Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AE, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika AE, podnesenoj po braniteljici okrivljenika, odvjetnici Mariani Mučnjak iz Zagreba, protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Službe za pravne poslove, informiranje, edukaciju i prekršajni postupak, Vijeća za prekršajni postupak, od 18. listopada 2024., Klasa: UP/I-740-04/22-02/296, Urbroj: 513-07-01-24-08 na sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika AE, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se izreka pobijanog rješenja u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da je okrivljenik ZE, djelom činjenično opisanom u izreci pobijanog rješenja počinio prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22), pa mu se temeljem citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 500,00 eura (petsto eura), koju je dužan platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude.
II U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika i pobijano rješenje se potvrđuje
III Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
IV Okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u roku od 30 dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik ZE proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog izrekom prvostupanjskog rješenja te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 eura (tisućupetsto eura).
2. Predmetnim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura).
3. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je podnio žalbu, navodeći u bitnom da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, te da mu tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazano da nije imao namjeru izdati račun za prodanu robu. Istaknuo je da je njegova djelatnica radila na otvorenom, a da se uređaj za izdavanje računa nalazi na drugoj strani tako da nije mogla odmah izdati račun. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo i počinilo postupovne povrede.
4. Okrivljenik predlaže da se zbog razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da za prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja nije nastupila zastara prekršajnog progona, da je tijekom prvostupanjskog postupka činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno, a uz to je našao da nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upire žalitelj. Što se tiče pravilne primjene materijalnog prava vezano za samo djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, ovaj sud ističe da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo materijalno pravo na štetu okrivljenika iz razloga što je u uvodu pobijanog rješenja navelo da je primijenilo odredbu članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16 do 42/20) iako je rješenje o prekršaju donijelo 18. travnja 2024. kada je već na snazi bio Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" brij 114/22) koji je za okrivljenika najblaži propis po zapriječenom minimumu novčane kazne. Stoga je ovaj sud u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti preinačio pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela primijenivši na okrivljenika za njega najblaži propis, kao pod točkom I izreke ove presude.
7. Ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenog prekršajnog postupka a naročito na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu i to konkretno u Zapisnik o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika od 6. kolovoza 2022., Klasa: 471-02/22-01/845, Urbroj: 513-07-01-22-02, osnovano proglasilo okrivljenika krivim za djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret, a za odluku o krivnji dalo je valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Ovaj sud ističe da je tijekom prvostupanjskog postupka neprijeporno utvrđeno da djelatnica okrivljenika nije pravovremeno izdala račun inspektoru koji je kupio paket mlinaca plativši ga u gotovini, a što potvrđuje i okrivljenik navodima svoje žalbe, kao i braniteljica okrivljenika u završnoj riječi. Ovaj sud ističe da je za počinjenje predmetnog prekršaja u smislu članka 25. Prekršajnog zakona dovoljno nehajno postupanje okrivljenika koji odgovara za zakonitost poslovanja svojeg obrta pa tako i za postupanja i propuste radnika u obavljanju djelatnosti, slijedom čega nije potrebno dokazivati namjeru jer taj oblik krivnje nije bitno obilježje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Međutim bitno je istaknuti da okolnosti koje ističe žalitelj vezano za razloge zbog kojih kritične zgode nije pravovremeno izdan račun za kupljenu robu, nisu okolnosti koje mogu ekskulpirati okrivljenika prekršajne odgovornosti za djelo koje mu se stavlja na teret, a što je pravilno zaključilo i prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, slijedom čega je i pravilna odluka o krivnji iz pobijanog rješenja.
8. Ispitujući pobijano rješenje u odluci o kazni, vezano uz žalbene navode okrivljenika, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, okrivljeniku odmjerilo previsoku novčanu kaznu za konkretno djelo kažnjivo po članku 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, iako je vidljivo da je u odnosu na kaznu, za razliku od zakona kojeg je primijenilo u odnosu na samo djelo, primijenilo na okrivljenika najblaži propis, konkretno Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22). Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je da je olakotnim cijenjena dosadašnja nekažnjavanost okrivljenika i činjenica da se radi o urednom poreznom obvezniku bez dospjelih neplaćenih dugovanja s osnova poreza, doprinosa i drugih javnih davanja, dok posebno otegotne okolnosti nisu nađene. Stoga je ovaj sud uvažavajući olakotne okolnosti koje je već cijenilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, a uz to i protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda koje se ne može pripisati zlouporabi procesnih ovlaštenja okrivljenika i njegove braniteljice, te činjenicu da se radi o iznosu od 12,00 kuna za koji pravovremeno nije izdan račun, okrivljeniku primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, ublažio novčanu kaznu, kao pod točkom I izreke ove presude, uzevši da se ukupnost utvrđenih olakotnih okolnosti može uzeti kao posebno olakotna okolnost.
9. Ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja, a uz to da je novčana kazna izrečena okrivljeniku od strane ovog suda u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.
10. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenik u roku od 30 dana po primitku ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
11. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka na zakonu je utemeljena.
Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura, u roku od 30 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
12. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
13. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 27. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v. r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Službi za pravne poslove, informiranje, edukaciju i prekršajni postupak, Vijeću za prekršajni postupak, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
