REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2385/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta za trgovinu, usluge i proizvodnju [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Robert Jančik, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 62/I, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 18. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, s objavom presude održanom 28. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku obrta za trgovinu, usluge i proizvodnju [obrt], [adresa], iznos od 18.285,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu 130,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 31. prosinca 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.280,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj SD, vlasnik obrta [obrt], obrt za trgovinu, usluge i proizvodnju, podnio je tužbu protiv tuženika Adriatic Osiguranje d.d. radi isplate iznosa od 18.415,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tužitelj navodi da je dana 24. studenoga 2023. s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju imovine, odnosno policu osiguranja broj [broj police osiguranja]. U informativnom izračunu i polici osiguranja navedeno je da se, među ostalim, osiguravaju zalihe prema poslovnoj evidenciji osiguranika.

3. Tužitelj tvrdi da se u noći s 29. na 30. prosinca 2023. u njegovom poslovnom prostoru na adresi [adresa] dogodila provalna krađa. Tom prilikom otuđeno je sedam harmonika s koferima, i to:

- Victoria Titano u vrijednosti 4.800,00 EUR

- UD u vrijednosti 3.500,00 EUR

- Crucianelli u vrijednosti 4.800,00 EUR

- S u vrijednosti 1.700,00 EUR

- Galanti u vrijednosti 1.700,00 EUR

- SDO u vrijednosti 850,00 EUR

- Hohner Pirola u vrijednosti 935,00 EUR

Tužitelj navodi i da je imao trošak zamjene oštećene brave na vratima poslovnog prostora u iznosu od 130,00 EUR, pa ukupna šteta iznosi 18.415,00 EUR.

4. Kao dokaze tužitelj predlaže uvid u informativni izračun osiguranja, policu osiguranja, poslovnu evidenciju zaliha harmonika, račun za zamjenu brave od 30. prosinca 2023., oglasni materijal s Njuškala, potvrdu PU zagrebačke o podnesenoj kaznenoj prijavi te, po potrebi, vještačenje po stručnjaku za procjenu glazbenih instrumenata. Predlaže i da sud službenim putem pribavi dokumentaciju policije o prijavljenoj provalnoj krađi.

5. Tužitelj tvrdi da se tuženiku obratio u mirnom postupku radi naknade štete, ali je tuženik odbio isplatu, čime je dao povoda tužbi.

6. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu 18.415,00 EUR, i to zatezne kamate na iznos od 18.285,00 EUR od 9. studenoga 2024. do isplate, a na iznos od 130,00 EUR od 31. prosinca 2023. do isplate.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže odbacivanje odnosno odbijanje tužbe. Prvenstveno ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, navodeći da obrt, kako je označen u tužbi, nema pravnu ni parničnu sposobnost. Prema tuženiku, sud nije ovlašten sam ispravljati pogreške tužitelja u označavanju stranke. Stoga predlaže odbacivanje ili odbijanje tužbe.

8. Podredno, tuženik priznaje da je između SD kao vlasnika obrta i tuženika sklopljen ugovor o osiguranju imovine po polici broj [broj police], te da je tom policom pokriven i rizik provalne krađe.

9. Međutim, tuženik osporava da je u konkretnom slučaju doista nastupio osigurani rizik provalne krađe. Smatra da potvrda MUP-a od 14. siječnja 2024. ne predstavlja dostatan dokaz da se provalna krađa dogodila, jer je sastavljena temeljem prijave odnosno kazivanja samog SD. Tuženik ističe da potvrda MUP-a može služiti samo kao dokaz da je podnesena kaznena prijava, a ne i kao dokaz da se provalna krađa stvarno dogodila.

10. Tuženik nadalje osporava da su se navedeni instrumenti u vrijeme navodne provale nalazili na mjestu osiguranja, odnosno u poslovnom prostoru na adresi [adresa]. Također osporava da je tužitelj bio vlasnik otuđenih stvari.

11. Tuženik posebno osporava dokaznu vrijednost dostavljene excel tablice „Zalihe Harmonika”, navodeći da takav ispis ne može predstavljati vjerodostojnu poslovnu evidenciju tužitelja. Prema stajalištu tuženika, takvu tablicu može sastaviti bilo tko i u nju unijeti proizvoljne podatke.

