REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3472/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HEP-ELEKTRA d.o.o. OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupano po direktoru RO, a on po generalnoj punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, bez održavanja rasprave, u skladu s odredbom čl. 461a st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ivane Miloš posl.br. Ovrv-27554/2024, UPP/OS-Ovrv-382/2024 od 20.6.2024.

II. Nalaže se tuženoj ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP-ELEKTRA d.o.o. OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 iznos od 7,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače2026. do isplate u skladu s odredbom čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HEP-ELEKTRA d.o.o. OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, troškove parničnog postupka u iznosu od 200,77 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. srpnja 2026., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. ožujka 2024. javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojem je naveo da mu tužena duguje iznos od 127,85 eura zajedno s kamatama od dospijeća računa do isplate te troškovima postupka u iznosu od 87,50 eura, pa je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-27554/2024, UPP/OS-Ovrv-382/2024 od 20. lipnja 2024.

2. Tužena je pravodobno podnijela prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi u kojem navodi da je podmirila utuženo potraživanje i prije nego je uredno zaprimila obavijest javnog bilježnika iz odredbe čl. 281. Ovršnog zakona. Nadalje, navodi da je 21.5.2024. uplatila sveukupan iznos od 127,85 eur te je o uplati obavijestila tužitelja, pa stoga nije dužna naknaditi ovršne troškove. Također, navodi da nije zaprimila niti jedan račun prije zaprimanja obavijesti, odnosno prijedloga za ovrhu. Predlaže sudu ukinuti rješenje o ovrsi kao i naložiti tužitelju naknadu troškova postupka.

3. Sud je povodom prigovora tuženika rješenjem Povrv-3472/2024-2 od 121. siječnja 2026. (list 49-51 spisa) stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 27554/2024, koje je donio javni bilježnik Ivana Miloš iz Zagreba 20. lipnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 24.2.2026. (list 52-54 spisa) očitovao na prigovor tužene navodeći da je točno da je tužena, nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, podmirila glavnicu u cijelosti uplatom od 21.05.2024., dok je ostao nepodmiren trošak javnog bilježnika i odvjetnika u ukupnom iznosu od 87,50 EUR te zakonskih zateznih kamata u iznosu od 7,40 EUR, koji iznos tužitelj potražuje u daljnjem tijeku postupka. Naime, tužitelj ističe da nije sporno da je upravo ovršenik dao povoda za podnošenje prijedloga za ovrhu budući o dospijeću nije podmirio utuženu tražbinu, pri čemu se, vezano za navode tuženika kako je tužitelj slao račune navodno na pogrešnu adresu i pogrešno naznačeno prezime ovršenika (sada tužene), ističe da je tužitelj slao račune na adresu i prezime koje je imao evidentirano u svojoj evidenciji, odnosno, sukladno Općim uvjetima tužitelja, obveza je tužene obavijestiti tužitelja o eventualnoj promjeni prezimena i / ili adrese za dostavu računa.

4.1. Dalje tužitelj ističe da tužena izbjegava svoje obveze što je jasno razvidno i iz činjenice što je dostava obavijesti i rješenja o ovrsi za tuženu i to više od godinu dana nakon njihovog donošenja i / ili izdavanja – još uvijek u dostavi, dok je s druge strane tužena izjavila prigovor na rješenje o ovrsi koji nije nikada uredno zaprimila. Pri tome se ističe kako nije sporno da je dugovanje tužene prema tužitelju s osnova isporučene, a neplaćene električne energije postojalo u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, obzirom je tužena podmirila utuženo potraživanje s osnova glavnice. Tužitelj još ukazuje i na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom čl. 65.st.1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze. Tužitelj je, a s obzirom na to da je tužena podmirila glavnicu nakon dospijeća, tj. nakon utuženja, djelomično povukao tužbeni zahtjev i to za iznos glavnice 127,85 EUR, međutim ostao je kod zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na podmirenu glavnicu u iznosu od 7,40 EUR (obračun je dostavio u prilogu) i kod zahtjeva za isplatu troška ovršnog postupka u cijelosti s pripadajućim zateznim kamatama, kao i parničnih troškova.

5. Tuženoj je uredno dostavljen podnesak tužitelja 7. svibnja 2026., međutim, na isti se nije očitovala niti je osporila utuženi iznos kamata.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 13 spisa), presliku uplatnice i popratne dokumentacije (list 39-44 spisa) i obračun kamata (list 54 spisa), a drugih dokaza stranke nisu predlagale niti ih je sud izvodio. Ovdje treba navesti i to da je u konkretnoj situaciji, a u skladu s odredbom čl. 461a st. 3. ZPP-a, postupak bio pisan, imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti. Name, ni jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, a niti je sud smatrao potrebnim za provođenje dokaznog postupka održati ročište (čl. 461a ZPP).

7. Tužitelj je podneskom od 24.2.2026. naveo da je tužena utuženu glavnicu platila nakon podnošenja ovršnog prijedloga radi čega je povukao svoj zahtjev za iznos glavnog duga, dok je ustrajao kod naplate kamata na glavnicu plaćenu sa zakašnjenjem, koju je uglavničio i na taj iznos potraživao kamate kao i kod troškova ovršnog postupka od 87,50 € i daljnjih parničnih troškova. Imajući na umu da je tužitelj odustao od potraživanja za glavnicu, to je njegov zahtjev promijenjen, pa je valjalo u skladu s odredbom čl. 456. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) odlučiti kao u izreci pod točkom I. i ukinuti u cijelosti platni nalog, koji je sastavni dio rješenja o ovrsi.

8. Tužitelj je ostao kod zahtjeva za naknadu kamata na plaćenu glavnicu nakon utuženja te kod troškova ovršnog postupka u iznosu od 87,50 €, a tužitelju je trošak u ukupnom iznosu od 87,50 € priznat u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-27554/2024 od 20. lipnja 2024. Trošak se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu s pripadajućim PDV-om, trošak predujma naknade javnog bilježnika sa PDV-om te ostatka naknade.

9. Naime, nedvojbeno je da je tužena namirila glavnicu utuženog potraživanja nakon podnošenja ovršnog prijedloga obzirom da sama tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navodi da je izvršila uplatu 21.5.2024., dakle, nakon utuženja, odnosno, podnošenja ovršnog prijedloga 22. ožujka 2024. Prema tome, tužena je podmirila dugovani iznos nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, a neisplaćene zatezne kamate se osamostaljuju i obračunavaju u apsolutnom iznosu kao glavno potraživanje nakon prestanka glavnog novčanog potraživanja i na temelju odredbe čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) na to potraživanje može se zahtijevati zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (tako i Vrhovni sud RH u odluci Gzz-33/98 od 27. svibnja 1998.)

10. Slijedom navedenog, sud je naložio tuženoj da tužitelju plati uglavničene kamate u iznosu od 7,40 € prema obračunu tužitelja (list 54 spisa) sa zateznim kamatama od dana kad je takav zahtjev podnesen, a to je 24. veljače 2026. do isplate. Tu treba naglasiti da je sud prihvatio predmetni obračun kamata, a tužena mu nije prigovorila, pa je slijedom svega navedenog, naloženo tuženoj platiti utuženi dug na ime dospjele, a neplaćene kamate na glavnicu u ukupnom iznosu od 7,40 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29.st.2.ZOO-a, počevši od 24.2.2026. do isplate te je stoga odlučeno kao u toč. II. izreke.

11. Nadalje, sukladno odredbi čl. 158. st.2. ZPP-a tužena je dužna naknaditi troškove postupka ako je tužba povučena nakon udovoljenja, a u konkretnoj je situaciji tužitelj povukao zahtjev za glavnicu i ostao kod potraživanja za uglavničene kamate u iznosu od 7,40 €. Shodno tome, dakle, plaćanja nakon utuženja, valjalo je tužitelju u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuditi naknadu parničnih troškova. Trošak se odnosi na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa) te obzirom na odredbu toč. 7/9 Tarife prema kojoj tužitelju pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, što prema vrijednosti 1 boda od 2,00 € (Tbr. 54.) čini iznos od 100,00 €, a uz 25 % PDV-a od 25,00 € (Tbr. 46.) i sudsku pristojbu na presudu od 13,27 € čini ukupno dosuđene troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku od 138,27 €, kojem iznosu valja dodati trošak ovršnog postupka od 62,50 €, koji se odnosi na sastav ovršnog prijedloga od 25 bodova što prema vrijednosti 1 boda od 2,00 € (Tbr. 54.) čini iznos od 50,00 €, a uz 25 % PDV-a od 12,50 € (Tbr. 46.), pa ukupno dosuđeni troškovi iznose 200,77 € kao u izreci pod točkom II. presude. U pogledu zatraženih troškova javnobilježničke naknade i ostatka naknade u ukupno iznosu od 25,00 € (za svako po 10,00 € uvećano za PDV) valja istaći da tužitelj nije dostavio dokaz da je navedene troškove doista i platio, odnosno da su isti nastali.

12. U pogledu kamate koja se odnosi na trošak sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, valja istaći da isti nije osnovan. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu). Stoga tužitelju pripada pravo na dosuđene troškove, prema čl. 151.st.3. ZPP-a od presuđenja do isplate prema stopi iz čl. 29. ZOO-a.

Zagreb, 27. srpnja 2026.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se one ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467. st. 1.,3.,4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. pun. tužitelja uz pristojbu na presudu 13,27 €

2. tuženoj po pun.