REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Ulica Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj: P-82/2025-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Vrgorcu, po sucu Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja: 1. RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. NŠ rođ. VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svih zastupanih po punomoćniku Nikoli Pervanu, odvjetniku u Vrgorcu, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne rasprave 7. srpnja 2026. u nazočnosti drugotužitelja, punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, 28. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su 1. tužitelj RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 13/36 dijela, 2. tužitelj VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 13/36 dijela i 3. tužiteljica NŠ rođ. VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica za 10/36 dijela nekretnine označene kao čestica zgrade [katastarska čestica], površine 54 m², upisane u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Zlatana Polića od 7. studenoga 2025. i Skici izmjere - očevida, Privitak 1, prikazana isprekidanom crvenom linijom i određena lomnim točkama 9-12-14-15-16-17-18-7-19-20-21-22-23-24-25-26-9, koji nalaz i skica čine sastavni dio ove presude, pa su tužitelji ovlašteni na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime u navedenim omjerima, uz istodobno brisanje prava vlasništva upisanog na ime tuženice Republike Hrvatske.
O b r a z l o ž e nj e
1. Tužitelji su tužbom zatražili utvrđenje da su, svaki u označenom suvlasničkom dijelu, vlasnici čestice zgrade [katastarska čestica], površine 54 m², upisane u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su ovlašteni na temelju presude ishoditi uknjižbu prava suvlasništva uz istodobno brisanje prava vlasništva tuženice. Naveli su da su predmetnu nekretninu naslijedili od svojih pravnih prednika, da je obitelj VŠ drži u samostalnom, mirnom i poštenom posjedu dulje od 150 godina te da su tužitelji u katastarskom operatu evidentirani kao posjednici u omjerima 13/36, 13/36 i 10/36.
2. Tuženica je osporila tužbu i tužbeni zahtjev. Prvenstveno je istaknula da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25) jer tužitelji u postupku mirnog rješenja spora nisu dopunili zahtjev niti su pokrenuli postupak osiguranja dokaza. U odnosu na osnovanost zahtjeva navela je da tužitelji nisu dokazali tko je od njihovih pravnih prednika, kada i pod kojim pretpostavkama stekao vlasništvo dosjelošću, niti neprekinuti slijed i kakvoću posjeda. Zatražila je preciznu geodetsku identifikaciju nekretnine te ispitivanje predstavlja li dio nekretnine javno dobro odnosno nerazvrstanu cestu.
3. Nakon provedenog očevida i geodetskog vještačenja tužitelji su podneskom od 23. lipnja 2026. uredili tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka, a na ročištu 7. srpnja 2026. dodatno su pojasnili da se zahtjev odnosi na česticu zgrade [katastarska čestica] površine 54 m², prikazanu na skici isprekidanom crvenom linijom i omeđenu lomnim točkama 9-
12-14-15-16-17-18-7-19-20-21-22-23-24-25-26-9. Tuženica se tako uređenom zahtjevu protivila, ali nije tvrdila da zbog njegova uređenja nije mogla raspravljati o predmetu spora.
4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao izvadak iz zemljišne knjige, izvod iz posjedovnog lista, povijest promjena na katastarskim česticama, zahtjev za mirno rješenje spora, zapisnik o očevidu na licu mjesta od 10. listopada 2025., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Zlatana Polića sa skicom izmjere
- očevida, izvode s Geoportala Državne geodetske uprave i fotografije lica mjesta, saslušao svjedoke BŠ i CŠ te drugotužitelja VŠ kao parničnu stranku.
5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da se prema tuženici, koja je upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica, utvrdi njihovo izvanknjižno stečeno pravo suvlasništva na čestici zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i omogući usklađenje zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim pravnim stanjem. Sporno je bilo jesu li tužitelji i njihovi pravni prednici predmetnu nekretninu držali u samostalnom i poštenom posjedu kroz vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću, je li nekretnina dovoljno određena za zemljišnoknjižnu provedbu te predstavlja li ona u cijelosti ili djelomično javno dobro.
7. Prigovor tuženice o neispunjenju pretpostavke iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku nije osnovan. Iz sadržaja spisa proizlazi da su se tužitelji prije podnošenja tužbe obratili nadležnom državnom odvjetništvu zahtjevom za mirno rješenje spora. Okolnost da u tom postupku nisu prihvatili prijedlog tuženice da sami pokrenu postupak osiguranja dokaza ne može se izjednačiti s potpunim izostankom prethodnog obraćanja državnom odvjetništvu niti predstavlja zakonski razlog za odbačaj tužbe. Pitanje jesu li dokazi dostavljeni uz zahtjev bili dovoljni za prihvaćanje mirnog rješenja odnosi se na mogućnost izvansudskog razrješenja spora, a ne na dopuštenost sudske zaštite nakon proteka zakonom propisanog roka.
