REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-773/2026-11

[adresa] V 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu kojeg je pokrenuo tužitelj VČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, Ivana Grohovca 2/II, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Studentskog centra Rijeka (OIB: 95093210687), Rijeka, Ulica Radmile Matejčić 5, kojeg zastupa opunomoćenik Daniel Hanik, odvjetnik u Zagrebu, Milana Amruša 15, radi unosa stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojim stanuju zaštićeni najmoprimci, 28. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-371-01/24-13/2115, URBROJ: 531-14-3-26-13 od 14. travnja 2026.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće i petsto eura), u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-371-01/24-13/2115, URBROJ: 531-14-3-26-13 od 14. travnja 2026. u točki I. izreke obnovljen je postupak upisa stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci (dalje: Registar) u odnosu na stan na adresi [adresa], u vlasništvu zainteresirane osobe. U točki II. poništeno je Privremeno rješenje istog tijela KLASA: UP/I-371-01/24-13/2115, URBROJ: 531-14-3-25-2 od 14. veljače 2025. U točki III. poništena je Ponuda za provođenje druge programske mjere KLASA: UP/I- 371-01/24-13/2115, URBROJ: 531-14-3-25-8 od 19. prosinca 2025. U točki IV. odbačen je zahtjev zainteresirane osobe za unos predmetnog stana u Registar. Točkom V. brisan je predmetni stan iz Registra.

2. Tužitelj u opširnoj i detaljno obrazloženoj tužbi i u podnesku od 15. srpnja 2026. kojim se je očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, u bitnome, osporava navedeno rješenje tuženika iz razloga što smatra da nisu postojali uvjeti za obnovu predmetnog upravnog postupka u smislu čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Navodi da se ne radi o novoj činjenici, već o činjenici koju je tuženik mogao i trebao utvrditi prije donošenja odluke o unosu predmetnog stana u Registar. Smatra da je tuženik bio dužan utvrditi način na koji je zainteresirana osoba stekla vlasništvo na predmetnom stanu i to na temelju dokumentacije koja se je nalazila u spisu, a ako je smatrao da to ne može utvrditi na temelju priložene dokumentacije tada je trebao zatražiti očitovanje i dopunu dokumentacije od zainteresirane osobe. Navodi da je tuženik tek u postupku odlučivanja o priznanju prava na solidarnu naknadu vlasniku utvrđivao činjenicu vezanu za način stjecanja vlasništva na predmetnom stanu, a to da je svakako trebao ranije utvrditi. Tužitelj dalje obrazlaže radi čega smatra da se ovdje ne radi o stanu nad kojima je izvršena pretvorba društvenog vlasništva prema posebnim propisima, zatim navodi da tužitelj kao zaštićeni najmoprimac u tom stanu nije imao mogućnost otkupa tog stana, te nadalje obrazlaže da se Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: Zakon o načinu izvršenja presuda ESLJP) ima primijeniti na sve stanove u kojima se nalaze zaštićeni najmoprimci bez obzira na način stjecanja stana, te da Program mjera za izvršenje ovih presuda ESLJP predstavlja podzakonski akt koji je po svojoj hijerarhiji ispod navedenog Zakona i da se pravo koje pripada po zakonu ne može sužavati podzakonskim aktom. Ukazuje i kako pored prvog Programa mjera nije donesen drugi Program mjera kojim bi bila definirana sudbina zaštićenih najmoprimaca u ostalim stanovima koji su obuhvaćeni navedenim Zakonom, a koji su izuzeti prvim Programom mjera. Zaključno navodi, kao se je u trenutku donošenja osporavanog rješenja postupak nalazio u visokoj fazi dovršenosti kada je tužitelj već predao solemniziranu izjavu kojom je prihvatio ponudu tuženika i obvezao se iseliti do dana 5. svibnja 2026., osigurao je sebi i članovima svog kućanstva zamjenski smještaj, te je predmetni stan gotovo u cijelosti oslobodio od stvari. Stoga da je opisano postupanje nezakonito, arbitrarno i da izaziva visoku pravnu nesigurnost stranci kojoj je tuženik zajamčio njezina prava koja se tiču osjetljivog pitanja kao što je pravo na dom. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbi traži da Sud zakaže raspravu i da provede dokaz njegovim saslušanjem i saslušanjem članova njegovog kućanstva EČ i FČ te da nakon provedenog spora poništi osporavano rješenje tuženika. Ujedno je zatražio naknadu troška ovog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Zainteresirana osoba se je u svom odgovoru na tužbu složila s navodima tužitelja da nisu postojali uvjeti za obnovu predmetnog upravnog postupka te je također predložila da Sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava 21. srpnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja i opunomoćenica zainteresirane osobe, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Stoga je rasprava na temelju čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Na navedenoj raspravi prisutne stranke ostale su kod navoda iznesenih u svojim pisanim podnescima.

7. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio u sporu provesti dokaze koje je predložio tužitelj u tužbi (saslušanje tužitelja i članova njegovog kućanstva EČ i FČ) iz razloga što su se odlučne činjenice za rješenje ovog spora mogle utvrditi na temelju uvida u postojeću materijalnu dokumentaciju.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Čl. 121. st. 1. t. 1. ZUP propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

10. Čl. 2. st. 1. spomenutog Zakona o načinu izvršenja presuda ESLJP (tzv. Zakon Statileo) propisano je da se taj Zakon primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava. U st. 2. istog članka propisano je da se iznimno od st. 1. tog članka, taj Zakon ne primjenjuje na stanove u vlasništvu ustanova kojima su osnivači Republika Hrvatska ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave.

11. Čl. 9. st. 1. Zakona o načinu izvršenja presuda ESLJP propisano je da podaci o stanovima koji se vode u registru uključuju, pored ostalih podataka o stanu, i podatak o načinu stjecanja vlasništva nad stanom.

12. Čl. 4. st. 3. Programa mjera za izvršenje presuda ESLJP u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (koji je donesen na 53. sjednici Vlade Republike Hrvatske 27. prosinca 2024., dalje: Program mjera) propisano je da se taj Program mjera ne primjenjuje na stanove nad kojima je, prema posebnim propisima, izvršena pretvorba vlasništva, a zaštićeni najmoprimci u tim stanovima nisu iskoristili pravo otkupa iako su imali tu mogućnost.

13. Čl. 10. st. 3. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 119/22, dalje: ZVOZD) propisano je da sveučilište može osnovati kao sastavnicu bez pravne osobnosti sveučilišni odjel, fakultet odnosno umjetničku akademiju bez pravne osobnosti, institut, centar, zavod, kliniku ili drugu ustrojstvenu jedinicu sveučilišta.

14. Iz dokumentacije sadržane u spisu predmeta upravnog postupka slijedi da je tuženik sam po službenoj dužnosti pokrenuo obnovu predmetnog upravnog postupka na temelju citiranog čl. 121. st. 1. t. 1. ZUP, i to u trećoj fazi izvršenja Zakona o načinu izvršenja presuda ESLJP, u postupku utvrđivanja solidarne naknade zainteresiranoj osobi (naknade zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva na stanu), iz razloga što je saznao da se radi o stanu koji je bio u društvenom vlasništvu i koji je pretvorbom društvenog vlasništva postao vlasništvo zainteresirane osobe. Po stavu tuženika ne radi se o stanu na koji se primjenjuje Zakon o načinu izvršenja presuda ESLJP, jer se taj Zakon primjenjuje samo na stanove u privatnom vlasništvu u kojima je država bez suglasnosti i volje vlasnika dodjeljivala stanarsko pravo.

15. Tuženik je obrazložio da se radi o novoj činjenici za koju nije znao niti je mogao znati u trenutku podnošenja zahtjeva zainteresirane osobe za unos predmetnog stana u Registar jer zahtjevu nije bila priložena isprava o načinu stjecanja tog stana, već je ta isprava dostavljena tek na traženje tuženika u tijeku postupka utvrđivanja solidarne naknade zainteresiranoj osobi.

16. Međutim činjenica da se radi o stanu koji je bio u društvenom vlasništvu i koji je zainteresirana osoba stekla pretvorbom ne predstavlja novu činjenicu. Ovo iz razloga što je iz obrasca za unos stana u Registar koji je podnijela zainteresirana osoba razvidno da isti sadrži upit o načinu stjecanja stana, a koji upit zainteresirana osoba nije ispunila. Osim toga i citirani čl. 9. st. 1. Zakona o načinu izvršenja presuda ESLJP propisuje da podaci o stanovima koji se vode u registru uključuju i podatak o načinu stjecanja vlasništva nad stanom. Stoga je zainteresirana osoba prilikom podnošenja prijave za unos stana u Registar trebala navesti način stjecanja predmetnog stana i priložiti dokumentaciju o načinu stjecanja predmetnog stana ili ju je tuženik trebao pozvati da to navede i priloži, tim više što se radi o stanu kojeg ne prijavljuje fizička osoba, već pravna osoba (odnosno ustanova) što bi trebalo ukazivati tuženiku na mogućnost da je stan stečen pretvorbom društvenog vlasništva.

17. Navode tužitelja da se Zakon o načinu izvršenja presuda ESLJP primjenjuje na sve stanove u kojima žive zaštićeni najmoprimci, bez obzira na način stjecanja stanova, Sud nije posebno obrazlagao, obzirom da se ovdje radi o stanu u vlasništvu ustanove kojoj je osnivač Republika Hrvatska, a ne o stanu u vlasništvu trgovačkog društva kao što je to slučaj u pravomoćnoj presudi ovog Suda poslovni broj Us I- 480/23 donesenoj u oglednom sporu na koju se je pozvao tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja.

18. Naime, iz čl. 2. Statuta Sveučilišta u Rijeci slijedi je Sveučilište u Rijeci javna ustanova i da je njezin osnivač i nositelj osnivačkih prava Republike Hrvatska. Studentski centar Rijeka je sukladno citiranom čl. 10. st. 3. ZVOZD sastavnica Sveučilišta u Rijeci. Posljedično tome i Studentski centar Rijeka čini ustanovu u vlasništvu Republike Hrvatske, a sukladno izričitoj zakonskoj odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o načinu izvršenja presuda ESLJP, taj Zakon se ne primjenjuje na stanove u vlasništvu ustanova kojima su osnivači Republika Hrvatska. Međutim niti ta činjenica nije nova činjenica, jer se radi o općepoznatoj činjenici koju zainteresirana osoba nije trebala dokazivati u upravnom postupku, pa stoga i ta činjenica ne može biti razlog za obnovu predmetnog upravnog postupka.

19. Stoga se ovdje ne radi o novim činjenicama koje tuženik nije mogao znati u vrijeme kada je doneseno Privremeno rješenje od 14. veljače 2025. na temelju kojeg je predmetni stan unesen u Registar, pa nisu ispunjeni uvjeti za obnovu predmetnog upravnog postupka na temelju citiranog čl. 121. st. 1. t. 1. ZUP.

20. Slijedom svega navedenoga, Sud je na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i poništio osporavano rješenje tuženika bez vraćanja predmeta na ponovni postupak. Time je ovaj predmet meritorno riješen jer je poništenjem osporavanog rješenja održano na snazi Privremeno rješenje istog tijela KLASA: UP/I- 371-01/24-13/2115, URBROJ: 531-14-3-25-2 od 14. veljače 2025., Ponuda za provođenje druge programske mjere KLASA: UP/I-371-01/24-13/2115, URBROJ: 531- 14-3-25-8 od 19. prosinca 2025., te je tuženik obvezan ponovo upisati predmetni stan u Registar obzirom da je otpala pravna osnova na temelju koje je izvršeno brisanje predmetnog stana iz Registra.

21. Tužitelj je zatražio naknadu troška, dok zainteresirana osoba nije zatražila naknadu troška.

22. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak koji mu je nastao u povodu ovog spora.

23. Prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta upravnog spora smatra se neprocjenjivom. Stoga je tužitelju sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25) priznat trošak za sastav tužbe i za pristup na raspravu, za svaku radnju 1.000,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 2.500,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 15. srpnja 2026., jer iz sadržaja tog podneska slijedi da je tužitelj u tom podnesku u bitnome ponovio navode iz tužbe za koju radnju mu je već priznat trošak, a osim toga tužitelj je ostale navode iz tog podneska mogao iznijeti na raspravi održanoj u ovom sporu za koju radnju mu je također priznat trošak, pa se stoga ne radi o opravdanom trošku u smislu čl. 144. st. 1. ZUS koji može teretiti drugu stranku.

24. Sukladno odredbi čl. 144. st. 4. ZUS na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška ne podmiri u ostavljenom roku.

25. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 28. srpnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 2. ZUS). Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Frani Dobroviću, odvjetniku u Rijeci, Ivana Grohovca 2/II

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike

Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14

- opunomoćeniku zainteresirane osobe Danielu Haniku, odvjetniku u Zagrebu, Milana Amruša 15