna E, [adresa] 357, ovdje tužitelj. Tužitelj je dolazio upisan kao posjednik predmetnih nekretnina od 2003. godine, a do 2003. godine, posjed predmetnih nekretnina vršili su pravni prednici tužitelja i to gore opisanim slijedom, sve od cca 1945. godine. Tuženik je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekao temeljem nasljeđivanja iza pok. DŠ, a sve kao ošasnu imovinu, dok je prijašnji vlasnik predmetnih nekretnina, pok. OŠ bio samo formalno upisan kao vlasnik. Tužiteljeva je želja uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem, a kako su predmetne nekretnine u cijelosti u kvalificiranom dugogodišnjem posjedu tužitelja i prije njega njegovih pravnih prednika, tužitelj, radi usklađenja stvarnog stanja i zemljišnoknjižno stanja, predlaže da naslovni Sud usvoji tužbu i tuženi zahtjev u cijelosti.
2. U odgovoru na tužbu tužena je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te navodi da je nesporno da su nekretnine k. č. [katastarska čestica] te k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Općine Sveta Nedelja, ovdje tuženika. Predmetne nekretnine nikada nisu bila u vlasništvo prednika tužitelja. Nadalje, rješenje o nasljeđivanju koje tužitelj prilaže upravo i dokazuje kako predmetne nekretnine nisu bila u vlasništvu prednika tužitelja dok je tuženik predmetne nekretnine stekao Rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-1557/2023, a koje Rješenje je pravomoćno. Tuženik osporava navode tužitelja da bi tužitelj (odnosno njegovi pravni prednici) predmetne nekretnine držali u neprekinutom, mirnom i nesmetanom posjedu tijekom razdoblja koje bi bilo dostatno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao i da bi se radilo o posjedu koji bi po svojim obilježjima bio zakonit, istinit i pošten, odnosno kvalificiran. Tužitelj u tužbi iznosi tvrdnje o posjedu preko 70 godina, ali iste nisu dostatno konkretizirane niti potkrijepljene relevantnim dokazima. Tuženik ističe kako je tvrdnja tužitelja da je pok. OŠ bio „samo formalno upisan“ vlasnik paušalna, proizvoljna i nedokazana. Tuženik nadalje ukazuje kako su navodi tužitelja o „formalnom upisu“ u suprotnosti s činjenicom da se radi o nekretninama koje su kroz dulje razdoblje bile predmet evidencija i postupanja javnih tijela (katastar, zemljišne knjige), pri čemu tužitelj ne predočava niti jedan akt, rješenje ili ispravu iz kojih bi proizlazilo da je upis bio sporan, nezakonit, prividan ili uveden radi prikrivanja stvarnog vlasničkog stanja. Tuženik smatra nepotrebnim provođenje dokaza saslušanjem stranaka i drugih svjedoka, sve iz razloga što tuženik smatra da se sve relevantne činjenice u ovom predmetu za donošenje odluke, mogu utvrditi i uvidom u predložene dokaze. Temeljem svega navedenog tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi troškove ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude sve do isplate i to po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
3. Sud je proveo dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u povijesni posjedovni list (str. 5-20 spisa), zk izvadak (str. 21-23 spisa), te su saslušani svjedoci FŠ, TŠ, MŠ, UŠ te tužitelj EŠ.
4. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. U svom iskazu svjedokinja FŠ, sestrična tužitelja, iskazala je kako su njezina majka i majka tužitelja, JŠ, rođ. IŠ, bile sestre. Svjedokinja je do svoje 11 godine živjela u [adresa] i poznato joj je da se predmetne nekretnine nalaze ispred kuće od pok. djeda. Koristile su se kao dvorište, bile su ograđene sa visokim zidom, koristile su se zajedno sa kućom. Sjeća se da je djed CŠ, zvani AŠ govorio da je to njegovo vlasništvo, još od starine. Djed Ivan je imao 5 djece. Nakon smrti djeda kuća je ostala GŠ , dok je ostala zemlja ostala većinom ŽŠ, rođ. AŠ, teta tužitelja. Ona je umrla te ju je naslijedio sin NŠ. Predmetnu nekretninu je za života djeda dobila pok. teta JŠ, a čiji nasljednik je tužitelj. JŠ se držala vlasnikom kao i sada tužitelj. JŠ je umrla 2003. godine u dobi od oko 70 godina , a istu je naslijedio tužitelj. Još od starine djed CŠ je znao pričati da je to on naslijedio još od svoga oca BŠ. Svjedokinji nije poznato ime ČŠ. Nije joj poznato, niti je čula, da bi ikad itko prigovarao posjedu i vlasništvu obitelji BŠ u svezi ovih nekretnina. Sjeća se da je JŠ imala vrt na ovim parcelama. Kad se svjedokinji pokazuju fotografije navodi da se radi o predmetnoj nekretnini, jer joj je baka znala reći da se ne penje na te zidove. Tu je postojala i drvena lesa.