8. Geodetskim vještačenjem otklonjena je dvojba o identitetu i prostornom položaju nekretnine. Vještak je utvrdio da je drugotužitelj na očevidu, zbog bitno promijenjenog stanja na terenu i ranijeg uklanjanja kamene gomile, pokazao približan obuhvat od 62 m² koji zahvaća dijelove više katastarskih čestica. Usporedbom izmjerenih podataka s digitalnim katastarskim planom vještak je zasebno identificirao česticu zgrade [katastarska čestica] površine 54 m², prikazanu isprekidanom crvenom linijom i lomnim točkama navedenim u izreci presude.
9. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, jasan, potpun i provjerljiv. Vještak je opisao način identifikacije, izvršio izmjeru u službenom položajnom referentnom sustavu Republike Hrvatske, usporedio stanje na terenu s digitalnim katastarskim planom i zemljišnim evidencijama te grafički prikazao i približno pokazani obuhvat i službeni položaj čestice zgrade [katastarska čestica]. Stranke na nalaz nisu iznijele stručne primjedbe koje bi dovele u pitanje primijenjenu metodu ili zaključak vještaka, pa je predmet spora određen na način pogodan za raspravljanje i zemljišnoknjižnu provedbu.
10. Svjedok ŽŠ, dugogodišnji prvi susjed tužitelja i osoba nesrodna strankama, iskazao je da se na predmetnom mjestu nalazila kamena gomila otkad zna za sebe. Potvrdio je da su uklanjanje gomile započeli otac tužitelja UŠ i članovi njegove obitelji radi omogućavanja kolnog pristupa staroj kući, da je i sam u tim radovima pomagao te da im nitko takvo postupanje nije osporavao. Prema njegovu iskazu put se počeo uređivati tijekom 1970-ih godina, potom je tamponiran, a asfaltiranje je platio VŠ. Također je potvrdio da put vodi samo do garaže tužitelja i da među članovima obitelji VŠ nema spora o predmetnoj nekretnini.
11. Sud je iskaz svjedoka BŠ prihvatio kao vjerodostojan. Svjedok o odlučnim činjenicama iskazuje na temelju neposrednog i dugotrajnog opažanja prostora, njegov je iskaz sadržajno određen i životno uvjerljiv, a u bitnim dijelovima podudara se sa stanjem utvrđenim očevidom, fotografijama, geodetskim nalazom i iskazom drugotužitelja. To što se svjedok nije mogao precizno sjetiti pojedinih godina ne umanjuje vjerodostojnost njegova iskaza, osobito imajući u vidu protek vremena.
12. Svjedokinja CŠ iskazala je da je nakon udaje za drugotužitelja 2012. zatekla preostalu gomilu kamenja, koju su ona i suprug djelomično izmjestili, da ih u tome nitko nije ometao te da je okolno zemljište držala vlasništvom obitelji CŠ. Njezin iskaz vremenski obuhvaća kraće i novije razdoblje, a o načinu stjecanja i ranijem posjedu nema neposrednih saznanja. Sud ga je stoga cijenio prvenstveno kao potvrdu nesmetanog posjedovanja i gospodarenja nekretninom od 2012. nadalje, a ne kao samostalan dokaz o početku i cjelokupnom trajanju posjeda.
13. Drugotužitelj VŠ iskazao je da je rođen i cijeli život živi u [adresa], da se predmetna gomila na tom mjestu nalazila otkad pamti te da je još kao dijete 1968. pomagao ocu, bratu i sestrama pri probijanju puta do obiteljske kuće. Opisao je daljnje uređivanje i asfaltiranje puta, djelomično uklanjanje gomile radi postavljanja električnog stupa i konačno uklanjanje preostalog dijela 2013. godine. Naveo je da su predmetnu nekretninu on i njegovi prednici cijelo vrijeme držali svojom, da im nitko nije osporavao posjed ni vlasništvo, da put ne služi općem prometu nego vodi do njihove stare kuće i garaže te da među nasljednicima nema spora.
