Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1864/2025-2
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mariu Boniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Emini Ridzak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu (OD) Hraste & Partneri u Zagrebu, radi spora iz nasljeđivanja, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-945/2022-60 od 12. lipnja 2025., dana 28. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba Republike Hrvatske kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-945/2022-60 od 12. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem naloženo je Republici Hrvatskoj da punomoćniku tuženika OD Hraste & Partneri u Zagrebu, na teret državnog proračuna naknadi troškove postupka u iznosu od 1.031,25 eura u roku od 15 dana.
2. Žali se Republika Hrvatska pobijajući rješenje zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje te odbije zahtjev za naknadu troškova delegacije, ili da rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući zakonitost pobijane odluke, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 381. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po služenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP -a.
5. Prilikom odlučivanja o trošku postupka prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.
6. Iz spisa proizlazi da je predmet rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 31 Su-771/2022-3 od 5. rujna 2022., primjenom članka 11. stavka 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24., 136/25., dalje: ZS), ustupljen prvostupanjskom sudu kao drugom stvarno nadležnom sudu radi daljnjeg postupanja.
7. Prema odredbi članka 11. stavka 4. ZS, u slučaju iz stavka 2. toga članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a odvjetnicima i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje dulje od tri sata. Prema stavku 5. istoga članka navedena se naknada isplaćuje na teret državnog proračuna u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.
8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za dosudu predmetne naknade, čija visina se pravilno temelji na dokumentaciji spisa i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).
9. Iz stanja spisa proizlazi da je punomoćnik tuženika zatražio naknadu troškova javnog prijevoza i naknadu za izbivanje iz pisarnice za pristup na ročišta održana 31. svibnja 2023., 24. listopada 2023., 25. rujna 2024., 29. travnja 2025. i 11. lipnja 2025., na koja je pristupio, a iz priloženog voznog reda javnog prijevoza proizlazi da putovanje između sjedišta njegova ureda i suda kojem je predmet delegiran, zajedno s povratkom, traje dulje od tri sata.
10. Neosnovano žalitelj smatra da je za priznanje naknade bilo potrebno dokazati da je punomoćnik na pojedino ročište stvarno doputovao javnim prijevozom. Odredba članka 11. stavka 4. ZS pravo na predmetnu naknadu veže uz činjenicu da je postupak vođen pred sudom kojem je predmet delegiran te uz trajanje putovanja javnim prijevozom do toga suda i natrag, a ne uz dokazivanje konkretnog prijevoznog sredstva koje je punomoćnik koristio prilikom dolaska na ročište. Stoga okolnost da bi putovanje osobnim automobilom trajalo kraće nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja.
11. Jednako tako nisu osnovani žalbeni navodi prema kojima bi pravo na naknadu za izbivanje iz pisarnice ovisilo o tome je li na pojedinom ročištu pristupio odvjetnik osobno ili odvjetnički vježbenik kao njegov ovlašteni zamjenik. Pravo na naknadu iz članka 11. stavka 4. ZS proizlazi iz činjenice delegacije predmeta i troškova koje takva delegacija uzrokuje zastupanju stranke te navedena zakonska odredba ne propisuje ograničenje na koje se žalitelj poziva.
12. Žalbeni navod da su u drugom predmetu kod istoga suda priznati troškovi istog punomoćnika za iste dane nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja jer se radi o drugom postupku.
13. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se žalitelj poziva, niti postoje razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
U Splitu 28. srpnja 2026.
SUTKINJA
dr. sc. Daniela Pivčević
