REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 15
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Ovr-1601/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Mariju Meandžiji u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska društvo s ograničenom odgovornošću za usluge javnih telekomunikacija, OIB 29524210204, Vrtni put 1, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku PDD, protiv ovršenika PD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, 27. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Nalaže se ovršeniku PD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da naknadi ovrhovoditelju A1 HRVATSKA d.o.o. OIB: 29524210204 iz Zagreba, Vrtni put 1, trošak postupka izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom u iznosu od 93,75 (devedeset tri eura i sedamdeset pet centi), u roku 8 (osam) dana.
II. Odbija se zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja u iznosu od 62,50 eura, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Dražena Oreškovića iz Nove Gradiške, poslovni broj: Ovrv-9009/2025 od 19. studenog 2025., ovrhovoditelj je pokrenuo postupak izvansudske ovrhe protiv ovršenika kod nadležne Financijske agencije zahtjevom za izravnu naplatu novčane tražbine od 18. prosinca 2025.
2. Ovrhovoditelj je podneskom od 29. prosinca 2025., ovom sudu pravovremeno u smislu odredbe članka 14. stavka 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje u tekstu: OZ) podnio prijedlog za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe.
3. Zahtjev ovrhovoditelja je djelomično osnovan.
4. Neupitno je da je postupak izvansudske ovrhe ovrha pa ovrhovoditelju pripadaju troškovi nastali u tom postupku. Nadalje, sukladno odredbi članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje u tekstu: OZ) ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.
5. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troška tog postupka, na temelju odredbe članka 14. stavak 4. OZ-a te članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25), koji se primjenjuju na temelju članka 21. stavak 1. OZ-a, sukladno vrijednosti predmeta spora od 467,59 eur, sud je ovrhovoditelju kao osnovan priznao i dosudio zatraženi trošak sastava prijedloga za izvansudsku ovrhu u iznosu od 50,00 eur, prema Tbr. 11. točka 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu Tarifa) kao i PDV na navedeni iznos od 12,50 eur sukladno Tbr. 46. Tarife što ukupno iznosi 62,50 eur.
6. Sud je ovrhovoditelju priznao i trošak sastava ovog prijedloga u iznosu od 25,00 eur, prema Tbr. 11. točka 10. Tarife, s PDV-om obračunatim na ovaj trošak u iznosu od 6,25 eur, prema Tbr. 46. Tarife, ukupno 31,25 eur, a sveukupno 93,75 eur.
7. Sud je kao neosnovan utvrdio više zatraženi iznos od 62,50 eur na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti prema Tbr. 36. točke 2. Tarife, kako je ovrhovoditelj zatražio ukupno 156,25 eur, od čega je sud osnovanim utvrdio iznos od 93,75 eur, za razliku, preko dosuđenog, valjalo je odbiti zahtjev ovrhovoditelja kao neosnovan, te je odlučeno kao u točki II izreke.
8. Ovrhovoditelju nije priznat kao osnovan trošak zatražen s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave u iznosu od 62,50 eur jer je u konkretnom slučaju ovršna isprava rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik u ovršnom postupku pokrenutog nakon 28. studenog 2020., a prema odredbama čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a javni bilježnik je dužan, i bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.
8.1. Naime, u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a, a i odredbe čl. 155. st. 1. ZPP- a, sud će na teret protivne stranke dosuditi samo naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka, a s obzirom na to da u smislu gore spomenutih odredbi čl. 283. OZ-a, nakon stupanja na snagu novele Ovršnog zakona iz 2020. godine („Narodne novine“ 131/20), postoji obveza javnog bilježnika da bez zahtjeva ovrhovoditelja stavi potvrdu ovršnosti i pravomoćnosti te primjerak takvog rješenja dostavi ovrhovoditelju, ovaj sud smatra da se isti troškovi ne mogu priznati ovrhovoditelju na teret protivne stranke kao potrebni za vođenje ovog postupka (isto i Županijski sud u Slavonskom Brodu, Gž Ovr-68/2025-2 od 24. ožujka 2025.) 8.2. U prilog ovakvom tumačenju odredbi čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a ide činjenica da je javni bilježnik, prije stupanja na snagu novela Ovršnog zakona iz 2020. godine, bio u obvezi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi staviti tek po zahtjevu ovrhovoditelja, kao i činjenica da je u prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona kao obrazloženje razloga donošenja odredbe članka 16. novele Ovršnog zakona iz 2020. kojim je izmijenjen članak 283. dotadašnjeg OZ-a navedeno sljedeće: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“
8.2.1. Slijedom ovoga, jasno je da je ratio legis bio smanjivanje troškova ovršnog postupka pa bi priznavanjem troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i nakon izmjena odredbi čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a ratio legis, bio neostvaren.
8.3. Dakle, a u skladu s naprijed navedenim, naglašava se da zahtjev za naknadu ovog troška nije odbijen odnosno neprihvaćen iz razloga što ovrhovoditelj nije dokazao da je podneskom doista zatražio izdavanje i dostavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, već zbog toga što bi, i u slučaju da je ovrhovoditelj po odvjetniku kao punomoćniku takav podnesak i podnio, takav trošak bio suvišan odnosno nepotreban jer su javni bilježnik ili sud (čl. 283. st. 6. OZ-a), prema spomenutim odredbama OZ- a, potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužni izdati i dostaviti ovrhovoditelju po službenoj dužnosti. Slijedom toga, ovrhovoditeljev eventualni zahtjev prema javnom bilježniku ili sudu za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ukazuje se suvišnim odnosno nepotrebnim pa trošak koji je nastao u vezi s tim zahtjevom nikako ne smije snositi ovršenik jer je ovrhovoditelj taj trošak sam nepotrebno prouzročio.
9. Za kazati je kako pravno stajalište ovog suda po pitanju pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda zauzetog u revizijskoj odluci Rev-74/2023.
9.1. Naime, Vrhovni sud RH u predmetnoj odluci odlučuje samo o troškovima u postupku izravne naplate, ali ne i o troškovima u postupku izvansudske ovrhe, a koje postupke je potrebno razlikovati. Izvansudska ovrha kod Financijske agencije u smislu čl. 284. st. 1. OZ-a pokreće se na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, o čemu se radi u konkretnom slučaju, dok se izravna naplata pokreće na temelju ostalih sudskih odluka i ovršnih isprava pobrojanih u čl. 209. OZ- a. Stoga, kad se ima u vidu da se temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne pokreće izravna naplata već izvansudska ovrha, pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u potpunosti je logično i utemeljeno. Svako drugačije tumačenje tj. izjednačavanje izvansudske ovrhe i izravne naplate, koje bi za posljedicu imalo primjenu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda i na izvansudsku ovrhu, bilo bi u suprotnosti s ciljem kojeg se htjelo postići izmjenama OZ- a 2020. godine.
10. Slijedom svega navedenoga, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Slavonskom Brodu, 27. srpnja 2026.
Sudac
Mario Meandžija
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. A1 Hrvatska društvo s ograničenom odgovornošću za usluge javnih telekomunikacija, Vrtni put 1, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku PDD
2. PD, [adresa] uz prijedlog
