Poslovni broj: Us I-728/2026-21

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, Obrov 8, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, nakon javne rasprave zaključene 15. srpnja 2026. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja Feđe Bone, odvjetnika u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 28. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-14/15-01/165, Urbroj: 513-04-20-2 od 9. siječnja 2020. i rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Split, Klasa: UP/I-410-23/2015-013/00011, Urbroj: 513-007-29-08-2015-0002 od 16. rujna 2015.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-14/15-01/165, Urbroj: 513- 04-20-2 od 9. siječnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Split, Klasa: UP/I-410-23/2015-013/00011, Urbroj: 513-007-29-08-2015-0002 od 16. rujna 2015., kojim je tužitelju utvrđen predujam poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2014., i to osnovica za utvrđenje predujma u iznosu od 35.159,30 kuna, predujam poreza na dohodak u iznosu od 8.789,83 kuna i predujam prireza porezu na dohodak u iznosu od 878,98 kuna, ukupno 9.668,81 kuna.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnome prigovara kako je rješenje manjkavo, nepotpuno te ne sadrži razloge radi čega se ne može ispitati. Prigovara kako se tuženik niti jednom riječi nije osvrnuo na žalbene navode tužitelja. Navodi kako je kupoprodajni ugovor kojim je tužitelj navodno otuđio navedenu nekretninu iz spornog rješenja raskinuo 1. rujna 2014., te stoga tužitelj ne može biti porezni obveznik, jer tužitelj nije otuđio predmetnu nekretninu ugovorom od 24. srpnja 2014., obzirom da je taj ugovor potom poništen navedenim Sporazumnim raskidom ugovora o kupoprodaji od 1. rujna 2014. i nikada nije proizveo pravne učinke, a tužitelj je kao prodavatelj iz tog ugovora vratio kupcu kupoprodajnu cijenu. Nadalje, navodi da sve i da je predmetna nekretnina otuđena 24. srpnja 2014. nije točno da bi tužitelj istu stekao tek 19. siječnja 2012., budući je tužitelj predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem i dosjelošću (ex lege). Ističe prigovor zastare. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 15. srpnja 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prvenstvo, potrebno je navesti kako je ovaj Sud u konkretnoj upravnoj stvari presudom 6 UsIpor – 140/20-6 od 9. rujna 2020. poništio osporena rješenja i utvrdio kako je nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđenje predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2014. u iznosu od 9.668,81 kuna, koja presuda je potvrđena odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-4603/20-2 od 10. veljače 2021. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U-zpz-61/2021-6 od 18. veljače 2026. ukinute su spomenute presude i predmet je vraćen na ponovni postupak pred ovim sudom. Iz obrazloženja odluke u bitnom proizlazi kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio kako je u skladu sa odredbom članka 94. stavka 1. i 2. OPZ/08 zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počela teći od 1. siječnja 2015., te da od toga dana pa do dana stupanja na snagu OPZ/16 nije nastupila niti relativna (nije protekao rok od tri godine iz članka 94. stavka 1. i 2. OPZ/08) niti apsolutna zastara prava na utvrđenje obveze (jer od 1. siječnja 2015. do 9. siječnja 2020. nije istekao šestogodišnji rok apsolutne zastare).

8. Dakle, u ponovljenom postupku, u izvršenju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, utvrđeno je kako iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je porezno tijelo na temelju službenih podataka Porezne uprave pokrenulo postupak utvrđivanja predujma poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava.

9. Na temelju službenih podataka o prometu nekretnina utvrđeno je kako je tužitelj otuđio nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] površine 7.974,00 m2 KO [katastarska općina], u naravi poljoprivredno zemljište, unutar roka od tri godine od dana stjecanja, što se prema Zakonu o porezima na dohodak smatra oporezivim dohotkom od imovine i imovinskih prava.

10. Porezno je tijelo, u skladu sa odredbom članka 27. stavka 5. i članka 28. Zakona o porezu na dohodak, na temelju iznosa primitaka i izdataka utvrdilo poreznu osnovicu dohotka od otuđenja nekretnina odnosno imovinskih prava u iznosu od 35.159,30 kuna, predujam poreza na dohodak u iznosu od 8.789,83 kuna i prirez na predujam poreza na dohodak u iznosu od 878,98 kuna, ukupno 9.668,81 kuna.

11. Odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04. - 143/14.) propisano je da dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima. Stavkom 5. istog članka propisano je da dohotkom iz stavka 1. ovoga članka smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.

12. Odredbom članka 28. Zakona o porezu na dohodak propisano je da ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje ili prema naputku o osnovama i mjerilima za utvrđivanje tržišnih cijena koje donosi ministar financija.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

14. Prema stajalištu ovog Suda, obzirom kako iz dokumentacije priložene spisu upravnog tijela nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj predmetnu nekretninu stekao odlukom Općinskog suda u Supetru broj RZ-134/09 od 19. siječnja 2012., koju nekretninu je prodao unutra tri godine od stjecanja temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog 24. srpnja 2014. i ovjerenog od strane javnog bilježnika 25. srpnja 2014., pravilno je porezno tijelo u skladu sa citiranim odredbama Zakona o porezu na dohodak, tužitelju utvrdilo obvezu poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2014.

15. Prigovor tužitelja kako nije točno da bi predmetnu nekretninu stekao 19. siječnja 2012. već ju je stekao nasljeđivanjem i dosjelošću, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim, iz razloga što se tužitelj temeljem odluke Općinskog suda u Supetru broj RZ-134/09 od 19. siječnja 2012., koja prileži spisu predmeta, upisao kao vlasnik u zemljišnoj knjizi te je tužitelju kao stjecatelju utvrđen porez na promet nekretnina temeljem rješenja, Klasa: UP/I-410-20/2012-001/00043, Urbroj: 513-007-17-09/2012- 0003 od 16. travnja 2012., koje također prileži spisu predmeta.

16. U odnosu na tvrdnju tužitelja kako je predmetni kupoprodajni ugovor raskinut Sporazumnim raskidom od 1. rujna 2014. te nikada nije proizveo pravne učinke, valja kazati kako isti nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari iz razloga što iz Sporazumnog raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine proizlazi kako je isti ovjeren od strane javnog bilježnika dana 21. listopada 2015., dakle, nakon donošenja prvostupanjskog rješenja (16. rujna 2015.) kojim je predmetna obveza utvrđena.

17. Naposljetku, uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U-zpz- 61/2021-6 od 18. veljače 2026. prethodno izložen pod točkom 7. ove presude, prigovor tužitelja kako je nastupila zastara prava na utvrđenje predmetne porezne obveze nije osnovan, jednako kao niti prigovor tužitelja kako je zastara nastupila 1. siječnja 2021. imajući u vidu kako se protek roka zastare utvrđenja porezne obveze utvrđuje do trenutka trajanja poreznog postupka (datum osporenog drugostupanjskog rješenja 9. siječnja 2020.) jednako kako što je to utvrdio i Vrhovni sud RH.

18. Imajući u vidu naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporena rješenja zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.

19. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

20. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 28. srpnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, Obrov 8,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana