REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-965/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBŠPED, d.o.o., [adresa], OIB: 02573674713, kojeg zastupa punomoćnik Dino Miljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RELAXO FORTE d.o.o., [adresa], OIB: 57958318773, kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-661/2025-12 od 2. prosinca 2025., 28. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-661/2025-12 od 2. prosinca 2025. u točkama I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na novi prethodni postupak i ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom presude presuđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-9211/2024, UPP/OS-Ovrv-129/2024 od 28. veljače 2024. u dijelu u kojem je tuženiku RELAXO FORTE d.o.o. naloženo platiti tužitelju ZAGREBŠPED d.o.o. iznos od 4.673,20 EUR na ime glavnice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 18. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s prethodno obračunatom kamatom do 17. siječnja 2024. u iznosu od 266,32 EUR, te se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovrhe u iznosu od 25,00 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2025. godine do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, roku od osam dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR-a u roku od 15 dana.“

2. U obrazloženju je navedeno kako je sud uvidom u ugovor o zakupu poslovnog prostora od 9. listopada 2017. (list 80. - 82. spisa) utvrdio da su ga zaključili tužitelj kao zakupodavac i tuženik kao zakupoprimac. Predmet zakupa jest poslovni prostor u poslovnoj zgradi u [adresa], zgrada br. XI, prizemlje, površine 14 m2 s pravom korištenja zajedničkog sanitarnog čvora (članak 1. Ugovora). Za zakup predmetnog poslovnog prostora je ugovorena jedinična cijena u iznosu od 7,00 EUR po m2 za svaki mjesec zakupa te je zakupnik obvezan podmirivati i sve režijske troškove koje opterećuju zakupljeni prostor a koji čine troškovi grijanja, utrošak električne energije, troškovi vodoprivredne i komunalne naknade, troškovi odvoza smeća te spomeničke rente (čl. 4. Ugovora). Ugovor o zakupu je sklopljen na neodređeno vrijeme i počinje teći od 10. listopada 2017. Aneksom Ugovora od 22. veljače 2018. (list 83. - 84. spisa) izmijenjen je čl. 4. Ugovora tako da iznos zakupnine poslovnog prostora sada iznosi 6,00 EUR po m2. Člankom 519. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zakupu obvezuje zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu. Budući da je sukladno čl. 4. Ugovora o zakupu zakupnik odnosno ovdje tuženik dužan plaćati zakupniku kao i režijske troškove, tada je dužan tužitelju podmiriti tražbinu na ime istih u iznosu od 4.673,20 EUR.

3. Tuženik u žalbi, među ostalim, navodi da je prvostupanjski sud donošenjem prvostupanjske presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu u čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) koja propisuje da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Iz obrazloženja pobijane presude razvidno je kako prvostupanjski sud osnovanost platnog naloga i navoda tužitelja temelji isključivo na dokumentaciji koju je tužitelj dostavio uz svoj podnesak od 22. rujna 2025., a dok dokazne prijedloge koje je tuženik predložio nije provodio iz razloga što je tuženik navodno bio prekludiran u predlaganju dokaznih prijedloga. Prvostupanjski sud ističe kako je tuženik samo paušalno osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u svom prigovoru na rješenje o ovrsi. No, prvostupanjski sud propušta uzeti u obzir da je tužitelj obrazloženi podnesak te dokumentaciju na kojoj temelji svoj prijedlog za ovrhu podnio tek 22. rujna 2025. te se tuženik nije mogao očitovati u prigovoru na navode koji su naknadno izneseni. U bitnome se ističe kako je prvostupanjski sud svojim postupanjem odnosno nepostupanjem onemogućio tuženika u raspravljanje pred sudom. U konkretnom predmetu prvostupanjski sud je rješenjem od 18. srpnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi te je predmet nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Međutim, prvostupanjski sud navedeno rješenje nije nikada dostavio tuženiku te tuženik nije bio obavješten o donošenju takvog rješenja niti o mogućnosti podnošenja očitovanja na podnesak tužitelja, kao i odgovarajućih dokaznih prijedloga. Prethodno navedeno proizlazi i iz podneska tužitelja od 22. rujna 2025. s obzirom na to i da sam tužitelj navodi kako mu prvostupanjski sud nije dostavio rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi. Također, tuženik zbog propuštanja dostave rješenja od 18. srpnja 2025. nije bio upoznat s posljedicama propuštanja podnošenja očitovanja i dokaznih prijedloga. Odredbom čl. 461.a st. 8. ZPP-a propisano je: „Sud će upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. ovoga članka u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona, rješenju koje se dostavlja tuženiku uz prigovor protiv platnog naloga, odnosno u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha.“. Posebno je bitno ukazati kako je prvostupanjski sud bio upoznat s činjenicom da tuženik nije zastupan po punomoćniku odvjetniku te je tim više trebao voditi računa o dostavi rješenja kojim se stranke jasno upozorava na obvezu podnošenja očitovanja u određenom roku, kao i o posljedicama zbog propuštanja podnošenja očitovanja. Detaljno osporava i odluku o trošku. Traži naknadu žalbenog postupka u iznosu od 405,68 EUR.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 4.673,20 EUR na ime zakupnine i režijskih troškova za poslovni prostor na adresi [adresa], kako je to navedeno u obrazloženju pobijane presude.

8. Stoga valja navesti da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije primijenio Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15, 112/18, 123/24) u konkretnom slučaju.

9. Nadalje, valja navesti i da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl . 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).

10. Tuženik u žalbi osnovano ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane u čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

11. Naime, i iz stanja spisa i iz aplikacije eSpis proizlazi da prvostupanjski sud nije dostavio tuženiku (nije dostavio niti jednoj stranci) rješenje od 18. srpnja 2025. koje se nalazi na listovima 37. – 38. spisa.

12. Međutim, iz sadržaja tog rješenja proizlazi i da prvostupanjski sud njime uopće nije donio rješenje iz čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje: OZ) o „stavljanju izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukidanju provedenih radnji, te da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga“, nego to rješenje koje, ponavlja se, nije dostavljeno strankama, samo sadrži upozorenja iz odredaba čl. 461.a ZPP-a.

13. Zato je svakako počinjena (i) bitna povreda odredaba parničnog postupka propisane u čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, pa je, primjenom čl. 369. st. 1. u vezi s čl. 377. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će najprije donijeti rješenje iz čl. 58. st. 3. OZ-a koje će sadržavati i zakonom propisana upozorenja, zatim će održati novi prethodni postupak (čl. 377. st. 1. ZPP-a) i glavnu raspravu, te nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u kojoj će primijeniti (i) Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora.

15. Uputa iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 28. srpnja 2026.

Sudac

Radovan Raduka