12. U pogledu visine zahtjeva, tuženik ističe da su instrumenti bili rabljeni i djelomično amortizirani, pa njihova vrijednost nije mogla biti jednaka vrijednosti koju tužitelj navodi u tužbi. Također navodi da nije dostavljen niti jedan pouzdan dokaz o stvarnoj vrijednosti instrumenata u vrijeme navodne provale.

13. Tuženik predlaže izvođenje dokaza pribavom kaznenog spisa, vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić” na okolnost je li došlo do provale, saslušanjem tužitelja, financijskim vještačenjem poslovnih knjiga obrta te obvezivanjem tužitelja na dostavu dokumentacije o popisu dugotrajne imovine obrta.

14. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu i prije svega izvršio ispravak i dopunu naziva tužitelja. Umjesto ranije oznake obrta, tužitelj sada označava stranku kao: SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta za trgovinu, usluge i proizvodnju [obrt] [adresa], uz navođenje podataka iz Obrtnog registra. Tužitelj navodi da time otklanja prigovor tuženika o nedostatku pravne i parnične sposobnosti. Ističe da je takvo označavanje potrebno i radi zahtjeva FINA -e, koja u elektroničkoj obradi predmeta prepoznaje subjekte prema podacima iz Obrtnog registra. Kao dokaz dostavlja izvadak iz Obrtnog registra.

15. Tužitelj zatim ističe da tuženik priznaje postojanje ugovora o osiguranju i činjenicu da je policom pokriven rizik provalne krađe, pa smatra da je pasivna legitimacija tuženika nesporna.

16. U odnosu na tvrdnju tuženika da nije dokazano ostvarenje rizika provalne krađe, tužitelj navodi da je sudu dostavio dokumentaciju kojom raspolaže te da sud treba, temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), nakon ocjene svih dokaza odlučiti je li provalna krađa dokazana.

17. Tužitelj se posebno očituje na prigovore vezane uz poslovnu dokumentaciju. Navodi da je njegov obrt u statusu paušalnog oporezivanja, zbog čega nema zakonsku obvezu voditi poslovne knjige kao obrti koji nisu u paušalnom statusu. Prema njegovu navodu, paušalni obrt dužan je voditi samo knjigu prometa i podnositi godišnji PO -SD obrazac, dok nije dužan voditi popis dugotrajne imovine, knjigu primitaka i izdataka, evidencije tražbina i obveza i drugu poslovnu dokumentaciju koju traži tuženik. Zato tužitelj smatra da tuženik neosnovano zahtijeva dokumentaciju koju tužitelj nije bio dužan voditi niti posjedovati. Time, prema tužitelju, otpadaju prigovori tuženika o nepostojanju poslovne evidencije i vlasništva nad instrumentima.

18. Tužitelj nadalje ukazuje na sadržaj informativnog izračuna i police osiguranja, prema kojima je tuženik prije izrade police zadržao pravo prethodnog izvida rizika i traženja dodatne dokumentacije o riziku odnosno predmetu osiguranja. Tužitelj tvrdi da tuženik tu mogućnost nije iskoristio prije sklapanja police, odnosno nije izvršio izvid rizika niti je zatražio dodatnu dokumentaciju. Stoga, prema tužitelju, tuženik ne može nakon nastupa osiguranog slučaja odbijati isplatu pozivajući se na dokumentaciju koju prethodno nije tražio.

19. Tužitelj smatra da propusti tuženika prije sklapanja police, osobito propuštanje prethodnog izvida rizika i traženja dokumentacije, ne mogu ići na štetu tužitelja.

20. Tužitelj dodatno predlaže saslušanje vlasnika obrta SD kao stranke i svjedokinje GD na okolnost saznanja o provalnoj krađi i na okolnost da su osigurani predmeti bili u poslovnom prostoru tužitelja. Ujedno precizira tužbeni zahtjev u skladu s ispravljenom oznakom tužitelja i ostaje kod zahtjeva za isplatu 18.415,00 EUR.

21. Dopisom ovog suda od 3. srpnja 2025. zatražen je od MUP-a, PU zagrebačka, VIII PP Zagreb, dostava cjelokupnog predmeta koji se vodi pod brojem broj: 511-19- 34/3-K-590/23 MJ. Dopis nadležne Policijske postaje u prilog kojem dostavljaju traženo zaprimljen je na ovom sudu 29. srpnja 2025., a prileži mu preslika Kaznene prijave od 30. prosinca 2023., Zapisnik o očevidu od 30. prosinca 2023., Kriminalističko-tehničko izvješće od 30. prosinca 2023., Službene zabilješke te Imovinsko-pravni zahtjev oštećenika (list 34 do 48 spisa).

22. Na ročištu održanom 3. listopada 2025. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja SD i svjedokinje GD.

23. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je vlasnik obrta [obrt] već oko šest godina. Naveo je da je imovina obrta promjenjiva jer harmonike stalno nabavlja, servisira i prodaje, a da trenutno ima okvirno oko 100 harmonika. U odnosu na predmetni događaj iskazao je da je do provalne krađe došlo u noći s 29. na 30. prosinca 2023. Roba se nalazila u skladišnom prostoru na adresi [adresa], na etaži -1, pokraj lifta. Dan prije krađe bio je u skladištu između 15:30 i 16:00 sati zbog zainteresiranog kupca i tada je sve bilo u redu. Sljedeće jutro u prostor je došao zajedno s GD jer je jedan gospodin donio harmoniku na servis. GD je otišla do skladišta po dokumentaciju, gdje je uočila da su obijena vrata. Tužitelj je pojasnio da se radi o dvoja vrata: prva vrata vode prema podrumskim prostorijama i može ih otvoriti samo osoba s ključem, a druga vrata su vrata samog skladišta. Prema njegovu iskazu, obje brave bile su obijene, a vrata skladišta poluotvorena. Tužitelj je naveo da nije odmah ulazio u skladište, nego je pozvao policiju. Policija je došla nakon desetak minuta, prvo dvoje policijskih službenika, a zatim i forenzička ekipa te inspektor. Tek nakon što je policija fotografirala vrata, uzela otiske i obavila potrebne radnje, tužitelj je ušao u skladište i utvrdio da nedostaju harmonike.

24. Iskazao je da je u skladištu tada bilo oko 30 harmonika, a otuđeno ih je sedam. Među harmonikama u skladištu bilo je onih za servis, novih, polovnih i repariranih. Ukradene harmonike nisu bile nove, nego su bile starosti između 30 i 50 godina, ali su bile reparirane i u dobrom odnosno izvrsnom stanju. Tužitelj je naglasio da nove harmonike nisu nužno vrjednije, jer su po njegovu mišljenju neke nove harmonike lošije kvalitete od repariranih starijih profesionalnih harmonika.

25. U odnosu na formiranje vrijednosti ukradenih harmonika, tužitelj je naveo da je vrijednost određivao prema više kriterija: kvaliteti izvedbe, brendu harmonike, vanjskom stanju instrumenta, kvaliteti zvuka i tonova te tržišnoj vrijednosti na oglasnicima. Naveo je da je harmonike kupio, reparirao i doveo u izvrsno stanje.

26. U pogledu dokumentacije o nabavi harmonika, tužitelj je iskazao da takve isprave najčešće ne postoje. Pojasnio je da se harmonike uglavnom kupuju od fizičkih osoba koje nisu dužne izdati račun, a oko 95% kupnji obavlja se u gotovini. Za konkretne ukradene harmonike nema račune, ali postoji interna Excel tablica u kojoj je evidentirano kada je koja harmonika kupljena i po kojoj cijeni. Naveo je da su ukradene harmonike bile u njegovu posjedu oko mjesec do tri mjeseca.

27. Tužitelj je iskazao da je ovo bila prva krađa. Nakon podnesene kaznene prijave nije primio nikakvu obavijest o daljnjem postupanju nadležnih tijela. Naveo je i da se harmonike nisu pojavile na tržištu, a policija mu je savjetovala da ih ne skida s oglasnika kako bi se počinitelj eventualno osjećao sigurnije.

28. U vezi osiguranja, tužitelj je iskazao da je i ranije bio osiguranik tuženika te da je samoinicijativno povećavao visinu osiguranja kako je raslo poslovanje. Naveo je da osiguravajuće društvo nikada nije tražilo dodatnu dokumentaciju u vezi statusa obrta, dokumenata koje obrt treba voditi ili pregleda imovine koja se osigurava. Polica je sklopljena preko agenta, ali ni agent nije tražio pregled harmonika u skladištu. Tužitelj je iskazao da je predmet osiguranja bilo skladište i sva imovina u skladištu te da je rizik krađe bio naveden u polici.

29. Tužitelj je dodatno pojasnio da je paušalni obrtnik, zaposlen u društvu HŽ Infrastruktura d.o.o., a obrtom se bavi u slobodno vrijeme. Kao paušalni obrtnik, prema njegovu iskazu, ima obvezu voditi samo knjigu prometa u koju upisuje izdane račune, dok nema obvezu vođenja druge poslovne dokumentacije.

30. Na pitanje o reparaciji harmonika, naveo je da trajanje reparacije ovisi o stanju instrumenta. Harmoniku treba rastaviti, očistiti, ponovno sastaviti i po potrebi zamijeniti dijelove. Prema njegovu iskazu, za jednu harmoniku potrebno je u prosjeku između 10 i 50 radnih sati.

31. Na kraju je naveo da je sam platio zamjenu brave nakon provale. Također je pojasnio da je na svakom koferu bila platnena vrpca i kartončić na kojem je bilo navedeno koja se harmonika nalazi u koferu i koja je tražena cijena. Otuđene su harmonike zajedno s koferima, a prazni koferi nisu ukradeni. Prema njegovu iskazu, odabrane su i uzete profesionalne harmonike.

32. Svjedokinja GD iskazala je da je s tužiteljem SD dugogodišnja prijateljica te da mu pomaže u obrtu, primjerice pri čišćenju harmonika, izradi zaštitnih jastučića i drugim poslovima prema potrebi.

33. U vezi provalne krađe iskazala je da se događaj zbio u subotu, dan ili dva prije Nove godine 2023. godine. Navela je da su toga dana trebali preuzeti jednu harmoniku za servis. Otišli su zajedno do dvorišta, a ona je zatim trebala iz skladišta donijeti pap ir na koji bi se upisalo što treba popraviti na harmonici. Kada je išla prema skladištu, trebala je otvoriti prva vrata na stubištu koja vode u pretprostor, a zatim vrata skladišnog prostora. Iskazala je da su prva vrata već bila otvorena i da je brava bila potrgana. Kada je ušla kroz ta vrata, vidjela je istu situaciju i na vratima skladišta. Nakon toga pozvala je tužitelja kako bi se pozvala policija. Policija je, prema njezinu iskazu, došla nakon otprilike deset minuta.

34. Svjedokinja je iskazala da je vidjela da nedostaje sedam harmonika. Navela je da su to bile već reparirane harmonike i da je svaka bila u svom koferu. Nije mogla procijeniti starost ukradenih harmonika.

35. Sud je iskaz svjedokinje GD prihvatio u dijelu koji se odnosi na stanje vrata i prostora koje je osobno zatekla, nestanak sedam harmonika te činjenicu da su harmonike bile reparirane i pohranjene u koferima. Okolnost da je svjedokinja dugogodišnja prijateljica tužitelja i da mu povremeno pomaže u obrtu sama po sebi ne čini njezin iskaz nevjerodostojnim, osobito jer je njezin iskaz u navedenim dijelovima određen, životan i sukladan policijskoj dokumentaciji i iskazu tužitelja. Sud njezin iskaz nije prihvatio kao dokaz pojedinačne tržišne vrijednosti instrumenata jer svjedokinja o tome nema odgovarajuće stručno znanje niti je takvu vrijednost određeno iskazivala.

36. Rješenjem ovog suda od 12. studenog 2025. određeno je izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku procjenitelju glazben ih instrumenata na okolnost utužene visine. Za vještaka je imenovan stalni sudski vještak Igor Vlajnić iz Rijeke, U [adresa].

37. Iz nalaza i mišljenja vještaka glazbene struke od 3. siječnja 2026. proizlazi da se vrijednost starih i rabljenih harmonika ne može utvrđivati isključivo prema kupovnoj cijeni i amortizaciji, budući da se kod takvih glazbala vrijednost formira prema autentičnosti, kvaliteti izrade, općem stanju, kvaliteti zvuka, proizvođaču i usporedivim tržišnim vrijednostima. Vještak nije mogao nedvojbeno potvrditi niti osporiti točnu vrijednost utužene štete jer konkretna glazbala nisu bila dostupna za pregled, pa nije mogao utvrditi njihovu autentičnost, stanje i kvalitetu zvuka. Međutim, vještak je naveo da bi vrijednosti koje je tužitelj iskazao mogle biti unutar raspona tržišnih vrijednosti za takva glazbala, pod pretpostavkom da su harmonike bile originalne, ispravne, očuvane, u dobrom stanju i kvalitetnog zvuka, odnosno onakve kakvima ih je tužitelj opisao. Vještak je također naveo da kod kupoprodaje starih i rabljenih glazbala ove vrste često ne postoji klasična dokumentacija, budući da se takvi instrumenti u pravilu prodaju između fizičkih osoba i putem oglasnika.

38. Tužitelj se podneskom od 26. siječnja 2026. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da na isti nema primjedbi. Smatra da je vještak, s obzirom na specifičnost predmeta vještačenja, svojom stručnošću pomogao sudu pri donošenju zaključaka o vrijednosti otuđenih instrumenata.

39. Tužitelj posebno ističe da se pažljivom analizom nalaza, a osobito njegovog konačnog zaključka, može zaključiti da je tužbeni zahtjev po visini realno postavljen.

40. Sudski vještak usmeno je iznio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 18. lipnja 2026. te u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Dodatno je pojasnio da je procjena vrijednosti rabljenih harmonika izrazito složen postupak jer njihova tržišna vrijednost ne ovisi o amortizaciji, nego prije svega o autentičnosti, očuvanosti, ispravnosti, kvaliteti zvuka i drugim pojedinačnim obilježjima instrumenta. Iskazao je da vrijednosti koje je tužitelj naveo nisu očito pretjerane niti izvan tržišnih okvira pod pretpostavkom da se radilo o originalnim, očuvanim i ispravnim instrumentima kakvima ih je tužitelj opisao. Također je naveo da starije reparirano glazbalo može imati veću tržišnu vrijednost od novog instrumenta slabije kvalitete, da oglasi na internetskim oglasnicima mogu poslužiti kao orijentir tržišnih vrijednosti, ali ne i kao siguran dokaz realiziranih kupoprodajnih cijena, te da je uobičajeno da se takvi instrumenti kupuju od fizičkih osoba, gotovinom i bez računa ili druge izvorne dokumentacije. Na up it punomoćnika tuženika pojasnio je da konkretne instrumente nije mogao pregledati pa nije mogao neposredno utvrditi njihovo stanje, autentičnost ni kvalitetu zvuka, zbog čega nije mogao sa sigurnošću potvrditi pojedinačnu vrijednost svakog instrumenta.

41. Nesporno je da je između SD kao vlasnika obrta i tuženika sklopljena polica osiguranja imovine te da je policom bio pokriven rizik provalne krađe. Tuženik to u odgovoru na tužbu priznaje, pa se spor ne vodi oko postojanja ugovora, nego oko toga je li se provala stvarno dogodila, jesu li harmonike bile u prostoru i kolika je njihova vrijednost. Sporno je i je li trošak zamjene oštećene brave u iznosu od 130,00 EUR obuhvaćen ugovorenim osiguranjem.

42. Prigovor aktivne legitimacije zbog početne oznake tužitelja kao obrta nije od odlučne važnosti. Naime, tužitelj je naknadno ispravio oznaku stranke na SD, vlasnik obrta [obrt], uz podatke iz Obrtnog registra. To nije promjena identiteta stranke, nego ispravak oznake osobe koja je i prije bila jasno individualizirana kroz ime vlasnika obrta, adresu i OIB. Obrt nije pravna osoba, ali vlasnik obrta jest fizička osoba koja može biti stranka.

43. Prema članku 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26; dalje: ZOO), ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja obvezuje se osiguratelju platiti premiju osiguranja.

44. Prema članku 948. stavcima 1. do 3. ZOO-a, ugovor o osiguranju imovine može se sklopiti u korist osobe koja ima opravdani interes na predmetu osiguranja, a osiguranik može zahtijevati naknadu štete pokrivene osiguranjem ako je u trenutku nastupanja osiguranog slučaja imao pravno dopušten materijalni interes na osiguranom predmetu.

45. Prema članku 949. stavcima 1. i 2. ZOO-a, osiguranjem imovine osigurava se naknada štete koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja, pri čemu iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja.

46. Prema članku 953. stavku 1. ZOO-a osiguratelj je dužan naknaditi štetu nastalu slučajno ili krivnjom osiguranika, osim ako je za pojedinu štetu njegova obveza isključena ugovorom o osiguranju.

47. Iz navedenih zakonskih odredbi i sadržaja sklopljene police proizlazi da je tuženik dužan tužitelju isplatiti osigurninu ako tužitelj dokaže da je tijekom trajanja osiguranja nastupila provalna krađa kao ugovoreni osigurani slučaj, da su otuđene stvari bile obuhvaćene osiguranjem i da je njihovim otuđenjem pretrpio štetu u utvrđenoj visini. Teret dokazivanja tih činjenica je na tužitelju.

48. Sud je na temelju policijske dokumentacije, iskaza tužitelja i iskaza svjedokinje GD utvrdio da je u noći s 29. na 30. prosinca 2023. ostvaren ugovoreni rizik provalne krađe. Iz zapisnika o očevidu i kriminalističko-tehničkog izvješća ne proizlazi samo da je tužitelj prijavio krađu, nego i da su policijski službenici neposredno nakon prijave zatekli i evidentirali tragove nasilnog ulaska i oštećenja na vratima prostora. Navedene isprave sastavljene su neposredno nakon događaja u okviru službenog postupanja nadležnog tijela, a njihov sadržaj podudara se s iskazima tužitelja i svjedokinje o zatečenom stanju. Tužitelj i svjedokinja podudarno su opisali oštećenja na obama vratima, dolazak policijskih službenika i stanje prostora prije ulaska tužitelja. Stoga sud nije prihvatio tvrdnju tuženika da policijska dokumentacija dokazuje samo činjenicu podnošenja kaznene prijave, a ne i nastanak provalne krađe .

49. Činjenica da počinitelj nije pronađen i da kazneni postupak nije okončan osuđujućom odlukom nije odlučna za utvrđivanje osiguranog slučaja. U ovom postupku sud samostalno, primjenom pravila o slobodnoj ocjeni dokaza, utvrđuje je li nastupila provalna krađa kao ugovoreni rizik.

50. Sud je iskaz tužitelja prihvatio kao određen, uvjerljiv i životno logičan. Tužitelj je detaljno opisao način poslovanja obrta, nabavu, reparaciju, označavanje i čuvanje harmonika, stanje prostora prije i nakon provale te način na koji je utvrdio da sedam harmonika nedostaje. Njegov iskaz u bitnim je dijelovima potvrđen iskazom svjedokinje GD, internom evidencijom zaliha, oglasima i policijskom dokumentacijom. Sud u njegovu iskazu nije utvrdio proturječnosti koje bi dovodile u sumnju istinitost navoda o postojanju, stanju i otuđenju predmetnih instrumenata. Okolnost da je tužitelj zainteresiran za ishod spora sama po sebi ne čini njegov iskaz nevjerodostojnim, već je sud njegov iskaz ocijenio u vezi sa svim ostalim izvedenim dokazima. Sud nije našao razloge zbog kojih bi tužitelj neistinito prikazivao broj ili vrstu otuđenih instrumenata.

51. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj uvjerljivo opisao način poslovanja: harmonike stalno kupuje, reparira, servisira i prodaje; u skladištu ih je bilo oko 30; ukradene su bile profesionalne, reparirane harmonike u koferima; na koferima su bile oznake s nazivom harmonike i traženom cijenom. Svjedokinja je potvrdila da su nedostajale harmonike i da su bile reparirane, svaka u svom koferu. Interna evidencija sadrži oznake i podatke o predmetnim harmonikama, dok se njihov broj, činjenica da su bile reparirane i da su se nalazile u pojedinačnim koferima podudara s iskazima tužitelja i svjedokinje. Ocjenom tih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da su se upravo predmetnih sedam harmonika prije provale nalazile u osiguranom prostoru i da su iz njega otuđene.

52. Okolnost da tuženik prije sklapanja ugovora nije obavio izvid rizika niti zatražio dodatnu dokumentaciju ne oslobađa tužitelja obveze da u ovom postupku dokaže nastanak osiguranog slučaja, postojanje i otuđenje osiguranih stvari te visinu osigurnine. Međutim, ta okolnost relevantna je pri ocjeni prigovora tuženika da se postojanje zaliha može dokazivati isključivo dokumentacijom koju tuženik nije odredio kao pretpostavku osiguranja niti ju je zatražio prije sklapanja ugovora. Postojanje i vrijednost zaliha stoga se mogu utvrđivati svim dopuštenim dokaznim sredstvima, a ne samo računima ili formalnim poslovnim knjigama.

53. U odnosu na visinu štete sud je imao u vidu da vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi pojedinačnu tržišnu vrijednost svake otuđene harmonike jer konkretni instrumenti, upravo zbog njihova otuđenja, nisu bili dostupni neposrednom pregledu, pa nije mogao utvrditi njihovu autentičnost, opće stanje, ispravnost i kvalitetu zvuka. Međutim, ta okolnost sama po sebi ne može imati za posljedicu gubitak prava osiguranika na osigurninu ako je drugim dokazima utvrđeno da su se instrumenti nalazili u osiguranom prostoru i da su otuđeni u osiguranom slučaju.

54. Sud je pri ocjeni vrijednosti otuđenih instrumenata uzeo u obzir internu evidenciju zaliha tužitelja, podatke o proizvođaču i traženoj cijeni svakog instrumenta, dostavljene oglase kao orijentacijski pokazatelj tržišnih cijena, iskaz tužitelja o načinu nabave, reparacije i formiranja cijene, iskaz svjedokinje da se radilo o repariranim harmonikama pohranjenima u pojedinačnim koferima te nalaz i mišljenje vještaka o kriterijima prema kojima se utvrđuje tržišna vrijednost takvih glazbala. Nijedan od navedenih dokaza promatran zasebno ne dokazuje sa sigurnošću tržišnu vrijednost svakog pojedinog instrumenta, ali ih sud, ocijenjene zajedno, smatra dostatnom osnovom za određivanje visine štete slobodnom ocjenom upravo zato što egzaktno utvrđenje njihove tržišne vrijednosti više nije moguće zbog samog ostvarenja osiguranog slučaja.

55. Sud je osobito cijenio da vještak vrijednosti koje je tužitelj naveo nije ocijenio očito pretjeranima niti izvan tržišnog raspona, nego je potvrdio da mogu odgovarati vrijednostima takvih instrumenata ako su bili originalni, ispravni, očuvani i kvalitetnog zvuka. Sud je iskaz tužitelja da su predmetne harmonike bile reparirane i dovedene u dobro odnosno izvrsno stanje prihvatio jer je u tom dijelu određen i dosljedan te potvrđen iskazom svjedokinje da se radilo o repariranim instrumentima i nalazom vještaka o načinu formiranja njihove tržišne vrijednosti. Oglase sud nije ocijenio kao dokaz ostvarene prodajne cijene, nego kao jedan od orijentacijskih pokazatelja tržišnog raspona.

56. Sud je vrijednosti koje je naveo tužitelj ocijenio u vezi sa svim ostalim provedenim dokazima, osobito nalazom i mišljenjem vještaka, iskazima saslušanih osoba, internom evidencijom i dostavljenim oglasima, pa je primjenom članka 223. stavka 1. ZPP-a utvrdio da tržišna vrijednost otuđenih harmonika s koferima iznosi ukupno 18.285,00 EUR. Pri određivanju ukupnog iznosa sud je imao u vidu pojedinačne vrijednosti navedene u evidenciji tužitelja, stanje instrumenata kako je utvrđeno iz iskaza tužitelja i svjedokinje te stručni zaključak vještaka da navedene vrijednosti mogu biti unutar tržišnog raspona. Budući da tuženik nije dokazao niti je rezultatima izvedenih dokaza učinio vjerojatnim da bi tržišna vrijednost pojedinog instrumenta bila niža od vrijednosti utvrđene slobodnom ocjenom suda, sud je ukupnu vrijednost sedam otuđenih harmonika s koferima utvrdio u iznosu od 18.285,00 EUR.

57. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje financijskog vještačenja jer se njime ne bi mogla utvrditi tržišna vrijednost konkretnih rabljenih i repariranih harmonika niti njihova autentičnost, stanje i kvaliteta zvuka. Osim toga, iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelj kao paušalno oporezovani obrtnik nije vodio poslovne knjige iz kojih bi financijski vještak mogao dobiti dodatne podatke o pojedinačnim instrumentima. Provođenje takvog vještačenja stoga ne bi pridonijelo utvrđivanju odlučnih činjenica.

58. Sud nije prihvatio ni prijedlog tuženika za provođenje vještačenja po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić” na okolnost je li došlo do provale. Policijski službenici neposredno su nakon prijave obavili očevid i kriminalističko-tehničku obradu mjesta događaja, dok naknadnim vještačenjem nakon proteka vremena ne bi bilo moguće neposredno pregledati mjesto događaja u stanju u kojem se nalazilo nakon provale niti utvrditi dodatne tragove. Postojanje osiguranog slučaja sud je mogao utvrditi ocjenom policijske dokumentacije i iskaza saslušanih osoba, pa predloženo vještačenje ne bi pridonijelo utvrđenju odlučnih činjenica.

59. Tužitelj je računom od 30. prosinca 2023. dokazao da je zbog oštećenja brave nakon provale imao trošak njezine zamjene u iznosu od 130,00 EUR. Međutim, iz sadržaja police osiguranja i dokumentacije priložene spisu ne proizlazi da je ugovoreno osigurateljno pokriće i za štetu nastalu na vratima odnosno bravama poslovnog prostora. Predmet osiguranja prema polici predstavljaju zalihe prema poslovnoj evidenciji osiguranika, dok tužitelj nije dokazao da bi trošak zamjene brave bio obuhvaćen ugovorenim pokrićem. Stoga je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

60. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tijekom trajanja ugovora o osiguranju nastupio ugovoreni osigurani slučaj, da su u njemu otuđene zalihe tužiteljeva obrta u ukupnoj tržišnoj vrijednosti od 18.285,00 EUR te da je tuženik dužan tužitelju isplatiti osigurninu u tom iznosu temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju i članaka 921., 948. i 949. ZOO-a. U dijelu kojim tužitelj zahtijeva naknadu troška zamjene brave u iznosu od 130,00 EUR tužbeni zahtjev nije osnovan.

61. Prema članku 943. stavku 1. ZOO-a, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući od dana kada je osiguratelj primio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno određeno vrijeme, prema stavku 2. istog članka osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Prema stavku 4. istog članka, ako osiguratelj ne ispuni svoju obvezu u propisanim rokovima, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju. Budući da je tuženik dopisom od 29. listopada 2024. odbio zahtjev tužitelja, nedvojbeno proizlazi da je prije toga bio upoznat s nastankom osiguranog slučaja i sadržajem odštetnog zahtjeva.

62. Iz spisa nije moguće pouzdano utvrditi točan datum kada je tuženik primio obavijest o osiguranom slučaju odnosno odštetni zahtjev. Međutim, iz odgovora tuženika od 29. listopada 2024. nedvojbeno proizlazi da je najkasnije toga dana bio upoznat s osiguranim slučajem i zahtjevom tužitelja. Budući da tužitelj na iznos od 18.285,00 EUR zahtijeva zatezne kamate tek od 9. studenoga 2024., sud mu je kamate priznao od zatraženog datuma.

63. Budući da je zahtjev za isplatu 130,00 EUR odbijen kao neosnovan, odbijen je i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na taj iznos.

64. Budući da predmetna obveza proizlazi iz ugovora o osiguranju sklopljenog između tuženika kao trgovačkog društva i tužitelja kao obrtnika u vezi s obavljanjem njegove registrirane djelatnosti, riječ je o obvezi iz trgovačkog ugovora. Međutim, tužitelj je zahtijevao zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pa mu je sud, u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, dosudio zatraženu stopu.

65. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

66. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 151., članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP-a. Tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 130,00 EUR, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa mu pripada pravo na naknadu svih troškova potrebnih za vođenje postupka.

67. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku, odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR, za zastupanje na ročištima održanima 2. srpnja 2025., 3. listopada 2025. i 18. lipnja 2026. u iznosu od po 500,00 EUR te za sastav podnesaka od 12. siječnja 2025. i 26. siječnja 2026. u iznosu od po 500,00 EUR. Ukupan priznati trošak odvjetničkog zastupanja iznosi 3.000,00 EUR, što uvećano za PDV od 750,00 EUR iznosi 3.750,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak predujma za vještačenje po vještaku procjenitelju glazbenih instrumenata u iznosu od 300,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u zatraženom iznosu od po 115,30 EUR, odnosno ukupno 230,60 EUR, kao potrebni izdaci nastali radi vođenja postupka. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 4.280,60 EUR.

Zagreb, 28. srpnja 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude ako su uredno obaviještene o ročištu za objavu presude, odnosno od dana primitka pisanog otpravka presude ako nisu bile uredno obaviještene o ročištu za objavu presude.

DNA

- Odvj. Robert Jančik, Zagreb, Vlaška 62/I

- Odvj. Ivica Ćosić, OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282