REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Povrv-33/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radio televizija d.o.o. iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB 68419124305, zastupana po punomoćniku Maja Čuljak odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika LF Iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 23. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 28. srpnja 2006

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o vrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule, posl. br. Ovrv-3056/25 od 08.07.2025. i odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 63,72 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

-  na iznos od  10,62 eura od 01.08.2024.,

-  na iznos od  10,62 eura od 01.09.2024.,

-  na iznos od  10,62 eura od 01.10.2024.,

-  na iznos od  10,62 eura od 01.11.2024.,

-  na iznos od  10,62 eura od 01.12.2024.,

-  na iznos od  10,62 eura od 01.01.2025.,

a koja kamata teče od 01.08.2024. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je dana 18.03.2025. kod javnog bilježnika Nansi Kopić podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. U svojem prijedlogu navodi da ima dospjelo novčano potraživanje prema tuženiku (ranije ovršeniku) u iznosu od 63,72 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka a sve po osnovi neplaćene RTV naknade sukladno zakonu o Hrvatskoj radio televiziji.

2. Prijedlogu tužitelja udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić posl. br. Ovrv-3056/25 od 08. srpanj 2025., kojim je tužitelju priznat nastali ovršni trošak u iznosu od 50,00 EUR.

3. Pravodobnim prigovorom od 19.12.2025. tuženik je osporio u cijelosti potraživanje tužitelja, tvrdeći da nije u obavezi platiti utuženo potraživanje. Tuženik u bitnom navodi da on ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] te da je ujedno i vlasnik stan na toj adresi. Tuženik navodi kao više od 10 godina ne živi u tom stanu nego živi u obiteljskoj kuću u [adresa] na adresi [adresa] zajedno sa svojim roditeljima o kojim skrbi jer su teško bolesni i stari. Tuženik ne osporava da je stan u [adresa] netko vrijeme iznajmljivao studentima, ali ne turistima te da je stan prazan od svibnja 2025. i u njemu aktualno nitko ne živi. Navodi da je u tom stanu sve komunalije stavila na paušal. Ističe kako taj stan u [adresa] nikada nije iznajmljivala u turističke svrhe te da je tužitelj pogrešno vodi za taj stan kao iznajmljivača a trebao bi je voditi kao fizičku osobu. Tuženik također navodi da u obiteljskoj kući u [adresa] imaju televizor kao fizičke osobe i redovito ga plaćaju. Ističe da je nekada davno i tu kuću iznajmljivala ali u turističke svrhe te da se bavila turističkom djelatnosti ali od 2024. se zbog starosti i bolesti roditelja više time ne bavi i kuća se ne iznajmljuje. Smatra da je kao fizička osoba u cijelosti podmirila potraživanje prema tužitelju i da uredno plaća RTV pristojbu za televizor u obiteljskoj kući u [adresa]. Tvrdi da je tuženik bez valjanog pravnog osnova tereti da nije platila RTV pristojbu za kuća u [adresa] ali pod nazivom LF, vlasnik apartmana. Navodi da je ona odjavila na valjani način tužitelju taj televizor kada se kuća prestala iznajmljivati i to zahtjevom od 28.07.2022. i 12.08.2022., međutim, tuženik da joj i dalje želi naplatiti duplu RTV pristojbu za kuću u [adresa] i kao fizičkoj osobi i kao vlasnici apartmana iako je odjavila na vrijeme pristojbu a tužitelj to očito nije ažurirao. Osim toga navodi da je tužba pokrenuta za stan u [adresa] kako to proizlazi iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ali tužitelj da do zaključenja postupka nije dostavio dokaz da bi ona bila aktivni obveznik plaćanja RTV pristojbe za stan u [adresa].

Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljano je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga temeljem čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24)

5. U dokaznom postupku pročitan je izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, podaci o utuženo dugovanju sa uplatnicom na strani 11 spisa, izvršen je uvid u potvrdu JRO, pročitane su prepiske tuženika upućene tužitelju u van sudskom postupku, izvršen je uvid u račun na strani 37 spisa, pročitan je izvadak iz poslovnih knjiga na strani 46 spisa, izvršen je uvid u dokaz o statusu obveznika plaćanja RTV pristojbe na strani 49 spisa, pročitan je zapisnik tužitelja na strani 50 spisa, pročitan je na račun na strani 62 spisa, zahtjev za odjavu obaveze plaćanja mjesečne pristojbe na strani 64 i 65 spisa.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je tuženica vlasnica stana u [adresa] na adresi [adresa] te da joj je to stvarna adresa prebivališta te da u tom stanu ima jedan televizor

- da tuženica stvarno živi u obiteljskoj kući svojih roditelja u [adresa] na adresi [adresa] te da u toj kući ima jedan televizor

- da je tuženica u evidencijama tužitelja zavedena kao aktivni i redovni obveznik plaćanja RTV pristojbe na adresi [adresa] L 1 ali kao LF, vlasnik apartmana a prijava je izvršena 24.09.2020. za jedan televizor

8. Između parničnih stranaka sporno je pitanje da li je tuženica tužitelju dužna naknaditi 63,72 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka a sve po osnovi neplaćene a dospjele RTV pristojbe u razdoblju od 01.08.2024. do 01.01.2025.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra kako zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, tužitelj je u tužbi tuženicu označio kao fizičku osobu na adresi [adresa] te od nje potražuje isplatu iznosa od 63,72 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka a na ime dospjele a neplaćene RTV pristojbe sukladno Zakonu o hrvatskoj radioteleviziji i to za stan u [adresa] na adresi [adresa] kako to proizlazi iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga koje prileže strani 10 spisa.

Iako je sud pozivao tužitelja da dostavi dokaz da je tako naznačeni tuženik aktivni obveznik plaćanja RTV pristojbe za predmetni stan u [adresa], tužitelj takav dokaz nije dostavio već je tijekom trajanja dokaznog postupka izjavio kako ustvari potražuje neplaćenu RTV pristojbu za obiteljsku kuću u [adresa] iako niti za tu kuću nije dostavio izvadak iz poslovnih knjiga kao dokaz utuženog dugovanja na temelju čega je u konačnici javni bilježnik i izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

10. Dakle, prema mišljenju suda tužitelj je od samog početka ili pogrešno sastavio tužbu (prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave) ili pokušava u ovom postupku naplatiti nešto što ga ne pripada i za što u konačnici do zaključenja glavne rasprave nije dostavio dokaz.

Dakle, tužitelj prema tuženiku kako je naznačeno u tužbi nije dostavio ključni dokaz da bi tužena bila aktivni obveznik plaćanja RTV pristojbe za stan u [adresa] već je samo dostavio izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga za taj stan koji bez ovog prethodnog dokaza same za sebe ne znače da bi tuženica bila u obavezi tužitelju bilo što platiti po čl. 34. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji. Dakle, sam prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave pokraj istaknutih prigovora tužitelja ukazuje na to da je siti sastavljen na temelju izvatka iz poslovnih knjiga ali za stan u uli, [adresa] za koju tužitelj nema dokaza da je tuženica aktivni obveznik plaćanja RTV pristojbe. Stoga je već iz tih razloga zahtjev tužitelja neosnovan jer nije dokazao da bi tuženica bila aktivni obveznik plaćanja RTV pristojbe za stan u [adresa] koji je predmet ovog postupka.

11. Činjenica je da je po posebnom pozivu suda (da se detaljno očituje što i po kojem osnovu potražuje od tuženika) tužitelj do zaključenja glavne rasprave promijenio svoj stav te naveo kako se utuženo potraživanje odnosi na obiteljsku kuću u [adresa] na adresi [adresa]. Međutim, iz isprava koje prileže spisu proizlazi da niti ta tvrdnja tužitelja nije točna.

12. Tužitelj je naknadno dostavio izvadak iz poslovnih knjiga ali ponovno za stan u [adresa] te je dostavio dokaz da je tuženica obveznik plaćanja RTV pristojbe (strana 49 spisa) koju vodi pod nazivom LF, vlasnik apartmana. Dakle, isprave se ne podudaraju niti sa tužbom a niti sa naknadno uređenim tužbenim zahtjevom. Tužitelj je nakon poziva suda dostavio izvadak iz poslovnih knjiga za stan u [adresa] a dokaz da je tuženica redovni obveznik plaćanja RTV pristojbe za kuću u [adresa]. To prema mišljenju suda ne može poručiti pravni učinak kojeg želi tužitelj.

13. Drugim riječima tužitelj po pozivu suda je dokazao da je tužena redovni obveznik plaćanja RTV pristojbe za objekat u [adresa] ali nije dokazao dugovanje za taj objekt, dakle, nema izvatka iz poslovnih knjiga koje terete tu nekretninu. Već zbog samih tih činjenica je zahtjev tužitelja neosnovan.

14. Osim toga tuženica je tijekom postupka sudu dostavila dvije isprave na strani 64 i 65 spisa iz kojih je vidljivo da se na zakonom propisani način obratila tužitelju te odjavila televiziju na adresi [adresa] L 1 ali kao LF, vlasnik apartmana, za što je tužitelj nakon što ga je sud pozvao da se izjasni što traži točno do tuženika i tereti. Međutim tuženica je dokazala da je još 28.07.2022. i 12.08.2022. poslala dva zahtjeva za odjavu obaveze plaćanja mjesečne pristojbe na ime LF, vlasnik apartmana, [adresa]. Evidentno je da tužitelj taj zahtjev nije obradio jer da je onda ne bi u ovom postupku izjavljivao kako se utuženi iznosi odnose upravo na tu adresu.

15. Slijedom svega navedenog sud smatra da tužitelj zbog svoje neažurnosti i neefikasnosti očito od 2022. nije odjavio tuženicu sa adrese u [adresa] kao vlasnica apartmana a s druge strane nema dokaz da je tuženica aktivni obveznik plaćanja RTV pristojbe za stan u [adresa]. Stoga ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja, dok je s druge strane tuženica dokazala da kao fizička osoba redovno plaća RTV pristojbu za kuću u [adresa] i o tome dostavlja dokaz (strana 62 spisa) i dokazala je da je na vrijeme za tu istu kuću otkazala obavezu plaćanja mjesečne pristojbe ali kao vlasnik apartmana.

16. Odredbom čl. 34. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog i audiovizualnog programa na području RH koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st2. navedenog zakona.

17. Nadalje odredbom čl. 36. istog zakona propisano je da osoba iz čl. 34. st. 1. tog zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje tužitelj. Kako je tužiteljica odjavila upravo na obrascu tužitelja televizijski prijamnik sa objekta u [adresa] ali kao vlasnik apartmana a to tužitelj očito nije ažurirao, takav propust se ne može pripisati u krivnju tuženiku već tužitelju. Tome valja nadodati da je tužitelj utužio potraživanje za potpuno drugi stan u [adresa] za kojeg uopće nema dokaz da je tužena aktivni pretplatnik RTV pristojbe pa je slijedom svega navedenog a primjenom odredbe čl. 33., 34. 35. i 36. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

18. Tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška jer je ovaj postupak izgubio. Tuženica do zaključenja glavne rasprave nije zatražila naknadu parničnog troška pa sud po istome nije niti donosio posebnu odluku.

U Puli 28. srpnja 2026.

Sudac

Mirna Mačešić Biscuoli

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku osobno