6. Svjedok TŠ, bratić tužitelja, u svom iskazu je naveo kako su njihove majke bile sestre. Njegova majka se zvala O, udana TŠ. Djed se zvao CŠ, a pradjed BŠ. Nakon smrti oca njegova djeca su se podijelila, na način da je teti JŠ pripala predmetna nekretnina, te je predmetna nekretnina oduvijek u vlasništvu sada pok. tete JŠ, a nakon njezine smrti, njegova bratića, tužitelja, ŠŠ. Većinu parcela je iza oca dobila teta ŽŠ, a predmetnu je dobila teta JŠ, a koju je kasnije naslijedio, tužitelj, EŠ. To su dvije odvojene parcele za koje su oduvijek znali da su od tete JŠ. Svjedok nikad nije čuo da bi bio netko drugi upisan kao vlasnik, na ovim parcelama. Svjedoku nije poznato ime ČŠ. Nikad nitko nije osporavao vlasništvo tužitelju. Svjedok je naslijedio kuću i okućnicu nakon smrti djeda, i svatko je od njegove djece nešto naslijedio. Kad se svjedoku pokazuju fotografije koje postoje u spisu iskazuje da se upravo radi o nekretninama o kojima iskazuje. Bile su ograđene i dan danas su ograđene suhozidom, nono je tu čuvao krave. B je uvijek govorio da je to njegovo vlasništvo i ponašao se kao vlasnik.
7. Svjedokinja MŠ, supruga tužitelja, navodi kako je poznavala JŠ, majku njezina supruga odnosno njenu svekrvu koja je umrla 2002. Njezin suprug je bio jedinac tako da je on sve naslijedio. Poznato joj je o kojoj nekretnini je riječ. To su dvije nekretnine u k. o. [katastarska općina]. Bile su uvijek u posjedu i vlasništvu JŠ. Ona je preuzela posjed od svoga pok. oca CŠ, ona je to naslijedila. Koliko je svjedokinji poznato, kako joj je govorila svekrva, CŠ je to naslijedio od svojih prednika. Ime ČŠ joj nije poznato. Ono što zna je to da je njezina svekrva bila u nesmetanom posjedu, da je nikada nitko nije smetao, da se držala kao vlasnica. Tako su je držale sve njezine sestre. Na ostavinskoj raspravi su se svi podijelili i ušli u nesmetani posjed. Kad se svjedokinji pokazuju fotografije u spisu potvrđuje da se radi upravo o nekretninama o kojima je iskazivala. Ističe da se radi o ograđenim nekretninama sa suhozidom. Nije čula za LŠ. Nikad ih nitko nije smetao, niti prigovarao za posjed i vlasništvo. Svjedokinja navodi da nisu ni znali da nekretnina nije upisana na svekrvu. Svekrva je to čistila, održavala.
8. Svjedok UŠ, sin tužitelja, iskazao je kako je po zanimanju geodeta tako da je upoznat sa predmetnim nekretninama, njihovim oznakama, te je slučajno prilikom evidencije vlasništva i potvrdio da predmetna nekretnina nije upisana na njegova oca kao zemljišnoknjižnog vlasnika, iako se drži kao vlasnikom. Naime, koliko svjedok zna otac je naslijedio predmetnu nekretninu od svoje majke odnosno njegove bake PŠ, koja je to naslijedila od svog oca pok. CŠ i to temeljem sporazuma sa ostalim nasljednicima. Navodi da je njegov pradjed, prema njegovom saznanju imao 5 djece i svi su se podijelili. Kad se svjedoku pokazuju fotografije spisa potvrđuje da se radi o predmetnim nekretninama, nekretnine su ograđene suhozidom i u nesmetanom su posjedu njegova oca. Nikad nije čuo da bi netko prigovarao ili smetao oca. Rješavali su to godinama tako da je to pripalo Općini Sveta Nedelja kao ošasna imovina, iako se njegov otac držao vlasnikom, a tako ga doživljavaju i svi bratići. Svjedoku nije poznato ime ČŠ.
9. Tužitelj EŠ u svom je iskazu naveo kako se njegova majka zvala PŠ, odnosno udana EŠ. Umrla je 2002. godine. Njegov djed se zvao CŠ, otac njegove majke PŠ. Nakon smrti djeda njegova djeca, a bilo ih je petero, su se međusobno podijelili u ostavini iza njegove smrti na način da su tužiteljevoj majci pripale predmetne nekretnine, a koje su prikazane na fotografijama koje mu se pokazuju. Tužitelj je oduvijek znao da je to majka naslijedila od oca, odnosno on kao jedinac, nakon njezine smrti. Nikad nije čuo za LŠ. Uvijek se drži da je to vlasništvo obitelji CŠ i tako se i dan danas tužitelj ponaša. Koliko se sjeća majka je to održavala, sitno obrađivala i tužitelj joj je pomagao u tome. Nikad ih nitko nije smetao, nitko nije prigovarao, svatko od njezine braće i sestara je znao što im pripada nakon smrti djeda. Tužitelj se iznenadio kad je vidio da je bila upisana neka nepoznata osoba nakon čega je po provedenom postupku , ta imovina proglašena ošasnom i zato je ušla u vlasništvo tuženika, a koji nikakve stvarne ni formalne veze nije imao sa nekretninom.
10. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka međusobno, sud zaključuje da se njihovi iskazi u cijelosti podudaraju. Njihovi iskazi se podudaraju i sa materijalnim dokazima u spisu. Svjedoci FŠ, i TŠ, rođaci tužitelju u svom iskazu su naveli da je njihov djed, pok. CŠ, naslijedio predmetne nekretnine, te da je sve svoje nekretnine podijelio za života, tako da je majci tužitelja, svojoj kćerki JŠ, rođena CŠ, ostavio predmetnu nekretninu, da je ista bila u posjedu predmetne nekretnine, i da ju je nakon smrti naslijedio tužitelj, kao jedinac, i u pogledu predmetne nekretnine. Nije ima poznato da LŠ, i doživljavaju tužitelja kao vlasnika. Sud je njihovim iskazima u cjelosti poklonio vjeru jer ih smatra nepristranim i istinitim, jer su isti rođaci tužitelja, a zajednički im je djed pok. CŠ. Sud je i iskazima MŠ i ĆŠ također poklonio vjeru, bez obzira što su navedeni svjedoci, sin i supruga tužitelja, i da su isti također zainteresirani za pozitivan ishod ovog spora. Naime njihovi se iskazi podudaraju sa iskazima RŠ i VŠ, a koji imaju najneposrednija saznanja za predmetne nekretnine. Iz istog razloga, sud je ocijenio istinitim i iskaz tužitelja.
11. Dakle, na temelju njihovih iskaza i materijalne dokumentacije u spisu, sud zaključuje da je tuženica proglašena za nasljednikom predmetne nekretnine, i to kao ošasne nekretnine, s obzirom da je tužitelj pokrenuo postupak proglašenja LŠ umrlim (ostavinski postupak posl. broj O-1557/2023). Nadalje, sud zaključuje da je tužitelj, putem svojih prednika, majke JŠ, rođene CŠ, djeda pok. IŠ, kao i pradjeda, a kojeg je naslijedio djed tužitelja, u nesmetanom i kontinuiranom posjedu dulje od 100 godina, a što proizlazi iz povijesnog posjedovnog lista na stranici (5-10 spisa), odnosno iz kojeg proizlazi da je prednik tužitelja upisan kao posjednik u razdoblju od 1945. do 1950, a kada je upisani posjednik ĐŠ brisan kao posjednik.
12. Iz provedenih dokaza proizlazi da su pravni prednici tužitelja, a potom i tužitelj, nekretnine držali u dugotrajnom, mirnom, neprekinutom, i poštenom posjedu kao vlasnici, pri čemu njihov posjed nitko nije osporavao.
13. U čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZV) propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. U čl. 160. st. 2. ZV propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, s obzirom da se poštenje presumira.
14. Dakle, u ovom je postupku utvrđeno da je tužitelj, u samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine dulje od dvadeset godina obzirom na što su se temeljem čl. 159. st. 3. i čl. 160. st. 2. ZV ispunile pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću.
15. Budući da je dosjelost nastupila prije nego što su nekretnine postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave kao ošasna imovina, kasniji upis vlasništva jedinice lokalne samouprave ne utječe na već stečeno pravo vlasništva tužitelja dosjelošću.
16. Dokaze koje je sud izveo, a nije ih posebno obrazlagao nisu bitni za donošenje ove odluke.
17. Radi navedenog tužbeni je zahtjev valjalo u cijelosti usvojiti i odlučiti kao u izreci ove presude.
Labin, 28. srpnja 2026.
Sutkinja
Zdenka Raguž Zupičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelju putem punomoćnice
- tuženoj putem punomoćnika
