REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1302/2025-11

[adresa] R 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja RŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Maja Hrvoj, odvjetnica u Zagrebu, Međimurska 21/IV, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (OIB: 72910430276), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi troškova izvlaštenja, 28. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/25-01/12, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-02 od 20. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem Karlovačke županije, Upravnog odjela za opću upravu, Odsjeka za izvlaštenja, KLASA: UP/I-943-04/22-01/167, URBROJ: 2133-08-02/06-24-63 od 31. listopada 2024. dopunjeno je rješenje o izvlaštenju istog tijela KLASA: UP/I-943-04/22-01/167, URBROJ: 2133-08-02/06-24- 54 od 24. travnja 2024. na način da je utvrđena naknada troškova pravnog zastupanja prijašnjeg vlasnika RŠ (ovdje tužitelja) putem opunomoćenice Maje Hrvoj, odvjetnice u Zagrebu. U točki II. izreke tog dopunskog rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova pravnog zastupanja u dijelu u kojem su troškovi obračunati prema tržišnoj vrijednosti izvlaštenih nekretnina te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav pojedinih podnesaka.

2. Protiv navedenog rješenja od 31. listopada 2024. tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-02/25-01/12, URBROJ: 514-04- 03-01-01/08-25-02 od 20. svibnja 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika i točke II. izreke prvostupanjskog dopunskog rješenja pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi, zatim u podnesku od 20. listopada 2025. i na raspravi održanoj u ovom sporu, u bitnome navodi da je nesporno kako postupci izvlaštenja predstavljaju složene postupke u kojima vlasniku zemljišta treba stručna pomoć odvjetnika. Međutim ukazuje da odvjetnik mora vlasniku zemljišta obračunati nagradu za svoj rad sukladno Tbr. 26. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarife) kao da se radi o procjenjivom upravnom postupku, a upravna tijela odbijaju primijeniti Tbr. 26. Tarife s obrazloženjem da ista nije primjenjiva sukladno čl. 38. st. 3. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj 74/14, 69/17, 98/19, dalje: ZI). Navodi da odvjetnik jedino smije tražiti trošak po Tarifi, te predaje u spis mišljenje izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 3. srpnja 2024. Ukazuje da je Tbr. 26. Tarife dobila prethodnu suglasnost ministra pravosuđa sukladno čl. 18. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21, dalje: ZO), dakle osobe koja je na čelu tuženika koji je odlučivao o žalbi u ovom postupku. Navodi kako nagrada odvjetniku prema Tbr. 26. Tarife iznosi po radnji 500 bodova, dok prvostupanjsko tijelo i tuženik određuju za radnju 50 bodova, dakle 10 puta manje. Pojašnjava da je odvjetnik dužan stranci obračunati trošak prema Tarifi, ali da se onda daj trošak u upravnom postupku izvlaštenja ne nadoknadi stranci u cijelosti. Stoga smatra da ako upravna tijela primjenjuju čl. 38. st. 3. ZI da je tada ovu razliku za trošak trebalo priznati kao dio naknade za izvlaštenje, odnosno kao posljedični gubitak do kojeg je došlo zbog izvlaštenja. Smatra da se ovakvim postupanjem dodatno kažnjava vlasnik jer osim što protivno svojoj volji ostaje bez svoje nekretnine, od naknade koju će primiti dio mora isplatiti odvjetniku na ime troškova zastupanja koji troškovi mu nisu nadoknađeni u upravnom postupku. Navodi da je druga mogućnost da opunomoćenik prijašnjeg vlasnika u postupcima izvlaštenja odgovara pred Hrvatskom odvjetničkom komorom zbog obračunavanja nižih troškova pravnog zastupanja od iznosa propisanog Tarifom. U tužbi se poziva na stavove i mišljenja Europskog suda za ljudska prava i načelo pravične ravnoteže (fair balance), odnosno da naknada kod izvlaštenja mora biti pravična i adekvatna. Poziva se i na presude K i F protiv Republike Hrvatske te ističe da trošak postupka ne može biti veći ili blizu iznosu dosuđene naknade. Nadalje, smatra i pogrešnim stav upravnih tijela u dijelu u kojem mu je odbijena naknada troška za sastav podnesaka u upravnom postupku kojima se je očitovao na nalaze vještaka prije zakazanih rasprava, jer da se je isto moglo reći usmeno na raspravi. Smatra da je podnesak kojim se detaljno očituje na nalaz vještaka bio potreban, jer na raspravi nije rečeno sve šta piše u podnesku, a osim toga pisano očitovanje na nalaz vještaka može se odmah dostaviti vještaku na očitovanje čime se ubrzava postupak i čini ga ekonomičnijim jer vještak može i prije rasprave odgovoriti na prigovore ili se pripremiti za raspravu i na raspravu doći spreman. Stoga smatra da ne postoji opravdani razlog za odbijanje naknade troška sastava tih podnesaka. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu traži da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da donese meritornu odluku način da se preinači točka II. izreke prvostupanjskog dopunskog rješenja i usvoji zahtjev tužitelja za isplatu dodatnih 8.842,00 eura. Tužitelj je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana ovosudnim rješenjem od 9. srpnja 2025., nije se očitovala u tijeku upravnog spora te se sukladno točki IV. navedenog rješenja ima smatrati da ista ne želi sudjelovati u ovom sporu kao zainteresirana osoba te joj se daljnja pismena u sporu nisu dostavljala.

6. U tijeku spora održana je rasprava dana 17. srpnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan te je rasprava na temelju čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

8. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Čl. 38. st. 1. spomenutog ZI propisano je da troškove postupka izvlaštenja snosi korisnik izvlaštenja, izuzev troškova postupka nastalih povodom žalbe vlasnika nekretnine koja nije usvojena, a koje snosi vlasnik nekretnine. St. 2. istog članka propisano je da će se prilikom odlučivanja o troškovima postupka izvlaštenja odredit naknada samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje Ministarstvo odnosno nadležno tijelo ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. St. 3. istog članka propisano je da je vrijednost predmeta u postupcima izvlaštenja neprocjenjiva.

10. Čl. 18. st. 1. spomenutog ZO propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Ministar nadležan za poslove pravosuđa kod davanja suglasnosti vodit će računa o zaštiti socijalnih i gospodarskih interesa te jednakosti u položaju primatelja i davatelja usluga s obzirom na njihovu nejednakost u stručnom znanju kojim raspolažu. St. 3. istog članka propisano je da je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

11. Tbr. 22. st. 1. Tarife propisano je da za sastavljanje zahtjeva kojima se pokreće upravni postupak, obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima, obrazloženih prijedloga za izvršenje rješenja, osim u upravnim postupcima koji su posebno uređenim ovom Tarifom, u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova.

12. Tbr. 26. Tarife propisano je da za sastavljanje zahtjeva kojim se pokreće postupak izvlaštenja, obrazloženih podnesaka s činjeničnim navodima, obrazloženih prijedloga, prijedloga za izvršenje rješenja, žalbe protiv rješenja, prigovora, prijedloga za obnovu postupka, prijedloga radi oglašivanja rješenja ništavim, prijedloga za poništavanje i ukidanje rješenja, te za zastupanje u ispitnom postupku, u postupku osiguranja dokaza, na usmenoj raspravi i očevidu u prvostupanjskom postupku te za zastupanje u postupku pred drugostupanjskim tijelom odvjetniku pripada nagrada ovisno o tržišnoj vrijednosti nekretnine koja je predmet izvlaštenja prema tablici navedenoj u tom tarifnom broju, a za predmet izvlaštenja čija tržišna vrijednost nekretnine prelazi iznos od 30.000,00 eura odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

13. Iz mišljenja Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 3. srpnja 2024., slijedi da je Izvršni odbor na sjednici od 1. srpnja 2024. raspravljao o zamolbi opunomoćenice tužitelja za tumačenje Tbr. 26. Tarife i čl. 38. st. 3. ZI, vezano za obračun odvjetničke naknade u postupcima izvlaštenja, te da je na toj sjednici donesen zaključak da je na ranijoj sjednici od 9. prosinca 2023. Izvršni odbor već donio tumačenje da se prema Tbr. 26. Tarife, s aspekta Tarife, postupci izvlaštenja smatraju procjenjivim predmetima. Stoga da se kao lex specialis u pogledu utvrđivanja visine troškova odvjetničkog zastupanja prema stranci primjenjuje Tarifa, te je zaključno navedeno kako Hrvatska odvjetnička komora nije ovlaštena tumačiti odredbe ZI već isključivo Tarife.

14. Dakle, iz navedenog mišljenja slijedi da Hrvatska odvjetnička komora nije tumačila odredbe ZI jer da za to nije ovlaštena, već isključivo Tarifu. Međutim, zakonskom odredbom čl. 38. st. 1. ZI propisano je da je vrijednost predmeta u postupcima izvlaštenja neprocjenjiva. ZI u odnosu na Tarifu (koja je po pravnoj prirodi podzakonski propis) predstavlja propis višeg hijerarhijskog ranga (lex superior derogat legi inferiori). Stoga citirana odredba Tbr. 26. Tarife nije suglasna sa zakonom.

15. Naime, zakonodavac je u čl. 18. ZO na Hrvatsku odvjetničku komoru prenio ovlast da Tarifom regulira način određivanja odvjetničke nagrade i naknade troškova u vezi s obavljenim radom. Međutim, Tarifa treba biti u skladu s zakonom. Istovrsna situacija, ali u postupcima javne nabave, je bila predmetom ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Usoz-55/2024. U tom predmetu ocjenjivala se je zakonitost pojedinih tarifnih brojeva Tarife kao općeg akta. Stoga u situaciji kada pojedina odredba općeg akta nije u skladu sa zakonom, tada se na konkretan slučaj ima neposredno primijeniti zakon, kako je to ispravo obrazložio i tuženik u osporavanom rješenju.

16. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 22. rujna 2022. i 13. veljače 2023. u predmetu KLASE: UP/I-943-04/22-01/368 (koji upravni postupak se je vodio radi izvlaštenja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), zatim za sastav podnesaka od 30. rujna 2022. i 13. veljače 2023. u predmetu KLASE: UP/I-943-04/22-01/167 (koji se je vodio radi izvlaštenja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) prije spajanja predmeta, te za sastav podneska od 13. studenoga 2023. u predmetu KLASE: UP/I-943/04-01/167 nakon spajanja predmeta.

17. Iz sadržaja tih podneska slijedi da se je tužitelj njima očitovao na nalaze vještaka neposredno prije zakazanih rasprava. U tom dijelu Sud u cijelosti prihvaća dano obrazloženje tuženika i prvostupanjskoga tijela. Naime, točni su navodi tužitelja da je tim podnescima pridonio ubrzanju i ekonomičnosti postupaka jer se ti navodi nisu trebali usmeno iznositi i diktirati na zapisnik s rasprave. Međutim, iz stanja spisa upravnog postupka i sadržaja zapisnika s tih rasprava slijedi da se radi o raspravama koje su bile zakazane s ciljem pružanja strankama mogućnosti da se izjasne o nalazima vještaka, pa u takvoj situaciji pisani podnesak kojim se je stranka prije rasprave pisano detaljnije očitovala na nalaz vještaka te je potom na raspravi suštinski ponovila sadržaj pisanog izlaganja, ne može se smatrati opravdanim troškom. Radi se o podnesku kojim se je stranka pripremila za zakazanu raspravu pa nije opravdano priznati poseban trošak za pisani podnesak i poseban trošak za usmenu raspravu, jer bi to bio dupli trošak u suštini za istu radnju. U svezi s time, pravilno obrazlaže tuženik da je isti procesni učinak postignut usmenim izlaganjem na raspravi i pisanim podneskom dostavljenim neposredno prije te rasprave.

18. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

19. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 28. srpnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS). Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Maji Hrvoj, odvjetnici u Zagrebu, Međimurska 21/IV

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

Na znanje:

- zainteresiranoj osobi Hrvatskim vodama, pravnoj osobi za upravljanje vodama,

Zagreb, Ulica grada Vukovara 220