Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ovr-615/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., Varaždin, Ognjena Price 13, OIB: 02371889218, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku u Varaždinu, protiv ovršenika ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 4. studenog 2025. poslovni broj Ovr- 2561/2025-2, dana 28. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba ovrhovoditelja se djelomično uvažava, a djelomično odbija pa se rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 4. studenog 2025. poslovni broj Ovr-2561/2025-2:
- potvrđuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka od 62,50 EUR
- preinačuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka od 96,40 EUR na način da se nalaže ovršeniku u roku od osam dana naknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka od 96,40 EUR.
II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba ovrhovoditelja izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 4. studenog 2025. poslovni broj Ovr-2561/2025-2 u dijelu u kojem se nalaže ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,88 EUR.
III. Nalaže se ovršeniku u roku od osam dana naknaditi ovrhovoditelju troškove žalbenog postupka od 37,91 EUR.
IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka od 31,23 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,88 EUR zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan.
2. Rješenje kojim je odlučeno o naknadi troškova izvansudske ovrhe pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka i zbog pogrešne primjene čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br.: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ) te odredbe čl. 155. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.:53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP). Predlaže da se odluka o troškovima preinači i zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba je djelomično nedopuštena, djelomično neosnovana i djelomično osnovana.
4. S obzirom na to da je rješenjem prvostupanjskog sud ovršeniku naloženo naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka od 46,88 EUR, dok je sa preostalim dijelom zahtjev ovrhovoditelja odbijen to je odlukom prvostupanjskog suda ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova dijelom usvojen. Zbog toga ovrhovoditelj nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv tog dijela izreke prvostupanjskog rješenja, pa je njegova žalba u tom dijelu u smislu čl. 358. s. 3. i čl. 367. st. 1. ZPP-a odbačena kao nedopuštena.
5. Drugostupanjski je sud na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s č. 21. st. 1. OZ-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te nije našao da bi u postupku suda prvog stupnja bile počinjene bitne povrede odredaba postupka.
6. Ovrhovoditelj se žali navodeći u žalbi da je u Tbr. 32.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika propisano njegovo pravo na naknadu troška radi pribave pravomoćnosti ili ovršnosti i stoga smatra da ne treba dokazivati tko je tu radnju obavio.
7. Člankom 283. st. 1. OZ-a je propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Kako javni bilježnik rješenje o ovrsi koje je donio, zajedno sa potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja ovrhovoditelju, ovrhovoditelj nema potrebu pribavljati tu potvrdu pa stoga taj trošak niti ne nastaje. Budući iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj postupak izvansudske ovrhe kod Financijske agencije pokrenuo upravo na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik, koji je ujedno i izdao potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti, ovrhovoditelju trošak pribave potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti nije nastao pa je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada ovrhovoditelju nije dosudio taj trošak.
8. Međutim, sud prvog stupnja je pri donošenju svoje odluke djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u preostalom dijelu odbio. Naime, prema čl. 14. st. 4. OZ-a, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
9. Osnovano ovrhovoditelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio čl. 14. st. 3. OZ-a kada mu nije dosudio zatraženu naknadu troškova sastavljanja zahtjeva za pribavu podataka o zaposlenju ovršenika i sastavljanja prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja, jer je riječ o troškovima koji su bili potrebni za vođenje ovrhe. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je javni bilježnik Nada Šagi-Belcar temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja od dana 20. veljače 2024. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl.br.:
Ovrv-1974/2024, UPP/OS-Ovrv-165/2024 dana 18. ožujka 2024., koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 11. travnja 2024. Ovršenik nije dobrovoljno podmirio tražbinu ovrhovoditelja te je on rješenje o ovrsi uz zahtjev za naplatu, dostavio Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Obzirom ovrhovoditelj nije naplatio tražbinu prisilnim putem izvansudskom ovrhom posredstvom Financijske agencije, to je osnovano pribavio podatke iz službene evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i radi naplate tražbine rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavio isplatitelju primanja radi provedbe ovrhe na plaći ovršenika. U skladu s čl. 155. st. ZPP-a i Tbr. 11. st. 6. te Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) ovrhovoditelju stoga za pribavljanje podataka o zaposlenju pripada naknada troškova od 62,50 EUR, za sastav prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi isplatitelju primanja 31,25 EUR i na ime naknade pristojbe za izdavanje potvrde HZMO-a iznos od 2,65 EUR.
10. Imajući na umu navedene razloge, na temelju čl. 380. točke 3. ZPP-a djelomično je uvažena žalba ovrhovoditelja te je djelomično preinačena pobijana odluka na način da je ovršeniku naloženo naknaditi ovrhovoditelju (daljnje) troškove postupka od 96,40 EUR, dok je uz primjenu čl. 380. točke 2. ZPP-a dijelom odbijena žalba ovrhovoditelja i potvrđen je dio prvostupanjskog rješenje kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka od 62,50 EUR s obzirom na to da je odluka u ovom dijelu donesena uz pravilnu primjenu čl. 14. st. 3. OZ-a.
11. Ovrhovoditelju koji je sa žalbom uspio u omjeru od 60,66 % u tom je omjeru dosuđena naknada troškova sastavljanja žalbe (Tbr. 13. st . 1. OT, Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a, 62,50 EUR x 60,66% = 37,91 EUR) dok je s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka (do zatraženih 69,14 EUR ovrhovoditelj odbijen). Obzirom činjenicu da je imao trošak sudske pristojbe na žalbu ovrhovoditelj nije dokazao, jer ona nije plaćena prilikom podnošenja žalbe niti o plaćanju ne postoji evidencija u spisu, sud ovaj trošak nije priznao.
U Varaždinu 28. srpnja 2026.
Sutkinja
mr. sc. Bojana Skenderović
