Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-198/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anite Burza, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, Metalčeva 5/VIII, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi upisa u maticu rođenih, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske KLASA: UP/II-223-01/24-01/12, URBROJ: 514-07- 03-01/2-24-2 od 27. studenog 2024.

II Poništava se rješenje Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba, Odjela za građanska stanja, Devetog područnog odsjeka Trešnjevka, KLASA: UP/I- 223-06/21-06/20-001/996, URBROJ: 251-04-21-10-24-11 od 24. lipnja 2024.

III Dopušta se upis maloljetnog FŠUĆ, rođenog **.**.2019. u maticu rođenih.

IV Nalaže se Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za opću upravu i imovinsko pravne poslove, Sektoru za građanska stanja, Devetom područnom odsjeku Trešnjevka da u Maticu rođenih upiše FŠUĆ, rođenog **.**.2019.

V Nalaže se tuženiku isplatiti naknadu troškova upravnog spora tužitelju u iznosu od 2.500,00 EUR-a u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove točke izreke presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva uprave pravosuđa Republike Hrvatske KLASA: UP/II-223-01/24-01/12, URBROJ: 514-07-03-01/2-24-2 od 27. studenog 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba, Odjela za građanska stanja, Devetog područnog odsjeka Trešnjevka, KLASA: UP/I-223-06/21-06/20-001/996, URBROJ: 251-04-21-10-24-11 od 24. lipnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za upis maloljetnog djeteta ŽŠUĆ, rođenog **.**.2019. u [adresa], SAD, u maticu rođenih.

2. Tužitelj u svojoj tužbi uvodno navodi kako mu je rješenjem Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba, Odjela za građanska stanja, Devetog područnog odsjeka Trešnjevka od 23. ožujka 2020. odbijen upis njegova maloljetnog sina u maticu rođenih prema priloženom rodnom listu jer isti ne sadrži nikakav podatak o majci, niti o eventualnom očinstvu ili posvojenju od strane jednog od životnih partnera. Dodatno, u pobijanom rješenju je navedeno kako ni jedan propis Republike Hrvatske ne predviđa mogućnost upisa djeteta s podacima o dvama roditeljima istoga spola.

2.1. Nadalje, tužitelj navodi kako je protiv pobijanog rješenja 7. siječnja 2021. uložio žalbu koju je drugostupanjsko tijelo, odnosno Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske 26. ožujka 2021. nepravovremeno odbilo uz obrazloženje kako navodi žalbe nisu mogli utjecati na drugačije rješenje predmetne stvari. Tužitelj je 26.svibnja 2021. podnio upravnu tužbu protiv navedenih rješenja koju je Upravni sud prihvatio i poništio naprijed navedena rješenja te predmet vratio na ponovni postupak.

2.2. Prvostupanjsko tijelo je u ponovljenom postupku pozvalo tužitelja na dostavu dokaza o roditeljstvu u skladu s "hrvatskim obiteljskim pravom", te rješenjem od 24.lipnja 2024. ponovno odbilo tužbeni zahtjev za upis u državnu maticu rođenih mlt. FŠUĆ s obrazloženjem da rodni list koji je priložen kao osnova za upis ne sadrži nikakav podatak o majci djeteta niti o eventualnom očinstvu ili posvojenju od strane jednog od životnih partnera, te da niti jedan od propisa RH ne predviđa mogućnost upisa djeteta s podacima o dvama roditeljima istog spola.

2.3. Tuženik je odbio žalbu tužitelja ponavljajući navode prvostupanjskog tijela, te navodeći kako ne može biti govora o kršenju propisa koji je na snazi ako se na teritoriju RH primjenjuju hrvatski propisi, a ne propisi koji su na snazi u SAD kao i da postupanjem prvostupanjskog tijela nije počinjena diskriminacija.

2.4. Tužitelj je prvenstveno naveo kako je i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo naprijed navedenim rješenjima postupilo protivno stavu i uputi Upravnog suda u Zagrebu izraženim u presudi poslovni broj UsI-1558/2021 od 11.siječnja 2024.

2.5. Tužitelj je istaknuo kako je pobijanim rješenjima njegovome sinu uskraćeno pravo na hrvatsko državljanstvo isključivo zbog toga što je dijete životnih partnera, a ne bračnih što predstavlja nedopuštenu diskriminaciju. Nadalje, navodi kako se i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo u pobijanim rješenjima pozivaju na presumpciju majčinstva utvrđenu Obiteljskim zakonom („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19 i 47/20), dok tužitelj smatra kako je u ovome predmetu nepotrebno skretati pozornost na isto s obzirom da dijete već ima roditelje, odnosno dva oca te da dijete ima pravo prema hrvatskim zakonima imati dvojicu očeva ili dvije majke koje bi nad njim izvršavale partnersku skrb. Dodatno, tužitelj smatra kako je drugostupanjsko tijelo neosnovano odbacilo primjenu Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola („Narodne novine“, broj: 92/14 i 98/19).

2.6. Tužitelj dalje navodi kako prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo obrazlažu da upis u maticu rođenih nije moguće izvršiti prema rodnom listu jer ne sadrži podatak o majci niti o eventualnom očinstvu ili posvojenju od strane jednog od partnera. Takve navode tužitelj smatra suvišnim s obzirom da su tužitelj i njegov životni partner u Sjedinjenim Američkim Državama priznati kao očevi maloljetnog djeteta, te da njihovo očinstvo nije dopušteno preispitivati niti tražiti podatke o ženi koja je dijete rodila kao majci. Sukladno navedenom, tužitelj neosnovanim smatra stav koji je tuženik zauzeo u pobijanom rješenju prema kojem se odnos tužitelja i njegova djeteta ne može priznati u Republici Hrvatskoj samo zbog toga što, sukladno propisima Sjedinjenih Američkih Država, nisu upisani podaci o majci djeteta. Također neosnovanim tužitelj smatra pozivanje drugostupanjskog tijela na članak 7. Konvencije o pravima djeteta i odredbe Obiteljskoga zakona prema kojima dijete ima pravo znati svoje biološko podrijetlo obzirom da predmet upravnog postupka nije bio utvrđivanje biološkog podrijetla roditelja već upis činjenice rođenja djeteta koji je hrvatski državljanin i koji ima pravo na hrvatsko državljanstvo. Nadalje, upravo zbog prethodno opisanog postupanja tuženika, tužitelj navodi kako je njemu i njegovom životnom partneru oduzeto pravo na roditeljsku skrb, a njihovom maloljetnom djetetu pravo na roditelje, koja su im prema pravu SAD-a priznata, što za posljedicu njihovo dijete izlaže nesigurnosti za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj, nemogućnošću ostvarivanja zdravstvenog osiguranja, te mnogih drugih prava koja proizlaze iz odnosa roditelj- dijete.

2.7. Dodaje kako nesporno postoji zakonska osnova za upisivanje roditelja koji su istoga spola u matice, te navodi kako postupanje prvostupanjskog tijela predstavlja diskriminaciju, te kršenje većeg broja zakona Republike Hrvatske, međunarodnih konvencija, te da je u konačnici protivno odluci Ustavnog suda broj: U- I.144/2019 i drugima. Tužitelj posebno ističe kako je Ustavni sud u svojoj odluci dao jasnu uputu, sudovima i nadležnim tijelima koja u rješavanju pojedinačnih slučajeva neposredno odlučuju o pravima i obvezama građana, da životne partnere tretiraju jednako kao i druge obiteljske zajednice, te kako je diskriminacija na temelju vrste obiteljske zajednice zabranjena, a da ravnopravnost svih zajednica predstavlja civilizacijsku stečevinu.

2.8. Nadalje, tužitelj navodi kako su postupanjem prvostupanjskog tijela i tuženika povrijeđena prava djeteta zajamčena državnim, međunarodnim i europskim pravom pozivajući se na članak 14. Ustava Republike Hrvatske, članak 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na članke 2., 3., 7. i 8. Konvencije o pravima djeteta, te na članke 16. Haške konvencije o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece.

2.9. Zaključno, tužitelj smatra kako članak 9. Zakona o državnim maticama („Narodne novine“, broj: 96/93, 76/13 i 98/19) nadležnim tijelima daje osnovu za upisivanje životnih partnera u maticu rođenih s obzirom na to da se kod temeljnog upisa ne navode kao potrebni podaci o ocu i majci, već podaci o roditeljima što prema dokumentaciji koja je priložena tužitelj i njegov partner sigurno jesu.

2.10. Tužitelj je Sudu dostavio i relevantnu praksu Suda Europske unije i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Povodom zahtjeva za prethodnu odluku, Sud Europske unije je 2021. donio presudu u predmetu C-490/20 kojom je pojasnio da „maloljetno dijete čije svojstvo građanina Unije nije utvrđeno i u čijem su rodnom listu kojeg su izdala nadležna tijela države članice kao njegovi roditelji naznačene dvije osobe istoga spola od kojih je jedna građanin Unije, treba ga u svim državama članicama smatrati izravnim potomkom tog građanina Unije, u smislu Direktive 2004/38, za potrebe ostvarivanja prava dodijeljenih člankom 21. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i s njime povezanim aktima sekundarnog prava“. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom Poslovni broj: Usž- 2402/21 od 20. travnja 2022. zaključio je kako „ne postoji zapreka da se isto spolnim parovima omogući pristup postupku koji vodi prvostupanjsko javnopravno tijelo, u ovom konkretnom slučaju posvajanju, jer bi postupanje protivno tome značilo diskriminaciju tužitelja s osnove spolne i (seksualne) orijentacije. S time u vezi se dodaje da se odnos osoba između osoba istoga spola treba razmatrati u kontekstu izraženih stavova ESLJP-a u sudskoj praksi, a obzirom sa ulazi u pojam „obiteljskog života“ jednako kao i odnos osoba suprotnog spola jednakoj situaciji, a što traži jednak i jednak tretman u jednakim situacijama. To dalje znači da bi uskrata pristupa postupku posvojenja osobama koje su sklopile životno partnerstvo imala značaj postupanja koje sadržava različiti tretman osoba utemeljen isključivo na drugačijoj seksualnoj orijentaciji u odnosu na druge osobe, te bi takvo postupanje životne partnere diskriminiralo u ostvarivanju prava na obiteljski život“.

Tužitelj je istaknuo kako dijete živi u [adresa] i unatoč činjenici da je sin hrvatskog državljanina i zakoniti državljanin i dalje nema reguliran status, niti mu je priznato pravo koje mu pripada. Dijete nema mogućnost ishođenja osobne iskaznice, putovnice ni drugih dokumenata koji su neophodni za uključivanje u društveni i pravni poredak države u kojoj živi.

2.11. Predlaže sudu da poništi osporavana rješenja i dopusti upis maloljetnog FŠUĆ, rođenog **.**.2019., ili podredno predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako nema pravnoga temelja da se na temelju dostavljenih inozemnih isprava izvrši upis činjenice rođenja maloljetnog sina tužitelja. Tuženik ostaje kod navoda iznesenih u pobijanom rješenju. Navodi kako je pravna osnova za upis činjenice rođenja koja se dogodila u inozemstvu Zakon o državnim maticama (Narodne novine, broj: 96/93, 76/13, 98/19, 133/22)., a ne Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (Narodne novine, broj 92/14 i 98/19).

3.1. Dodatno, tuženik navodi kako nije propisana obveza matičara da postupi po inozemnoj ispravi, odnosno da činjenicu rođenja koja se dogodila u inozemstvu mora upisati u državne matice, neovisno postoje li za to uvjeti ili ne. Napominje kako se prije upisa mora utvrditi može li se na temelju inozemne isprave upisati određena činjenica u državnim maticama, odnosno provjerava se sadržaj isprave. Tuženik ističe da ako se utvrdi da postoje okolnosti zbog kojih se ne može izvršiti upis da će se zahtjev odbiti neovisno o bračnom statusu podnositelja zahtjeva ili njegovoj spolnoj orijentaciji, a da obveza upisa u maticu rođenih postoji samo kada je dijete rođeno na teritoriju Republike Hrvatske.

3.2. Dalje je naveo kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola jer se navedenim zakonom uređuje životno partnerstvo osoba istog spola, načela, sklapanje i prestanak životnog partnerstva, postupci nadležnih tijela u vezi sa sklapanjem i prestankom životnog partnerstva, vođenje registra o životnom partnerstvu te pravne učinke životnog partnerstva. To znači da se navedeni Zakon ne može primjenjivati na rješavanje pitanja upisa podataka o majci i ocu, odnosno kako tužitelj traži upisa njega i njegova partnera kao roditelja, jer to nije predmet navedenog Zakona kojim su propisane odredbe kojima se općenito reguliraju odnosi vezani uz djecu kroz roditeljsku ili partnersku skrb i to u skladu s odredbama posebnog zakona kojim se uređuju obiteljski odnosi, a to je Obiteljski zakon na koji i upućuju odredbe Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola u odredbama roditeljske i partnerske skrbi.

3.3. Tuženik je posebno naglasio kako se RH ne miješa u roditeljski status koji je ostvaren u inozemstvu, konkretno u SAD-u, ali to ne znači da će se takav odnos automatski priznati u RH, posebice kad ostvarivanje i zasnivanje takvog odnosa nije regulirano u hrvatskom zakonodavstvu niti ga mogu drugi hrvatski državljani ostvariti u RH.

3.4. Navodi i kako u konkretnom slučaju nema govora o diskriminirajućem postupanju i kršenju propisa po osnovi bračnog i obiteljskog statusa i spolne orijentacije kako pogrešno navodi tužitelj.

3.5. Dodatno je naglasio kako se u RH odredbama Obiteljskog zakona jamči pravo djeteta da zna tko su mu roditelji, odnosno da zna svoje biološko podrijetlo, što je i sukladno čl. 7. Konvencije o pravima djeteta.

3.6. Smatra da odluka Ustavnog suda broj U-I-144/2019 od 29.siječnja 2020. na koju se tužitelj poziva nije primjenjiva na konkretni slučaj.

3.7. Zaključno, ističe kako u konkretnom slučaju dijete nije bez državljanstva , obzirom je rođeno na teritoriju SAD-a, ne živi u [adresa], te da u slučaju eventualnog boravka na teritoriju Republike Hrvatske se za dijete koriste inozemne isprave iz države rođenja.

3.8. Dodatno, tuženik osporava postavljeni zahtjev u tužbi koji se odnosi na naknadu troškova za sastavljanje tužbe te zahtijeva primjenu članka 147. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

3.9. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24) jer ni tužitelj, ni tuženik nisu izrijekom zatražili da se presuda donese nakon održavanja rasprave, a sud je presudom riješio samo o pravnim pitanjima.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

7. Odredbom članka 9. Zakona o državnim maticama (Narodne novine br. 96/1993, 76/2013, 98/2019, 133/22dalje ZDM) propisano je da se u maticu rođenih kod temeljnog upisa upisuju: 1. podaci o rođenju: osobno ime i spol djeteta; dan, mjesec, godina, sat i mjesto rođenja; nacionalnost i državljanstvo; 2. podaci o roditeljima djeteta: osobni identifikacijski broj, osobno ime (i rođeno prezime), datum i mjesto rođenja, nacionalnost, državljanstvo, zanimanje, prebivalište i adresa stanovanja.

7.1. Odredbom članka 25. stavka 2. ZDM-a propisano je da je upis u državnu maticu matičar dužan izvršiti bez odgode.

7.2. Odredbom članka 40. stavka 1. ZDM-a propisano je da se upis činjenica rođenja hrvatskih državljana nastalih u inozemstvu obavlja na temelju izvatka iz državne matice inozemnog tijela, koje je u konkretnom slučaju dostavila stranka.

7.3. Odredbom članka 22.1 Naputka za provedbu Zakona o državnim maticama i upisa posvojenja u maticu rođenih („Narodne novine“, broj 26/08 i 76/13) propisano je da, ako je prilikom temeljnog upisa činjenice rođenja u maticu rođenih jedan roditelj djeteta nepoznat ili su nepoznati drugi podaci, rubrike predviđene za unošenje tih podataka ne popunjavaju se, a u rubriku »Primjedbe« unosi se bilješka da su ti podaci nepoznati.

7.4. Sukladno članku 62.7 navedenog Naputka temeljni upis činjenice rođenja upisuje se u državnu maticu s podacima navedenim u izvatku. Ako izvadak inozemnog tijela ne sadrži podatke potrebne za temeljni upis, sukladno članku 9., 16. i 18. Zakona o državnim maticama, službenik diplomatske misije ili konzularnog ureda RH u inozemstvu i matičar u vrijeme upisa, utvrđuju podatke potrebne za temeljni upis na temelju javnih isprava kojima se dotični podaci dokazuju.

7.5. Odredbom članka 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine broj 53/1991, 70/1991, 28/1992, 113/1993, 4/1994, 130/2011, 110/2015, 102/2019, dalje ZHD) propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako do navršene 21. godine života bude prijavljena u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu RH u inozemstvu ili u matičnom uredu u RH radi upisa u evidenciju kao hrvatski državljanin.

7.6. Odredbom članka 2. Konvencije o pravima djeteta, usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. (Zbirka međunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda, sv. 1577., str. 3., dalje Konvencija), propisano je:

1. Države stranke poštivat će i osigurati svakom djetetu na svom području prava navedena u ovoj Konvenciji bez ikakve diskriminacije prema djetetu, njegovim roditeljima ili zakonskim skrbnicima glede njihove rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnoga, etničkoga ili socijalnog podrijetla, imovine, teškoća u razvoju, obiteljskog podrijetla ili kakve druge okolnosti.

2. Države stranke poduzet će sve potrebne mjere za zaštitu djeteta od svih oblika diskriminacije ili kažnjavanja koji polaze od položaja, djelatnosti, izraženog mišljenja ili uvjerenja roditelja, zakonskih skrbnika ili članova obitelji.

7.7. Odredbom članka 7. Konvencije propisano je:

1. Odmah nakon rođenja dijete mora biti upisano u matične knjige te mu se mora jamčiti pravo na ime, pravo na državljanstvo i, koliko je to moguće, pravo da zna za svoje roditelje i da uživa njihovu skrb.

2. Države stranke osigurat će primjenu ovih prava u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom i obvezama koje proizlaze iz odgovarajućih međunarodnih instrumenata u ovom području, osobito ako bi dijete inače ostalo bez državljanstva.

7.8. Odredbom članka 8. Konvencije propisano je:

1. Države stranke obvezuju se jamčiti djetetu pravo na očuvanje svog identiteta, uključujući nacionalnost, ime i obiteljske odnose priznate zakonom u što se neće nezakonito miješati.

2. Ako su djetetu nezakonito uskraćene neke ili sve sastavnice identiteta, države stranke osigurat će odgovarajuću pomoć i zaštitu u cilju njegova što bržeg potvrđivanja.

7.9. Odredbom članka 16. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje URH) propisano je da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

8. Sud uvažava stav tuženika da će se upisom djeteta kojem nije navedena majka maticu rođenih RH, u istoj provesti posljedice primjene instituta koji je u RH zabranjen.

8.1. Međutim, sud ne uvažava stav tuženika da prava djeteta uskratom upisa u maticu rođenih RH nisu ugrožena.

8.2. Sud smatra da, iako je u SAD-u dijete nesporno identificirano kao dijete tužitelja, su javnopravna tijela u RH djetetu uskratila to pravo, odnosno pravo na poštivanje privatnog života i očuvanje njegovog identiteta, što uključuje pravo na hrvatsko državljanstvo, nacionalnost, osobno ime i obiteljske odnose (odnos srodstva s ocem) priznate zakonom (članak 7. i 8. Konvencije) u hrvatskom pravnom sustavu. U ovom slučaju je, iako je jedan od djetetovih roditelja F, djetetu u RH uskraćeno pravo da bude identificirano kao dijete svog oca te mu je uskraćeno pravo na stjecanje hrvatskog državljanstva, što potencijalno može imati negativan učinak na definiranje njegovog vlastitog identiteta, a svakako ga stavlja u nepovoljniji položaj u hrvatskom pravnom sustavu odnosu na druge osobe koji ispunjavaju uvjete za stjecanje državljanstva podrijetlom (i u odnosu na one kojim su oba roditelja poznata, pa i u odnosu na one kojima je jedan roditelj nepoznat iz drugih razloga), što predstavlja i povredu iz odredbe članka 2. Konvencije.

9. Dakle, učinci odbijanja priznavanja odnosa roditelj - dijete u hrvatskom pravnom sustavu između tužitelja i njegovog djeteta nisu ograničeni samo na tužitelja, već se protežu i na dijete, čije je pravo na poštivanje privatnog života time znatno ugroženo.

10. S obzirom na navedeno, sud smatra da je radi donošenja pravilne i zakonite odluke bilo je potrebno utvrditi da li je prethodno opisano ugrožavanje ovih djetetovih prava razmjerno cilju koji se želi time postići .Nesporno je da su odredbe kojima se utvrđuje roditeljstvo djeteta, s obzirom na postojeće stanje razvoja društvenih odnosa u RH, kako s pravnog tako i s vrijednosnog aspekta, od temeljnog značaja u hrvatskoj ustavnoj tradiciji kao i u hrvatskoj pravnoj teoriji u području obiteljskog i nasljednog prava. Međutim, sud smatra da se, prilikom donošenja odluka vezano za prava djeteta, potrebno rukovoditi se prvenstveno najboljim interesima djeteta.

11. Odredbom članka 40. stavka 1. Zakona o državnim maticama („Narodne novine“, broj 96/93, 76/13, 98/19 i 133/22) propisano je da se upis činjenica rođenja, sklapanja braka ili smrti hrvatskih državljana nastalih u inozemstvu obavlja na temelju izvatka iz državne matice inozemnog tijela. Ovaj izvadak dužna je podnijeti stranka ako međunarodnim ugovorom nije predviđena obveza inozemnog tijela da izvatke iz državnih matica dostavlja nadležnom tijelu u Republici Hrvatskoj.

12. Odredbom članka 25. Naputka za provedbu Zakona o državnim maticama („Narodne novine“, broj: 117/2021) propisano je da ako je prilikom temeljnog upisa činjenice rođenja u maticu rođenih jedan roditelj djeteta nepoznat ili su nepoznati drugi podaci, rubrike predviđene za unošenje odnosnih podataka ne popunjavaju se, a u rubriku »Primjedbe« unosi se bilješka da su ti podaci nepoznati.

13. Sukladno članku 51. stavak 4. navedenog Naputka temeljni upisi činjenica rođenja, sklapanja braka ili smrti upisuju se u državnu maticu s podacima navedenim u izvatku. Ako izvadak inozemnog tijela ne sadrži podatke potrebne za temeljni upis, sukladno članku 9., 16. i 18. Zakona o državnim maticama, službenik diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu i matičar u vrijeme upisa, utvrđuju podatke potrebne za temeljni upis na temelju javnih isprava kojima se dotični podaci dokazuju.

14. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 24. lipnja 2024. utvrđeno je da je istim odbijen upis maloljetnog djeteta u maticu rođenih, s obrazloženjem da upis nije moguće izvršiti prema rodnom listu koji je priložen kao osnova upisa jer ne sadrži podataka o majci djeteta, iako je bila poznata u vrijeme rođenja djeteta, ne sadrži podatak o eventualno osporenom majčinstvu te priznavanju očinstva ili posvojenju od strane od jednog od životnih partnera, te da niti jedan propis Republike Hrvatske ne predviđa mogućnost upisa djeteta s podacima o dvama roditeljima istoga spola.

15. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 27. studenog 2024. utvrđeno je da je istim odbijena žalba tužitelja na prvostupanjsko rješenje uz obrazloženje da u maticu rođenih upisuju između ostalog podaci o roditeljima bez navođenja da je riječ o majci i ocu, ali iz razloga što je to posebnim zakonom, kojim se uređuju obiteljski odnosi, definirano tko su roditelji te da Obiteljski zakon izrijekom govori o majčinstvu i očinstvu kao elementima roditeljskog odnosa uz ukazivanje na pravo djeteta da zna tko su mu roditelji, odnosno svoje biološko podrijetlo.

16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjima, kao što je i naprijed navedeno, povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

17. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj dostavio propisno ovjereni izvadak iz državne matice inozemnog tijela, koji predstavlja javnu ispravu te ujedno dokazuje ono što se njime utvrđuje ili potvrđuje. Budući da sukladno citiranim odredbama Zakona o državnim maticama i Naputka za provedbu Zakona o državnim maticama, ne postoji zapreka za upis u maticu rođenih maloljetnog djeteta čiji su podaci o jednom od roditelja nepoznati, protivno zaključku tuženika, prema mišljenju ovog suda ispunjene su sve pretpostavke za predmetni upis maloljetnog djeteta u maticu rođenih, a sukladno podacima iz izvatka iz državne matice inozemnog tijela.

18. Navode tuženika, kojima se on poziva na presumpciju majčinstva i pravo djeteta da zna svoje biološko podrijetlo iz Obiteljskog zakona i Konvencije o pravima djeteta, sud ne smatra relevantnim argumentima za rješavanje u ovom postupku. Upis djeteta u maticu rođenih isključivo je upravni postupak kojim se činjenica rođenja djeteta upisuje u maticu rođenih, dok osporavanje ili utvrđivanje majčinstva te pravo djeteta da zna svoje biološko podrijetlo djeteta to nije i ne može biti, obzirom da je za to predviđen poseban parnični postupak prema odredbama Obiteljskog zakona.

19. Nadalje, ne upisivanje činjenice rođenja djeteta životnih partnera isključivo zbog nepostojanja podataka o identitetu majke, suprotno mišljenju tuženika predstavlja stavljanje u neravnopravan položaj životne partnere u odnosu na osobe istog spola. Vodeći se stavom Visokog upravnog suda u predmetu Poslovni broj:

Usž-2402/21, sud je mišljenja da ako se inače dopušta upis djeteta u maticu rođenih čija majka nije poznata, a nije dijete životnih partera, trebao bi se obaviti i upis djeteta čija majka nije poznata, a dijete je životnih partnera, kako bi to dijete imalo jednak tretman u jednakoj situaciji neovisno o seksualnoj orijentaciji roditelja.

20. Uzimajući u obzir da je Republika Hrvatska članica Europske unije, ne može se zanemariti i činjenica da je roditelj maloljetnog djeteta građanin Europske unije te se treba postupiti u skladu s presudom Suda Europske unije u predmetu C- 490/20 iz 2021. obzirom da predstavlja izvor prava Republike Hrvatske kojega se domaća tijela moraju pridržavati. U smislu predmetne presude, sina tužitelja se može gledati kao građanina Europske unije koji bi trebao uživati slobode priznate svakom građaninu Unije, a koje se odnose na slobodu kretanja i boravka na državnom području neke od država članica . Uskratom upisa u maticu rođenih, a posljedično tome i nemogućnost izdavanja hrvatskih putnih isprava bi se djetetu, koje je izravan potomak građanina Unije, uskratilo ostvarivanje prava zajamčenih primarnim i sekundarnim aktima Europske unije.

21. Slijedom svega navedenog, a uvažavajući stavove ESLJP-a, sud je utvrdio da je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja i mldb. FŠUĆ, slijedom čega je tužbeni zahtjev utvrdio osnovanim te je ista poništio na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a.

22. Nadalje, sud je na temelju ovlaštenja iz istog članka riješio spor u punoj jurisdikciji na način da je dopustio upis maloljetnog FŠUĆ, rođenog 02.llistopada 2019 u maticu rođenih RH, te naložio Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za opću upravu i imovinske poslove, Sektoru za građanska stanja , Devetom područnom odsjeku Trešnjevka da u Maticu rođenih upiše FŠUĆ.

23. Stoga je tužitelju, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:138/23 i 107/25) dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46), te za sastav podneska od 22.srpnja 2025. u iznosu od 1.250,00Eura, ukupno 2.500,00 Eura.

U Zagrebu, 28. srpnja 2026.

Sutkinja

Manueli Ostoić Čačinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Zrinka Bojanić, [adresa] Zagreba, Metalečava 5/VIII

2. Ministarstvo pravosuđa i uprave i digitalne transformacije, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. U spis