REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2270/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ana Santini Gazilj u pravnoj stvari tužitelja EKO - MURVICA d.o.o., OIB 58401982639, Trg Stjepana Radića 1/II, Crikvenica, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506, Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, bez održavanja ročišta, radi isplate, 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Vladimira Marčinka poslovni broj Ovrv-494/2024 (Ovrv-35708/2024) od 28. svibnja 2024. te se tužbeni zahtjev odbija.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na temelju kojeg je javni bilježnik u Zagrebu Vladimir Marčinko donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-494/2024 (Ovrv-35708/2024) od 28. svibnja 2024. kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku, isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju, iznos od 779,87 eur sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2024. do isplate i odmjerene troškove postupka u iznosu od 25,00 eur sa zateznim kamatama od dana donošenje rješenja o ovrsi do isplate, sve u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

2. Tuženik, ranije ovršenik, je protiv navedenog rješenja o ovrsi izjavio prigovor navodeći da je tužitelj podnio prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to po računu broj: 503 za 01/24 kojim se tuženika tereti za obvezu javne usluge kategorije nekućanstvo, za ugovornu kaznu koja se odnosi na objekt 000089 APARTMANI, DRANČE 18, SELCE (dalje: Objekt), a koji je u vlasništvu HŠ d.o.o. sve iz razloga što ovršenik kao vlasnik objekta za koji je izdana kazna ne predaje otpad na odvoz. Tuženik navodi kako je na dostavljeni račun izjavio prigovor navodeći da ne predaje otpad na odvoz jer ga ni ne stvara iz razloga što se objekt ne koristi niti u komercijalne svrhe niti uopće te nitko u njemu ne boravi.

3. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 2270/2024 od 14. siječnja 2026. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Vladimira Marčinka poslovni broj Ovrv-35708/2024 od 28. svibnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnoga naloga.

3.1. U ovom postupku stranke su upozorene na sadržaj odredbe članka 461. a st. 2. do 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP) odnosno da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Odredbom čl. 461. a st. 3. ZPP propisano je kako je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok je odredbom čl. 461. a st. 4. ZPP propisano kako će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog te da će sud rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Odredbom čl. 461. a st. 5. ZPP-a propisano je da se na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju odredbe o ročištu za objavu presude iz čl. 335. st. 6. do 12. ZPP -a. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP -a o dostavi pismena. Odredbom čl. 461. a st. 6. ZPP-a propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Odredbom čl. 461. a st. 7. ZPP-a propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. istoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

4. U podnesku od 17. veljače 2026. tužitelj je naveo da je tuženik u evidencijama tužitelja zadužen kao vlasnik nekretnine na adresi [adresa] te da sukladno odredbi čl. 70. Zakona o gospodarenju otpadom korisnik javne usluge je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, da je tuženik kao i ostali vlasnici nekretnina na području Grada Crikvenice kao korisnik usluge sukladno odredbi čl. 70. st. 4. toč. 9. Zakona o gospodarenju otpadom u obvezi dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge, nadalje da je korisnik javne usluge sukladno odredbi čl. 74. st. 8. Zakona bio u obvezi o svakoj promjeni podataka iz Izjave obavijestiti davatelja javne usluge u roku od 15 dana od dana kada je nastupila promjena, kao i o svakoj drugoj namjeravanoj promjeni podataka iz Izjave u roku od 15 dana od dana prije dana od kojeg će se primjenjivati namjeravana promjena, a tuženik da je propustio dostaviti predmetnu Izjavu o načinu korištenja javne usluge, te ukoliko se u konkretnom slučaju radi o nekretnini koja se trajno ne koristi sukladno odredbi čl. 71. Zakona o gospodarenju otpadom u obvezi je bio dostaviti dokaze u prilog navedenim tvrdnja. Tužitelj navodi da je vlasnik nekretnine na području pružanja javne usluge dužan snositi trošak gospodarenja komunalnim otpadom na području pružanja javne usluge kao fiksnog dijela cijene javne usluge neovisno o količini predanog otpada, da iznos koji će korisnici na ime cijene fiksnog dijela usluge plaćati na području pružanja javne usluge nije zamjeran količini predanog otpada koju isti proizvodi, već je za sve korisnike odmjeren, da je svaki korisnik prema čl. 70. st. 4. tč. 1. dužan koristiti javnu uslugu, a sukladno odredbi čl. 72. st. 1. je dužan platiti davatelju usluge ugovorenu kaznu ako ne ispunjava obveze iz čl. 70. st. 4. tč. 1. Tužitelj navodi da tuženik nije koristio javnu uslugu, a potrošnjom vode nije mogao dokazati da se nekretnina trajno ne koristi te da mu je izrečena ugovorna kazna. Tužitelj zaključno navodi da prigovor tuženika drži neosnovanim.

