REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1104/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženih 1. FH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. EHH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. FHH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6910/2024-61 od 23. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane a u preostalom dijelu prihvaćanjem kao osnovane žalbe tuženika FH, EHH i FHH, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6910/2024-61 od 23. travnja 2026. se:
- potvrđuje u odnosu na točku I., II. i V. izreke;
- potvrđuje u dijelu točke III. izreke kojom je prvo, drugo i treće tuženicima naloženo da tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 2.704,63 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana ;
- preinačuje u preostalom dijelu točke III. izreke, na način da se zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade troškove postupaka, odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:
„I. Izjava o odricanju od nasljedstva iza pok. SH, a koju je 1. tuženik FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], dao u ostavinskom postupku iza ostaviteljice SH, vođenim pred javnim bilježnikom Matom Jurošem, Imotski, pod posl. br. O- 773/2020, UPP/OS-191/2020, i to u odnosu na nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/414720+480/414720 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/414720+480/414720 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/207360+480/207360 dijela, čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 160/2880+20/2880 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 160/2880+20/2880 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 35840/967680+4480/967680 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 65280/7050240+8160/7050240 dijela, nekretnine pučkog naziva „Baćetuše“ označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1521 čm i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 4848 čm, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 72/720 dijela temeljem nagodbe s Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu, Stalnom službom u Makarskoj, broj N-DO-5105/2016 od 28. veljače 2019., nekretnine koje je ostaviteljica u 1/9 dijela naslijedila iza smrti oca ŠH pok. E prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-206/82, nekretnine koje je ostaviteljica u 4/32 dijela naslijedila iza smrti svoje majke KH. ŠH temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-96/98 te tražbine prema HZMO-u s osnove neisplaćene mirovine u iznosu 389,39 EUR te iznosa novčanih sredstava na računu broj (IBAN): [broj bankovnog računa], otvoren kod OTP banke d.d., Split, u iznosu 27.437,19 EUR, gubi pravni učinak prema tužitelju EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je isto potrebito za namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku FH prema presudi Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/10 od 28. prosinca 2010. i to u iznosu 130.000,00 EUR sa zateznim kamatama, po stopi koju banke u mjestu ispunjenja isplaćuju na devizne štedne uloge po viđenju u EUR-ima, tekućim od 27. ožujka 2007. do isplate i u iznosu 30.042,75 HRK sa zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2011. do isplate, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Dužne su 2. tuženica EHH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženica FHH, OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti da tužitelj EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], svoju tražbinu prema 1. tuženiku FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve prema presudi Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/10 od 28. prosinca 2010., kako je navedeno pod toč. I. ove presude, namiri iz vrijednosti pokretnina i nekretnina zatečenih iza pok. SH i to prodajom nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/414720+480/414720 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/414720+480/414720 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/207360+480/207360 dijela, čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 160/2880+20/2880 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 160/2880+20/2880 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 35840/967680+4480/967680 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 65280/7050240+8160/7050240 dijela, nekretnine pučkog naziva „Baćetuše“ označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1521 čm i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 4848 čm, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 72/720 dijela temeljem nagodbe s Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu, Stalnom službom u Makarskoj, broj N-DO-5105/2016 od 28. veljače 2019., nekretnine koje je ostaviteljica u 1/9 dijela naslijedila iza smrti oca ŠH pok. E prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-206/82, i nekretnine koje je ostaviteljica u 4/32 dijela naslijedila iza smrti svoje majke KH. ŠH temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-96/98, te pljenidbom tražbina prema HZMO-u s osnove neisplaćene mirovine u iznosu od 389,39 EUR, te pljenidbom iznosa novčanih sredstava na računu broj (IBAN): [broj bankovnog računa], otvoren kod OTP banke d.d., Split, u iznosu 27.437,19 EUR, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se 1., 2. i 3. tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.704,63 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odnosu na točku I., II., III. i V. izreke, pobijaju tuženici zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osobito iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je u dijelovima nerazumljiva i proturječna razlozima presude, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu članka 355. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava u smislu članka 356. Zakona o parničnom postupku i to odredaba članka 66., 67., 69., 70. i 71. Zakona o obveznim odnosima te članka 129., 130., 133. i 137. Zakona o nasljeđivanju te pogrešne odluke o troškovima postupka, osobito u dijelu u kojem je žaliteljima naložena solidarna naknada troškova. Navodi da sud utvrđuje da je prvo tuženik dao u ostavinskom postupku nasljedničku izjavu kojom se odriče nasljedstva u svoje ime, ali ne i u ime svojih potomaka, dok s druge strane, istu izjavu istodobno kvalificira kao raspolaganje, ustup, odnosno darovanje u korist drugo i treće tuženice, što je proturječno jer se radi o različitim nasljednopravnim institutima s različitim pravnim posljedicama. Navodi da je za pravilnu odluku o zahtjevu tužitelja bilo odlučno utvrdili da li je u konkretnom slučaju riječ o odricanju od nasljedstva samo u svoje ime, odricanju u korist određenih nasljednika, tj. ustupu nasljednog dijela ili nekom drugom pravnom raspolaganju koje sud opisuje kao darovanje. Sud te okolnosti nije razgraničio, jer izreka presude govori o izjavi o odricanju od nasljedstva, dok obrazloženje istodobno polazi od toga da je riječ o raspolaganju u korist drugo i treće tuženice, pa stoga nije jasno koju je pravnu radnju sud smatrao pobojnom, po kojoj pravnoj osnovi i s kojim točno pravnim učinkom. Tvrdi da je izreka presude nedovoljno određena i protivna ograničenom učinku pobijanja iz članka 70. Zakona o obveznim odnosima, pa je tako sud prihvatio izreku kojom se tužitelju omogućuje namirenje iz gotovo cjelokupne pobrojane ostavinske imovine iza pok. SH, uključujući velik broj nekretnina, tražbinu prema HZMO-u i novčana sredstva na računu, bez prethodnog utvrđenja stvarne tržišne vrijednosti imovine, bez utvrđenja vrijednosti eventualnog nasljednog dijela koji bi pripao prvo tuženiku te bez razgraničenja koji dio te imovine je uopće nužan za namirenje tužiteljeve tražbine. Navodi da je problematično što je sud u točki II. izreke naložio drugo i treće tuženici da trpe namirenje prodajom nekretnina i pljenidbom novčanih sredstava „u roku od 15 dana” , jer obveza trpljenja po svojoj naravi nije činidba koju bi stranka mogla izvršiti u određenom roku na način kako je to formulirano u izreci. Time izreka postaje nejasna i neodređena u provedbenom smislu. Također, da se dio izreke odnosi na „nekretnine koje je ostaviteljica naslijedila iza smrti oca” i „nekretnine koje je ostaviteljica naslijedila iza smrti majke”, bez potpune pojedinačne zemljišnoknjižne identifikacije svih tih nekretnina, suvlasničkih omjera, tereta i vrijednosti, pa takva izreka da nije provediva. Tvrdi da u predmetnom slučaju nisu utvrđene sve kumulativne pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje. Zaključak o insolventnosti prvo tuženika sud temelji pretežito na domaćim evidencijama, i to FINA-i, HZMO-u, MUP-u, zemljišnim knjigama, katastru i SKDD-u, ali propušta cijeniti da je i sam prvo tuženik u svom iskazu naveo da ima dionice poslovne banke u inozemstvu, pa je sud je morao ocijeniti njezinu vrijednost, raspoloživost i utjecaj na mogućnost namirenja tužitelja. Budući da to nije učinio, odlučna činjenica insolventnosti ostala je nepotpuno utvrđena. Sud prihvaća da je vrijednost ostavinske imovine oko 100.000,00 eur, ali bez vještačenja, procjene tržišne vrijednosti, potpunog uvida u zemljišnoknjižno stanje, terete, posjedovno stanje i stvarnu mogućnost unovčenja, ta okolnost nije pravilno utvrđena. Ukazuje da nije dovoljno konkretiziran i obrazložen zaključak suda prvoga stupnja da je kćerkama prvo tuženika moralo biti poznato da on poduzetom pravnom radnjom nanosi štetu vjerovniku. Takav zaključak nije dovoljno konkretiziran ni obrazložen. I nadalje ostaje kod istaknutog prigovora zastare. Smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je na ročištu održanom 24. ožujka 2026. odbio, odnosno odbacio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem treće tuženice kao parnične stranke, jer je ona predložena na okolnost da nije imala saznanja o postojanju navodne tražbine tužitelja prema prvo tuženiku, da nije sudjelovala ni u kakvom pravnom raspolaganju prvo tuženika s namjerom oštećenja vjerovnika, da nije imala svijest da bi mogla nanijeti štetu tužitelju. Takvim postupanjem ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 5., 7., 8., 219., 220., 221., 221.a, 264. i 299. Zakona o parničnom postupku, jer sud nije pravilno primijenio navedene postupovne odredbe, a to je bilo, odnosno barem moglo biti, od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude , a također i bitna povreda odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku jer treće tuženici nezakonitim postupanjem nije dana stvarna mogućnost raspravljanja pred sudom o odlučnim činjenicama, a počinjena je i bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Daljnja bitna povreda postupka počinjena je i stoga što je na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. travnja 2025. prilikom saslušanja prvo tuženika kao stranke, nezakonito ograničio pravo punomoćnika tuženika na postavljanje pitanja prvo tuženiku. Na taj način ostvarena je bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 5., 8., 220., 264. i 302. Zakona o parničnom postupku, jer sud nije pravilno primijenio navedene postupovne odredbe, a to je bilo odnosno moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, a također i bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku, ali i bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Osporava i odluku o troškovima postupka. Također, ukazuje da pobijana presuda ne sadrži razloge o tome da li je vrijednost predmeta spora pravilno utvrđena. Obzirom na navedeno, predlažu da sud drugoga stupnja njihovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njihovim žalbenim navodima, podredno da ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je samo djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka .
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja istaknut prema prvo do treće tuženicima u pravcu pobijanja dužnikovih pravnih radnji, i to da izjava o odricanju od nasljedstva iza pok. SH, a koju je prvo tuženik FH dao u ostavinskom postupku iza ostaviteljice, vođenim pred Matom Jurošem, javnim bilježnikom u Imotskom, pod poslovnim brojem O-773/2020, UPP/OS-191/2020, u odnosu na nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/414720+480/414720 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/414720+480/414720 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/207360+480/207360 dijela, čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 160/2880+20/2880 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 160/2880+20/2880 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 35840/967680+4480/967680 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 65280/7050240+8160/7050240 dijela, nekretnine pučkog naziva ''Baćetuše'' označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1521 čm i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 4848 čm, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 72/720 dijela temeljem nagodbe s Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu, Stalnom službom u Makarskoj, broj N-DO-5105/2016 od 28. veljače 2019., nekretnine koje je ostaviteljica u 1/9 dijela naslijedila iza smrti oca ŠH pok. E prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom poslovni broj O-206/82, nekretnine koje je ostaviteljica u 4/32 dijela naslijedila iza smrti svoje majke KH ud. ŠH temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom poslovni broj O-96/98 te tražbine prema HZMO-u s osnove neisplaćene mirovine u iznosu 389,39 eur te iznosa novčanih sredstava na računu broj (IBAN): [broj bankovnog računa], otvoren kod OTP banke d.d., Split, u iznosu 27.437,19 eur, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebito za namirenje tužiteljeve tražbine koju ima u prema prvo tuženiku prema presudi Općinskog suda u Imotskom donijetom pod poslovnim brojem P-813/10 od 28. prosinca 2010. i to u iznosu 130.000,00 eur sa zateznim kamatama po stopi koju banke u mjestu ispunjenja isplaćuju na devizne štedne uloge po viđenju u eur, tekućim od 27. ožujka 2007. do isplate i u iznosu 30.042,75 kn / 3.987,36 eur s pripadajućom zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2011. do isplate, kao i zahtjev da su drugo i treće tuženice dužne trpjeti da tužitelj svoju tražbinu prema tuženiku namiri iz vrijednosti pokretnina i nekretnina zatečenih iza pok. SH i to prodajom nekretnina i pljenidbom tražbina prema HZMO-u kao i iznosa novčanih sredstava na računu otvorenom kod OTP banke d.d.
6. Prvostupanjski sud je odlučujući o tako istaknutom zahtjevu tužitelja, nakon ocjene svih provedenih dokaza (članak 8. ZPP), utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje odluke, i to:
- da tužitelj ima nepodmirenu novčanu tražbinu prema prvo tuženiku utemeljenu na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-813/10 od 28. prosinca 2010. kojom je prvo tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 130.000,00 eur sa zateznim kamatama, po stopi koju banke u mjestu ispunjenja isplaćuju na devizne štedne uloge po viđenju u EUR-ima, tekućim od 27. ožujka 2007. i naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 30.042,75 kn / 3.987,36 eur s pripadajućom zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2011. do isplate;
- da je u ostavinskom postupku iza pokojne SH, vođenim pred Matom Jurošem, javnim bilježnikom u Imotskom, pod poslovnim brojem O-773/2020, UPP/OS-191/2020, prvo tuženik dao nasljedničku izjavu kojom se odriče nasljedstva koje mu po zakonu pripada na ostavinskoj imovini njegove majke, time da je posebno izjavio da odricanje od nasljedstva ne vrijedi za njegove potomke;
- da su temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mate Juroša poslovni broj O-773/2020, UPP/OS-191/2020 od 29. ožujka 2021., nasljednicama iza pok. ostaviteljice proglašene njene unuke ovdje drugo tuženica EHH i treće tuženica FHH (kćerke prvo tuženika) na cjelokupnoj ostavinskoj imovini pok. ostaviteljice i to svaka u ½ dijela, obzirom su se iste prihvatile nasljedstva koje im pripada temeljem zakona;
- da su ostavinsku imovinu ostaviteljice pok. SH činile nekretnine i pokretnine pobliže označene u izreci pobijane presude;
- da je tužitelj pokušao namiriti svoju tražbinu pokretanjem postupaka izravne naplate ali bez uspjeha;
- da je prvo tuženik lošeg imovnog stanja i nije u mogućnosti isplatiti tužitelju navedenu novčanu tražbinu - nema druge vrijednije imovine koje bi bile dostatne za namirenje tražbine tužitelja kao vjerovnika.
6.1. Obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, uz zaključak u osnovnom da je prvo tuženik davanjem nasljedničke izjava iza smrti svoje pok. majke SH na način da se odrekao od nasljedstva u svoje ime ali ne i u ime svojih nasljednika, poduzeo pravnu radnju na štetu tužitelja kao vjerovnika, a sve to kako bi ga onemogućio da barem dio svoje dospjele tražbine namiri iz naslijeđene imovine, obzirom da druge vrijednije pokretne i nepokretne imovine nije imao. Pritom, sud je izrazio i pravno shvaćanje da se u konkretnom slučaju radi se o besplatnom raspolaganju prvo tuženika svojim nasljednim dijelom iza pok. majke SH, pa nije potrebno dokazivati da li je trećoj osobi - u konkretnom slučaju ovdje drugo i treće tuženicama kao njegovim kćerima, bilo poznato da ovakvom pravnom radnjom prvo tuženik nanosi štetu tužitelju. Svoju odluku sud je utemeljio na odredbama članka 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021. - dalje: ZOO).
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda svih tuženika, a pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja pravilno su i potpuno utvrđene a na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.
7.1. Nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer je presuda u dovoljnoj mjeri razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost. Izreka presude nije u suprotnosti i njenim obrazloženjem, neovisno o tome što sud u odlomku pod brojem 9. obrazloženja konstatira: "U ostavinskom postupku je ovdje 1. tuženik FH dao nasljedničku izjavu kojom se isti odriče prava nasljedstva ostavinske imovine u svoje ime, ali ne i u ime svojih nasljednica-svojih kćeri, ovdje 2. tuženice EHH i 3. tuženice FHH, koje su se prihvatile prava nasljedstva ostavinske imovine iza pok. SH, te je temeljem takvog ustupa javni bilježnik 29. ožujka 2021. donio rješenje o nasljeđivanju iza pok. SH.", jer je predmetnu presudu u pogledu dane nasljedničke izjave pravilno utemeljio na odredbi članka 130. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019. - dalje: ZN), naveo je učinke izjave o odricanju od nasljedstva u svoje ime ali ne u ime svojih nasljednika, te u preostalom dijelu obrazloženja provedene dokaze cijenio u okviru dane nasljedničke izjave, ali i pravilno, sadržaja relevantnih odredbi ZOO.
8. Odredbom članka 130. ZN propisano je slijedeće:
„1. Nasljednik se može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke.
2. Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako odricatelj nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime.
3. Ako su odricateljevi potomci malodobni, za ovo odricanje nije potrebno odobrenje tijela nadležnog za poslove skrbništva.
4. Za nasljednika koji se odrekao u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik.
5. Ako se odreknu nasljedstva svi nasljednici koji pripadaju najbližem nasljednom redu u času smrti ostavitelja, na nasljedstvo se pozivaju nasljednici sljedećega nasljednog reda. Za slučaj da se nasljedstva odreknu ostali nasljednici prvoga nasljednog reda bračni drug ostaje u prvom nasljednom redu.“
8.1. U konkretnom slučaju prvo tuženik kao jedini zakonski nasljednik iza svoje majke SH bio je pozvan na nasljeđivanje, pa kako se on pismenom nasljedničkom izjavom (ovjerenom kod javnog bilježnika) odrekao svog nasljedstva samo u svoje ime ali ne i u ime svojih nasljednika, to su na nasljeđivanje pozvane kćerke prvo tuženika , ovdje drugo i treće tuženice kao unuke pok. ostaviteljice - jer se ima smatrati da njihov otac nikada nije niti bio nasljednik, koje su se prihvatile svog nasljednog dijela koje im pripada temeljem zakona, slijedom čega su i utvrđene nasljednicama pok. ostaviteljice svaka u ½ dijela na njenoj cjelokupnoj ostavinskoj imovini koja je navedena u rješenju o nasljeđivanju.
9. U odnosu na tako danu nasljedničku izjavu prvo tuženika - odricanjem od nasljedstva koje bi mu pripadalo u ostavinskom postupku iza pok. majke SH, sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da se radi o radnji koja je poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika, jer je pravilno utvrdio da je tužitelj dokazao da u odnosu na prvo tuženika ima dospjelu novčanu tražbinu, da je prvo tuženik loših imovinskim prilika i nema druge imovine od koje bi se tužitelj mogao namiriti, te da je davanjem nasljedničke izjave kao što je predmetna, dodatno otežao tužiteljevu mogućnost da barem dio svoje tražbine namiri iz naslijeđene imovine iza smrti ostaviteljice pok. SH. Dakle, sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio i zaključio, da je tužitelj dokazao da su u predmetnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za ustajanjem tužbom kao što je predmetna (tužba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji) - dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, pa je stoga pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 66., članka 69. i 70. ZOO, kada je odlučio kao točki I. izreke pobijane presude.
10. Prema odredbi članka 69. stavak 2. ZOO tužba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika. Tužitelj je svojom tužbom obuhvatio sve sudionike poduzete pravne radnje, dakle glavnog dužnika ovdje prvo tuženika, i treće osobu ovdje drugo i treće tuženice koje su pozvane na nasljeđivanje po davanju nasljedničke izjave prvo tuženika - radi se o nužnim i jedinstvenim suparničarima, pa u situaciji kada je nesporno da su drugo i treće tuženice kćerke prvo tuženika te da se u predmetnom slučaju radi o pravnim radnjama koje su izjednačene s besplatnim raspolaganjem (članak 67. stavak 4. ZOO) u kom slučaju se smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjima nanosi štetu vjerovniku (što u ovom predmetu nije niti sporno jer je sam prvo tuženik iskazao da mu je bio svjestan činjenice postojanja tražbine tužitelja prema njemu u trenutku davanja nasljedničke izjave), za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je to trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato (članak 67. stavak 3. ZOO), pa na pravilnost i zakonitost predmetne presude odnosno utvrđenog činjeničnog stanja nije od utjecaja okolnost što je prvostupanjski sud odustao od dokaznog prijedlog treće tuženice za njem saslušanjem na okolnost da li je imala saznanja o postojanju potraživanja tužitelja prema njenom ocu.
10.1. Na opisani način sud prvoga stupnja nije počinio relativno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 5., 7., 8., 219., 220., 221., 221.a, 264. i 299. ZPP, jer je odluku o zahtjevu tužitelja mogao donijeti bez provođenja toga dokaza, ali niti bitnu povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer je presuda u tom dijelu razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost, kao niti bitnu povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, jer takvo postupanje suda nije nezakonito, pa se ne može prihvatiti njena tvrdnja da joj je nezakonitim postupanjem uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom o odlučnim činjenicama.
10.2. Ovdje dodatno valja navesti u odnosu na žalbene navode tuženika, da se kod besplatnog raspolaganja radi o neoborivoj zakonskoj presumpciji da je dužnik znao da takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, dok svijest treće osobe uopće nije odlučna niti se utvrđuje (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-412/2008-3 od 5. siječnja 2010. i Rev-1571/2011 od 14. listopada 2015.). Takvo zakonsko rješenje temelji se na načelu po kojem nitko ne može davati darove odnosno odricati se svojih prava na račun (štetu) svojih vjerovnika.
11. Ne može se prihvatiti kao osnovan žalbeni navod tuženika da je izreka predmetne presude nedovoljno određena i protivna ograničenom učinku pobijanja iz članka 70. ZOO. Naime, u izreci presude jasno je navedena pravna radnja glavnog dužnika koja je predmet pobijanja, koja gubi učinak samo prema tužitelju i to samo u opsegu koji je potreban za ispunjenje njegova potraživanja kao vjerovnika, pri čemu nije od utjecaja činjenica da je tako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja obuhvaća cjelokupnu ostavinsku imovinu pok. SH onako navedenu kako je to određeno sadržajem rješenja o nasljeđivanju iza pok. SH.
12. Nadalje, prema odredbi članka 66. stavka 2. ZOO, nije potrebno da je dužnik potpuno insolventan i da nema nikakve imovine iz koje bi vjerovnik mogao namiriti svoju tražbinu, već je dovoljno da nema dostatnih sredstava za namirenje vjerovnikove tražbine, koju činjenicu je tužitelj dokazao, a na prvo tužen iku je teret dokaza tvrdnje da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja kao vjerovnika (tako i Rev-3245/2015-3 od 30. listopada 2018., Revd-2192/2020-2 od 8. rujna 2020., Rev- 256/2014-2 od 5. veljače 2019.) što isti tijekom postupka nije niti tvrdio niti dokazivao, pa sada ne može s uspjehom isticati da je sud propustio cijeniti iskaz prvo tuženika u kom je naveo da raspolaže imovinom i to dionicama jedne poslovne banke u inozemstvu. Konačno, tuženici odnosno prvo tuženik tijekom postupka nije predlagao provođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja vrijednosti imovine koja je predmet pravne radnje koja se pobija, pa sada ne može s uspjehom u žalbi tvrditi da je sud pogrešno ocijenio vrijednost iste, prihvaćajući u tom pravcu iskaz prvo tuženika.
13. Nije osnovan žalbeni navod drugo i treće tuženice da je izreka presude nejasna i neodređena u provedbenom smislu obzirom im je određen rok od 15 dana u kom su dužne namiriti tražbinu tužitelja prodajom nekretnina i pljenidbom novčanih sredstava. U predmetnom slučaju radi se o paricijskom roku iz članka 328. stavak 2. ZPP, pa iako se činidba ne sastoji u novčanom davanju, nisu postojali opravdani razlozi zbog kojih bi sud za izvršenje tražbine tužitelja odredio dulji rok, posebno kraj činjenice da pravomoćna tražbina tužitelja datira od veljače mjeseca 2011., pa je prvo tuženik do utuženja odnosno do donošenja predmetne presude imao doista dovoljno vremena za dobrovoljno ispunjenje njegove dužne obveze.
14. Iz stanja raspravnog zapisnika sačinjenog pred sudom prvoga stupnja dana 1. travnja 2025. ne proizlazi opravdanost žalbenih navoda prvo tuženika da ga je sud uskraćivanjem mu pitanja i odgovora na okolnosti koje nisu u vezi s predmetom spora
- jer se radi o pitanjima koje je mogao i trebao isticati u postupku koji je prethodio donošenju predmetne odluke, ograničio u pravu na raspravljanje. Stoga, suprotno žalbenim navodima prvo tuženika sud na taj način nije počinio relativno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 5., 8., 220., 264. i 302. ZPP koja bi mogla utjecati na pravilnosti i zakonitost predmetne presude, ali niti bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
15. Suprotno žalbenim navodima prvo tuženika, sud prvoga stupnja dao je pravilno i dostatno obrazloženja razloga kojima je otklonio njegov istaknuti prigovor zastare tužiteljeve tražbine prema njemu kao dužniku. U predmetnom slučaju radi se o tražbini tužitelja koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom , a tako utvrđene tražbine zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare, dok je stavkom 2. istog članka propisano da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkih akata i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za davanje povremenih tražbina (članak 223. ZOO). Kamate - na koje sadržajem svoje žalbe prvo tuženik upire, prema sadržaju prethodno citirane zakonske odredbe, kao akcesorno potraživanje dijeli pravnu sudbinu glavnog potraživanja, pa kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. Pritom, sud je pravilno cijenio okolnosti koje su utjecale na prekid tijeka zastare.
16. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su u žalbi ukazivali tuženici, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika u odnosu na točku I. i II. izreke presude, odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
17. U odnosu na žalbene navode tuženika da predmetna presuda ne sadrži razloge o vrijednosti predmeta spora, obzirom na činjenicu da su oni već u svom odgovoru na tužbu istakli da tužitelj nije označio vrijednost predmeta spora te su predložili sudu da je odredi sukladno odredbi članka 40. ZPP, valja reći da unatoč tome što presuda u tom dijelu ne sadrži određene razloge, ona je podložna ispitivanju, jer iz obrazloženja odluke o troškovima postupka proizlazi da je sud trošak odmjerio prema odredbi članka 40. stavak 5. ZPP - tužitelj u tužbi i do upuštanja tuženika u raspravljanje nije označio vrijednost predmeta spora, a niti ju je utvrdio prvostupanjski sud u skladu s odredbom članka 40. stavak 4. ZPP, prema kojoj se smatra da vrijednost predmeta spora iznosi 6.630,00 eur.
18. U odnosu na žalbene navode svih tuženika kojima pobijaju odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. i V. izreke presude, valja reći da je presuda u tom dijelu pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP, a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 - dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa), sve cijeneći vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.630,00 eur, sukladno kom iznosu je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troškova postupka. Dakle, odluku o troškovima postupka valjalo je po visini potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).
18.1. Međutim, predmetna presuda nije pravilna u dijelu u kom je sud naložio tuženicima da troškove parničnog postupka u iznosu od 2.704,63 eur snose solidarno
- točka III. izreke. Naime, obveza prvo tuženika nije solidarna s obvezama drugo i treće tuženica, pa kako je sud zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa (članak 161. stavak 3. ZPP) tuženike pogrešno obveza na solidarno snošenje troškova postupka, žalbu tuženika u tom dijelu valjalo je prihvati te presudu preinačiti sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP, te odlučiti kao u izreci ove presude.
19. Tuženici nisu potraživali troškove žalbe, pa o njoj nije niti odlučivano.
U Puli-Pola 27. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
