REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pr-45/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branku Glas, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, OIB: 90937164884, Borovska 7, 35000 Slavonski Brod , zastupan po punomoćniku po zaposlenju IF, mag. iur., radi naknade štete – radno, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 8. srpnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Vjekoslave Herceg, odvjetnice iz Slavonskog Broda i za tuženika punomoćnika BFC, dana 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, OIB: 90937164884, Borovska 7, 35000 Slavonski Brod , tužitelju BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti ukupan iznos od 1.210,50 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na iznos od:

52,15 eur od 16. listopada 2018. do isplate

73,70 eur od 16. studeni 2018. do isplate

28,45 eur od 16. prosinca 2018. do isplate

37,25 eur od 16. siječnja 2019. do isplate

190,34 eur od 16. veljače 2019. do isplate

72,52 eur od 16. ožujka 2019. do isplate

42,78 eur od 16. travnja 2019. do isplate

34,61 eur od 16. svibnja 2019. do isplate

151,47 eur od 16. lipnja 2019. do isplate

49,58 eur od 16. srpnja 2019. do isplate

19,25 eur od 16. kolovoza 2019. do isplate

19,25 eur od 16. rujna 2019. do isplate

49,52 eur od 16. listopada 2019. do isplate

35,90 eur od 16. siječnja 2020. do isplate

139,89 eur od 16. veljače 2020. do isplate

41,07 eur od 16. ožujka 2020. do isplate

152,46 eur od 16. travnja 2020. do isplate

16,17 eur od 16. srpnja 2020. do isplate

1,17 eur od 16. kolovoza 2020. do isplate

2,48 eur od 16. rujna 2020. do isplate

0,19 eur od 16. studenog 2020. do isplate

0,30 eur od 16. prosinca 2020. do isplate

po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 1.431,25 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenje do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa dijelom zatraženih troškova postupka u iznosu od 125,00 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj BF je podnio tužbu protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, Slavonski Brod, radi isplate razlike plaće.

1.1. U tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine na Zavodu za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije za vrijeme od 4. rujna 2018. do 28. veljače 2022.

1.2. Nadalje, da je su navedenom periodu bili na snazi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 – KU/13) i Dodatak I Kolektivnog Ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15- Dodatak KU/15) kojim je tužiteljeva plaća regulirana u članku 47. KU/13 na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci.

1.3. Da je u istom razdoblju na snazi i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike (NN 141/12- TKU/12). Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Rad tužitelja bio je organiziran u 24-satnim dežurstvima.

1.4. Ističe da je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada pa mu prema odredbi čl. 86. Zakona o radu ( NN149/09) i Zakona o radu (NN 93/14) pripada pravo na povećanu plaću.

1.5. Tuženik nije tužitelju isplaćivao dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada na sve sate koje je tužitelj odradio, iako je cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima, neovisno da li se radi o redovnom radu i prekovremenim satima.

1.6. Odredbom čl. 59 KU/13 propisano je da zbog odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće. Dodatkom I KU/15 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

1.7. Navodi da je tužitelj u razdoblju važenja navedenih kolektivnih ugovora neprekidno radio na radnom mjestu doktora medicine i u redovnom i u prekovremenom radu. Tužitelj se također osim navedenih poziva i na sve naknadne izmjene kolektivnih ugovora odnosno obvezna tumačenja istih, a nastalih u utuženom periodu od 4. rujna 2018. do 31. svibnja 2020. kojima bi navedeni postotci bili izmijenjeni.

1.8. Ističe da je tuženik u navedenom razdoblju tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za redovno odrađene sate rada, ali ne i u odnosu na prekovremene sate.

1.9. Budući je tuženik tužitelju pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće po navedenim osnovama, posljedično je moguće tužitelju pogrešno obračunavao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u istom razdoblju i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.10. Slijedom navedenog tužitelj od tuženika potražuje isplatu razlike plaća po osnovi otežanih uvjeta rada u utuženom periodu za sate koje je odradio prekovremeno, po osnovi dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremene sate, odnosno po osnovi prosjeka prethodno isplaćenih plaća vezano i uz naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 4. rujna 2018 do 31. svibnja 2020. godine i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.11. Tužitelji nema u svom posjedu dokumentaciju potrebnu za izračun razlika plaća stoga podnosi stupnjevitu tužbu sukladno odredbi čl. 186.b Zakona o parničnom postupku , te se obvezuje nakon dostavljene dokumentacije i izvršenog vještačenja po vještaku knjigovodstveno-financijske struke urediti tužbeni zahtjev i to na način da određeno iskaže mjesečne iznose koje potražuje sukladno vještačenju, te istovremeno odrediti i vrijednost predmeta spora.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je tužitelj bio radnik tuženika u utuženom razdoblju.

2.1. Ukazuje kako je Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva zdravstva donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. (NN br. 69/21 od 24. lipnja 2021) kojim je Vlada donijela Odluku o isplati razlike uvećanja plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

2.2. Osporava tužitelju postojanje pravnog interesa na podnošenje predmetnog tužbenog zahtjeva jer je nesporno da je donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna RH za 2021. uređena pravna osnova za isplatu iz državnog proračuna razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad svih zaposlenika u zdravstvenim ustanovama , pa tako i tužitelja.

2.3. Ističe da donošenjem navedenog zakona sva prava tužitelja za koja smatra da su mu privrijeđena , biti će ostvarena i bez donošenja sudske odluke i predlaže sudu odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa.

2.4. Ukazuje i na činjenicu da su svi reprezentativni sindikati zdravstva putem svojih podružnica pozvali svoje članove da povuku tužbe za isplatu razlike plaća s osnova prekovremenih sati rada i predmet riješe sklapanjem nagodbe.

2.5. Ukoliko tužitelj ustraje kod postavljenog tužbenog zahtjeva, osporava osnovanost i visinu istog.

4. Podneskom od 27. srpnja 2022. tužitelj se očitovao na navode tuženika i istakao da ne osporava da je navedeni Zakon donesen ali da je poznato da provedba Odluke ima faze u realizaciji, kao i to da se ona odnosi na one radnike, citira : zdravstvenih ustanova koji su do 31. ožujka 2020 godine ostvarili prekovremeni rad koji im je obračunat i isplaćen u skladu sa tada važećim propisom, a koji nisu protiv poslodavca pokrenuli radni spor za isplatu razlike plaće za uvećanja u prekovremenom radu.

4.1. Također nije u pravu tužena kada poriče pravni interes tužitelja za podizanje ovakve tužbe jer je tužitelj pravno neuka osoba - doktor medicine, kojemu nije u opisu posla pratiti vladine uredbe, kao niti propise koji spadaju u regulaciju izvršavanja proračuna.

4.2. Osporava i tvrdnje tužene da će se pravna zaštita postići i bez intervencije pravosuđa. Pravna teorija i pravna znanost jednoglasno stoje na odbacivanju načela političkog normativizma i kao što uostalom i sudska praksa upućuje na iskustveno provedbeni pravni normativizam. Naime, tužitelj je u razdoblju važenja kolektivnih ugovora koji mu zajamčuju sva prava pa između ostaloga i ova koja traži tužbom u ovome postupku neprekidno radio na radnom mjestu doktora medicine i u redovnom i u prekovremenom radu. A tuženik je u razdoblju 4. rujna 2018. godine do 31 .svibnja 2020. tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za redovno odrađene sate rada, ali ne i u odnosu na prekovremene sate.

4.3. Zaključno, tužitelj ističe da je tuženik tužitelju pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće pa je pravni interes tužitelja da u parničnom postupku sud utvrdi sve relevantne činjenice. Osobito je tužitelju važno da se vještačenjem po vještaku knjigovodstveno – financijske struke dakle stručnoj osobi u okviru sudskog postupka, prema nalogu i uputi suda utvrdi egzaktan iznos njegova potraživanja po osnovama koje predlaže.

5. U postupku između stranaka nesporno je da je tužitelj u spornom periodu bio zaposlen kod tuženika na poslovima zdravstvenog radnika.

6. Sporno je da li je tužitelju u periodu od 4. rujna 2018. do 31. svibnja 2020. pravilno obračunavata plaća. Sporno je da li tužitelj ima pravni interes za postavljanje predmetnog tužbenog zahtjeva. Sporno je da li je tuženi pasivno legitimiran u ovom postupku. Sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, i to u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade i evidencije o radnom vremenu za analizirani period, te je proveden dokaz knjigovodstveno – financijskim vještačenjem i čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Jadranke Crnogorac od 21. travnja 2026. (str. 209-230 spisa).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

9. Odluku o glavnoj stvari sud je donio u skladu sa Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 29/18) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 128/17, 47/18).

10. Tužitelj potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje u kojem je bio u radnom odnosu kod tuženika. Tuženik je stoga kao poslodavac tužitelja bio u obvezi tužitelju isplatiti plaću u skladu sa sklopljenim ugovorima i donesenim pravnim aktima za utuženo razdoblje.

11. Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je obvezan raniku u radnom odnosu dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu.

12. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

13. Iz navedene zakonske odredbe nesporan je i pravni interes tužitelja da u sudskom postupku utvrđuje eventualne propuste poslodavca u izračunu plaće prema zakonskim i podzakonskim propisima.

14. Nije u pravu tužena kada smatra da je donošenjem Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. (NN br. 69/21 od 24. lipnja 2021) i s tim u svezi Odluke Vlade RH o isplati razlike uvećanja plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja tužitelj izgubio pravni interes za podnošenje predmetne tužbe i u sudskom postupku dokazivanja svoga potraživanja. Takova ograničenja nisu predviđena navedenim zakonskim propisom niti Odlukom Vlade RH.

15. Slijedom navedenog nesporna je aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje predmetne tužbe i njegov pravni interes dokazati činjenice koje su predmetom ovoga postupka.

16. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

17. Pri tome valja napomenuti da su sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o radu, poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, ovlašteni ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom o radu ili drugim zakonom.

18. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) u čl. 47., te kasnije važeći Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), u čl. 45., propisuju strukturu plaće, odnosno propisuju da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

19. Isto je propisano i odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), koji je na snazi od 1. siječnja 2013., te odredbom čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), koji je na snazi od 1. prosinca 2017. godine.

20. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada samo je jedan od dodataka propisanih navedenim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama, a dodaci na plaću prema odredbama tih ugovora, međusobno se ne isključuju.

21. Vezano za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) u čl. 58., propisano je da iznimno od čl. 57. toga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

22. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), u čl. 59., te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), u čl. 58., propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da istome pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

23. Na temelju odredbe čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

24. Prema odredbi čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

25. To pravo radnika proizlazi i iz odredbe čl. 38. st. 3. i 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), te odredbe čl. 37. st. 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18).

26. Navedene odredbe su jasne i nedvosmislene, te sukladno istima tužitelj za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, a za vrijeme bolovanja ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, umanjene za 15% (85% priznate u odnosu da je izvršen redovni rad).

27. Naime, Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pa je očito zajednička namjera ugovornih stranaka bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke izrijekom ugovorile nemogućnost takve kumulacije.

28. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, pa onda uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima pravo i na ugovorene dodatke, odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenog rada.

29. Napose, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-56/19-18 koja je održana dana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeo slijedeće pravno shvaćanje (obrazloženo i navedeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2864/2018-2 od 17. prosinca 2019., kao i rješenju broj Revr 841/2017-2 od 10. ožujka 2020.): "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

30. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) i Dodatak II/19, koji se primjenjuju na dio tužbenog zahtjeva tužitelja, na isti način reguliraju dodatke na plaću kao i KU/13 i Dodatak I/15, a namjeru ugovornih stanaka da se dodaci isplaćuju i na fond sati preko redovnog radnog vremena potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 66/20), u primjeni od 1. travnja 2020., koji je u članku 2., jasno odredio da se dodaci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada.

31. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, jer je očito da je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaća mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke Kolektivnog ugovora, izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije.

32. Slijedom navedenog, u ovom postupku je dokazano da tužitelj ima pravo na razlike plaća i za dodatke na plaću za prekovremeni rad za period od 4. rujna 2018. do 31. svibnja 2020.

33. Na osporenu visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Jadranki Crnogorac.

34. Temeljem materijalne dokumentacije, obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja i evidencija o radnom vremenu, vještak je izračunao da je tužitelju manje isplaćena razlika bruto plaće na prekovremeni rad za dodatke na plaću ukupno u iznosu po svim osnovama od 1.210,20 eura.

35. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i u skladu sa istim podneskom od 12. svibnja 2026. postavio svoje traženje po osnovu dodataka na plaću u iznosu od 1.210,20 skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospijeća svakog anuiteta do isplate.

36. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka ali se protivio osnovu postavljenog zadatka.

37. Nalaz vještaka u cijelosti je prihvaćen kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke i zadatkom vještaka.

38 Uvažavajući da je u postupku dokazano, prema stavu ovoga suda, da tužitelju pripada pravo na razlike plaća za dodatke koji su predmet ovog spora koji mu nisu ispravno obračunati i koji dodatci su u visini izračunati nalazom vještaka, sud je konačno postavljeni tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti kao osnovan.

39. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos.

40. Odredbom čl. 92. st. 4. ZOR, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužitelju razlika neisplaćene plaće i naknade plaće, dosuđena u bruto iznosu.

41. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. ZOR, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga su tužitelju kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos, zakonske zatezne kamate dosuđene kako tužbom potražuje i kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

42. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

43. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20), te odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH broj Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate takva obveza tuženika nije dospjela, tužitelju nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to ispravno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu označio.

44. Slijedom navedenog ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev kako je to i odlučeno pod I. izreke presude.

45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Kako je tužitelj uspio u ovom postupku u cijelosti sa svojim potraživanjem, sud mu je dodijelio pravo na nužne i potrebne troškove prouzročene vođenjem predmetnog postupka.

46. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (1.210,50 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podneska od 28.7.2022. kao očitovanja na odgovor na tužbu i podneska od 12.5.2026. kojim se očituje na nalaz vještaka, za svaki iznos od 150,00 eura, ukupno 300,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak pristupa ročištima 10.2.2026. i 8.7.2026. za svako u iznosu od 150,00 eura, ukupno 300,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife) ili ukupno 825,00 eura uvećano za pripadajući PDV od 206,25 eura, ukupno 1.031,25 eura. Navedenom trošku pridodan je i plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 eura.

47. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 1.431,25 eura kako je to i navedeno pod II. izreke presude.

48. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

49. U preostalom dijelu zatraženog troška na ime konferencije sa strankom od 25.5.2022. u iznosu od 100,00 eura i PDV, ili ukupno 125,00 eura, zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan jer navedeno ne predstavlja trošak parničnog postupka niti zakonsku pretpostavku za podnošenje tužbe. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III. izreke presude.

U Slavonskom Brodu, 28. srpnja 2026.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Branko Glas, Slavonski Brod,

2. Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije, Slavonski Brod, Borovska 7,

3. Porezna uprava Slavonski Brod, nakon pravomoćnosti.