5. U podnesku od 11. ožujka 2026. tuženik je istaknuo da je tužitelj za godine unazad tuženiku ispostavljao račune za obveznu javnu uslugu nekućanstvo – u fiksnom iznosu od 53,09 eura (cijena u 2023. godini i sadašnja cijena) znajući da tuženik ne stvara i nema za predaju otpad kao i da nema spremnik za predaju otpada na toj lokaciji s obzirom da od 2017. do danas nema promjene u statutu korištenja nekretnine, odnosno ista se trajno ne koristi, da se navedeni objekt ne koristi unazad desetak godina u komercijalne svrhe, s čime je tužitelj upoznat, te za niti jednu godinu ni mjesec prije 01/2024 nije izdao, a tuženik zaprimio ugovornu kaznu kao za 01/2024. godine te da smatra da je neosnovano izdao ugovornu kaznu s obzirom da na objektu nije došlo do promjena u korištenju. Tuženik navodi da je za odlučivanje u ovom predmetu ključna činjenica kako objekt nije u korištenju još od 2014. te ni u 01/2024. godine nije došlo do promjene u korištenju nekretnine koja bi tuženika obvezala obavijestiti davatelja javne usluge o promjeni u roku od 15 dana od kada je nastupila promjena, a u mirnom postupku, nakon što mu je dostavljen sporni račun, tužitelju da je iskazao prigovor navodeći da ne predaje otpad na odvoz jer ga ni ne stvara iz razloga što se objekt ne koristi niti u komercijalne svrhe niti uopće, nitko u njemu ne boravi, pa tako nema ni komunalnog otpada koji bi eventualno bili u obvezi predavati, uz prilaganje svojih analitičkih kartica dobavljača vode VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol i struje Elektroprimorja Rijeka iz kojih je vidljivo da tuženik i ovim dobavljačima plaća samo obvezne paušalne iznose, kako bi dokazao činjenicu nekorištenja objekta.

6. U ovom postupku sud nije održao ročište jer isto nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u: izvadak iz poslovnih knjiga na dan 26.4.2024. (list 8 spis), izvatke iz poslovnih knjiga i analitičke kartice (list 23-36 spisa), Sporazum od 29. prosinca 2014. (list 37-39 spisa, list 43-50 spisa), dopis tuženika od 23. ožujka 2017. (list 40 spisa), zapisnik tuženika od 13. ožujka 2017. (list 41-42 spisa), Izjavu o načinu korištenja javne usluge – Grad Crikvenica od 13. svibnja 2024. (list 76- 77 spisa), prigovor tuženika od 20. veljače 2024. (list 78-79 spisa), dopis tuženika od 26. veljače 2024. (list 80 spisa), e mail korespondenciju, račune, analitičke kartice (list 81-198 spisa).

8. Sud nije izvodio preostale predložene dokaze jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u dokumentaciju u spisu, pa se izvođenje preostalih predloženih dokaza ukazalo nesvrsishodno i neekonomično.

9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Imajući u vidu navode tuženika iz prigovora te navode tužitelja iz podneska od 17. veljače 2026. sud zaključuje da je predmet spora zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu ugovorne kazne, a vezano za obveze koje proizlaze iz Zakona o gospodarenju otpadom.

11. Iz prigovora tuženika proizlazi da je među strankama sporna i osnova i visina zahtjeva.

12. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga na dan 26. travnja 2024. utvrđeno je da je na istom kao dužnik naznačen tuženik, predmet: javna usluga odvoza otpada, objekt: 000089 HRV. ŠUME ŠUMARIJA BJELOVAR APA, [adresa], broj dokumenta 503, iznos duga 779,87 eur s datumom dospijeća 29. veljače 2024.

13. Odredbom čl. 72. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21, 142/23) propisano je da je korisnik usluge dužan platiti davatelju usluge ugovornu kaznu ako ne ispunjava obveze iz čl. 70. st. 4. toč. 1. do 4. i 6. do 9. ovog zakona ili ako ju neuredno ispuni dok je odredbom čl. 72. st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom propisano da iznos ugovorne kazne određen za pojedino postupanje korisnika usluge mora biti razmjeran troškovima uklanjanja posljedica takvog postupanja, a najviše do iznosa godišnje cijene obvezne minimalne javne usluge obračunate korisniku usluge iz stavka 1. ovog članka, a odredbom čl. 72. st. 5. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da iznos određene ugovorne kazne iskazuje se na zasebnoj stavci na računu za javnu uslugu.

14. Odredbom čl. 70. st. 4. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da je korisnik usluge dužan: 1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika; 2. omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini; 3. postupati s otpadom na obračunskom mjestu korisnika usluge na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i ne dovodi do rasipanja otpada oko spremnika i ne uzrokuje pojavu neugode drugoj osobi zbog mirisa otpada; 4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika; 5. platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi; 6. predati opasni komunalni otpad u reciklažno dvorište ili mobilno reciklažno dvorište odnosno postupiti s istim u skladu s propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, osim korisnika koji nije kućanstvo; 7. predati odvojeno miješani komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, opasni komunalni otpad i glomazni otpad; 8. predati odvojeno biootpad ili kompostirati biootpad na mjestu nastanka; 9. dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge ; 10. omogućiti davatelju javne usluge označivanje spremnika odgovarajućim natpisom i oznakom.

15. S obzirom da je tuženik osporio osnovu i visinu zahtjeva to je na tužitelju u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a teret dokazivanja.

Odredbom čl. 221. a ZPP-a je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15.1. U tom smislu, tužitelj je dužan iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev te za isto pružiti odgovarajuće dokaze.

16. Svoje potraživanje tužitelj temelji na izvatku iz poslovnih knjiga. U svezi navedenog valja reći da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (članak 31. stavak 1. OZ-a), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu (članak 230. stavak 1. ZPP) jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora odnosno osporenu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

16.1. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje bio teret dokazivanja osnovanosti i visine predmetnog duga (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a).

16.2. U tom smislu tužitelj je bio dužan navesti iz kojeg razloga je izdao tuženiku ugovornu kaznu i kako je obračunao visinu iste te u spis dostaviti račun koji je izdan sukladno odredbi 72. st. 5. Zakona o gospodarenju otpadom odnosno na kojem je na zasebnoj stavci iskazan iznos ugovorne kazne ili drugu dokumentaciju iz koje nedvojbeno proizlazi razlog izdavanja ugovorne kazne i način određivanja iznosa ugovorne kazne odnosno je li iznos ugovorne kazne određen sukladno odredbi čl. 72. st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom.

17. U smislu citiranih zakonskih odredaba i provedenih dokaza, tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije podnio ovom sudu dokaz iz kojeg bi sud mogao utvrditi osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer je tužitelj u prilog utvrđenja osnove i visine dostavio isključivo izvadak iz poslovnih knjiga, a ne i prijepis računa koji je izdan sukladno odredbi čl. 72. st. Zakona o gospodarenju otpadom iz kojeg bi sud mogao utvrditi osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

18. Obzirom da tužitelj nije dokazao osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva, sud je u smislu odredbe članka 219. st. 1. ZPP-a i članka 221. a ZPP-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan te je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

19. U odnosu na trošak postupka valja istaknuti da se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje odlukom kojom se odlučuje o trošku, zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, dakle bez razlučivanja troškova ovršnog postupka od troškova parničnog postupka.

20. Kako tužitelj nije uspio u parnici to je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP -a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka radi čega je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

U Zagrebu, dana 28. srpnja 2026.

Sudac

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

DNA:

1. tužitelj po pun. – uz rješenje za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 60,00 eur

2. tuženik

3. spis