Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. P-373/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Vedranu Mesariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-4443928 sklopljena između pokojnog BT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika, a kojom je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valutna klauzula uz koju je vezana glavnica kredita.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici KT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.125,01 EUR (četiritisućestodvadesetpet eura i jedan cent), sve sa zateznom kamatom koja teče računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa, kako slijedi:

za studeni 2007. iznos od 2,69 EUR (dva eura i šezdesetdevet centi) od 27. studenog 2007.,

za prosinac 2007. iznos od 0,48 EUR (četrdesetosam centi) od 24. prosinca 2007., za siječanj 2008. iznos od 4,00 EUR (četiri eura) od 29. siječnja 2008.,

za veljaču 2008. iznos od 3,44 EUR (tri eura i četrdesetčetiri centa) od 27. veljače 2008.,

za ožujak 2008. iznos od 6,56 EUR (šest eura i pedesetšest centi) od 27. ožujka 2008., za travanj 2008. iznos od 3,21 EUR (tri eura i dvadesetjedan cent) od 30. travnja 2008., za svibanj 2008. iznos od 2,03 EUR (dva eura i tri centa) od 31. svibnja 2008., za lipanj 2008. iznos od 3,53 EUR (tri eura i pedesettri centa) od 30. lipnja 2008., za srpanj 2008. iznos od 1,48 EUR (jedan eur i četrdesetosam centi) od 29. srpnja 2008.,

za kolovoz 2008. iznos od 1,44 EUR (jedan eur i četrdesetčetiri centa) od 30. kolovoza 2008.,

za rujan 2008. iznos od 2,74 EUR (dva eura i sedamdesetčetiri centa) od 30. rujna 2008.,

za listopad 2008. iznos od 14,39 EUR (četrnaest eura i tridesetdevet centi) od 30. listopada 2008.,

za studeni 2008. iznos od 6,01 EUR (šest eura i jedan cent) od 29. studenog 2008., za prosinac 2008. iznos od 14,40 EUR (četrnaest eura i četrdeset centi) od 31. prosinca 2008.,

za siječanj 2009. iznos od 15,70 EUR (petnaest eura i sedamdeset centi) od 31. siječnja 2009.,

za veljaču 2009. iznos od 16,90 EUR (šestnaest eura i devedeset centi) od 26. veljače 2009.,

za ožujak 2009. iznos od 15,31 EUR (petnaest eura i tridesetjedan cent) od 31. ožujka 2009.,

za travanj 2009. iznos od 15,64 EUR (petnaest eura i šezdesetčetiri centa) od 30. travnja 2009.,

za svibanj 2009. iznos od 12,88 EUR (dvanaest eura i osamdesetosam centi) od 29. svibnja 2009.,

za lipanj 2009. iznos od 11,18 EUR (jedanaest eura i osamnaest centi) od 30. lipnja 2009.,

za srpanj 2009. iznos od 11,68 EUR (jedanaest eura i šezdesetosam centi) od 31. srpnja 2009.,

za kolovoz 2009. iznos od 12,06 EUR (dvanaest eura i šest centi) od 28. kolovoza 2009.,

za rujan 2009. iznos od 12,59 EUR (dvanaest eura i pedesetdevet centi) od 30. rujna 2009.,

za listopad 2009. iznos od 11,58 EUR (jedanaest eura i pedesetosam centi) od 31. listopada 2009.,

za studeni 2009. iznos od 13,47 EUR (trinaest eura i četrdesetsedam centi) od 30. studenog 2009.,

za prosinac 2009. iznos od 14,98 EUR (četrnaest eura i devedesetosam centi) od 31. prosinca 2009.,

za siječanj 2010. iznos od 17,13 EUR (sedamnaest eura i trinaest centi) od 30. siječnja 2010.,

za veljaču 2010. iznos od 16,65 EUR (šesnaest eura i šezdesetpet centi) od 27. veljače 2010.,

za ožujak 2010. iznos od 19,57 EUR (devetnaest eura i pedesetsedam centi) od 31. ožujka 2010.,

za travanj 2010. iznos od 19,02 EUR (devetnaest eura i dva centa) od 30. travnja 2010.,

za svibanj 2010. iznos od 20,10 EUR (dvadeset eura i deset centi) od 31. svibnja 2010., za lipanj 2010. iznos od 29,42 EUR (dvadesetdevet eura i četrdesetdva centa) od 30. lipnja 2010.,

za srpanj 2010. iznos od 27,55 EUR (dvadesetsedam eura i pedesetpet centi) od 31. srpnja 2010.,

za kolovoz 2010. iznos od 33,40 EUR (tridesettri eura i četrdeset centi) od 31. kolovoza 2010.,

za rujan 2010. iznos od 32,54 EUR (tridesetdva eura i pedesetčetiri centa) od 27. rujna 2010.,

za listopad 2010. iznos od 28,12 EUR (dvadesetosam eura i dvanaest centi) od 30. listopada 2010.,

za studeni 2010. iznos od 35,02 EUR (tridesetpet eura i dva centa) od 30. studenog 2010.,

za prosinac 2010. iznos od 43,81 EUR (četrdesettri eura i osamdesetjedan cent) od 31. prosinca 2010.,

za siječanj 2011. iznos od 37,59 EUR (tridesetsedam eura i pedesetdevet centi) od 31. siječnja 2011.,

za veljaču 2011. iznos od 39,78 EUR (tridesetdevet eura i sedamdesetosam centi) od 28. veljače 2011.,

za ožujak 2011. iznos od 37,00 EUR (tridesetsedam eura) od 31. ožujka 2011., za travanj 2011. iznos od 37,50 EUR (tridesetsedam eura i pedeset centi) od 30. travnja 2011.,

za svibanj 2011. iznos od 49,18 EUR (četrdesetdevet eura i osamnaest centi) od 31. svibnja 2011.,

za lipanj 2011. iznos od 50,41 EUR (pedeset eura i četrdesetjedan cent) od 30. lipnja 2011.,

za srpanj 2011. iznos od 59,73 EUR (pedesetdevet eura i sedamdesettri centa) od 31. srpnja 2011.,

za kolovoz 2011. iznos od 54,76 EUR (pedesetčetiri eura i sedamdesetšest centi) od 31. kolovoza 2011.,

za rujan 2011. iznos od 49,27 EUR (četrdesetdevet eura i dvadesetsedam centi) od 30. rujna 2011.,

za listopad 2011. iznos od 47,49 EUR (četrdesetsedam eura i četrdesetdevet centi) od 31. listopada 2011.,

za studeni 2011. iznos od 47,08 EUR (četrdesetsedam eura i osam centi) od 30. studenog 2011.,

za prosinac 2011. iznos od 49,64 EUR (četrdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) od 31. prosinca 2011.,

za siječanj 2012. iznos od 51,85 EUR (pedesetjedan eur i osamdesetpet centi) od 31. siječnja 2012.,

za veljaču 2012. iznos od 52,15 EUR (pedesetdva eura i petnaest centi) od 29. veljače 2012.,

za ožujak 2012. iznos od 50,60 EUR (pedeset eura i šezdeset centi) od 31. ožujka 2012.,

za travanj 2012. iznos od 51,66 EUR (pedesetjedan eur i šezdesetšest centi) od 30. travnja 2012.,

za svibanj 2012. iznos od 52,36 EUR (pedesetdva eura i tridesetšest centi) od 31. svibnja 2012.,

za lipanj 2012. iznos od 51,18 EUR (pedesetjedan eur i osamnaest centi) od 30. lipnja 2012.,

za srpanj 2012. iznos od 51,48 EUR (pedesetjedan eur i četrdesetosam centi) od 31. srpnja 2012.,

za kolovoz 2012. iznos od 49,79 (četrdesetdevet eura i sedamdesetdevet centi) od 18. kolovoza 2012.,

za rujan 2012. iznos od 48,65 EUR (četrdesetosam eura i šezdesetpet centi) od 29. rujna 2012.,

za listopad 2012. iznos od 51,03 EUR (pedesetjedan eur i tri centa) od 29. listopada 2012.,

za studeni 2012. iznos od 51,70 EUR (pedesetjedan eur i sedamdeset centi) od 30. studenog 2012.,

za prosinac 2012. iznos od 51,01 EUR (pedesetjedan eur i jedan cent) od 31. prosinca 2012.,

za siječanj 2013. iznos od 47,11 EUR (četrdesetsedam eura i jedanest centi) od 31. siječnja 2013.,

za veljaču 2013. iznos od 50,42 EUR (pedeset eura i četrdesetdva centa) od 28. veljače 2013.,

za ožujak 2013. iznos od 50,71 EUR (pedeset eura i sedamdesetjedan cent) od 31. ožujka 2013.,

za travanj 2013. iznos od 49,42 EUR (četrdesetdevet eura i četrdesetdva centa) od 30. travnja 2013.,

za svibanj 2013. iznos od 45,38 EUR (četrdesetpet eura i tridesetosam centi) od 31. svibnja 2013.,

za lipanj 2013. iznos od 45,28 EUR (četrdesetpet eura i dvadesetosam centi) od 29. lipnja 2013.,

za srpanj 2013. iznos od 46,26 EUR (četrdesetšest eura i dvadesetšest centi) od 31. srpnja 2013.,

za kolovoz 2013. iznos od 47,85 EUR (četrdesetsedam eura i osamdesetpet centi) od 31. kolovoza 2013.,

za rujan 2013. iznos od 50,05 EUR (pedeset eura i pet centi) od 30. rujna 2013., za listopad 2013. iznos od 48,92 EUR (četrdesetosam eura i devedesetdva centa) od 31. listopada 2013.,

za studeni 2013. iznos od 49,73 EUR (četrdesetdevet eura i sedamdesettri centa) od 30. studenog 2013.,

za prosinac 2013. iznos od 50,64 EUR (pedeset eura i šezdesetčetiri centa) od 31. prosinca 2013.,

za siječanj 2014. iznos od 51,20 EUR (pedesetjedan eur i dvadeset centi) od 31. siječnja 2014.,

za veljaču 2014. iznos od 52,40 EUR (pedesetdva eura i četrdeset centi) od 28. veljače 2014.,

za ožujak 2014. iznos od 52,02 EUR (pedesetdva eura i dva centa) od 31. ožujka 2014.,

za travanj 2014. iznos od 50,68 EUR (pedeset eura i šezdesetosam centi) od 30. travnja 2014.,

za svibanj 2014. iznos od 50,26 EUR (pedeset eura i dvadesetšest centi) od 31. svibnja 2014.,

za lipanj 2014. iznos od 50,45 EUR (pedeset eura i četrdesetpet centi) od 30. lipnja 2014.,

za srpanj 2014. iznos od 51,95 EUR (pedesetjedan eur i devedesetpet centi) od 31. srpnja 2014.,

za kolovoz 2014. iznos od 53,22 EUR (pedesettri eura i dvadesetdva centa) od 31. kolovoza 2014.,

za rujan 2014. iznos od 52,96 EUR (pedesetdva eura i devedesetšest centa) od 30. rujna 2014.,

za listopad 2014. iznos od 1.352,51 EUR (tisućutristopedesetdva eura i pedesetjedan cent) od 24. listopada 2014.,

a koja zatezna kamata teče od 27. studenog 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici KT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 2.733,75 EUR (dvijetisućesedamstotridesettri eura i sedamdesetpet centi), sa zateznim kamatama koje na takav iznos teku od dana donošenja ove presude 28. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu radi naknade parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 17. ožujka 2021. podnijela tužbu u kojoj je navela da je pokojni ST s tuženikom sklopio ugovor o kreditu prema kojemu mu je tuženik kao kreditor kao korisniku kredita dao kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Navodi da sukladno Rješenju o nasljeđivanju broj O-1382/12 koji je 24. rujna 2012. donijela Biserka Arambašić, Javna bilježnica u Osijeku, nasljednikom iza pokojnog BT imenovana je KT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ovdje tužiteljica) i njihovo dvoje maloljetne djece – LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a obvezu otplate gore navedene obveze pokojnika prema tuženiku preuzela je tužiteljica te ju je ista – s obzirom na maloljetnost djece– i faktički vršila. Ističe da je prema presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u predmetu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VTS) broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak (CHF) ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica. Ovakvu odluku VTS-a potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) u svojoj presudi broj Rev. 2221/2018 od 3. rujna 2019. S obzirom da je navedenom pravomoćnom presudom VTS-a, utvrđena ništetnost ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima prema kojoj je švicarski franak (CHF) ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., tuženik je sukladno pravnoj normi sadržanoj u članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08 i 125/11, dalje u tekstu: ZOO) u vezi sa pravnim normama sadržanim u člancima 1046., 1111. i 1115. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora. U konkretnom slučaju, šteta tužiteljici ogleda se u plaćanju većih iznosa anuiteta zbog rasta tečaja švicarskog franka (CHF). Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti joj ukupan iznos od 25.273,92 HRK, prema tada važećoj valuti.

1.1. Nadalje, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost ukupne preplate tužiteljice po predmetnom ugovoru o kreditu, a u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, tužiteljica je podneskom od 5. svibnja 2026. povećala ukupan traženi iznos pa tako sada potražuje 4.125,01 EUR. Budući da se u navedenom slučaju radi o preinaci tužbe, sud je na temelju čl. 190. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje ZPP) raspravnim rješenjem od 19. lipnja 2026. dopustio takvu preinaku budući da je tužiteljica nije mogla preinačiti sve do provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ovome predmetu, a ista preinaka je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

2. Tuženik je 4. svibnja 2021. podnio odgovor na tužbu u kojoj je prije svega istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda. Nadalje, navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Navodi da je poštivao sve zakonske odredbe u proceduri sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Navodi i da je tužba podnesena protiv osječke podružnice Raiffeisenbank Austria d.d., a koja, kako je navedeno, nema pravnu osobnost niti može biti stranka u ovome postupku. Ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže sudu odbaciti tužbu, podredno tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3. O tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti pravomoćno je odlučeno rješenjem ovoga suda pod posl. br. P-373/2023-5 od 31. listopada 2023. kojim je odbijen isti prigovor kao neosnovan, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž-4668/2023-2 od 4. lipnja 2024.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis te pročitao dokumentaciju priloženu uz tužbu od 17. ožujka 2021. (str. 8-34 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu od 4. svibnja 2021. (str. 42-62 spisa), priloge uz podnesak tuženika od 9. listopada 2023., dopis Porezne uprave od 21. studenog 2025. (str. 171 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Tonke Vulić od 20. travnja 2026. (str. 179-191 spisa), očitovanje vještaka na prigovore (str. 206. spisa), te su pred ovim sudom saslušani tužiteljica i vještakinja Tonka Vulić.

4.1. Tuženik je na ročištu od 13. studenog 2025. naveo kako odustaje od dokaznih prijedloga radi saslušanja radnika tuženika i javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je pok. suprug tužiteljice s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 528-50-4443928 od 5. listopada 2007. godine u iznosu od 16.722,54 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita sa svrhom kupnje motornog vozila, s rokom otplate od 84 mjeseca. Također, nije sporno da je nakon smrti supruga tužiteljica preuzela obvezu otplate gore navedene obveze prema tuženiku te da ju je ista i faktički vršila.

7. No, sporno je jesu li u Ugovor inkorporirane odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne, pa slijedom toga ima li tužiteljica pravo na isplatu. Sporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli jasna i razumljiva, pa je li stoga dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Sporno je, mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, te presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, obzirom na prigovor tuženika sporno je, je li nastupila zastara potraživanja, pa je sporna i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Također, sporan je i status potrošača korisnika kredita.

8. Iz Ugovora o kreditu br. 528-50-4443928 od 5. listopada 2007. (str. 8-12 spisa), utvrđeno je da je pok. suprug tužiteljice ST kao korisnik kredita s tuženikom dana 5. listopada 2007. godine sklopio ugovor o kreditu u iznosu od 16.722,54 CHF (čl. 1. Ugovora), s rokom otplate od 84 mjeseca (čl. 4. Ugovora). Kredit je realiziran s namjenom kupnje motornog vozila (čl. 6. Ugovora). Odredbom čl. 7. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

9. Iz Dopisa Porezne uprave od 21. studenog 2025. (str. 171 spisa) utvrđeno je da korisnik kredita nije bio prijavljen u registar poreznih obveznika kao fizička osoba po osnovi obavljanja obrta ili bilo koje samostalne djelatnosti.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka Tonke Vulić od 20. travnja 2026., utvrđeno je da je financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem provedenim na okolnost svakomjesečne pretplate rate kredita s obzirom na ugovorenu valutnu klauzulu i rast tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF prilikom isplate kredita, utvrđeno da je preplaćeno tečajnih razlika u iznosu od 4.125,01 EUR u sva 84 anuiteta posebno specificiranih kao u nalazu, dok nema utvrđenih negativnih razlika tečaja u kojima bi srednji tečaj HNB-a za CHF na dan plaćanja anuiteta bio niži od tečaja na dan korištenja kredita.

10.1. Vještakinja je i saslušana na ročištu održanom 19. lipnja 2026. te je navela da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 20. travnja 2026. i tvrdi da nisu postojale negativne razlike u odnosu na tečaj CHF, a svi prigovori tuženika na nalaz i mišljenje su pravne prirode, a ne osporavaju matematički obračun.

11. Preostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući da se ista ne odnosi na sporne i odlučne činjenice za predmetni postupak.

12. Tužiteljica KT saslušana je na ročištu od 27. siječnja 2026. te je ista navela da je predmetni ugovor o kreditu podigao njezin suprug 2007. godine i to u svrhu kupnje osobnog automobila koji su oni koristili za osobne potrebe. Kada je njezin suprug dizao kredit bili su zajedno u banci on i ona. Sjeća se da su im u banci rekli da je to jedini kredit koji mogu dobiti u odnosu na plaću pokojnog supruga. Djelatnik banke suprugu nije pojašnjavao ništa u odnosu na nekakvu valutnu klauzulu niti ih je ni na koji način upozorio da bi valuta CHF moga toliko rasti. Predmetni ugovor o kreditu je suprug dobio samo na potpis na nekakvom tipskom obrascu, a zna da je s bankom pregovarao isključivo oko iznosa kredita i roka otplate. Njezin suprug je preminuo 2012. godine, a kredit je i do njegove smrti ona plaćala, pa tako i nakon njegove smrti kada je sve obveze iz istoga preuzela na sebe. Nakon smrti supruga 2012. godine kao nasljednici su ostali ona i njihovo dvoje maloljetne djece, no ona je preuzela sve obveze iz predmetnog ugovora o kreditu koji je plaćala i prije i nakon suprugove smrti. Sjeća se da je suprug prije potpisivanja ugovora isti pročitao, odnosno pregledao je isti koliko je to njemu bilo jasno budući da je po zanimanju bio trgovac. Navodi da su ona i suprug sjedili zajedno s djelatnikom banke prilikom pregovaranja o predmetnom ugovoru. Bili su dva puta zajedno u banci, prvi puta kada su uopće došli pitati ispunjavaju li ikakve uvjete za dizanje kredita, a drugi puta kada su izabrali auto i došli na realizaciju samog ugovora.

13. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Valja napomenuti kako sud prije svega prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Tonke Vulić kao istinit budući da je isti dan od strane stručne i nepristrane osobe u ovome postupku, a koja je svojim usmenim izlaganjem na ročištu održanom pred ovim sudom 19. lipnja 2026. dodatno obrazložila svoja stajališta, dok punomoćnik tuženika na navedenom ročištu vještaku nije postavljao nikakva pitanja ili stavljao primjedbe. Tuženik na navedeni nalaz i mišljenje samo stavlja prigovore pravne prirode. Naime, predmet ovog tužbenog zahtjeva je utvrđivanje visine nastale rastom tečaja CHF tijekom otplatnog razdoblja, pa je vještačenje provedeno primjenom tečaja CHF prilikom isplate kredita. Sud je smatrao opravdanim visinu tužbenog zahtjeva utvrditi upravo tečajem CHF važećim na dan isplate kredita tužiteljici jer je jedino ona protuvrijednost u kunama u trenutku isplate kredita tužiteljici, bila poznata, a odredba ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula utvrđena je ništetnom (što će biti obrazloženo u daljnjim točkama obrazloženja), pa ne proizvodi pravne učinke.

14. Također, sud prihvaća i iskaz tužiteljice KT kao istinit budući da isti djeluje životno, logično i uvjerljivo, a tuženik na isti nije niti stavljao nikakve prigovore. Nadalje, iskaz tužiteljice je u skladu i s materijalnom dokumentacijom u spisu, pregledu prometa po kreditu i specifikaciji uplata, iz kojih je utvrđeno da je pok. suprugu tužiteljice pa potom i tužiteljici tijekom razdoblja otplate mjesečna rata kredita konstantno rasla.

15. Iz ovako reproduciranih i ocijenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je upravo tužiteljica, kao supruga pok. BT kao korisnika kredita (koji je ugovor sklapao u svojstvu potrošača), plaćala sve obveze iz predmetnog ugovora o kreditu do njegove smrti 2012. godine, pa tako i nakon njegove smrti kada je sve obveze iz istoga preuzela na sebe. Utvrđeno je da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu, o ugovorenoj valutnoj klauzuli, nije pregovaralo. Suprotno navodima tuženika, tuženik nije dokazao da je s pok. suprugom tužiteljice, kao potrošačem, pregovarao o spornoj odredbi, niti je istoga u cijelosti valjano informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Upravo suprotno, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF predočen najpovoljnijim, te je s punim povjerenjem u sugestiju službenika banke takav ugovor i prihvaćen. Stoga, sud iz iskaza tužiteljice utvrđuje da pok. suprug prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije upozoren na rizike koje donosi ugovaranje valutne klauzule. Sud prihvaća iskaz tužiteljice istinitim u dijelu u kojem kazuje da je kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF predočen kao najpovoljniji, a što je pok. supruga ponukalo na sklapanje upravo tog ugovora. Osim toga, riječ je o tipskom ugovoru. Također, utvrđeno je da je od strane tužiteljice tuženiku preplaćeno tečajnih razlika u iznosu od 4.125,01 EUR u 84 anuiteta posebno specificiranih kao u nalazu i mišljenju vještaka.

16. Tužiteljica se vezano za utvrđenje nepoštenosti ugovorene valutne klauzule osnovano poziva na pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17-10, kao odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18-11 od 16. rujna 2019. godine u kojima se zauzima stav i potvrđuje da je između ostalih i tuženik u određeno navedenom razdoblju (u kojem je sklopljen i ugovor o kreditu s tužiteljem) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

17. Pravna utvrđenja iz presuda kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koja je tužitelj ovlašten štititi su ona kojima je sud vezan u parnici u kojoj se osoba na njih poziva (čl. 502.c ZPP-a), a što je slučaj u konkretnom postupku. Stoga, sud nije smatrao osnovanim prigovor tuženika kako se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet.

18. Također, sud nije posebno cijenio prigovor tuženika kojim navodi da je u predmetnom postupku zapravo utužena poslovnica tuženika koja kao takva nije pravna osoba i da tužbu treba odbaciti. Naime, tužiteljica je nesporno kao tuženika u ovome postupku naznačila pravnu osobu Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, dakle, naznačivši i OIB takve pravne osobe, pa nema mjesta ikakvoj dvojbi o identitetu tuženika u ovome postupku, pa činjenica što je pored podataka o tuženiku dodano "poslovnica Osijek" ne može biti temelj za odbacivanje tužbe u ovome predmetu budući da bi isto predstavljalo povredu prava tužiteljice na pristup sudu kao njenom konvencijskom pravu.

19. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 14/19; dalje: ZZP/14), a koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač ili osoba koja ima pravni interes pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ili radi isplate. Povezujući navedene zakonske odredbe s odredbom čl. 502.c ZPP-a, valja zaključiti da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

20. Nadalje, odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, propisane su pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima. Tako je odredbom čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21. Tužiteljica je bila u neravnopravnom položaju prema tuženiku jer formulacija ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nije mogla biti razumljiva ne samo prosječnom potrošaču, već i svakom potrošaču. Takvo postupanje tuženika uzrokovalo je neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni elementi ugovora. Također, tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao sa povećanim rizikom koji donosi ugovaranje valutne klauzule jer je postojao rizični element i to promjenjiva glavnica, pa je iz svih navedenih razloga postupanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava.

22. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je potrošač, odnosno tužiteljica, u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njegove pregovaračke moći, razine znanja, te nemogućnosti utjecaja na sadržaj odredbe.

23. Sud ne prihvaća navode tuženika da ne bi bilo dopušteno provoditi test poštenja ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Naime, odredba Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule prema mišljenju suda predstavlja ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovorne odredbe čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 99. ZZP/07 pa kako takve ugovorne odredbe ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu, to se na takvu odredbu, suprotno navodima tuženika isticanih tijekom postupka, ne mogu primijeniti odredbe koje propisuju nedopuštenost ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

24. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora. Imajući u vidu da je valuta predmet ugovora, a predmet je bitan element ugovora o kreditu, odredba o valutnoj klauzuli sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu, a na temelju koje se predmet ugovora veže uz stranu valutu, uz činjenicu da pok. suprugu tužiteljice nisu uopće pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, već naprotiv, takav mu je kredit predočen kao najpovoljniji, po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice, pa je takva nepoštena ugovorna odredba ništetna na temelju čl. 102. st. 1. ZZP/07.

25. Nadalje, odredba o valutnoj klauzuli određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužiteljica nije imala mogućnost pregovarati, niti utjecati na njegov sadržaj. U postupku je, iskazom tužiteljice, utvrđeno da je pok. suprugu tužiteljice predmetni kredit vezan za valutu CHF predočen kao najpovoljniji, a prihvaćajući upravo sklapanje takovog ugovora isti je doveden u nepovoljnijoj položaj u odnosu na tuženika. Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula, kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, i u konačnici kako je takova odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te nije bilo moguće utjecati na njezin sadržaj, sud je stava da je takova odredba nepoštena, time i ništetna (čl. 102. ZZP/07), radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

26. Nije cijenjen osnovanim prigovor tuženika da se o spornoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo, jer suprotno proizlazi iz iskaza tužiteljice, a tuženik je odustao od dokaznih prijedloga radi saslušanja radnika tuženika i javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, pa nije postojalo adekvatnih dokaza iz kojih bi proizlazilo suprotno.

27. Tužiteljica ima pravo na isplatu temeljem stečenog bez osnove, a što je osnovna posljedica ništetnosti.

28. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/2005, dalje ZOO), a koji se, obzirom na vrijeme sklopljenog ugovora (5. listopad 2007. godine), ima primijeniti u konkretnom slučaju, propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost ostvarene koristi. Stavkom 2. iste odredbe, određeno je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

29. Osnovna posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju.

30. Stoga, kako je odredba Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule ništetna, tuženik je dužan vratiti sve što je stekao na temelju ništetne odredbe.

31. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, a čiji matematički izračun stranke nisu osporavale već je tuženik samo isticao prigovore pravne prirode koji su otklonjeni u obrazloženju ove presude, valja napomenuti kako je iz istog nalaza nedvojbeno utvrđeno u kojim mjesecima je tužiteljica preplatila razliku tečaja, a koji zbroj čini ukupan iznos od 4.125,01 EUR, te je nedvojbeno utvrđeno da nisu postojala razdoblja kada je tužiteljica tuženiku zbog tečajnih razlika plaćala manje iznose.

32. Kako je sud prethodno zauzeo pravno shvaćanje da je ništetna odredba Ugovora o valutnoj klauzuli, a razlika je utvrđena provedenim vještačenjem koje je sud u cijelosti prihvatio i na temelju kojeg nalaza je tužiteljica postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 5. svibnja 2026., sud je primjenom čl. 1111. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 4.125,01 EUR specificirano na pojedinačne iznose kao u nalazu i mišljenju vještaka, što čini zbroj više plaćenih iznosa na ime nepoštene odredbe, a sve kako stoji u izreci presude pod točkom II.

33. Tužiteljici su priznate kamate u skladu sa zatraženim, od dana plaćanja pojedinog anuiteta pa do isplate, a što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka. Naime, u skladu s čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su navedene odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao i od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužiteljici pripadaju kamate kako je i postavljeno tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude.

34. Sud nije prihvatio osnovanim istaknuti prigovor zastare u skladu sa shvaćanjem iznesenom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17-2 od 20. veljače 2018. godine, a koje je suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine, a koji glasi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništavog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavog ugovora. Naknadnim tumačenjem Vrhovnog suda broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine, prethodno je tumačenje dopunjeno uz obrazloženje da se isto odnosi samo na one Ugovore o kreditu koji su sklopljeni s pravnim osobama koje nisu bile stranke kolektivnog spora. Kako je prethodno zauzet stav da se na tuženika primjenjuju pravna shvaćanja iz kolektivnog spora, to je zastara u konkretnom slučaju počela teći 14. lipnja 2018. godine donošenjem presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17. Kako je tužba podnesena 17. ožujka 2021. godine to do podnošenja tužbe nije protekao opći zastarni rok od 5 godina, pa nije nastupila niti zastara tražbine. Također, a i u odnosu na prigovor zastare tuženika na preinačeni dio tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, isti prigovor nije osnovan, a sve to u skladu sa shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5.

35. Osim toga, iz iskaza tužiteljice, te Ugovora o kreditu utvrđeno je da je kredit realiziran radi kupnje osobnog vozila, pa je korisnik kredita u ugovornom odnosu s tuženikom nastupao kao potrošač u smislu ZZP/07, jer je sklopio pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

37. Tužiteljica je zatražila naknadu troška u iznosu od 2.876,25 EUR uz trošak naknade predujma od 45,00 EUR radi naknade troškova puta vještaku. Priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1), sastav podneska od 3. listopada 2023. godine kojim se očitovao na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1), sastav podneska od 5. svibnja 2026. (zaprimljen na sudu 6. svibnja 2026.) u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1), te sastav podneska od 2. lipnja 2026. (zaprimljen na sudu 3. lipnja 2026.) u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1). Tužiteljici je priznat i trošak sastava odgovora na žalbu od 7. prosinca 2023. (zaprimljena na sudu 8. prosinca 2023.) u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.10/6), kao i trošak sastava podneska od 5. veljače 2026. (zaprimljen na sudu 6. veljače 2026.) no samo u iznosu od 50,00 EUR (tužiteljica zatražila 200,00 EUR) budući da se ne radi o obrazloženom podnesku već tužiteljica samo dostavlja potvrdu o plaćenom predujmu za provođenje vještačenja (Tbr. 8/4). Tužiteljici je priznat i trošak pristupa ročištima od 13. studenog 2025., 27. siječnja 2026. i 19. lipnja 2026. i to za svako ročište iznos od 200,00 EUR (Tbr. 9/1), kao i trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3). Na navedene iznose tužiteljici je priznat i PDV od 25% pa isto ukupno iznosi 2.187,50 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak plaćenog predujma financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,00 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 161,25 EUR. Uz navedeno, tužiteljici je priznat i trošak plaćenih putnih troškova vještaku Tonki Vulić za dolazak na ročište od 19. lipnja 2026. i to u iznosu od 45,00 EUR (relacija Osijek-Đakovo-Osijek), a koji iznos je tužiteljica predujmila o čemu je dostavila dokaz u podnesku od 1. srpnja 2026. Sve navedeno ukupno iznosi 2.733,75 EUR, a na koji iznos su tužiteljici dosuđene i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice radi naknade parničnog troška odbijen kao neosnovan.

38. Slijedom navedenog, u odnosu na troškove parničnog postupka odlučeno je kao pod toč. III. izreke.

U Đakovu 28. srpnja 2026.

Sudac

Željko Samardžić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku