R1 Ob-1093/2026-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari predlagateljice PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, protiv protustranke BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje mlt. TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ostvarivanja roditeljske skrbi, 28. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prijedlog od 18. prosinca 2025. radi ostvarivanja djelomično samostalne roditeljske skrbi predlagateljice u dijelu zdravlja, odgoja i obrazovanja za mlt. TD se smatra povučenim.

Obrazloženje

1. Predlagateljica je 18. prosinca 2025. podnijela ovome sudu prijedlog za donošenje privremene mjere u dijelu roditeljske skrbi za mlt. dijete TD na način da kao majka ostvaruje djelomično samostalnu roditeljsku skrb u dijelu odluka o zdravlju, odgoju i obrazovanju djeteta, kao i prijedlog za donošenje privremene mjere u dijelu osobnih odnosa oca i djeteta te uzdržavanja. Prijedlog je zaprimljen pod poslovnim brojem R1 Ob-2828/2025.

2. Ovosudnim rješenjem broj R1 Ob-2828/20252 od 18. prosinca 2025. je razdvojen postupak po prijedlogu predlagateljice za donošenje privremene mjere odlukom o osobnim odnosima i uzdržavanju od prijedloga za donošenje odluke o (djelomično) samostalnoj roditeljskoj skrbi te je odlučeno da će se o potonjem dijelu prijedloga odlučivati zasebno, koji je postupak zaveden pod poslovni broj R1 Ob- 2887/2025.

2.1. Kraj činjenice da po mišljenju suda odlučivanje o roditeljskoj skrbi u izvanparničnom postupku predstavlja postupak iz odredbe čl. 478. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje ObZ), u odnosu na koji su propisane procesne pretpostavke podnošenja suda (čl. 481. ObZ-a), to je sud pozvao predlagateljicu da u smislu odredbe čl. 481. ObZ-a dostavi izviješće o obveznom savjetovanju iz čl. 324. ObZ-a, ne starije od 6 mjeseci i koje je obvezno savjetovanje moralo biti provedeno prije podnošenja sudu prijedloga. Predlagateljica je prvotno zatražila produljenje roka za dostavu izviješća, koji je prijedlog sud odbio rješenjem od 13. veljače 2026., cijeneći da je riječ o zakonskom roku, te je slijedno tome doneseno rješenje od 09. ožujka 2026. kojim se prijedlog predlagateljice radi ostvarivanja samostalne roditeljske skrbi smatra povučenim.

3. Protiv navedenog je rješenja predlagateljica podnijela žalbu povodom koje je Županijski sud u Zagrebu rješenjem Gž Ob-145/26 od 05. svibnja 2026. uvažio žalbu predlagateljice, ukinuo ovosudno rješenje R1 Ob-2887/25 od 09. ožujka 2026. te je predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju drugostupanjske odluke se ukazuje na odredbe Ovršnog zakona kojima se uređuje privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine, pretpostavke kojih su propisane odredbom čl. 346. istog Zakona, a vrste privremenih mjera odredbom čl. 347. tog Zakona, te zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o regulacijskoj privremenoj mjeri te da se regulacijska zaštita privremenim mjerama može odnositi i na sve sadržaje vezane za dobrobit i interes djeteta. To stoga što se kroz sadržaj regulacijske privremene mjere privremeno uređuje pravni odnos u obiteljskom sporu koji se odnosi na odlučivanje o pravima i interesima djece stranaka. Drugostupanjski sud u odluci dalje govori da za razliku od zajedničke roditeljske skrbi koja se može uspostaviti sporazumno, samostalna roditeljska skrb se može uspostaviti u smislu odredbe čl. 105. ObZ-a samo odlukom suda, a takva odluka nije ograničena samo na odluku kojom se konačno završava neki postupak, već može biti i privremenog karaktera kakva je odluka u predmetnom postupku radi određivanja privremene mjere. U rješenju drugostupanjskog suda se dalje ukazuje da je država dužna poduzimati mjere radi očuvanja obitelji što jamči i Ustav Republike Hrvatske, te da sud mora štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, kao i da djetetova dobrobit i interes mora biti iznad bilo kakvih drugih interesa, slijedno čemu da je u smislu naprijed navedenih konvencijskih (Konvencija o pravima djeteta), ustavnih i zakonskih odredbi, opravdano donošenje privremene mjere, koji se cilj ogleda u privremenom uređenju spornog odnosa radi dobrobiti i interesa djeteta, o čemu je sud dužan voditi računa u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci. Dalje se navodi kako u određivanju privremene mjere isključivom primjenom odredbe čl. 529. ObZ-a sud ne bi mogao privremeno riješiti sporni obiteljski odnos, koji je specifičan te daje sudu ovlast ekstenzivnog tumačenja odredbe čl. 529. st. 1. ObZ-a u vezi s odredbom čl. 536. st. 1. ObZ-a, odnosno u konkretnom slučaju privremeno urediti sporni obiteljski odnos donošenjem odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi, što da i je cilj postupka osiguranja privremenom mjerom (Rev-1161/23). Navodi se i da je trajanje privremene mjere ograničeno na rok od 3 mjeseca u kojem roku predlagatelj mora pokrenuti postupak radi opravdanja privremene mjere jer će je u protivnom sud ukinuti. Zaključno se navodi da je sud rješenjem od 18. prosinca 2025. neopravdano razdvojio postupke radi određivanja privremene mjere u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa i uzdržavanja od dijela prijedloga koji se odnosi na odlučivanje o roditeljskoj skrbi te je o cjelokupnom postupku bio ovlašten i dužan odlučiti u jednom postupku, sve uz uputu da će u ponovljenom postupku sud prvog stupnja imajući u vidu sve izneseno donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku o roditeljskoj skrbi koja se odnosi na prijedlog predlagateljice za odlučivanje o roditeljskoj skrbi.

4. Odlučujući u ponovljenom postupku o prijedlogu predlagateljice za donošenje odluke o djelomično samostalnoj roditeljskoj skrbi, sud je ponovno izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta u koji predlagateljica i nastavno nije dostavila izviješće o obveznom savjetovanju iz čl. 481. u vezi s čl. 324. ObZ-a.

4.1. Uvidom u eSpis predmeta R1 Ob-2828/2025 utvrđeno je da je na ročištu održanim pred ovim sudom 11. svibnja 2026. predlagateljica povukla prijedlog za donošenje privremene mjere u dijelu osobnih odnosa, s kojim se povlačenjem protustranka suglasio te je na temelju usuglašene volje stranaka donesena privremena mjera kojom je naloženo ocu da za uzdržavanje mlt. djeteta doprinosi iznos od 750,00 EUR počevši od 11. svibnja 2026. pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti i to svakog 15. -tog u mjesecu za tekući mjesec. Predlagateljica je upućena u roku od 3 mjeseca pokrenuti postupak radi opravdanja tako donesene privremene mjere.

5. Odredbom čl. 529. ObZ-a izričito su propisani posebni postupci osiguranja i to radi određivanja: privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom; i privremene mjere radi uzdržavanja (st. 1.). Privremene mjere iz st. 1. se mogu odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, kao i za vrijeme njegova trajanja (st. 2.), čime je u sadržaju navedene zakonske odredbe zakonodavac taksativno odredio obiteljskopravne odnose koji se mogu privremeno urediti bez prethodnog provođenja obveznog savjetovanja, imajući u vidu njihovu hitnost i potrebu žurne zaštite prava i interesa djeteta.

6. Ovaj sud je i nadalje mišljenja da situacija u kojoj predlagateljica predlaže donošenje privremene mjere radi ostvarivanja djelomično samostalne roditeljske skrbi ne potpada pod doseg regulacijskih privremenih mjera iz Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 88/05, 112/12 i 25/23, dalje OZ) već da je isti zahtjev potrebno prosuđivati kroz primjenu odredbi ObZ-a, konkretno odredbe čl. 478. ObZ-a.

7. Naime, sadržaj roditeljske skrbi obuhvaća odluke koje proizvode dugotrajne i često teško reverzibilne posljedice u životu djeteta, poput izbora odgojno-obrazovne ustanove, zdravstvene skrbi, prebivališta ili drugih važnih pitanja. Takve odluke u realnosti obiteljske dinamike proizvode učinke koji se ne mogu jednostavno vratiti u prijašnje stanje. Primjerice, privremeni upis djeteta u određenu školu ili dječji vrtić, promjena liječnika ili uključivanje u određeni obrazovni program stvaraju novu životnu situaciju djeteta, njegovu prilagodbu novoj sredini i socijalnim odnosima, zbog čega naknadna promjena može predstavljati dodatni stres i destabilizaciju djetetova razvoja. Upravo stoga, pojam najboljeg interesa djeteta kao pravnog standarda u svim stvarima koje se odnose na djecu, prema stajalištu ovoga suda, nije u tome da se sadržaj roditeljske skrbi uređuje privremenim mjerama koje bi vrijedile do okončanja parničnog ili izvanparničnog postupka, nego da se o tim pitanjima odluči u postupku predviđenom člankom 478. ObZ-a uz prethodno provođenje obveznog savjetovanja gdje se uz pomoć stručnog tima nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad i stranaka, utvrđuju sve okolnosti odlučne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te, u slučaju ne postizanja sporazuma, strankama izdaje izviješće o obveznom savjetovanju iz čl. 324. ObZ-a. Dodatno tome, obiteljski postupci su hitni te bi se prema odredbi čl. 347. ObZ-a, u postupcima u kojima se odlučuje o osobnim pravima djeteta, ročište pred sudom moralo održati u roku od 15 dana u kojem se roku treba donijeti i odluka ako se ista donosi bez održavanja ročišta. Kada je pak riječ o postupcima privremenih mjera, odluka se strankama mora otpremiti u roku od 30 dana iz čega slijedi da je zakonodavac uređujući pojedine sadržaje roditeljske skrbi i privremene mjere iz čl. 529. ObZ-a imao u vidu načelo žurnosti postupka i njegovu primjenjivost na obiteljske odnose. Ovaj sud time i u okviru odredbe čl. 347. ObZ-a ne dovodi u pitanje mogućnost određivanja privremenih mjera u slučajevima koje ObZ izričito predviđa, niti u situacijama kada je nužno zaštititi dijete od neposredne ugroženosti, no uređivanje pojedinih sadržaja roditeljske skrbi ne predstavlja jedan od takvih zakonom propisanih slučajeva, već pitanje koje je zakonodavac svjesno podvrgnuo posebnom postupku iz članka 478. Obiteljskog zakona.