14. Sud je iskaz drugotužitelja prihvatio u dijelu koji se odnosi na činjenice koje je osobno opažao od djetinjstva nadalje. Taj je iskaz podroban, vremenski i prostorno povezan s razvojem stvarnog stanja na terenu te potvrđen iskazom svjedoka BŠ i materijalnim dokazima. Navod da obitelj nekretninu posjeduje oko 250 godina i obiteljska predaja o doseljenju predaka nisu sami za sebe dovoljni za precizno utvrđenje početka posjeda, ali se zahtjev ne temelji samo na toj predaji. Za odluku je odlučno da iz pouzdanih neposrednih saznanja proizlazi kontinuiran obiteljski posjed najmanje od vremena prije 1968. godine, nastavljen nakon smrti roditelja tužitelja i sve do zaključenja rasprave.
15. Među iskazima svjedoka i drugotužitelja postoje manje razlike u pogledu vremena i opsega pojedinih radova na uklanjanju gomile. Te razlike sud ne smatra odlučnima jer se odnose na događaje koji su se odvijali postupno kroz više desetljeća. Svi iskazi suglasni su u bitnome: kamena gomila nalazila se na predmetnoj nekretnini odavno, njome su gospodarili članovi obitelji VŠ, oni su je uklanjali i uređivali prilaz prema svojim potrebama, a nitko ih u tome nije ometao niti je polagao protivno pravo.
16. Činjenica da se dio čestice na terenu danas očituje kao asfaltirana površina ne dokazuje da ima status javnog dobra ili nerazvrstane ceste. Iz geodetskog nalaza i skice proizlazi da položaj čestice zgrade [katastarska čestica] zahvaća dio današnjeg pristupa, ali iz iskaza svjedoka BŠ i drugotužitelja proizlazi da je taj pristup uredila i asfaltirala obitelj VŠ radi dolaska do vlastite kuće i garaže.
17. Prema članku 159. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme. Za nekretninu u vlasništvu Republike Hrvatske rokovi iz stavaka 2. i 3. toga članka udvostručuju se. U vrijeme posjeda uračunava se i vrijeme kroz koje su stvar kao pošteni samostalni posjednici posjedovali pravni prednici sadašnjeg posjednika, u skladu s člankom 160. stavkom 2. istog Zakona.
18. Iz izvedenih dokaza proizlazi da su pravni prednici tužitelja predmetnu nekretninu držali kao svoju najkasnije od razdoblja prije 1968. godine, a tužitelji su takav posjed nastavili. Posjed se očitovao u stvarnom i vlasničkom gospodarenju nekretninom: uklanjanju kamene gomile, uređenju i asfaltiranju pristupa, korištenju okolnih kuća, gospodarskih objekata i zemljišta te odlučivanju o zahvatima bez traženja dopuštenja trećih osoba. Nema dokaza da je taj posjed bio potajno pribavljen, silom uspostavljen, nesamostalan ili prekinut.
19. Poštenje posjeda se prema zakonu pretpostavlja. Tuženica nije dokazala da su tužitelji ili njihovi prednici pri stjecanju posjeda znali ili morali znati da im ne pripada pravo na posjed. Naprotiv, dugotrajno nesmetano ponašanje obitelji VŠ kao vlasnika, izostanak bilo kakva suprotstavljanja države ili trećih osoba i činjenica da su članovi obitelji o svom trošku izvodili trajne zahvate na nekretnini potvrđuju uvjerenje da nekretninu posjeduju na temelju vlastitog prava.
20. Od najkasnije 1968. godine do podnošenja tužbe proteklo je više od pedeset godina. Time je, i uz primjenu udvostručenog roka za nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, ispunjeno vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću. Zemljišnoknjižni upis tuženice ne priječi izvanknjižno stjecanje na temelju zakona kada su dokazane pretpostavke dosjelosti.
21. Suvlasnički omjeri tužitelja od 13/36, 13/36 i 10/36 odgovaraju omjerima u kojima su evidentirani kao posjednici i u kojima zahtijevaju utvrđenje prava. Njihov zbroj čini cijelo pravo vlasništva, a tuženica nije ponudila dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi predmetna nekretnina pripadala drugim članovima obitelji u drukčijim omjerima. Iskazi svjedoka i drugotužitelja ujedno potvrđuju da među nasljednicima pokojnog UŠ nema spora o predmetnoj nekretnini.
22. Slijedom navedenoga sud je utvrdio da su tužitelji, uračunavanjem vremena posjeda svojih pravnih prednika, dosjelošću stekli pravo suvlasništva predmetne nekretnine u zatraženim omjerima. Stoga je, na temelju članaka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odlučeno kao u izreci.
23. O troškovima postupka sud nije odlučivao jer stranke nisu zahtijevale naknadu parničnog troška.
U Metkoviću 28. srpnja 2026.
Sudac:
Damir Ujdur
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću
