REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. P-1925/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 protiv tuženika HOK- OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 16. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, s objavom presude održanom 28. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, isplatiti tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, iznos od 2.314,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. prosinca 2017. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati daljnji iznos od 3.471,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. prosinca 2017. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 279,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 12. srpnja 2018. navodi da od tuženika potražuje regresnu naknadu dijela štete koju je kao kasko osiguratelj isplatio svom osiguraniku zbog štete nastale na vozilu osiguranom kod tužitelja i troškova njegova prijevoza, smatrajući da je za nastanak predmetnog štetnog događaja djelomično odgovoran osiguranik tuženika. Ističe da je 11. srpnja 2017. na obilaznici Novalje došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali osobno vozilo marke Mercedes, osigurano kasko policom kod tužitelja, i teretno vozilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika. Prema navodima tužbe, vozač teretnog vozila nepropisno je parkirao vozilo tako da je njegov stražnji dio ulazio u prostor kolnika, uslijed čega je vozač osobnog vozila prednjim desnim dijelom vozila udario u teretno vozilo te je na osobnom vozilu nastala materijalna šteta.

2. Tužitelj navodi da je svom osiguraniku na temelju kasko osiguranja isplatio ukupno 87.183,84 kn, od čega 84.823,84 kn na ime štete na vozilu, a 2.360,00 kn na ime troškova prijevoza vozila. Od tuženika potražuje polovicu navedenog iznosa, odnosno 43.591,92 kn, smatrajući da osiguranik tuženika snosi 50 % odgovornosti za nastanak prometne nezgode zbog nepropisnog parkiranja teretnog vozila.

3. Nadalje navodi da je prije podnošenja tužbe među strankama vođena korespondencija iz koje proizlazi da je tuženik osporavao isključivo postojanje odgovornosti svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. U dokazne svrhe prilaže dokumentaciju o prometnoj nezgodi, isplati osigurnine, visini štete i prethodnoj korespondenciji stranaka te predlaže saslušanje svjedoka i provođenje prometno - tehničkog vještačenja. Tužbenim zahtjevom traži da se tuženiku naloži isplata iznosa od 43.591,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 14. prosinca 2017. do isplate te naknada troškova parničnog postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava svoju pasivnu legitimaciju ni visinu štete nastale na vozilu osiguranom kasko policom kod tužitelja, već osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak prometne nezgode. Navodi da teretno vozilo njegova osiguranika nije bilo nepropisno parkirano te da njegov stražnji lijevi dio nije ulazio u kolnik niti prelazio bijelu rubnu crtu, već se nalazio na površini uz cestu.

5. Tuženik smatra da je vozač osobnog vozila mogao pravodobno uočiti parkirano vozilo, usporiti i sigurno ga obići. Tvrdi da je do prometne nezgode došlo isključivo ponašanjem vozača osobnog vozila, koji brzinu i način vožnje nije prilagodio uvjetima na cesti te nije osigurao potreban bočni razmak od parkiranog vozila. Stoga smatra da položaj teretnog vozila nije bio u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štete i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Na ročištu održanom 10. svibnja 2019. punomoćnici stranaka ostali su kod svojih navoda i dokaznih prijedloga. Sud je utvrdio da je predloženi svjedok VD u međuvremenu preminuo, dok uredno pozvani svjedok AD nije pristupio, pa je ročište odgođeno radi njegova ponovnog pozivanja.

7. U podnesku od 10. veljače 2023. tužitelj je zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj uredio tužbeni zahtjev tako da je glavnicu iskazao u iznosu od 5.785,64 EUR, koji odgovara iznosu od 43.591,92 kn prema fiksnom tečaju konverzije, te je uskladio zahtjev za zakonske zatezne kamate. U preostalom dijelu ostao je kod svih navoda i dokaznih prijedloga.

8. Na ročištu održanom 21. veljače 2023. saslušan je svjedok AD, vozač teretnog vozila, koji je iskazao da je njegovo vozilo u vrijeme prometne nezgode bilo parkirano uz cestu, dok se on nalazio u obližnjem ugostiteljskom objektu. Sam sudar nije vidio niti je čuo udarac, već je po izlasku zatekao policijske službenike i vozača osobnog vozila. Naveo je da je zbog načina na koji je parkirao vozilo dobio prekršajnu kaznu.

9. Svjedok je nakon predočenja fotografije na listu 8 spisa potvrdio da se na njoj nalazi njegovo vozilo i da fotografija prikazuje mjesto na kojem je bilo parkirano. Također je iskazao da je vozač osobnog vozila ispunio Europsko izvješće o prometnoj nezgodi i priznao odgovornost za nastanak nezgode.

10. Sud je na okolnost načina nastanka prometne nezgode izveo dokaz prometno - tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću.

11. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da je do prometne nezgode došlo 11. srpnja 2017. na obilaznici Novalje prilikom bočnog kontakta osobnog vozila Mercedes i parkiranog teretnog vozila Peugeot. Do kontakta je došlo između prednjeg desnog dijela osobnog vozila i stražnjeg lijevog ugla parkiranog teretnog vozila prilikom obilaženja teretnog vozila.

12. Vještak je naveo da se točno mjesto kontakta i točan položaj vozila u trenutku sudara ne mogu tehnički pouzdano utvrditi jer na kolniku nisu evidentirani fiksni tragovi, niti je neposredno nakon nezgode obavljeno precizno mjerenje položaja vozila. Također nije bilo moguće tehničkim metodama utvrditi brzinu osobnog vozila prije kontakta.

13. Prema nalazu vještaka, vozač osobnog vozila imao je dobru preglednost i mogućnost pravodobno uočiti parkirano teretno vozilo. Do kontakta je došlo jer prilikom obilaženja nije osigurao dovoljan bočni razmak od parkiranog vozila niti je brzinu i način vožnje prilagodio raspoloživom prostoru.

14. Istodobno je vještak zaključio da je teretno vozilo bilo parkirano ukošeno prema kolniku te da između njegova stražnjeg dijela i pune uzdužne razdjelne crte nije bio ostavljen prostor od najmanje tri metra. Prema njegovu mišljenju, osobno vozilo nije moglo obići teretno vozilo unutar svoje prometne trake uobičajenom putnom brzinom, već samo uz znatno usporavanje i prolazak minimalnom brzinom uz parkirano vozilo ili, kada prometna situacija to dopušta, djelomičnim prelaskom na lijevu prometnu traku.

15. U podnesku od 9. svibnja 2023. tužitelj je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Smatra da iz nalaza proizlazi kako je osiguranik tuženika vozilo parkirao protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer nije ostavio propisani slobodni prolaz od najmanje tri metra. Ostao je kod stava da osiguranik tuženika odgovara za 50 % štete, ali je naveo da prema sudskoj praksi njegova odgovornost iznosi najmanje 20 %.

16. Tuženik je u podnesku od 18. svibnja 2023. prihvatio nalaz u dijelu u kojem je vještak zaključio da vozač osobnog vozila nije prilagodio brzinu i način vožnje uvjetima na cesti. Osporio je zaključak da je teretno vozilo ulazilo u prostor kolnika te zaključak da se brzina osobnog vozila ne može utvrditi. Smatrao je da je nalaz proturječan i predložio usmeno saslušanje vještaka.

17. Na ročištu održanom 21. rujna 2023. vještak je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Pojasnio je da se kod bočnog okrznuća bez fiksnih tragova sudarna brzina ne može precizno izračunati, ali je s obzirom na oštećenja procijenio da se osobno vozilo moglo kretati brzinom od oko 50 km/h ili većom.

18. Vještak je naveo da je podatke o tome da je stražnji dio teretnog vozila ulazio u kolnik za 0,5 odnosno jedan metar preuzeo iz prijave štete i policijskog izvješća. Nije mu bilo poznato na koji je način policija utvrdila mjeru od jednog metra. Također je pojasnio da se kolnikom smatra površina između rubnih crta, dok se asfaltirana površina izvan rubne crte smatra rubnom trakom.

19. Vještak je dalje iskazao da se tehničkim putem ne može utvrditi jesu li u trenutku kontakta iz suprotnog smjera nailazila druga vozila. Ponovio je da osobno vozilo nije moglo obići teretno vozilo unutar svoje prometne trake normalnom putnom brzinom, već samo uz prethodno znatno usporavanje i prolazak minimalnom brzinom uz parkirano vozilo.

20. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao kasko osiguratelja za isplatu dijela naknade koju je isplatio svom osiguraniku, prema tuženiku kao osiguratelju vozila čiji je vozač, prema tvrdnji tužitelja, nepropisnim parkiranjem pridonio nastanku predmetne prometne nezgode.

21. Među strankama nije sporno da se prometna nezgoda dogodila 11. srpnja 2017. na obilaznici Novalje, da su u njoj sudjelovali osobno vozilo Mercedes osigurano kasko osiguranjem kod tužitelja i teretno vozilo Peugeot osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika, kao ni da je tužitelj svom osiguraniku na temelju kasko osiguranja isplatio ukupno 87.183,84 kn, odnosno 11.571,28 EUR, na ime štete na vozilu i troškova prijevoza vozila.

22. Nije sporna ni pasivna legitimacija tuženika, izvršena isplata ni visina štete. Sporno je je li položaj teretnog vozila bio u uzročnoj vezi s nastankom prometne nezgode te, ako jest, u kojem je omjeru osiguranik tuženika pridonio nastanku štete.

23. Prema članku 963. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu i do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

24. Stoga je tužitelj isplatom naknade iz kasko osiguranja stupio u prava svog osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu i prema njezinu osiguratelju. Budući da na osiguratelja mogu prijeći samo ona prava koja su pripadala njegovu osiguraniku, opseg regresnog prava ovisi o postojanju i opsegu odgovornosti osiguranika tuženika za predmetnu štetu.

25. Prema članku 11. stavku 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), oštećena osoba može odštetni zahtjev po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju. Budući da je tužitelj isplatom naknade iz kasko osiguranja stupio u prava svog osiguranika, ovlašten je zahtjev do opsega prenesenih prava ostvarivati neposredno prema tuženiku kao odgovornom osiguratelju.

26. Prema članku 1045. stavku 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema članku 1092. stavku 1. ZOO-a, oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

27. Ocjenjujući izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da su nastanku prometne nezgode pridonijeli vozači obaju vozila, ali ne u jednakom omjeru.

28. Sud je nalaz i mišljenje prometnog vještaka prihvatio u dijelu u kojem je vještak utvrdio vrstu i način kontakta vozila, preglednost mjesta događaja, dimenzije vozila i prometne trake, mogućnost pravodobnog uočavanja parkiranog teretnog vozila te mogućnost prolaska osobnog vozila uz teretno vozilo.

29. Nalaz je u tim dijelovima stručan, razumljiv i obrazložen, a zaključci vještaka u skladu su s položajem i vrstom oštećenja na vozilima, fotografijama u spisu i ostalom dokumentacijom. Sud, međutim, nije kao rezultat tehničkog vještačenja prihvatio točnu mjeru ulaska teretnog vozila u prostor kolnika jer je sam vještak naveo da se ona zbog nepostojanja fiksnih tragova i mjerenja nakon nezgode ne može naknadno pouzdano utvrditi.

30. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je došlo do bočnog okrznuća desnog dijela osobnog vozila i stražnjeg lijevog ugla parkiranog teretnog vozila. Takav način kontakta potvrđuje da je osobno vozilo prolazilo neposredno uz parkirano teretno vozilo bez dovoljnog bočnog razmaka.

31. Mjesto nezgode bilo je pravocrtno i pregledno, a teretno vozilo nepomično i vidljivo. Vozač osobnog vozila stoga je mogao i morao pravodobno uočiti zapreku te brzinu i način vožnje prilagoditi raspoloživom prostoru. Ako siguran prolazak nije bio moguć, bio je dužan znatno usporiti ili se zaustaviti te nastaviti kretanje tek kada to prometna situacija dopušta.

32. Okolnost da brzina osobnog vozila nije mogla biti precizno izračunata nije odlučna za ocjenu njegova postupanja. Neovisno o tome je li se kretao unutar dopuštenog ograničenja brzine, iz samog nastanka kontakta proizlazi da brzinu i način prolaska nije prilagodio jasno vidljivoj i nepomičnoj zapreci. Dopuštena brzina nije nužno i prilagođena brzina ako vozač pri takvoj brzini ne može sigurno proći uz zapreku ili pravodobno zaustaviti vozilo.

33. Sud stoga utvrđuje da je postupanje vozača osobnog vozila bilo neposredni i pretežiti uzrok nastanka prometne nezgode. Da je pravodobno znatno usporio ili se zaustavio, do kontakta s teretnim vozilom ne bi došlo.

34. Međutim, sud nije prihvatio tvrdnju tuženika da položaj teretnog vozila nije ni na koji način pridonio nastanku nezgode. Iz izvedenih dokaza proizlazi da teretno vozilo nije bilo parkirano na način koji bi omogućavao normalno i sigurno odvijanje prometa.

35. Svjedok AD sam je iskazao da je zbog načina parkiranja dobio prekršajnu kaznu. Budući da u trenutku kontakta nije bio uz vozilo, nego u obližnjem ugostiteljskom objektu, njegov iskaz sud nije prihvatio kao dokaz dinamike nastanka prometne nezgode ni točnog položaja vozila u trenutku kontakta.

36. Njegov iskaz sud je prihvatio u dijelu u kojem potvrđuje da je vozilo ostavio parkirano uz cestu, da fotografija u spisu prikazuje njegovo vozilo i mjesto njegova parkiranja te da je zbog načina parkiranja prekršajno kažnjen, jer o tim činjenicama ima neposredna saznanja.

37. Tvrdnju svjedoka da je vozač osobnog vozila na mjestu događaja priznao svoju odgovornost sud nije smatrao odlučnom. Eventualna izjava sudionika prometne nezgode ne veže sud pri ocjeni građanskopravne odgovornosti ni pri utvrđivanju doprinosa svakog od sudionika.

38. U prijavi štete navedeno je da je stražnji dio teretnog vozila ulazio u prostor kolnika za približno 0,5 metra, dok je u policijskom izvješću navedena udaljenost od približno jednog metra. Budući da nije proveden očevid s mjerenjem položaja vozila, vještak nije mogao tehničkim metodama pouzdano utvrditi točnu dubinu ulaska vozila u kolnik.

39. Sud stoga navedene mjere nije prihvatio kao precizno utvrđene vrijednosti. Međutim, izostanak preciznog mjerenja ne znači da položaj teretnog vozila nije moguće ocijeniti na temelju ostalih izvedenih dokaza.

40. Na temelju fotografija u spisu, ukošenog položaja teretnog vozila, položaja stražnjeg lijevog ugla prema kolniku, vrste i položaja oštećenja, iskaza svjedoka da je kažnjen zbog parkiranja te nalaza vještaka sud je utvrdio da teretno vozilo svojim položajem nije ostavljalo prostor potreban za normalno i sigurno obilaženje.

41. Vještak je pri usmenom saslušanju jasno naveo da osobno vozilo teretno vozilo nije moglo obići unutar svoje prometne trake uobičajenom putnom brzinom, nego samo uz prethodno znatno usporavanje i prolazak minimalnom brzinom neposredno uz parkirano vozilo. Time je potvrđeno da položaj teretnog vozila objektivno nije omogućavao normalno odvijanje prometa predmetnom prometnom trakom.

42. Prema članku 78. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15; dalje: ZSPC), vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na mjestu na kojem bi ono ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu ili predstavljalo smetnju za normalan tok prometa.

43. Prema članku 82. stavku 1. točki 12. ZSPC-a, vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na dijelu ceste na kojem bi širina slobodnog prolaza od zaustavljenoga ili parkiranog vozila do neisprekidane uzdužne crte na kolniku bila manja od tri metra.

44. Navedene odredbe ne služe samo osiguravanju protočnosti prometa, već i sprječavanju situacija u kojima druga vozila zbog nepropisno parkiranog vozila moraju naglo usporavati, zaustavljati se ili prelaziti na dio kolnika namijenjen kretanju vozila iz suprotnog smjera.

45. Stoga činjenica da je vozač osobnog vozila mogao izbjeći kontakt znatnim usporavanjem ili zaustavljanjem ne isključuje doprinos nepropisno parkiranog teretnog vozila. Položaj teretnog vozila smanjio je raspoloživi prostor za prolazak i stvorio prometnu situaciju u kojoj normalno obilaženje unutar desne prometne trake nije bilo moguće.

46. Da je teretno vozilo bilo parkirano tako da ne ometa promet i da je bio ostavljen propisani prostor za prolazak, vozač osobnog vozila ne bi bio doveden u situaciju da vozilo obilazi minimalnom brzinom neposredno uz njegov stražnji ugao ili da, kada je to dopušteno i sigurno, djelomično prijeđe preko razdjelne crte.

47. Slijedom navedenog, nepropisno parkiranje teretnog vozila nije bilo samo slučajna okolnost u slijedu događaja, već jedan od pravno relevantnih uzroka nastanka štete. Njime je stvorena nedopuštena zapreka normalnom i sigurnom odvijanju prometa.

48. Sud nije prihvatio prigovore tuženika prema kojima je nalaz vještaka nejasan i proturječan. Vještak je jasno razgraničio činjenice koje je mogao tehnički utvrditi od onih koje zbog nepostojanja fiksnih tragova i preciznih mjerenja nije mogao pouzdano izračunati.

49. Okolnost da vještak nije mogao točno utvrditi brzinu osobnog vozila, točno mjesto kontakta ni točnu dubinu ulaska teretnog vozila u kolnik ne dovodi do neupotrebljivosti njegova nalaza. Te činjenice nisu bile nužne za utvrđenje da vozač osobnog vozila nije osigurao dovoljan bočni razmak i prilagodio brzinu prolaska, kao ni za utvrđenje da položaj teretnog vozila nije omogućavao normalan prolazak prometnom trakom.

50. Činjenice koje nisu mogle biti utvrđene isključivo tehničkim metodama sud je utvrdio ocjenom nalaza i mišljenja zajedno s fotografijama, ispravama i iskazom svjedoka, što je zadaća suda u smislu članka 8. ZPP-a.

51. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje novog prometno-tehničkog vještačenja jer nakon usmenog očitovanja nalaz i mišljenje nisu ostali nejasni, nepotpuni ni proturječni u odlučnim pitanjima.

52. Nezadovoljstvo stranke zaključcima vještaka samo po sebi nije razlog za novo vještačenje. Osim toga, novo vještačenje ne bi moglo nadomjestiti činjenicu da neposredno nakon nezgode nisu obavljena mjerenja ni evidentirani fiksni tragovi, pa se podaci koji zbog toga nisu raspoloživi ne bi mogli pouzdanije utvrditi ni nalazom drugog vještaka.

53. Pri određivanju omjera doprinosa sud je osobito uzeo u obzir da je vozač osobnog vozila upravljao vozilom u kretanju, da je imao dobru preglednost i mogućnost pravodobno uočiti nepomično teretno vozilo te da je kontakt mogao izbjeći znatnim usporavanjem ili zaustavljanjem.

54. Njegov je propust bio neposredniji i znatno značajniji uzrok nastanka nezgode jer je, unatoč vidljivoj zapreci i ograničenom prostoru za prolazak, nastavio kretanje bez osiguranja potrebnog bočnog razmaka.

55. S druge strane, osiguranik tuženika ostavio je teretno vozilo parkirano na način kojim je sužen prostor za prolazak, zbog čega normalno obilaženje unutar desne prometne trake nije bilo moguće. Njegov doprinos stoga nije moguće zanemariti, ali je po svojoj težini i neposrednosti manji od doprinosa vozača osobnog vozila.

56. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, sud ocjenjuje da je vozač osobnog vozila nastanku štete pridonio u omjeru od 80 %, dok je doprinos osiguranika tuženika zbog nepropisnog parkiranja teretnog vozila iznosio 20 %.

57. Takav omjer odgovara težini povreda prometnih pravila obaju sudionika, mogućnosti svakog od njih da spriječi nastanak opasne situacije te neposrednosti njihova ponašanja u odnosu na nastali kontakt.

58. Budući da je tužitelj svom osiguraniku isplatio ukupno 87.183,84 kn, odnosno 11.571,28 EUR, tuženik mu je dužan naknaditi 20 % navedenog iznosa, što iznosi 17.436,77 kn, odnosno 2.314,26 EUR.

59. Stoga je tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 2.314,26 EUR, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 3.471,38 EUR, neosnovan jer tužitelj zahtijeva naknadu koja odgovara doprinosu osiguranika tuženika većem od utvrđenih 20 %.

60. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od 14. prosinca 2017. jer iz prethodne korespondencije stranaka proizlazi da je tuženik do tog dana zaprimio odštetni zahtjev tužitelja, ali mu nije udovoljio, pa je od navedenog dana u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze.

61. Budući da predmetna tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora, već iz zakonske subrogacije i odgovornosti za štetu, primjenjuje se stopa zakonskih zateznih kamata propisana za ostale odnose, neovisno o tome što su obje parnične stranke trgovačka društva.

62. Za razdoblje do 31. prosinca 2022. kamata se određuje prema članku 29. stavku 2. ZOO-a u tada važećem tekstu, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za tri postotna poena.

63. Za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. zatezna kamata određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

64. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.

65. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2., članka 155. i članka 164. ZPP-a. Sud je prilikom odlučivanja o troškovima imao u vidu konačan uspjeh stranaka u sporu. Budući da je tužitelj uspio s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.314,26 EUR od ukupno zahtijevanih 5.785,64 EUR, sud ocjenjuje da je tužitelj u postupku uspio u omjeru od 40 %, dok je tuženik uspio u omjeru od 60 %.

66. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištu održanom 17. siječnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištima održanim 10. svibnja 2019., 14. rujna 2022. i 19. siječnja 2023. u iznosu od po 50,00 EUR, sastava podneska od 10. veljače 2023. u iznosu od 50,00 EUR, zastupanja na ročištima održanim 21. veljače 2023., 21. rujna 2023., 15. studenoga 2023. i 16. lipnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR te sastava podneska od 9. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR. Tako priznata odvjetnička nagrada iznosi ukupno 1.600,00 EUR, na što tužitelju pripada PDV u iznosu od 400,00 EUR.

67. Tužitelju su nadalje priznati trošak prometnog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR i trošak svjedoka u iznosu od 30,00 EUR, pa njegov ukupan potreban trošak iznosi 2.380,00 EUR. S obzirom na uspjeh u sporu od 40 %, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 952,00 EUR.

68. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištu održanom 17. siječnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištima održanim 10. svibnja 2019., 14. rujna 2022., 10. listopada 2022. i 19. siječnja 2023. u iznosu od po 50,00 EUR, zastupanja na ročištima održanim 21. veljače 2023., 21. rujna 2023., 15. studenoga 2023. i 16. lipnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR te sastava podneska od 18. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR. Tako priznata odvjetnička nagrada iznosi ukupno 1.600,00 EUR, na što tuženiku pripada PDV u iznosu od 400,00 EUR.

69. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 52,16 EUR, pa njegov ukupan potreban trošak iznosi 2.052,16 EUR. S obzirom na uspjeh u sporu od 60 %, tuženiku pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 1.231,30 EUR.

70. Za zastupanje na ročištima održanim 10. svibnja 2019., 14. rujna 2022., 10. listopada 2022. i 19. siječnja 2023. priznata je nagrada u visini od 25 % pune nagrade prema Tbr. 9. točki 5. Tarife, budući da su navedena ročišta odgođena prije raspravljanja o glavnoj stvari. Okolnost da je zbog promjene raspravnog suca pročitan spis i izvršena obnova dokaza čitanjem prema članku 315. stavku 3. ZPP -a ne opravdava priznanje pune nagrade jer se nakon toga nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su izvođeni drugi dokazi.

71. Nakon prijeboja iznosa od 1.231,30 EUR, koji prema uspjehu u sporu pripada tuženiku, s iznosom od 952,00 EUR, koji pripada tužitelju, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 279,30 EUR, zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

Zagreb, 28. srpnja 2026.

SUDAC

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.

DNA:

- Odvj. Hrvoje Pelcl u OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara

- Odvj. Iva Pezić u OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, Marulićev trg 2