REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3166/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u pravnoj stvari tužitelja (predlagatelja osiguranja) 1. VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželica 57, protiv tuženika (protivnika osiguranja) 1. HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. VPT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi osiguranja nenovčane tražbine, odlučujući o žalbi tužitelja (predlagatelja osiguranja) protiv rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-53/2026-5 od 15. srpnja 2026., 27. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-53/2026-5 od 15. srpnja 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-53/2026-5 od 15. srpnja 2026. odbijen je zahtjev za određivanje privremene radi osiguranja nenovčane tražbine kojom se tuženicima zabranjuje: 1. Prijenos i opterećenje osnivačkih uloga u ustanovi LJEKARNA JASNA NEZIRI, OIB: 56416438585, [adresa], odnosno svako drugo raspolaganje njihovim ulozima (točka I. izreke), 2. Donošenje odluke o isplati dobiti ustanove LJEKARNA JASNA NEZIRI (točka II. izreke); 3. Donošenje odluke o imenovanju ravnatelja ustanove LJEKARNA JASNA NEZIRI, (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev da se upiše zabilježba privremene mjere u sudskom registru Trgovačkog suda u Bjelovaru (točka IV. izreke).
2. U obrazloženju rješenja sud je naveo da su tužitelji podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o prijenosu osnivačkih uloga u ustanovi LJEKARNA JASNA NEZIRI, [adresa], MBS: 010019026, OIB: 56416438585, sklopljenog 17. listopada 2023. u obliku javnobilježničkog akta Javnog bilježnika Marka Bilandžije u [adresa], poslovni broj OU-191/2023, odnosno tužbu radi poništenja navedenog ugovora ako sud ne prihvati zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora. Tužitelji su podnijeli i prijedlog za izdavanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. Sud je utvrdio da su tužitelji učinili vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine, ali nisu učinili vjerojatnim opasnost da bi bez mjere osiguranja tuženici spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine tužitelja osobito time što bi promijenili postojeće stanje stvari. Budući da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za određivanje mjere osiguranja sud je na temelju odredbe članka 346. Ovršnoga zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - u nastavku: OZ) donio pobijano rješenje.
3. Protiv rješenja tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a. U bitnome su istaknuli da je sud pravilno utvrdio da su tužitelji učinili vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine. Međutim, sud je pogrešno zaključio da nije ostvarena druga kumulativna pretpostavke za određivanje mjere osiguranja iz odredbe članka 346. stavka 1. točaka 1. i 2. OZ-a. Odlučujući o zahtjevu za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine primjenjuje se i odredba članka 344. stavaka 2. i 3. OZ-a u skladu s odredbom članka 346. stavka 2. OZ-a. Žalitelji smatraju da nisu dužni dokazivati opasnost za ostvarenje tražbine ako bi tuženici predloženom mjerom osiguranja trpjeli samo neznatnu štetu. Štoviše, žalitelji smatraju da tuženici ne bi trpjeli nikakvu štetu mjerom osiguranja pa smatraju da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava. Budući da sud o promjeni odredbe članka 344. stavka 2. OZ-a nije ništa naveo u obrazloženju rješenja počinjena je i bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Žalitelji su predložili da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijano rješenje i odredi predloženu mjeru osiguranja ili da rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 22.921,87 EUR.
4. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.
5. Žalba tužitelja je osnovana.
6. Pobijano rješenje drugostupanjski sud ispitao je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je utvrdio da rješenje nije zakonito i pravilno.
7. Sud je pobijano rješenje donio na temelju prijedloga za osiguranje i isprava priloženih uz prijedlog bez održavanja ročišta u skladu s odredbom članka 7. stavaka 1. i 2. OZ-a. Određivanje mjere osiguranja moguće je i bez održavanja ročišta i prije dostave prijedloga protivniku osiguranja. Sud u svakom konkretnom slučaju mora procijeniti što je svrsishodno za odlučivanje.
8. Odredba članka 341. stavka 2. OZ-a određuje što prijedlog za određivanje mjere osiguranja mora sadržavati, pa među inim, i zahtjev u kojemu će točno biti označena tražbina čije se osiguranje traži. Odredbom članka 2. točke 1. OZ -a određen je pojam tražbine - „Izraz „tražbina“ označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje“. Tužitelji su u prijedlogu naveli da su podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o prijenosu osnivačkih udjela, odnosno tužbu radi poništenja tog ugovora. U prijedlogu nema ni riječi koju tražbinu tužitelji žele osigurati predloženom mjerom osiguranja, odnosno izostalo je jasno određivanje o kojoj nenovčanoj tražbini je riječ.
9. U izreci pobijanog rješenja sud je naveo „Odbija se kao neosnovan prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere“, ali sud nije naveo radi koje je nenovčane tražbine predložena mjera osiguranja. Stoga nije jasno kako je sud mogao u točki 7. obrazloženja odluke navesti: „Radi se o nenovčanom potraživanju tužitelja, čije postojanje su, po ocjeni suda, predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim.“ Dakle, sud uopće nije naveo o kojoj je nenovčanoj tražbini riječ ali je ipak zaključio da su tužitelji učinili vjerojatnim postojanje tako „neodređene“ tražbine.
10. U konkretnom slučaju prijedlog nije bio potpun i podoban za odlučivanje jer ne sadrži jasno određenu nenovčanu tražbinu koja se želi osigurati mjerom osiguranja. Sud je trebao pozvati tužitelje da dopune prijedlog u skladu s uputom, odnosno da jasno odrede nenovčanu tražbinu koju žele osigurati mjerom osiguranja u skladu s odredbom članka 109. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 341. stavka 2. OZ-a.
11. Prema odredbi članka 346. OZ-a prva pretpostavka za određivanje privremene mjere je da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja. U obrazloženju pobijanog rješenja navedeno je da su tužitelji podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o prijenosu osnivačkih uloga. Međutim, samo pozivanje na podnošenje ili pokretanje određenog postupka nije dovoljno za zaključak da je ostvarena prva pretpostavka za određivanje privremene mjere, odnosno da su tužitelji učinili vjerojatnim svoju tražbinu. Kako sud nije naveo o kojoj nenovčanoj tražbini je riječ niti je obrazložio na koji su način tužitelji učinili vjerojatnom svoju tražbinu, rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama čime je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
12. Nadalje, tužiteljica VP bila je jedini član ustanove LJEKARNA JASNA NEZIRI i ona je sklopila ugovor o prijenosu osnivačkih udjela. Međutim, nije jasno je li EP (drugotužitelj) ovlašten zahtijevati određivanje mjere osiguranja jer nije bio ugovorna strana ugovora za kojeg se traži utvrđenje ništetnosti.
13. Žalitelji su osnovano naveli da sud nije primijenio odredbu članka 344. stavka 2. OZ-a, ali to ne znači da nakon što tužitelji jasno odrede nenovčanu tražbinu radi čijeg osiguranja predlažu određivanje privremene mjere, sud nije dužan utvrđivati da li predloženom mjerom tuženicima nastaje šteta i je li riječ o neznatnoj šteti. Osobito ako se ima u vidu da se predloženom mjerom znatno ograničavaju članska prava članova ustanove kao što je zabrana donošenja odluke o isplati dobiti ustanove ili zabrana donošenja odluke o imenovanju ravnatelja ustanove.
14. Zbog svih navedenih razloga valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a žalbu tužitelja uvažiti te pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
15. O tužiteljevim troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci u skladu s odredbom članka 166. stavka 3. ZPP-a.
16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba postupka koja je navedena u ovom rješenju tako što će prije svega pozvati tužitelje da dopune prijedlog za osiguranje određivanjem nenovčane tražbine da bi se po prijedlogu moglo postupiti, pa ovisno o postupanju tužitelja sud će provesti postupak i donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku koju će na jasan i potpun način obrazložiti.
Zagreb, 27. srpnja 2026.
Sudac
Željko Šimić
