Poslovni broj: Povrv-67/2025-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AEC PROJEKT d.o.o., Njivice, Primorska cesta 25, OIB: 69568720228, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Demo, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika CS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 18. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i zakonskog zastupnika tužitelja, 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev te se ukida platni nalog sadržan u sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Amire Predovan iz Krka, poslovni broj: Ovrv-1/2021-2 od dana 1. veljače 2021. godine, u kojem se nalaže tuženiku CS iz [adresa], 1860 Aigle, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AEC PROJEKT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Njivice, Primorska cesta kbr. 25, OIB: 69568720228, namiri tražbinu u iznosu od 5.025,61 EUR-a uvećano za iznos zakonske zatezne kamate koja teče od 9.8.2023. godine pa do isplate, pri čemu se zakonske zatezne kamate do 9. kolovoza 2023. godine pa do 23. prosinca 2023. godine određuju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za 3 postotnih poena, a od 23. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

i

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev povučen u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata dospjelih na iznos od 8.593,80 EUR (64.750,00 kn) od 2. kolovoza 2019. do 9. kolovoza 2023. godine i na iznos od 870,99 EUR (6.562,50 kn) od 10. prosinca 2020. do 9. kolovoza 2023. godine te u dijelu koji se odnosi na isplatu dijela glavnice u iznosu od 4.385,19 EUR, te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Amire Predovan iz Krka, poslovni broj: Ovrv-1/2021-2 od 1. veljače 2021. godine.

II Nalaže se tužitelju AEC PROJEKT d.o.o., Njivice, Primorska cesta 25, OIB: 69568720228, isplatiti tuženiku CS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.250,00 EUR na ime naknade troškova postupka, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prijedlogom za ovrhu podnesenim javnom bilježniku 1. veljače 2021. godine, tužitelj kao ovrhovoditelj predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku kao ovršeniku naložiti isplata iznosa od 71.312,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 64.750,00 kn teku od 2. kolovoza 2019. godine, a na iznos od 6.562,50 kn od 10. prosinca 2020. godine, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

1.1. Postupajući po prijedlogu, javni bilježnik Amira Predovan donio je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-1/2021 od 1. veljače 2021. godine, protiv kojega je tuženik kao ovršenik podnio pravodobni prigovor.

1.2. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u cijelosti osporio doneseno rješenje navodeći da je isto utemeljeno na vjerodostojnim ispravama izdanima bez valjane zakonske osnove. Tuženik je osporio i osnov i visinu tražbine uz obrazloženje da tuženik nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu s tužiteljem. Ne postoji nikakva ponuda tužitelja prihvaćena od strane tuženika niti je među njima postojao ugovorni odnos temeljem kojeg bi tužitelj bio ovlašten naplatiti predmetno potraživanje od tuženika. Tuženik stoga predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbije zahtjev za isplatu kao neosnovan.

2. Povodom prigovora ovršenika spis je dostavljen ovome sudu koji je, postupajući po odredbi članka 282. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje: OZ), rješenjem posl. br. Povrv-60/2021 od 8. ožujka 2021. godine stavio izvan snage rješenje o ovrsi te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Po stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi, 7. veljače 2022. godine zaprimljen je podnesak tužitelja kojim je isti u cijelosti ustrajao kod prijedloga za ovrhu, osporavajući sve prigovore tuženika kao neosnovane. Tužitelj je istaknuo da je pregovarao s tuženikom izravno ili putem njegovih punomoćnika BS i SS, a nakon čega da su tuženiku upućene tri ponude koje su sve prihvaćene od strane tuženika. Račun 61/1/1 od 1. kolovoza 2019. godine izdan je po dobivanju potvrde na Glavni projekt od 4. lipnja 2019. godine, u skladu s ponudom br. 18/2018 i ponudom za izradu geodetskog projekta. Račun br. 90/1/1 od 1. prosinca 2020. godine izdan je po izradi snimke izvedenog stanja za potrebe ishođenja rješenja o izvedenom stanju, u skladu s ponudom br. 16/2020. Tužitelj je osporio sve navode tuženika kao neosnovane i predložio donošenje presude kojom će sud usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezivanje tuženika na naknadu ovršnog i parničnog troška.

4. Tuženik je u podnesku od 10. srpnja 2022. godine naveo da je vlasnik kuće u [adresa], u odnosu na koju je htio ishoditi građevinsku dozvolu za izgradnju vanjskih stepenica. U tu je svrhu ovlastio BS da u njegovo ime i za njegov račun pregovara s tužiteljem oko izrade dokumentacije. Postignut je dogovor da će tužitelj izraditi i pribaviti svu potrebnu dokumentaciju vezanu uz ozakonjenje objekta i za pribavljanje građevinske dozvole. Plaćanje nije dogovoreno u ratama niti u fazama kako to predočuje tužitelj, već je dogovorena cijena od 52.500,00 kn, koja je u konačnici s popustom koji je odobrio tužitelj iznosila 47.500,00 kn te je imala biti isplaćena jednokratno po ishođenju građevinske dozvole. U trenutku izdavanja računa i podnošenja prijedloga za ovrhu građevinska dozvola još nije bila izdana shodno čemu nije dospjela ni obveza tuženika na isplatu dogovorene cijene.

5. Na ročištu održanom 12. srpnja 2022. godine raspravnim je rješenjem određen zastoj postupka na rok od 60 dana radi pokušaja mirnog rješenja spora.

6. Tuženik je podneskom od 18. kolovoza 2023. godine izvijestio sud da je 15. svibnja 2023. godine izdana građevinska dozvola za rekonstrukciju njegova objekta radi izgradnje vanjskog stepeništa te je ista postala pravomoćna u srpnju iste godine, a nakon čega je tuženik isplatio tužitelju iznos od 6.304,33 EUR, sukladno dogovorenoj cijeni za pribavu građevinske dozvole u iznosu od 47.500,00 kn.

7. Tužitelj je u podnesku od 7. listopada 2024. godine osporio navode tuženika o navodno dogovorenoj cijeni u jednokratnom iznosu od 47.500,00 kn, ali je učinio nespornim da je tuženik 9. kolovoza 2023. godine isplatio tužitelju iznos od 6.304,33 EUR te je podneskom od 11. prosinca 2025. godine preciziran tužbeni zahtjev u odnosu na iznos nepodmirenog potraživanja čija se naplata i dalje potražuje. Iz podneska od 11. prosinca 2025. godine i dostavljenog obračuna kamata na listu 88 spisa proizlazi da je tužitelj uplatom od 6.304,33 EUR zatvorio potraživanje s osnova zakonskih zateznih kamata na utužene iznose, i to na iznos od 8.593,80 EUR (64.750,00 kn) tekućih od 2. kolovoza 2019. do 9. kolovoza 2023. godine, a na iznos od 870,99 EUR (6.562,50 kn) od 10. prosinca 2020. do 9. kolovoza 2023. godine te u dijelu glavnice u iznosu od 4.385,19 EUR. Tužitelj je stoga ustrajao kod prijedloga da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovr-1/2024 održi na snazi za iznos od 5.025,61 EUR, uvećano za iznos zatezne kamate tekuće od 9. kolovoza 2023., godine, budući su kamate dospjele do toga dana podmirene, kako je to pojašnjeno.

7.1. Uređenje tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 11. prosinca 2025. godine zapravo predstavlja djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva kojem se tuženik nije protivio pa je odlučeno kao u toč. I. rješenja.

8. Na pripremnom ročištu održanom 19. ožujka 2022. godine prihvaćeni su dokazni prijedlozi stranaka te su na ročištu za glavnu raspravu 18. lipnja 2026. godine saslušani svjedok BS i zakonski zastupnik tužitelja PS. Na istom su ročištu punomoćnici stranaka odustali od prijedloga da se saslušaju svi ostali predloženi svjedoci, dok je odluka o saslušanju tuženika, koji već nije pristupio na dva ročišta, prepuštena sudu. S obzirom na odustanak od dokaznih prijedloga, sud je nakon saslušanja svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja izvršio uvid u spisu priležeće isprave te je odlučio da je predmet sazrio za donošenje odluke i da se daljnji dokazi neće provoditi te je zaključena glavna rasprava.

9. Sud je brižljivo i savjesno, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

10. Predmet tužbenog zahtjeva je potraživanje tužitelja prema tuženiku temeljem:

- računa 61/1/1 od 1. kolovoza 2019. (list 12 spisa) na iznos od 64.750,00 kn, od čega se iznos od 42.000,00 kn odnosi na izradu glavnog projekata (glavni projekt za rekonstrukciju postojeće građevine, arhitektonski projekt, građevinski projekt konstrukcije, elektrotehnički projekt, projekt vodovoda i kanalizacije), a iznos od 9.800,00 kn na izradu geodetskog projekta, sve uvećano za PDV,

- računa 90/1/1 od 1. prosinca 2020. (list 13 spisa) na iznos od 5.250,00 kn uvećan za PDV, na ime izrade snimke izvedenog stanja prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

11. Računi su izdani temeljem ponude br. 19/2018 od 4. travnja 2018. godine (list 26-27 spisa) i ponude br. 16/2020 od 7. travnja 2020. (list 29 spisa).

11.1. Ponudom 19/2018 obuhvaćena je izrada projektne dokumentacije – glavnog projekta za rekonstrukciju, što uključuje izradu idejnog rješenja, glavnog projekta i troškovnika projektiranih radova. Cijena je prema ponudi iznosila ukupno 45.000,00 kn uvećano za PDV, pri čemu je u ponudi preciziran način plaćanja – 7.000,00 kn + PDV po uvođenju u posao, 5.000,00 kn + PDV po izradi idejnog rješenja, 15.000,00 + PDV po dobivanju prethodnih uvjeta, 15.000,00 + PDV po dobivanju potvrda na glavni projekt i 3.000,00 kn + PDV po predaji troškovnika radova. Prema toč. 5. ponude, rok za izradu idejnog rješenja bio je 21 dan od potpisa ugovora i uplate avansa. Računom 61/1/1, koji se poziva na opisanu ponudu br. 19/2018, obuhvaćena je i cijena izrade geodetskog projekta koji nije sadržan niti u jednoj ponudi tužitelja tuženiku, već samo u ponudi koju je GEO-LINE d.o.o. izdao tužitelju (list 28 spisa).

11.2. Ponuda br. 16/2020 odnosi se na izradu snimke izvedenog stanja za cijenu od 5.250,00 kn uvećano za PDV, za izradu koje snimke je predviđen rok od 8 dana od avansne uplate cjelokupnog iznosa cijene iz ponude i podmirenja dugovanja po računu 61/1/1.

12. U ponudi br. 19/2018 pod toč. 6. navedeno je da vrijedi 30 dana, dok je u ponudi br. 16/2020 pod toč. 6. navedeno da vrijedi 15 dana. Tužitelj nije dostavio pisanu ispravu o prihvatu navedenih ponuda od strane tuženika niti pisani ugovor o djelu koji bi se eventualno pozivao na navedene ponude, a niti je na bilo koji drugi način (npr. iskazima svjedoka, pisanom korespodencijom i sl.) dokazao da su te ponude zaista dostavljene tuženiku ili BS i da bi iste bile prihvaćene od strane tuženika. Tužitelj je dostavio samo punomoć kojom ga je tuženik 16. travnja 2018. godine opunomoćio za zastupanje kod nadležnih tijela za ishođenje potrebne dokumentacije za izradu projektne dokumentacije za rekonstrukciju i dogradnju kuće za odmor u [adresa], sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], ali iz iste nije razvidan prihvat predmetnih ponuda.

13. Tuženik je predložio saslušanje svjedoka BS koji da je u njegovo ime pregovarao s tužiteljem oko obavljanja poslova vezanih uz pribavu građevinske dozvole. Da je tome tako proizlazi i iz e-mail korespodencije (list 31-34 spisa) kojom je tuženik uputio BS da kontaktira tužitelja vezano uz podmirenje duga, budući da je upravo on pregovarao s tužiteljem. Isto tako, tuženik je u e-mailu od 27. prosinca 2020. godine uputio tužitelja da se za sva pitanja obrati njegovom punomoćniku BS koji "ima sva ovlaštenja da postupa u ovom postupku vezano za nekretninu u RH, [adresa]". Iako je u tom istom e-mailu i pismu od 19. kolovoza 2020. godine tuženik priznao da je primio račun br. 61/1/1, tuženik je već tada istaknuo da nikada nije primio ponudu na koju se taj račun poziva, a kako je to tvrdio i tijekom ovog postupka.

14. Svjedok BS (list 95 spisa) je potvrdio navode tuženika da je upravo on pregovarao s tužiteljem o pribavi građevinske dozvole za rekonstrukciju kuće, odnosno izgradnju vanjskih stepenica na kući tuženika u [adresa]. Svjedok da je pregovarao osobno sa zakonskim zastupnikom tužitelja PS te je postignut dogovor da će tužitelj obaviti sve radnje potrebne za ishođenje građevinske dozvole za ukupnu cijenu od 47.500,00 kn. Dakle, cijena za pribavu građevinske dozvole, što je uključivalo obavljanje svih radnji potrebnih za ishođenje iste, prema dogovoru svjedoka i zz tužitelja iznosila je 47.500,00 kn. O tome nije sastavljena nikakva pisana isprava – niti je izdana ponuda niti je zaključen ugovor. Svjedok nikada nije vidio ni primio ponude temeljem kojih su izdani utuženi računi, a niti je ikada primio kakav račun za tuženika. Ne zna jesu li zakonski zastupnik tužitelja i tuženik osobno komunicirali o uvjetima obavljanja naručenog posla. Svjedok je izvijestio tuženika o postignutom dogovoru o cijeni za cjelokupan rad tužitelja, a koja je iznosila 47.500,00 kn i nikada nije obaviješten da je došlo do kakvog povećanja cijene uslijed naknadnih troškova.

15. Zakonski zastupnik tužitelja je iskazao (list 96-97 spisa) da je svjedok BS 2018. godine došao u ured tužitelja i tražio ponudu za izradu projekta za kuću tuženika. U odnosu na činjenicu kome je i kada predao ponudu na listu 26 spisa, iskaz zz tužitelja je bio oprečan – zz tužitelja je najprije iskazao da je tuženik osobno došao u ured tužitelja i potpisao punomoć kojom prilikom mu je predana ponuda, dok se kasnije ispravio da je navedenu ponudu predao svjedoku BS prilikom njihova sastanka u uredu, a nakon čega da je e-mailom zaprimio punomoć od tuženika. Međutim, ne postoji pisani dokaz da je ponuda na listu 26 predana bilo tuženiku bilo svjedoku BS. Nakon toga tužitelj da je započeo s radom, a geodetski dio je odradilo društvo GEO-LINE d.o.o. po ponudi na listu 28 spisa koji iznos je platio tužitelj pa je upravo po zahtjevu tuženika taj iznos unesen u račun na listu 12 spisa kojim je obuhvaćena izrada projektne dokumentacije. Račun br. 61/1/1 predan je tuženiku na ruke. Tijekom 2019. godine zz tužitelja je kontaktiran od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša da građevinska dozvola ne može biti izdana do okončanja postupka legalizacije. U tu je svrhu tužitelj trebao sačiniti snimku izvedenog stanja, za što je tuženiku izdana ponuda na listu 29 spisa. ZZ tužitelja misli da je tu ponudu tuženiku poslao e-mailom, ali nije siguran. Tuženik nije izvršio nijednu uplatu po ponudama. Nema pisanih potvrda da je tuženik primio ponude ni utužene račune niti je zaključen pisani ugovor o djelu. U trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu još uvijek nije bila izdana građevinska dozvola, ali je ista izdana tijekom trajanja ovog postupka, nakon čega je tuženik platio dio utuženog iznosa, ali zz tužitelja ne zna točno o kojem je iznosu riječ. U odnosu na nadopunu dokumentacije za izdavanje građevinske dozvole, a što je trebalo učiniti nakon ishodovanja rješenja o izvedenim stanju, zz tužitelja je iskazao da tužitelj nije bio u mogućnosti dopuniti isprave jer je u Uredu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša rečeno da mu je opozvana punomoć. Nakon toga tužitelj nije ni htio dopuniti dokumentaciju za izdavanje građevinske dozvole dok mu tuženik ne plati utužene račune.

16. Iako je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik osporio da bi bio u ikakvom poslovnom odnosu s tužiteljem, tijekom postupka je potvrdio da su između njegova punomoćnika BS i tužitelja vođeni pregovori vezani uz ishođenje građevinske dozvole za rekonstrukciju kuće tuženika u [adresa]. Nesporno je da je tijekom trajanja ovog postupka 15. svibnja 2023. godine izdana građevinska dozvola za rekonstrukciju kuće tuženika, Klasa: UP/I-361-03/19-06/128, Urbroj: 2170-03- 04/6-23-10 te da je ista postala pravomoćna u srpnju 2023. godine. Nesporno je i da je nakon izdavanja građevinske dozvole 9. kolovoza 2023. godine tuženik isplatio tužitelju iznos od 6.304,33 EUR, što odgovara protuvrijednosti od 47.500,00 kn.

16.1. Sporno je tko je i u čije ime pregovarao te je sporan sadržaj ugovora o djelu, odnosno jesu li tuženiku dostavljene ponude temeljem kojih su izdani računi na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje i je li ih tuženik prihvatio.

17. Pravni posao među strankama predstavlja ugovor o djelu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) kojim se izvođač, ovdje tužitelj, obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj, ovdje tuženik, se obvezuje platiti mu za to naknadu. Za oblik tog ugovora nije zakonom propisana pisana forma pa je isti valjan i kada je zaključen u usmenom obliku.

18. Međutim, u nedostatku pisanog ugovora, a s obzirom na sporan sadržaj ugovora, teret dokazivanja sadržaja zaključenog ugovora leži na tužitelju. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

19. Tužitelj je dostavio ponude na kojima se temelje izdani računi, ali nije dokazao da su te ponude ikada dostavljene tuženiku ili BS, što je posebno od značaja za ponudu br. 16/2020 za koju je zz tužitelja iskazao da "misli da je tuženiku dostavljena putem e-maila". Da je ponuda zaista tuženiku dostavljena putem e-maila, tužitelj je to vrlo jednostavno mogao dokazati dostavom e-mail korespodencije, što nije učinjeno tijekom cijelog trajanja postupka.

19.1. Nadalje, u objema su ponudama navedeni rokovi za prihvat istih – u ponudi br. 19/2018 rok od 30 dana, a u ponudi br. 16/2020 rok od 15 dana. Prema čl. 258. ZOO-a ponuda u kojoj je određen rok za njezin prihvat obvezuje ponuditelja do isteka toga roka, pri čemu ako je ponuditelj u pismu ili brzojavu odredio rok za prihvat, smatrat će se da je taj rok počeo teći od nadnevka naznačenog u pismu. Tako je rok za prihvat ponude br. 19/2018 počeo teći 4. travnja 2018. te je istekao protekom 30 dana, a rok za prihvat ponude br. 16/2020 je počeo teći 7. travnja 2020. godine i istekao je protekom 15 dana.

20. Prema čl. 262. ZOO-a ponuda je prihvaćena kad ponuditelj, ovdje tužitelj, primi izjavu ponuđenika, ovdje tuženika, da prihvaća ponudu, a ponuda se smatra prihvaćenom i kada ponuđenik plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu.

20.1. Tužitelj na okolnost dostave i prihvata ponuda, bilo u rokovima iz ponuda, bilo izvan tih rokova, nije predložio niti jedan dokaz osim saslušanja zz tužitelja. Sud stoga, u okolnostima nedostavljanja bilo kakvog pisanog traga o dostavi ponuda tuženiku ili BS, kao i dokaza o prihvatu istih od strane tuženika, a cijeneći činjenicu da je iskaz zz tužitelja suprotan iskazu svjedoka BS, ne može uzeti kao dokazane navode tužitelja da je tuženik prihvatio ponude temeljem kojih su izdani utuženi računi. Svjedok BS, čiji je iskaz sud prihvatio, izrijekom je osporio da bi mu bila predana ponuda br. 19/2018 za koju je zz tužitelja iskazao da ju je predao svjedoku prilikom njihova sastanka u uredu tužitelja, dok je tuženik u pisanoj korespondenciji s tužiteljem, koju je dostavio sam tužitelj, osporio da bi ikada primio ponudu temeljem koje je izdan račun 61/1/1 (ponuda 19/2018).

21. Sud ne može prihvatiti navode tužitelja da bi ugovor o djelu između stranaka bio zaključen prihvatom navedenih ponuda, osim iz već gore navedenih razloga, također i uslijed činjenice da je čak i postupanje samog tužitelja bilo suprotno uvjetima iz ponuda. Objema je ponudama bilo predviđeno avansno plaćanje te su rokovi za izradu dokumentacije iz obje ponude vezani uz uplatu avansa, a u ponudi br. 19/2018 čak i uz potpis ugovora. Suprotno uvjetima iz ponuda, između stranaka nikada nije potpisan pisani ugovor o djelu niti je tuženik izvršio bilo kakvu uplatu po ponudama, što je potvrdio i zz tužitelja u svojem iskazu. Tužitelj nije postupao po ponudi br. 19/2018 koja osim uplate avansa predviđa i daljnje plaćanje po fazama, odnosno po izradi pojedine dokumentacije. Tužitelj nije izdavao račune na način kako je to predviđeno toč. 4. ponude, već je za sve navedene radnje izdao samo jedan račun br. 61/1/1. I ponuda 16/2020 je predviđala avansnu uplatu cjelokupnog iznosa za izradu snimke izvedenog stanja, kao i prethodno podmirivanje računa br. 61/1/1. Iako tuženik nije izvršio nijednu uplatu na način i u rokovima predviđenima ponudama, tužitelj je započeo s obavljanjem posla iz čega proizlazi da ni sam tužitelj nije postupao u skladu s ponudama za koje tvrdi da su prihvaćene od strane tuženika. Da su dostavljene ponude zaista prihvaćene od strane tuženika, odnosno da je ugovor o djelu među strankama zaključen prihvatom navedenih ponuda, za očekivati je da bi tužitelj postupao u skladu s uvjetima ponude, upravo kako to u ovom postupku zahtijeva od tuženika.

22. Sud stoga na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi postojanje duga tuženika prema tužitelju u utuženoj visini jer tužitelj nije dokazao da je usmeni ugovor o djelu između stranaka zaključen prihvatom ponuda temeljem kojih su izdani utuženi računi, a tužitelj osim saslušanja zz tužitelja nije predložio nijedan drugi adekvatni dokaz o prihvatu ponuda. S druge strane, tuženik je tijekom postupka, i to odmah po izdavanju građevinske dozvole za rekonstrukciju njegovog objekta u [adresa], izvršio uplatu od 6.304,33 EUR, u kojem iznosu je prema njegovim tvrdnjama dogovorena ukupna cijena za sve radove koji su prethodili ishođenju građevinske dozvole, što prema ocjeni ovoga suda upućuje na volju i savjesnost tuženika u ispunjenju njegove obveze.

23. Slijedom svega navedenog, ocjenom izvedenih dokaza i primjenom pravila o teretu dokazivanja, odlučeno je kao u izreci presude.

24. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, sud je primijenio odredbu čl. 158. st. 1. ZPP-a smatrajući da nema mjesta primjeni iznimke iz čl. 158. st. 2. ZPP-a jer je tuženik izvršio uplatu iznosa glede kojeg je tužba povučena odmah po pribavi građevinske dozvole, kako je i tvrdio da je dogovoreno.

24.1. Tuženiku je priznata nagrada za sastav podnesaka od 10. srpnja 2022. i 17. kolovoza 2023. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8. u vezi s Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine br. 138/23, dalje. Tarifa) te nagrada za pristup ročištima 12. srpnja 2022., 2. prosinca 2025. i 19. ožujka 2026., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9. Tarife). Dakle, tuženiku je priznata nagrada u visini 500 bodova što prema vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 1.000,00 EUR, uvećano za PDV ukupno 1.250,00 EUR.

24.2. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu jer je obveznik plaćanja iste tužitelj, a nije mu dosuđen ni trošak pristupa na ročište održano 18. lipnja 2026. godine jer nije zatražen, a sud o troškovima odlučuje isključivo na određen zahtjev stranke.

U Krku, 27. srpnja 2026.

Sutkinja:

Katja Bajčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.