REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1979/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužitelja AV iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Širić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Jelavić & partneri, odvjetnici u Zagrebu, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 18. lipnja 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku PV, [adresa], da tužitelju VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade neimovinske štete – povrede prava osobnosti isplati novčani iznos od 5.000,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počev od dana podnošenja tužbe sve do konačne isplate.
Nalaže se tuženiku [adresa], da nadoknaditi tužitelju VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],. Troškove postupka uvećane za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počev od donošenja prvostupanjske presude sve do konačne isplate."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da tužbu podnosi radi pravične novčane naknade jer je zbog postupka i rezolutno iznesenih tvrdnji tuženika u sudnici Općinskog kaznenog suda na strani tužitelja nastala znatna neimovinska šteta koja se ogleda u povredi prava osobnosti i to povredi prava na duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, pravo na pravični sudski pos tupak, sve sukladno čl. 17. ZOO-a i čl. 1100 ZOO-a. Ukoliko se tako i na taj način ophodi prema tužitelju, i o njemu iznosi razne blago kazano blasfemične tvrdnje koje nemaju apsolutno nikakve veze sa stvarnošću, upravo suprotno, dijametralno suprotno, i to "javno, otvoreno i bez niti malo sustezanja, ravno pred sudskim vlastima", tužitelj navodi da se tada ne usuđuje i niti pomisliti što li tek ovaj tuženik iznosi "u povjerenju" po hodnicima, sudnicama i obližnjim kafićima raznih pravosudnih, institucija socijalne skrbi i inih institucija o ovome tužitelju i njegovim navodnim postupcima. Navodi kako je odvjetnica njegove bivše supruge godinama o njemu iznosila "brutalno lažne tvrdnje, teorije i optužbe". Zbog toga je tužitelj protiv bivše supruge i njezine odvjetnice pred Općinskim kaznenim sudom početkom 2017. podnio tužbu radi izvršenog kaznenoga djela iz čl. 149. st. 1 i 2 KZ. U tom predmetu je 27. rujna 2022. zakazano ročište za postupak tzv. "mirenja". Tužitelj nadalje navodi kako je umjesto povlačenja iznesenih tvrdnji i optužbi te barem neke pro forme "isprike", punomoćnik tužene odvjetnice u tom predmetu, ovdje tuženik, tužitelju, "ne skrivajući uopće svoj bijes, mržnju, neviđenu netrpeljivost, kao da je ovaj tužitelj njemu provalio u njegov dom i život, oteo mu djecu i godinama ih negdje skrivečki zlostavljao i usput još njega optuživao da je on taj koji je nasilnik", prilično jasno i glasno zaurlao kako je tužitelj taj koji ovdje "šikanira" odvjetnicu AVN, tamo okrivljenu koju je tuženik zastupao u tom predmetu. Navedeno je izjavio pred svima u sudnici i to sucem, zapisničarkom, drugim odvjetnicima pa tužitelj smatra da mu je time povrijeđeno pravo osobnosti te predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti s obzirom na to da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu. Navodi da je kao odvjetnik, u svojstvu branitelja, zastupao stranku koja je privatnom tužbom ovdje tužitelja, tužena zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona. Predmetni postupak vodio se pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod posl.br. K-2120/2019 te je okončan oslobađajućom presudom koja je donesena 28. studenog 2022., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kž-466/2023 od 7. svibnja 2024. Dalje, tužitelj je i protiv ovdje tuženika podnio privatnu tužbu zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona koji postupak se vodio također pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod posl.br. K-1834/2022 te je okončan rješenjem od 10. siječnja 2025. kojim je obustavljen kazneni postupak. Predmetno prvostupanjsko rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kž-191/2025 od 15. srpnja 2025. kojim je odbijena žalba ovdje tužitelja kao neosnovana. U navedenom postupku tužitelj je iznosio navode kao i u tužbi kojom je pokrenut ovaj postupak. Tuženik je obavljao svoj posao u svojstvu odvjetnika, zastupajući stranku, sve sukladno pozitivnim pravnim propisima pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3.1. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis predmeta koji se pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem K -2120/2019 te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja (list 35 spisa).
3.2. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tuženika s obzirom na to da on nije pristupio ročištu za glavnu raspravu na kojem je određeno saslušanje stranaka, a izostanak tuženika s ročišta za saslušanje nije utjecalo na drugačiju ocjenu relevantnog činjeničnog stanja s obzirom na to da je tuženik svoje navode obrazložio u pisanom odgovoru na tužbu te na pripremnom ročištu. Također, sud nije izvršio priklop spisa ovog suda poslovni broj R1 Ob-1966/2016 s obzirom na to da okolnost zbog koje je predložen priklop navedenog spisa ne bi utjecala na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene iznošenjem određenih navoda tuženika kao punomoćnika (odvjetnika) u postupku koji se pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vodio pod posl.br. K-2120/2019.
6. Među strankama nije sporno da je tuženik u postupku koji se pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vodio pod posl.br. K-2120/2019. kao odvjetnik zastupao okrivljenicu AVN, koja je po privatnoj tužbi tužitelja AV bila optužena za kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona te da je na ročištu za mirenje od 27. rujna 2022. u sudnici, u nazočnosti suca i zapisničara, izjavio da tužitelj „šikanira" njegovu stranku, okrivljenicu AVN.
7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
8. U svom iskazu pred ovim sudom tužitelj navodi da korijen svih problema s tuženikom izvire iz njegovog odnosa sa suprugom, a koji seže u 2010. kada su se on i supruga spremali otići u inozemstvo, da bi ona počela raditi. Međutim, nakon jedne kupovine u trgovačkom centru, u trenutku preseljenja cijele obitelji, njegova bivša supruga otišla je od njega i povela sa sobom četvero zajedničke djece, a tom prilikom htjela je otuđiti i 10.000,00 eura, a to je bio polog radi dobivanja boravišne dozvole u Austriji. Nakon toga njegova bivša supruga je radi rješavanja svog ekonomskog i pravnog statusa otišla u sigurnu kuću gdje je upoznala suprugu ovdje tuženika, tada odvjetnicu AVN. Sve je počelo time da je navedena odvjetnica navela kako je njegova bivša supruga otišla u sigurnu kuću zbog psihičkog nasilja kojeg je trpila od njega, što nije istina. Uslijedili su još oštriji podnesci prema njemu i to od bračnog para AVN, a koji su se sastajali od navoda da tužitelj predstavlja opasnost za djecu. Brakorazvodna parnica je završila tako da su djeca dodijeljena majci, a njemu je određeno druženje dva sata tjedno pod nadzorom vanjskih suradnika Centra za socijalnu skrb. Međutim, nakon te odluke grubo je izvrijeđan u podnesku u kojem je odvjetnički ured u kojem je zaposlen tuženik naveo kako je tužitelj zlostavljao djecu za vrijeme trajanja braka, kao i za vrijeme susreta pod nadzorom CZSS. Nakon toga odluka je izmijenjena te su mu zabranjeni susreti s djecom, i to u kratkom razdoblju od dva mjeseca nakon donošenja prvotne odluke. Nakon toga je podnio pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu tužbu radi klevete protiv svoje bivše supruge i supruge ovdje tuženika koju je tuženik zastupao u tom predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem K-2120/19. U tom predmetu održano je mirenje na kojem ročištu se pun. ŽVN, ovdje tuženik pun netrpeljivosti izderao na njega i naveo kako tužitelj šikanira njegovu suprugu. Njemu je općenito teško pala ova situacija vezana uz brakorazvodnu parnicu, ali nakon ovih navoda tuženika bilo mu je još teže jer su mu oni, zajedno sa njegovom bivšom suprugom faktički oteli djecu.
9. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženik kao odvjetnik, u kaznenom predmetu koji se pod poslovnim brojem K-2120/2019 vodio pred Općinskim kaznenim sudom, zastupao okrivljenicu AVN, koja je po privatnoj tužbi tužitelja bila optužena za kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona. Na ročištu za mirenje koje je održano 27. rujna 2022. tuženik je u sudnici, u nazočnosti suca i zapisničara, izjavio da tužitelj „šikan ira" njegovu stranku, okrivljenicu AVN, a predmetni kazneni postupak okončan je oslobađajućom presudom. Kazneni postupak pod poslovnim brojem K-1834/2022, koji je tužitelj pokrenuo privatnom tužbom protiv ovdje tuženika, okončan je obustavljanjem kaznenog postupka.
10. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22,) propisano da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a st. 2. da se pod pravom osobnosti u smislu ovoga zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Na temelju čl. 1045. ZOO-a onaj tko drugom uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi, s time da je se najblaži oblik krivnje za štetu pretpostavlja. Dakle, na tužitelju nije teret dokazivanja da je tuženik odgovoran za štetu, ali tužitelj kod odgovornosti po načelu pretpostavljene krivnje mora dokazati postojanje ostalih elemenata odštetne odgovornosti kao što su štetna radnja, šteta i uzročna veza između štete i štetne radnje.
11.1. Slijedom navedenog, tužitelj u ovome predmetu zahtijeva naknadu štete zbog navoda koje je tuženik dao kao odvjetnik u kaznenom postupku, a sporna izjava tuženika sastoji se od riječi "šikanira" izgovorene u kontekstu sudskog postupka za mirenje u kaznenom predmetu. Radi se o pravnom pojmu koji opisuje zlouporabu procesnih prava, odnosno nedopušteno ponašanje suprotne stranke u postupku, a koji je učestalo u upotrebi u odvjetničkoj i sudskoj praksi. Samim time, radi se o pravno-vrijednosnom sudu, a ne o tvrdnji o konkretno provjerljivoj činjenici. Takva stručna ocjena, iznesena u sudnici od strane odvjetnika u ulozi branitelja, potpada pod zakonitu i legitimnu obrambenu aktivnost. Navedena izjava nije bila javno priopćena niti je bila namijenjena objavljivanju i prenošenju u javnosti, već je bila iznesena u sudnici pred sucem i zapisničarkom, za vrijeme ročišta za mirenje, dakle u kontekstu u kojemu odvjetnik ima i dužnost i pravo zastupati interese svoje stranke najbolje što može. Na tom tragu je i pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud RH izrazio u svojoj odluci poslovni broj Rev 1082/2021-2 od 7. lipnja 2022, a koje je primjenjivo i na ovaj predmet, a prema kojem "načelo neovisnosti i samostalnosti odvjetničke profesije zahtijeva određeni stupanj imuniteta od odštetne odgovornosti prema trećima ali istodobno način obavljanja te profesije, s ciljem da se zaštite interesi stranke koju se zastupa, ne smije biti protivno načelu zabrane uzrokovanja štete."
11.2 Po ocjeni ovog suda izjava tuženika kao odvjetnika stranke koju zastupa u postupku nema karakter štetne radnje ne samo zato što se radi o zastupanju stranke u postupku i radnji koja se sastoji u očitovanju na postupanje tužitelja, već i stoga što takva izjava nema niti jedan element koji bi kod tužitelja mogao izazvati duševne bolove takvog intenziteta da bi opravdavali dosuđivanje novčane satisfakcije zbog povrede časti i ugleda. Naime, navod tuženika da tužitelj "šikanira" njegovu stranku sadrži njegove pretpostavke o karakteru postupanja tužitelja u tome postupku, pa takva izjava na ročištu ne predstavlja štetnu radnju koja bi kod prosječne osobe mogla izazvati duševne bolove zbog povrede časti i ugleda.
11.3. Prilikom donošenja ove odluke sud je proveo i test razmjernosti stavivši u razmjer pravo tužitelja na zaštitu svoga dostojanstva, časti ili ugleda - i prava tuženika koje zaslužuje jednaku zaštitu, na slobodu izražavanja svoje misli u dobroj vjeri prilikom zastupanja stranke u sudskom postupku. Pri tome je sud uzeo u obzir činjenicu da sporna izjava nije dana u javnoj sferi niti se odnosi na pitanje od javnog interesa u medijskom ili demokratskom smislu, tj. radi se o procesnoj izjavi branitelja u kaznenom postupku između privatnih stranaka, da tužitelj i tuženik nisu javne osobe, a tužitelj tijekom trajanja ovoga postupka nije dokazao da je navedena izjava "izišla" iz sudnice, tj. da je bila javno priopćena ili prenijeta u medijima i na društvenim mrežama. Sijedom navedenog, sud zaključuje da prednost treba dati pravu tuženika na slobodu izražavanja u okviru odvjetničke obrane (čl. 38. Ustava RH i čl. 10. EKLJP) nad pravom tužitelja na zaštitu ugleda iz čl. 35. Ustava RH i čl. 8. EKLJP. Ograničenje tuženikove slobode izražavanja koje bi rezultiralo odštetnom odgovornošću nije društveno prijeko potrebno u smislu čl. 10. st. 2. EKLJP, nije razmjerno legitimnom cilju (zaštita ugleda) jer napad na ugled nije dostigao razinu ozbiljnosti koja bi zaštitu opravdavala te bi njegovo prihvaćanje stvorilo neprihvatljiv obeshrabrujući učinak na ostvarivanje ustavnog prava na učinkovitu obranu .
11.4. Podredno, valja reći i to da bi tužbeni zahtjev trebalo svejedno odbiti, čak i kada bi ovaj sud, suprotno gore navedenom zaključku, smatrao da je sporna izjava mogla povrijediti pravo osobnosti tužitelja, i to zbog nedokazanosti preostalih pretpostavki odgovornosti za štetu s obzirom na to da tužitelj tijekom trajanja ovoga postupka nije niti predložio provođenje medicinskog vještačenja na okolnost intenziteta i trajanja duševnih boli ili psihičkih tegoba, pa je samim time ostala nedokazana uzročno-posljedična veza između izgovorene riječi u sudnici i navodnih duševnih tegoba tužitelja.
11.5. Zato je odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu 27. srpnja 2026.
Sudac:
Ivan Bešlić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćnici
