REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-11/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i doc. dr. sc. Zdenka Konjića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika MU, radi izručenja [adresa] zbog kaznenog djela bijega zatvorenika iz mjesta pritvora iz članka 323. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Albanije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 25. ožujka 2025. broj Kv-eun-57/2024-23, u sjednici Vijeća održanoj 27. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. U povodu žalbe izručenika MU, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje u dijelu u kojem je odlučeno u povodu zamolbe [adresa] za izručenje izručenika MU [adresa] zbog kaznenog djela bijega zatvorenika iz mjesta pritvora, iz članka 323. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Albanije, koji dio glasi „ … utvrđuje se da su ispunjene pretpostavke za izručenje MU [adresa] zbog kaznenog djela bijega zatvorenika iz mjesta pritvora, koje djelo je kažnjivo po članku 323. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Albanije“ te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod I, žalba izručenika MU u odnosu na navedeni dio rješenja je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, na temelju članka 30. stavka 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/2010., 81/2013., 124/2013., 26/2015., 102/2017., 68/2018., 70/2019., 141/2020. i 18/2024.; dalje: ZPSKS-EU), utvrđeno je da su ispunjene pretpostavke za predaju tražene osobe MU (s osobnim podacima kao izreci pobijanog rješenja) Helenskoj Republici Grčkoj na temelju Europskog uhidbenog naloga izdanog od strane zamjenika žalbenog tužioca Tužiteljstva u Patrasu, Helenska Republika (Grčka), broj: 5/25-6-2010 od 16. veljače 2011., radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela ubojstva, višestrukih razbojništva, teške krađe, organiziranja zločinačkog udruženja, nezakonitog posjedovanja oružja, uporabu oružja, nasilje, posjedovanje droge za osobnu uporabu i nezakonitog ulaska u Grčku iz članaka 1., 12., 14., 16., 17., 18., 26. stavka 1., 27. stavka 1., 45., 51., 52., 53., 57., 79., 94. stavka 1., 98. stavka 1., 187. stavka 5., 299. stavka 1., 330., 374. d u vezi s člankom 372. stavkom 1., 380. stavka 1. odjeljaka a i b u vezi s člankom 380. stavkom 2. Kaznenog zakona Helenske Republike (Grčka) i članka 1. stavka 2 b, 10. stavka 1. i 13 b i 14. Zakona 2168/1993, članka 1. stavaka 1. i 2. pin c, 29. stavka 1., 37 i 38. Zakona 3459/2006 i broj 1 stavak a-d, 83. stavka 1. Zakona 3386/2005 Helenske Repub like (Grčka), kao i pretpostavke za izručenje MU [adresa] zbog kaznenog djela bijega zatvorenika iz mjesta pritvora, koje djelo je kažnjivo po članku 323. stavku 1. Kaznenog zakona Republike Albanije. Ujedno je u izreci pobijanog rješenja navedeno i da će odluku o predaji, odnosno izručenju donijeti ministar nadležan za poslove pravosuđa.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik MU po braniteljici, odvjetnici Mariji Šporčić Novoselac, smatrajući da je „ … pobijanim Rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.“. Žalbom se predlaže „ … da se ova žalba i čitav spis proslijede Visokom kaznenom sudu RH, te da taj sud žalbu usvoji, te ožalbeno Rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.“.

3. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 11. svibnja 2026. broj I Kž-eun-2/2026-5 odbio kao neosnovanu žalbu tražene osobe MU u odnosu na dio rješenja kojim je odlučeno o predaji tražene osobe MU u postupku izvršenja Europskog uhidbenog naloga izdanog od strane zamjenika žalbenog tužioca Tužiteljstva u Patrasu, Helenska Republika (Grčka), broj: 5/25 -6- 2010 od 16. veljače 2011., radi vođenja kaznenog postupka, zbog kaznenih djela ubojstva, višestrukih razbojništva, teške krađe, organiziranja zločinačkog udruženja, nezakonitog posjedovanja oružja, uporabe oružja, nasilja, posjedovanje droge za osobnu uporabu i nezakonitog ulaska u Grčku iz članaka 1., 12., 14., 16., 17., 18., 26. stavka 1., 27. stavka 1., 45., 51., 52., 53., 57., 79., 94. stavka 1., 98. stavka 1., 187. stavka 5., 299. stavka 1., 330., 374. d u vezi s člankom 372. stavkom 1., 380. stavka 1. odjeljaka a i b u vezi s člankom 380. stavkom 2. Kaznenog zakona Helenske Republike (Grčka) i članka 1. stavka 2 b, 10. stavka 1. i 13 b i 14. Zakona 2168/1993, članka 1. stavaka 1. i 2. pin c, 29. stavka 1., 37 i 38. Zakona 3459/2006 i broj 1 stavak a-d, 83. stavka 1. Zakona 3386/2005 Helenske Republike (Grčka). Ujedno je, s obzirom na pogrešno danu uputu o pravnom lijeku u pobijanom rješenju, u tom rješenju navedeno da je za odlučivanje o žalbi u odnosu na odluku o izručenju, u skladu s člankom 56. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04.; dalje: ZMPPKS), nadležan Vrhovni sud Republike Hrvatske.

4. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.

- pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026.; dalje: ZKP), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 81. ZMPPKS-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbe izručenika, a po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP-a, Vrhovni je sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio da je u odnosu na dio rješenja koji se odnosi na odlučivanje o zamolbi Republike Albanije za izručenje počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP -a, jer je izreka pobijanog rješenja u tom dijelu nejasna. Osim toga, u tom dijelu pobijenog rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koju su navedeni su nejasni, zbog čega se taj dio rješenja ne može valjano ispitati.

6. Naime, u pobijanom rješenju u dijelu izreke u kojem je odlučeno o zamolbi Republike Albanije za izručenje navodi se samo da je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje MU [adresa] zbog kaznenog djela bijega zatvorenika iz mjesta pritvora, koje djelo je kažnjivo po članku 323. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Albanije. No, iz takve izreke nije vidljivo je li riječ o izručenju radi izvršenja kazne zatvora ili o izručenju radi kaznenog progona (kako bi to proizlazilo iz samog obrazloženja i iz zamolbe Republike Albanije za izručenje). Naime, kada se utvrdi da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca, tada se u izreci rješenja mora jasno i nedvosmisleno naznačiti nalazi li sud da su ispunjene pretpostavke za izručenje radi vođenja kaznenog postupka ili radi izvršenja kazne. Pritom izreka takvog sudskog rješenja mora sadržavati i nedvosmisleno određenje ako je riječ o vođenju kaznenog postupka, o kojem kaznenom postupku je riječ, zbog kojeg kaznenog djela i u povodu kojeg optužnog akta ovlaštenog tužitelja, odnosno ako je riječ o utvrđenju da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika radi izvršenja kazne zatvora, o kojoj kazni je riječ, u kojem trajanju i kojom sudskom odlukom i zbog kojeg kaznenog djela je ona izrečena. Budući da pobijano rješenje u svojoj izreci ne sadrži ove odrednice, to je takva izreka rješenja koje predstavlja osnovu za daljnji postupak izručenja, a posebno određenje načela specijaliteta propisanog u članku 14. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957., Dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 15. listopada 1975. i Drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 17. ožujka 1978. („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 14/1994.)., čije su potpisnice i Republike Hrvatska i Republika Albanija, nerazumljiva i ne može se ispitati.

7. Osim toga, iz obrazloženja pobijanog rješenja (kao i iz zamolbe za izručenje) vidljivo je da se protiv izručenika u Republici Albaniji vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela bijega zatvorenika iz mjesta pritvora iz članka 323. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Albanije. Tekst zakonskog opisa kaznenog djela glasi: „Bijeg uhićenika, pritvorenika ili osobe osuđene na kaznu zatvora iz mjesta obveznog pritvora ili tijekom prijevoza iz jednog mjesta u drugo, kaznit će se kaznom zatvora do pet godina.“.

7.1. Utvrđujući jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje iz članka 34. stavka 1. ZMPPKS-a (obostrana kažnjivost), odnosno postoji li zapreka za izručenje iz članka 35. stavka 1. točke 3. ZMPPKS-a, prvostupanjski sud u pobijanom rješenju utvrđuje da djelo zbog kojeg se protiv izručenika vodi postupak u Republici Albaniji sadrži bitna obilježja kaznenog djela i po domaćem zakonu i to kaznenog djela protiv pravosuđa, neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025.; dalje: KZ/11.). To djelo čini onaj tko krši sigurnosnu mjeru koja mu je određena pravomoćnom presudom (za što će se kazniti kaznom zatvora do dvije godine).

7.1.1. Pritom obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge zbog kojih prvostupanjski sud smatra da radnje izručenika kojima ostvaruje biće kaznenog djela za koje se tereti u državi moliteljici, odnosno bijeg iz pritvora koji predstavlja mjeru osiguranja njegove prisutnosti u tijeku postupka, predstavljaju radnje kaznenog djela iz članka 311. stavka 2. KZ/11., za čije je ostvarenje nužno postojanje sigurnosne mjere određene pravomoćnom presudom. Ovo osobito jer iz podataka u zamolbi za izručenje Republike Albanije ne proizlazi da protiv izručenika u postupka u kojem se traži njegovo izručenje postoji pravomoćna presuda. S obzirom na izostanak ovih razloga, za sada se ne može s uspjehom ispitati postojanje osnovne pretpostavke za izručenje izručenika MU [adresa], a odnosno sadrži li djelo za čije se izručenje on traži bitna obilježja kaznenih djela i prema domaćem pravu. Stoga se ni u tom dijelu pobijano rješenje na može valjano ispitati.

8. S obzirom na sve navedeno, u pobijanom je rješenju počinjeno više oblika bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP -a. Stoga je pobijano rješenje, u povodu žalbe izručenika, a po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. i članka 4. ZKP-a, trebalo ukinuti u dijelu u kojem je odlučeno o zamolbi Republike Albanije za izručenje izručenika MU i u tom ga dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Uslijed toga, izručenikova žalba u dijelu koji se odnosi na izručenje za sada je bespredmetna.

9. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud, primjenjujući odredbe ZMPPKS-a, a imajući na umu okolnosti na koje je upozoren ovim rješenjem, donijeti novu, zakonitu odluku, u kojoj će u izreci na jasan i nedvosmislen način naznačiti za što su utvrđene ili nisu utvrđene zakonske pretpostavke za izručenje te u skladu s time donijeti rješenje kojim će utvrditi da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje ili će odbiti zamolbu za izručenje. Pritom će posebnu pozornost posvetiti upravo razmatranju postoji li obostrana kažnjivost u odnosu na djelo za koje se izručenik tereti u postupku radi čijeg je daljnjeg vođenja zamoljeno njegovo izručenje i to ocjenjujući mogu li se upravo one radnje za koje se tereti u postupku u Republici Albaniji podvesti pod neku od kaznenopravnih normi KZ/11. Nakon što sve to utvrdi, prvostupanjski će sud svoju odluku jasno i potpuno obrazložiti u svim njezinim dijelovima.

Zagreb, 27. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ratko Šćekić