7.1. Nadalje, mišljenje je ovoga suda, dodatno poduprto zaključima 7. Međusudačkog savjetovanja iz Obiteljskog prava održanog 15. prosinca 2025. u Zagrebu, da se u ovoj pravnoj stvari ne bi neposredno primjenjivale odredbe OZ-a o osiguranju nenovčanih tražbina. Prema odredbi čl. 345. ObZ-a odredbama Obiteljskog zakona se određuju pravila prema kojima sudovi postupaju kad u parničnim postupcima, izvanparničnim postupcima i postupcima ovrhe i osiguranja odlučuju o obiteljskom i statusnim stvarima koje se uređuju Obiteljskim zakonom, a obiteljske stvari su bračne stvari u kojima se utvrđuje ili osporava majčinstvo, očinstvo, stvari u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, uzdržavanje i druge obiteljske stvari (st. 2.), dok su statusne stvari bračne stvari u kojima se utvrđuje ili osporava majčinstvo ili očinstvo te stvari lišenja i vraćanja poslovne sposobnosti (st. 3.). Nadalje, prema odredbi čl. 346. ObZ-a u postupcima iz ovog dijela Zakona će se na odgovarajući način primjenjivati odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak, zakona kojim se uređuje izvanparnični postupak i zakona kojim se uređuje prisilno ostvarenje tražbina, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Iz iznesenog slijedi da je supsidijarna primjena drugih propisa dopuštena samo u pitanjima koja nisu uređena ObZ-om. Kako pak taj zakon posebno uređuje privremene mjere u obiteljskim stvarima te jasno razlikuje postupke iz čl. 478. ObZ-a od postupaka iz čl. 529. ObZ-a, to ne postoji pravna praznina koju bi bilo potrebno popunjavati odredbama Ovršnog zakona. Analogno tome je i situacija zaštitnih mjera iz ObZ-a u kojima s obzirom na kratkoću rokova u kojima ih je potrebno donijeti i u konačnici remonstrativne ovlasti suda u slučaju pravnog lijeka na takvu odluku, nema mjesta regulacijskim privremenim mjerama iz OZ-a. Ovaj je sud mišljenja da je upravo izneseno tumačenje u skladu i s načelom najboljeg interesa djeteta obzirom isto ne podrazumijeva donošenje svake privremene odluke koja bi mogla zadovoljiti trenutne interese jednog roditelja, već donošenje promišljenih i stabilnih odluka koje osiguravaju kontinuitet skrbi i pravnu sigurnost djeteta. Dodatno tome, u konkretnoj pravnoj stvari je prijedlog predlagateljice u dijelu privremene mjere za osobne odnose bio usmjeren na ograničenje u ostvarivanju osobnih odnosa kroz nadzor nad istima, koji prijedlog prvotno nije bio podržan u mišljenju Zavoda u tom predmetu, a potom je od istoga prijedloga i odustala na ročištu pred sudom.

7.3. Slijedno tome, ovaj sud zaključuje da prijedlog predlagateljice za djelomično samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi predstavlja prijedlog za pokretanje postupka radi odlučivanja o ostvarivanju roditeljske skrbi u smislu odredbe čl. 478. ObZ-a za koji moraju biti ispunjene procesne pretpostavke, odnosno provođenje obveznog savjetovanja, izuzev u situacijama koje predstavljaju iznimke koje su propisane odredbom čl. 326. ObZ-a. Budući da konkretna situacija ne predstavlja iznimku iz čl. 326. ObZ-a, niti je predlagateljica po pozivu suda dostavila izviješće o obveznom savjetovanju iz čl. 481. u vezi s čl. 324. ObZ-a, to je primjenom odredbe čl. 483. ObZ-a odlučeno kao u izreci.

7.4. Pritom je za navesti kako ovaj sud ne osporava stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno u konkretnom predmetu Rev-1161/2023, međutim, za navesti je da se u tom slučaju radilo o donošenju privremene mjere u okviru parničnog predmeta (P Ob) koji je već bio u tijeku i u kojem su izvedeni mnogobrojni dokazi prije donošenja konkretne privremene mjere, što nije slučaj u ovom predmetu, odnosno ne radi se o istoj pravnoj situaciji niti o istoj vrsti postupka.

U Zagrebu, 28. srpnja 2026. godine

Sutkinja

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-pun. predlagateljice