Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Fero-term d.o.o. i okrivljenice BŽ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 153. stavka 1. i 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma ("Narodne novine" broj: 108/17, 39/19, 151/22), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Fero-term d.o.o. i okrivljenice BŽ, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 11. rujna 2023. godine, Klasa: 440-08/22-04/91, Urbroj: 513-08-01/109-23-33, na sjednici vijeća održanoj dana 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljene pravne osobe Fero-term d.o.o. i okrivljenice BŽ, kao odgovorne osobe, te se preinačuje pobijano rješenje o prekršaju u odluci o kazni, na način da se za prekršaj činjenično opisan i pravno označen u izreci pobijanog rješenja na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura (tritisuće eura) a okrivljenoj odgovornoj osobi izriče se novčana kazna u iznosu od 400,00 eura (četiristo eura), koje su okrivljenici dužni platiti u roku od 15 dana po primitku ove presude.

II Ukoliko okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

III Okrivljenici su dužni platiti troškove ovog suda u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) svaki, u roku od 15 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to okrivljena pravna osoba Fero-term d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 4.640,00 eura (četiritisućešestočetrdeset eura), a okrivljenica BŽ, kao odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura), zbog prekršaja iz članka 153. stavka 1. i 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 130,00 eura (stotrideset eura), svaki.

3. Protiv rješenja Vijeća za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, Ministarstva financija Republike Hrvatske, okrivljenici su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o kazni i troškovima postupka, navodeći u bitnom da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi nejasni i međusobno proturječni te suprotni danim izjavama svjedoka i ispravama koje prileže spisu. Istaknuli su da tijekom dokaznog postupka nije provedeno saslušanje svjedoka OŽ, a da nije obrazloženo zbog čega je prvostupanjsko tijelo odbilo provesti taj dokaz, čime je povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu. Istaknuli su da su izdali uputu za sve djelatnike u trgovini da ne smiju primiti naplatu u gotovini u iznosu od 75.000,00 kuna i više, pa je očito da njihovi djelatnici nisu primijenili dužnu pažnju te nisu postupili po predmetnoj uputi, slijedom čega smatraju da je pogrešan stav izražen u pobijanom rješenju da su postupili protivno odredbi članka 55. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Dodali su da su im izrečene previsoke novčane kazne iz razloga što prilikom odmjeravanja kazne nisu uzete u obzir sve olakotne okolnosti, a naročito da okrivljenici do sada nisu kažnjavani za takav prekršaj, te da se radi o iznosima koji za malo prelaze propisani zakonski limit za primitak naplate u gotovini, da se radi o propustu zaposlenika, da su oni pravodobno poduzeli potrebne mjere i izdali zaposlenicima uputu o ograničenju iznosa novca koji smiju naplaćivati gotovinski prilikom izdavanja računa, te da su po pozivu inspekcije dostavili svu traženu dokumentaciju. Mole da ih se obavijesti o sjednici vijeća na kojoj će biti odlučivano o njihovoj žalbi.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da nije nastupila zastara prekršajnog progona, niti su počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona a isto tako nisu počinjene povrede na koje ukazuju žalitelji.

7. Razmatrajući sadržaj spisa, ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju iscrpno provedenog dokaznog postupka, kako putem materijalnih tako i putem personalnih dokaza pravilno utvrdilo da su okrivljenici počinili prekršaj iz članka 153. stavka 1. i 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, koji im je tužitelj stavio na teret optužnim aktom. Okrivljenici tijekom postupka nisu niti osporavali da je od strane njihovih djelatnika za prodanu robu dana 25. srpnja 2022. bio naplaćen iznos u gotovini od 107.086,74 kuna u njihovom poslovnom prostoru oznake 17 u ew, rg, 5z, te da je dana 1. kolovoza 2022. bio naplaćen iznos od 90.013,64 kune u gotovini u njihovom poslovnom prostoru oznake 15 u 4zt, r4, 54z. Okolnosti koje su okrivljenici isticali u svoju obranu, a koje ponavljaju i sada u žalbi nisu okolnosti koje ih mogu ekskulpirati od prekršajne odgovornosti za prekršaj koji im se stavlja na teret, iz razloga što je upravo okrivljena odgovorna osoba koja je u kritično vrijeme zastupala okrivljenu pravnu osobu pojedinačno i samostalno bila dužna osigurati obavljanje djelatnosti okrivljene pravne osobe vezano za naplatu prodane robe u gotovini, u skladu sa zakonom. Stoga davanje upute zaposlenim trgovcima o ograničavanju iznosa gotovinskog plaćanja do 75.000,00 kuna može biti cijenjeno isključivo kao olakotna okolnost prilikom odmjere visine kazne, a odgovornost za počinjeni prekršaj okrivljenici ne mogu prebacivati na zaposlenike koji su takvu nezakonitu gotovinsku naplatu izvršili već su okrivljenici bili dužni poduzimati sve aktivnosti kako do počinjenja takvog prekršaja ne bi ni došlo, s obzirom da okrivljena pravna osoba i njezina odgovorna osoba odgovaraju za zakonitost rada svakog svojeg zaposlenika u okviru djelatnosti koju okrivljena pravna osoba obavlja. Upravo iz navedenog razloga nije bilo nužno u dokaznom postupku saslušati u svojstvu svjedoka OŽ, jer njegovo saslušanje ne bi dovelo do drugačijeg utvrđenja pravno relevantnih činjenica od kojih ovisi primjena zakona u konkretnom slučaju. Vezano uz navedeno ovaj sud je imao u vidu da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak tijekom dokaznog postupka saslušalo tri zaposlenika okrivljene pravne osobe u svojstvu svjedoka na iste okolnosti, konkretno jesu li bili upoznati s uputom o ograničenju visine gotovinskog plaćanja koju je dala okrivljena pravna osoba, čime je u prvostupanjskom postupku održana jednakost oružja između dokaza predloženih od tužitelja i dokaza koje je predlagala obrana. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da nije došlo do povrede prava obrane okrivljenika time što svjedok OŽ nije ispitan niti time što prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije posebno obrazložilo razloge zbog kojih taj svjedok nije neposredno saslušan. Stoga ovaj sud smatra da su okrivljenici osnovano proglašeni krivim za prekršaj koji im se stavlja na teret, a za svoju odluku o krivnji prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne razloge o odlučnim činjenicama, iako je vidljivo da je preveliki značaj u obrazloženju dalo tome je li uputa zaposlenim trgovcima bila dana prije provedenih spornih naplata i jesu li trgovci zaposleni kod okrivljene pravne osobe bili s tom uputom upoznati i koliko detaljno, a što po mišljenju ovog suda nije odlučna činjenica od koje ovisi odluka o krivnji okrivljenika za ovaj prekršaj.

8. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o kazni Vijeća za prekršajni postupak, Financijskog inspektorata, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, odmjeravajući visinu kazne okrivljenicima od olakotnih okolnosti cijenilo dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika za financijske prekršaje, dok otegotne okolnosti nisu nađene, pa im je imajući u vidu imovinske prilike okrivljene odgovorne osobe i broj osoba koje zapošljava okrivljena pravna osoba, izreklo novčane kazne u propisanom minimumu za oba okrivljenika. Međutim, ovaj sud smatra da su žalitelji u pravu kad ističu da prilikom odmjere visine kazne nisu cijenjene sve olakotne okolnosti konkretnog slučaja, pa je stoga ovaj sud uzevši u obzir ono što je olakotnim cijenilo već prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, no isto tako i protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda što se ne može pripisati zlouporabi procesnih ovlaštenja okrivljenika, te okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja, preinačio odluku o kazni iz pobijanog rješenja te izrekao okrivljenicima novčanu kaznu uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kao pod točkom I izreke ove presude, uzevši da skup utvrđenih olakotnih okolnosti predstavlja osobito olakotnu okolnost.

9. Ovaj sud smatra da je ovakva novčana kazna odgovarajuća sankcija za okrivljenike, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju njihove odgovornosti, a uz to je pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.

10. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenici u roku od 15 dana po primitku ove presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

11. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura, svaki u roku od 15 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

12. Ovaj sud nije prihvatio prijedlog okrivljenika da ih se pozove na sjednicu vijeća na kojoj će se odlučivati o njihovoj žalbi i to stoga što pobijanim rješenjem nije okrivljenicima izrečena kazna zatvora a što je preduvjet u smislu članka 201. stavka 2. Prekršajnog zakona da se o sjednici vijeća izvijesti okrivljenik, koji u takvoj situaciji može biti nazočan sjednici vijeća.

13. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 27. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak,v.r.

Mladen Genc,v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za prekršajni postupak, Financijskom inspektoratu, Ministarstvu financija Republike Hrvatske, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.