Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-172/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Syndre d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 43, OIB: 76630324137, (ranije: Posojilnica banka eGen, Republika Austrija, Klagenfurt, Paulitschgasse 5-7, OIB: 24250429800), protiv I. ovršenice DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. ovršenika ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Filipu Liscu, odvjetniku iz Opatije, Stubište Lipovica 3, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-1210/2022-53 od 12. studenog 2025., dana 27. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovna žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-1210/2022-53 od 12. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem usvojen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe poslovni broj Ovr-1210/2022 te se prekida i zastaje s postupkom ovrhe do pravomoćnog okončanja postupka pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1923/2024.
2. Citirano rješenje žalbom pobija ovrhovoditelj iz žalbenih razloga iz čl. 353. stavak 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), a u svezi s člankom 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17., 131/20 - dalje u tekstu: OZ) te predlaže pobijano rješenje preinačiti.
3. Žalba je neosnovana.
4. Nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire ovrhovoditelj budući da dano obrazloženje sadrži valjane i dostatne razlog o svim odlučnim činjenicama iz čl. 65 OZ-a, temeljem koje je prvostupanjski sud donio pobijanu odluku.
5. Također nije počinjena niti jedna druga apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. St. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Naime iz danog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud temeljem stanja spisa utvrdio da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1210/2022 od 20. srpnja 2023. određena ovrha na nekretnini ovršenika, a temeljem ovršne isprave.
- da su ovršenici su podnijeli prijedlog za odgodu ovrhe podneskom od 7. siječnja 2025. (list 213-217 spisa) te potom od 29. svibnja 2025. (list 285-286 spisa) navodeći da je pred ovim sudom u tijeku postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji se vodi pod posl.br. P-1923/2024, na koje je pokretanje postupka ovršenik bio upućen zaključkom suda od 15. studenog 2024. (list 186 spisa).
- da je uz prijedlog za odgodom ovršenik je dostavio primjerak tužbe koju su ovršenici kao tužitelji pokrenuli protiv ovrhovoditelja kao tuženika postupak pred ovim sudom radi proglašenja nedopuštenom ovrhe poslovni broj Ovr-1210/2022.
- da u izdanom rješenju Općinskog suda Rijeka pod br. Ovr-1210/2022 od 20. srpnja 2023. stoji formulacija sada tuženika kojom potražuje „ugovornu zateznu kamatu“ na iznose koji obračun takve kamate nije zakonski dopustiv,
- da ovršenici navode da restitucija u slučaju uspjeha u parnici ne bi bila moguća. U slučaju da ovršenici uspiju u parničnom postupku radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, ovršenici ne bi mogli isticati zahtjev prema kupcu nekretnine koji je stekao pravo vlasništva.
7. Stoga prvostupanjski sud u bitnom zaključuje kako su ovršenici su poduzeli radnju iz članka 65 stavak 1 točka 5 OZ-a odnosno podnijeli su tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom a da u konkretnom slučaju treba primijeniti pravo Europske unije, Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te uzeti u obzir sadržaj presude Suda Europske unije poslovni broj C- 407/2018 od 26. lipnja 2019. u kojoj se Europski sud poziva na navedenu Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u svojoj odluci navodi da nepoštene uvjete u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da se protivi nacionalnom propisu poput onoga iz glavnog postupka na temelju kojega nacionalni sud, koji je odlučuje o prijedlogu za ovrhu temeljem Ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.
8. U odnosu na ocjenu da li bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu da je potrebno imati u vidu utvrđenja Suda Europske unije u presudama poslovni broj C-537/12, C-116/13, C-200/13 u kojima se ističe da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku u kojoj se eventualno utvrđuje ništetnost odredbe s obzirom na njenu nepoštenost. U tim uvjetima, čak i kada bi ta odluka o meritumu bila donesena u korist potrošača, on bi time ostvarivao samo zaštitu "a posteriori" u vidu novčane naknade štete, pa bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna, tim više ako bi se pljenidba nekretnine odnosila na stan potrošača i njegove obitelji koji bi tada bio konačno izgubljen. Takva zaštita stoga da ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine sa korištenjem nepoštene odredbe, suprotne cilju iz članka 7. stavak 1. Direktive 93/13 EEZ. Potrebno je pozvati se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4507/2020, U-III- 4508/2020. od 8. lipnja 2021.
9. Obzirom na to, a primjenom ranije citirane Direktive EEZ te u vezi s njom donesene presude Suda Europske unije poslovni broj C-407/18, a kako se u ovom ovršnom postupku ovrha određuje i provodi na temelju ovršne isprave koja proizlazi iz potrošačkog ugovora, te su ostvarene pretpostavke za odgodom ovrhe predviđene člankom 65 stavak 1 OZ-a, radi čega je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje Takav zaključak je pravilan.
10. Neosnovano ovrhovoditelj u žalbi upire na primjenu odredbe čl. 77. st. 1. OZ kojom je propisano da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. OZ te na druge odredbe ovoga zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe čl. 4. st. 4., 5. i 6. ovoga Zakona, budući da u konkretnom slučaju ovršenici nisu podnije prigovor kojim bi osporavali ovrhovoditelju pravo da provede ovrhu na predmetnoj nekretnini niti upućuju na primjenu odredaba čl. 80 b. st. 2. i 3. OZ već je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odlučio o odgodi ovrhe tvrdeći da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu a s pozicije zaštite potrošača o čemu je prvostupanjski sud dao valjane i dostatne razloge za primjenu odredbe čl. 65. OZ-a.
11. Iz navedenih razloga pobijano rješenje je potvrđeno temeljem čl. 380. toč. 2. OZ- a kao u izreci.
U Zagrebu 27. srpnja 2026.
Sudac:
Lidija Bošnjaković
