REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1436/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gordan Zubak, u pravnoj stvari EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Rijeka, protiv 1. tuženika Lovačko društvo „OREBICA“, Krk, Dr. Dinka Vitezića 1, OIB: 83149865195, kojeg zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica u Rijeci i 2. tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri d.o.o., Rijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi prvotuženika i žalbi drugotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-286/2024-60 od 13. veljače 2026., 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-286/2024-60 od 13. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 4.023,48 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.488,37 EUR sa zateznim kamatama.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud donio presudu na temelju odredbi čl. 1063., 1064. i 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; dalje: ZOO), jer je utvrdio da je 14. svibnja 2021. vozač UO automobilom marke Renault Talisman, registarske oznake [registarska oznaka], na cesti D102

– Kraljevica (A7/D8) – Krk – Jurandvor – D103 – 104, općina Malinska – Dubašnica, na km 15 km + 0 m, naletio na divljač koja je iznenada iskočila na kolnik te je na automobilu nastala materijalna šteta u visini od 4.023,48 EUR koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku. Nadalje, u vrijeme štetnog događaja drugotuženik je, na temelju police osiguranja sklopljene s Ministarstvom poljoprivrede Republike Hrvatske, bio osiguratelj za štete nastale od divljači na području Republike Hrvatske. Stoga je obvezao prvotuženika i drugotuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. O troškovima postupka odlučio je na temelju odredaba čl. 154. i 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Prvotuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je naveo da je prvostupanjski sud njegove prigovore nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije odbacio bez valjane analize, proizvoljno i arbitrarno, a tako je odlučio i o (su)odgovornosti vozača. U žalbi je ustrajao kod istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije. Nadalje, osporio je da se u konkretnom slučaju radi o naletu divljači na motorno vozilo, a bez utvrđenja da je riječ o divljači, nema ni pretpostavki primjene odredbi Zakona o lovstvu pa ni Zakona o obveznim odnosima kao osnove za odgovornosti lovoovlaštenika. Stoga je stajališta da je ključna činjenica – je li se uopće radilo o naletu na divljač – ostala neutvrđena. Istaknuo je da se prometna nezgoda desila na prometnici pa kako su prema čl. 11. st. 2. t. 5. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL) ceste površine izvan lovišta zato lovoovlaštenik na javnoj cesti lovoovlaštenik nema ovlasti, nema nadzor, nema pravo postavljati zaštitne ograde, nema mogućnost regulirati promet itd. Mišljenja je da je prvostupanjski sud pogrešno interpretirao odredbe Zakona o lovstvu glede odgovornosti lovoovlaštenika, a problematizirao je i stav da je divljač opasna stvar. Također, naveo je da sud nije utvrdio nijednu relevantnu okolnost i parametar potreban za izračun stvarne dinamike prometne nezgode.

4. Žalbu protiv presude podnio je i drugotuženik koji je naveo da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja nije u potpunosti utvrdio radi li se uistinu o divljači ili nekoj domaćoj životinji, a odluku je temeljio isključivo na navodima vozača UO. Kako nije pravilno dokazano je li navedenu prometnu nezgodu uistinu uzorkovala divljač ili domaća životinja ne mogu se sukladno tome primijeniti i odredbe o odgovornosti lovoovlaštenika za štetu učinjenu od strane divljači koje propisuje Zakon o lovstvu. Pored navedenog, drugotuženik je iznio da sud nije dao razloge zbog kojih odbacuje obranu žalitelja da prometnica predstavlja površinu izvan lovišta u smislu odredbi Zakona o lovstvu, što predstavlja odlučnu činjenicu za utvrđenje odgovornosti. Mišljenja je da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno odbio prigovor iscrpljenosti agregatnog limita.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP -a) zbog čega se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog toga žalbene navode koji se odnose na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten ispitivati.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za regresnu isplatu iznosa koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku s osnove naknade štete na vozilu na koje je naletjela divljač.

10. Prema obrazloženju pobijane presude proizlazi:

- da se štetni događaj desio 14. svibnja 2021. na cesti D102 – Kraljevica (A7/D8) – Krk – Jurandvor – D103 – 104, općina Malinska – Dubašnica, na km 15 km + 0 m, kada je na vozilo registarske oznake [registarska oznaka] naletjela divljač

- da se nalet divljači dogodio na lovnom području kojim upravlja prvotuženik

- da je u vrijeme štetnog događaja na temelju police osiguranja sklopljene s Ministarstvom poljoprivrede Republike Hrvatske, drugotuženik bio osiguratelj za štete nastale od divljači na području Republike Hrvatske

- da je dozvoljena brzina kretanja na mjestu događaja iznosila 90 km/h

- da je brzina osobnog vozila Renault Talisman bila niža od 60 km/h

- da je u predmetnom štetnom događaju došlo do oštećenja vozila registarskih oznaka [registarska oznaka]

- da je tužitelj vlasniku vozila isplatio ukupno 4.023,48 EUR po polici osiguranja automobilskog kaska

- da sud nije prihvatio prigovor iscrpljenosti agregatnog limita koji je istaknuo drugotuženik.

11. Dakle, prvostupanjski sud je ocijenio da je nezgoda isključivo rezultat iznenadnog istrčavanja divljači na cestu te da tuženici nisu dokazali razloge za oslobađanje od odgovornosti za štetu prema odredbi čl. 1067. ZOO -a, dok je visinu štete prvostupanjski sud utvrdio uvidom u izvid štete i na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Stoga je primjenom odredaba čl. 1063. i 1064. ZOO -a prihvatio tužbeni zahtjev.

12. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije kojeg je istaknuo prvotuženik. Naime, iz potvrde o plaćanju proizlazi da je tužitelj pozivom na broj izvida štete isplatio vlasniku vozila društvu Scorpio d.o.o. iznos od 30.314,88 kn / 4.032,48 EUR, što je potvrdila i Agram banka d.d.

13. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je tužitelj bio ovlašten podnijeti predmetnu tužbu protiv tuženika. Dakle, tužiteljevom isplatom osigurnine svom osiguraniku kao oštećeniku nastupila je subrogacija na temelju zakona (čl. 963. st. 1. ZOO-a).

14. Nadalje, točno je da u konkretnom slučaju ozlijeđena ili uginula divljač nije pronađena. Međutim, i u takvoj situaciji može se dokazivati da je šteta nastala uslijed naleta divljači na motorno vozilo na temelju predloženih dokaza. Radi utvrđivanja navedene činjenice dokaze je predložio tužitelj. Tako je u zapisniku o očevidu i to u opisu mjesta događaja, tragova, položaja vozila i nastradalih navedeno da je divlja životinja-srna „otišla s mjesta događaja“ te je UO u svom iskazu, kao svjedok u ovom postupku, naveo da je na vozilo naletjela životinja koja je bila velika i imala je rogove. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju navedenih dokaza utvrdio da se u ovom slučaju radi o naletu divljači na vozilo.

15. Prema ustaljenoj sudskoj praksi divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom (Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.)

16. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno primijenio odredbe čl. 1063., 1064. i 1067. ZOO-a. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov te kada nije bilo protupravnog postupanja vozača, kao u ovom slučaju, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 76. st. 2. ZL -a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

17. Dakle, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. ZL-a već se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s čl. 76. st. 2. ZL-a, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači (tako i Rev-166/2024).

18. Sud je u ovom postupku izveo dokaz prometnim vještačenjem, pri čemu je vještak za izradu nalaza i mišljenja, među ostalim, koristio izvid štete, fotografije iz spisa, policijsku potvrdu, iskaz vozača, te je obavljen i uviđaj na licu mjesta, a prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka i navedenih dokaza utvrdio da je brzina kretanja vozila bila manja od 60 km/h jer, u suprotnom da se vozilo kretalo većom brzinom, vjerojatno bi došlo do amputacije udova srneće divljači. Kako je na mjestu gdje se dogodila prometna nesreća brzina ograničena na 90 km/h, to se vozilo kretalo unutar ograničenja brzine. Pored navedenog, vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je na dužini puta od 2,8 m (udaljenost vozila Renault Talisman do mjesta naleta K, u trenutku ulaska životinje u vidu srneće divljači na kolnik) moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač za sve brzine kretanja vozila Renault Talisman 130DCI koje su niže od 9 km/h. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju radilo se o neizbježivom naletu vozila na divljač. Također, iz policijske potvrde proizlazi da vozač nije bio u alkoholiziranom stanju. Slijedom navedenog, nema protupravnosti u postupanju vozača.

19. Suprotno žalbenim navodima da je odgovornost lovoovlaštenika isključena jer šteta nije nastala u lovištu već na prometnici na kojoj sukladno odredbi čl. 11. st. 2. ZL-a ustanovljavanje lovišta nije dozvoljeno, ukazuje se kako iz mjerodavnih odredaba Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima ne proizlazi da bi odgovornost lovoovlaštenika bila ograničena samo na štete naleta od divljači isključivo na području lovišta, a u prilog tome upućuju i odredbe Zakona o lovstvu prema kojima gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova (čl. 1. st. 2. ZL-a), kao i mjere koje je, radi sprečavanja nastanka štete od divljači dužan provoditi lovoovlaštenik (čl. 77. st. 1. ZL-a).

20. Nadalje, u vrijeme štetnog događaja drugotuženik je, na temelju police osiguranja sklopljene s Ministarstvom poljoprivrede Republike Hrvatske, bio osiguratelj za štete nastale od divljači na području Republike Hrvatske. Navedenim osiguranjem Hrvatski lovački savez i svi lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj osigurani su od odgovornosti za štete na stvarima i osobama koje prouzroči divljač udarom na motorna ili željeznička vozila i to policom osiguranja važećom od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021. broj police [broj police]. Ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio drugotuženikov prigovor iscrpljenosti agregatnog limita kao gornje granice obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne osigurateljne godine. Naime, prema čl. 25. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti, koji su sastavni dio navedene police osiguranja, obveza osiguratelja nastupa tek u vezi s podnesenim zahtjevom za naknadu štete od oštećenika. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Dijane Tomljenović-Buković, iz predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj P-298/2024, koji je prvostupanjski sud koristio u ovom postupku, utvrdio da je agregatni limit iscrpljen 30. prosinca 2021. S obzirom na to da je tužitelj 7. listopada 2021. podnio regresni zahtjev drugotuženiku, dakle, prije nego je agregatni limit po navedenoj polici iscrpljen, stoga nije bio osnovan prigovor drugotuženika o iscrpljenosti agregatnog limita.

21. Također, pravilna i zakonita je odluka o trošku postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena pobijana presuda u točkama I. i II. izreke .

Zagreb, 28. srpnja 2026.

Sudac

Gordan Zubak