Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-737/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima OD Garankić & partneri, protiv tuženica: 1. JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćnici Metki Hrga, odvjetnici u Poreču, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. srpnja 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 28. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se, da se međa između nekretnine k. č. br. ZGR. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja te nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika, proteže u liniji između točaka A-B- G-F, prema skici lica mjesta koja predstavlja sastavni dio ove presude, utvrđene pravomoćnim rješenjem Naslovnog suda R1-197/2023 od dana 27. ožujka 2024. godine te da je tužitelj vlasnik zemljišta, prema skici izmjere, koje se proteže točkama A-B-G-F.

2. Tuženik je dužan tužitelju predati u posjed cjelokupni dio zemljišta koji se prema skici izmjere proteže točkama A-B-G-F.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku 15 dana.".

II Dužna je tužiteljica naknaditi tuženicama parnični trošak u iznosu 412,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 155/2023), sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženica za nadoknadu parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine k. č. br. ZGR. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], upisano kao KUĆA I DVORIŠTE, površine 180 m2, k. o. [katastarska općina]. Tuženice da su vlasnice nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], upisano kao ŠŽ, DVORIŠTE, KUĆA, [adresa], površine 839 m2, k. o. [katastarska općina]. Navedene nekretnine da su susjedne. Tuženice da su protiv tužiteljice, pred naslovnim sudom, bile pokrenule postupak za uređenje međe između opisanih nekretnina, koji se vodio posl. br. R1-197/2023, a koji je okončan pravomoćnim rješenjem posl. br. R1-197/2023 od 27. ožujka 2024., kojim je međa uređena prema posljednjem navodno mirnom posjedu te je uređena linijom označenom točkama A-B-C-D-E-F, prikazanom na skici izmjene izrađenoj 18. ožujka 2024. od strane mjerničkog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod, a koja skica je sastavni dio tog rješenja. Sukladno odredbi čl. 103. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 94/17), stranke da mogu i nakon uređenja međe u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s tim označi međa, s tim što je to pravo stranci koja je sudjelovala u postupku uređenja međe ograničeno na rok od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međe. Slijedom navedenog, tužiteljica da u otvorenom roku podnosi ovu tužbu i ističe da je sporna međa vezana za malenu štalu na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] čija je površina određena na skici lica mjesta točkama B-C-D-E-F-G. Međutim, prema tužiteljici međašna linija da je označena točkama A-B-G-F te ta malena štala da pripada njoj u vlasništvo. Nadalje, ističe da se tuženice nalaze u nezakonitom i nepoštenom posjedu. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude sadržaja citiranog u točki I izreke.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženice se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, te ističu da ne spore da je tužiteljica vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. ZGR. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], upisane u k. o. [katastarska općina]. Ne osporavaju niti da su tuženice, inače sestre, suvlasnice, svaka u 1/2 idealna dijela susjedne nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], upisane u k. o. [katastarska općina]. Nesporno da je i to da je pred naslovnim sudom vođen izvanparnični postupak radi uređenja međe, koji je izvanparnični postupak vođen pod posl.br. R1-197/2023 te da je predmetni postupak pravomoćno okončan 02. travnja 2025. donošenjem drugostupanjskog rješenja Županijskog suda u Zagrebu, kojim je rješenjem odbijena žalba tužiteljice te potvrđeno prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču kojim je uređena međa prema posljednjem mirnom posjedu,i to na način da je međa označena točkama A-B-C-D-E-F-G, te je tako uređenom međom, utvrđeno da štala koja je na skici izmjere od 18. ožujka 2024., označena crvenom bojom te kosim crtama kao sporna površina, u cijelosti pripada nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tuženica. Sve ostale navode tužiteljice osporavaju i tvrde da je „manja kamena štala”- sporna površina, označena u skici izmjere točkama B-C-D-E-F-G, u posjedu tuženica i njihovih pravnih prednika (roditelja te bake i djeda) više od sedamdeset godina. Naime, tuženice da su, od kad znaju za sebe u posjedu predmetne, manje kamene štale, a prije njih u posjedu te štale da su njihovi roditelji te prije njih baka i djed. U predmetnu malu kamenu štalu da se ulazi isključivo s njihove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], budući da ista ima samo jedna ulazna vrata kojima se može pristupiti u štalu. Tužiteljica u predmetnu kamenu štalu da ne može pristupiti sa svoje nekretnine te da istu koriste isključivo tuženice kao ostavu, a prije njih istu da su koristili njihovi roditelj i to prvo kao svinjac kasnije kao ostavu. Tužiteljica, a ni njezini pravni prednici da nisu nikada pokretali postupke radi smetanja posjeda niti bilo kakve druge postupke vezano za predmetnu, malu kamenu štalu, a što da je tužiteljica i potvrdila u postupku uređenja međe, koji je prethodio ovom parničnom postupku, čime da tužiteljica dokazuje da je posjed tuženica miran, pošten i zakonit. Slijedom svega gore iznesenog predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tu cijelosti te naložiti tužiteljici da tuženicama naknadi parnični trošak.

2.1. Na ročištu koje je održano 25. ožujka 2026. tuženice su navele da su predmetnu gospodarsku zgradu stekle nasljeđivanjem jer je ista u naravi nekad bila štala, pa da su sporni dio nekretnine na kojoj je predmetna gospodarska zgrada, ranije štala izgrađena, naslijedile zajedno sa svojom majkom FŽ, a kasnije da su po smrti majke i nju naslijedile.

3. U dokaznom postupku je pročitano: izvadak iz zemljišne knjige (str. 5-7), izvod iz katastarskog plana (str. 8), rješenje ovog suda posl.br. 30 R1-197/2023-11 od 27. ožujka 2024. (str. 9-12), skica izmjere od 18. ožujka 2024. (str. 13-17), spis predmeta posl. br. R1-197/2023, preslik zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (str. 32-35), rješenje od 05. svibnja 1976. (str. 36-37), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-402/03 od 30. prosinca 2003. (str. 38-39), rješenje o nasljeđivanju od 09. svibnja 2017. (str. 40-42), proveden je uviđaj na licu mjesta na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], te su saslušani svjedoci DŽ, UŽ, GŽ, MŽ, PŽ, kao i parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.1. Taj svoj stav sud temelji na slijedećem:

-među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a tuženice da su suvlasnice, na jednake dijelove, susjedne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

- isto tako je nesporno da su tuženice protiv tužiteljice bile pokrenule postupak za uređenje međe između opisanih nekretnina, koji se vodio posl. br. R1-197/2023, a koji je okončan pravomoćnim rješenjem posl. br. R1-197/2023 od 27. ožujka 2024., kojim je međa uređena prema posljednjem navodno mirnom posjedu te je uređena linijom označenom točkama A-B-C-D-E-F, prikazanom na skici izmjene izrađenoj 18. ožujka 2024. od strane mjerničkog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod, a koja skica je sastavni dio tog rješenja.

5. Sporno je to predstavlja li linija pokazana po tužiteljici u predmetu posl. br. R1-197/2023 i označena s A-B-G-F, liniju do koje seže tužiteljičino vlasništvo nekretnine k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno pripada li sporna površina, u naravi malena štala, u vlasništvo tužiteljice, budući se tuženice nalaze u nezakonitom i nepoštenom posjedu sporne površine.

6. Odredbom čl. 103. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) propisano je da i nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa.

7. Iz činjenica iznijetih po tuženicama sud zaključuje da iste zapravo tvrde da su vlasništvo spornog dijela nekretnine omeđenog točkama B-C-D-E-F-G-B, kako je to prikazano na skici izmjene izrađenoj 18. ožujka 2024. od strane mjerničkog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod., a koja sporna površina u naravi predstavlja malu kamenu štalu - stekle na temelju zakona dosjelošću.

8. U tom je kontekstu sporno i odlučno u ovom postupku zapravo jesu li prednici tuženica bili samostalni i pošteni posjednici spornog dijela - štale, odnosno jesu li tuženice samostalne i poštene posjednice iste, pa nastavno na to jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine na temelju zakona, odnosno dosjelošću.

9. Iz iskaza saslušanih svjedoka, a čije iskaze sud cijeni u cijelosti vjerodostojnim, jer nisu drugim u postupku provedenim dokazima dovedeni u pitanje, pa je stajalište suda da ih treba cijeniti vrijednosno pozitivno - utvrđeno je da je u posjedu predmetne štale prije tuženica bio njihov otac IŽ, koji je umro 1997., a nakon njega njegova supruga, majka tuženica, koja je umrla 2017. godine, a koju su naslijedile tuženice. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud zaključuje da je svakako predmetna štala na spornom dijelu zemljišta postojala od sredine 1975. godine, budući da svjedok DŽ tvrdi da je IŽ istu počeo graditi 1968., svjedok UŽ tvrdi da početkom 1960-ih predmetne štale nije bilo, svjedokinja GŽ tvrdi da je 1980-ih predmetna štala već bila sagrađena, a svjedok PŽ da je ista postojala još 1970-ih. U svom iskazu tužiteljica tvrdi da je predmetna štala bila sagrađena na spornom dijelu zemljišta 1975. kada je ista s roditeljima doselila u kuću sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na kojoj se i ranije nalazi stara kamena kuća, a koju su roditelji tužiteljice nadogradili nakon što su predmetnu nekretninu dobili u vlasništvo darovanjem, odnosno zamjenom. Dakle, iskazi svih ovih saslušanih svjedoka, a to potvrđuje i iskaz tužiteljice, upućuje na to da je predmetna štala bila postojeća 1975. godine, pa je stajalište suda da je prednik tuženica IŽ, njihov otac, u posjedu predmetne štale svakako bio najkasnije od 1975. godine. Tuženice tvrde da je predmetna štala sagrađena davno ranije, međutim isto je irelevantno za ovaj postupak s obzirom na obrazloženje koje slijedi. Iz iskaza saslušanih svjedoka nije utvrđeno da bi pravnom predniku tuženica IŽ, a niti njegovoj slijednici FŽ, majci tuženica, odnosno samim tuženicama kao njihovim slijednicama - bilo poznato da im pravo na posjed predmetne štale ne pripada u smislu odredbe čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), jer svjedoci predloženi po tužiteljici DŽ i UŽ tvrde da je predmetnu štalu sagradio upravo IŽ (tuženice tvrde drugačije, međutim isto i nije odlučno za ovaj postupak, prema obrazloženju koje slijedi nastavno) i to na tuđem zemljištu, što da je njima poznato jer su tako čule, ali im nije poznato da bi upravo IŽ bilo poznato da je dio zemljišta na kojem gradi štalu u tuđem vlasništvu, i to posebno kada se ima u vidu i dio iskaza tuženice SŽ koji sud cijeni vjerodostojnim, jer je pred sudom iskazivala okolnosno i decidirano, a drugim u postupku provedenim dokazima u tom dijelu nije doveden u pitanje - da je dio zemljišta, na kojem je sada izgrađena štala zajedno sa kućom tužiteljice sagrađenom na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te gospodarskom zgradom sagrađenom na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te kućom tuženica na k. č. br. [katastarska čestica] - činilo cjelinu, jer je sve to nekada davno bilo vlasništvo njezinog pradjeda AŽ koji je kamenu kuću, a koju su roditelji tužiteljice CŽ nadogradili i adaptirali na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bio darovao svojoj kćerci ČŽ, dok je kuću s dvorištem na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koristio djed tuženica ĆŽ (brat ČŽ) i između tih dviju nekretnina je tada, u vrijeme kada je u staru kamenu kuću na k. č. br. zgr [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] uselila VŽ, napravljen niski kameni zidić kojim su tada, dva dvorišta odijeljena – iz čega proizlazi da su to okolnosti s obzirom na koje IŽ nije imao dovoljno razloga sumnjati da mu pravo na posjed spornog dijela nekretnine ne pripada neovisno o tome što je nedvojbeno iz provedenih dokaza utvrđeno da je od ranije vlasnice ČŽ (inače tete oca tuženica – op.a.) nekretnina k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] prešla u vlasništvo ondašnje Općine Poreč i nakon toga u vlasništvo prednika tužiteljice i neovisno od toga što je takvo što pravnom predniku tuženica moralo i moglo biti poznato. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka, a ni iz iskaza same tužiteljice ne proizlazi da bi IŽ znao ili imao razloga znati da mu zemljište na kojem se nalazi sporna štala ne pripada i da pripada čestici k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

10. Iz pročitanih isprava nisu utvrđene odlučne činjenice vezane za sporne činjenice, kada je nesporno da su tuženice pravne slijednice i svog oca IŽ i svoje majke RŽ, a također tužiteljica ne osporava da je pravni prednik tuženica njihov otac IŽ slijednik svoga oca ĆŽ.

11. Iz tako provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da su tuženice, a posredstvom i svojih pravnih prednika, u kontinuiranom, samostalnom posjedu spornog dijela – štale svakako više od 50 godina (razdoblje od 1975. kada je najkasnije nedvojbeno otac tuženica IŽ bio posjednik spornog dijela – štale kako tvrde suglasno svi saslušani svjedoci, tužiteljica, a sukladno je i iskazu tuženica).

12. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve propisane pretpostavke. U konkretnom slučaju tuženice su računajući i svoje pravne prednike u posjedu spornog dijela – štale više od 20 godina, pa se kao mjerodavna može primijeniti odredba čl. 159. st. 3. ZV) prema kojoj samostalni posjednik nekretnine, kojemu je posjed barem pošten, stječe istu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

13. Prema čl. 11. st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se predmnijevaju, a tužiteljica u ovom postupku nije dokazala suprotno. Naime iz provedenih dokaza ne proizlazi niti to da bi IŽ, odnosno njegove pravne slijednice bile nesamostalne posjednice.

14. Slijedom svega navedenog, tuženice su dosjelošću stekle pravo vlasništva spornog dijela – štale koja je predmetom postupka, pa je stajalište suda da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da linija pokazana po tužiteljici u predmetu posl. br. R1-197/2023 i označena s A-B-G-F, predstavlja liniju do koje seže tužiteljičino vlasništvo nekretnine k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da je sporna površina, u naravi malena štala njezino vlasništvo, te da joj s obzirom na to pripada pravo na posjed iste, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i odlučeno je kao u točki I izreke.

15. Odluka o parničnom trošku (točka II izreke presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

15.1. Tuženicama su priznati troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za: sastav odgovora na tužbu u iznosu 100,00 eura (tbr. 8/1 Tarife), te za zastupanje na ročištima 25. ožujka 2026. i 23. srpnja 2026. u iznosu ukupno 200,00 eura (tbr. 9/1 Tarife), odnosno sveukupno 300,00 eura, uvećano za PDV u iznosu 75,00 eura, te za 10% sukladno tbr. 40/1 Tarife u iznosu 37,50 eura, tj. sveukupno 412,50 eura.

15.2. Tuženicama nije priznat trošak uplaćenog predujma, jer će isti, obzirom je neutrošen, biti vraćen.

U Poreču, 28. srpnja 2026.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u roku od 15 dana.

Dna:

1. Tužiteljica p.p.,

2. Tuženice p.p.