REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-771/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Kirinu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) MEDICAL INTERTRADE d.o.o., [adresa], OIB: 04492664153, zastupanog po punomoćniku Jaši Krausu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 155, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, uz punomoćnika Branka Kirina, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Jaše Krausa, odvjetnika, dana 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovnom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 01. veljače 2022. godine zbog skrivljenog ponašanja, donesena dana 27. ožujka 2023. godine od strane Tuženika, društva MEDICAL INTERTRADE d.o.o., sa sjedištem u [adresa], MBS: 080044487, OIB: 04492664153 i uručena dana 28. ožujka 2023. godine Tuženiku, PŠ, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da radni odnos između Tužitelja i Tuženika nije prestao.

II/ Raskida se ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 1. veljače 2022. između tužitelja i tuženika, sklopljen za radno mjesto zamjenik direktora Službe zaštite na radu, zaštitu okoliša i održavanja, s danom 19. lipnja 2023. godine.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.869,20 eur s naslova naknade štete, što predstavlja četiri prosječne plaće tužiteljice.

IV/ Nalaže se Tuženiku naknaditi Tužitelju troškove ovog postupka koliko budu iznosili uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti.".

II/

Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 700,00 eur, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Utvrđuje se raskinutim Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01.02.2022. izmijenjen Aneksom ugovora o radu od 01.02.2022. sklopljen između tužitelja PŠ, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao radnika i MEDICAL INTERTRADE d.o.o., [adresa], OIB 04492664153 kao poslodavca s danom 20.06.2023.".

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je bila u radnom odnosu kod tuženika od dana 1. listopada 2019. koji je uređen temeljem Ugovora o radu od dana 1. veljače 2022. na neodređeno vrijeme za rad na radnom mjestu zamjenik Direktora Službe za zaštitu na radu, zaštitu okoliša i održavanja. Tužiteljica je dana 28. ožujka 2023. zaprimila Odluku poslodavca od dana 27. ožujka 2022. o redovitom otkazu Ugovora o radu sklopljenog dana 1. veljače 2022. zbog skrivljenog ponašanja. Budući da od dana 14. travnja 2023. kao dana dostave Zahtjeva za zaštitu prava, tuženik u zakonskom roku nije udovoljio zahtjevima tužiteljice, ista radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa podnosi ovu tužbu budući da Odluku o otkazu smatra nedopuštenom.

2. Tužiteljica prije svega navodi da je tuženik prilikom donošenja Odluke o otkazu prekršio zakonske odredbe u pogledu postupka prije samog otkazivanja, kod čega je ukazivano da pobijana Odluka niti ne sadrži sve propisane formalne elemente, obzirom da ista nije obrazložena, odnosno što je ono nejasno niti se iz njega mogu razaznati valjani razlozi zbog kojih je Odluka o otkazu donesena. Tuženik ne obrazlaže koji su to razlozi odnosno kakvo je to skrivljeno ponašanje koje je dovelo do donošenja Odluke o otkazu, već poslodavac samo kronološki nabraja navodne pogreške u obavljanju obveza iz radnog odnosa koje nisu u vezi jedna s drugom, dok niti ne obrazlaže zašto se baš takvo postupanje smatra skrivljenim ponašanjem. Dodatno je istaknuto da se smatra da je postupanjem tuženika tužiteljici povrijeđeno pravo na obranu, dok tuženik Odlukom o otkazu ujedno uopće ne obrazlaže koji su to točno razlozi zbog kojih tužiteljici nije omogućio iznošenje obrane. Naime, jednostranim i svojevoljnim uskraćivanjem prava na obranu, i to paušalnim navođenjem osobnog zaključka da tužiteljica nema namjeru uredno i savjesno obavljati radne zadatke, svakako nije osnovano te predstavlja grubu povredu tužiteljičinih prava iz radnog odnosa. Tužiteljica ponovno ističe da svojim postupanjem nije počinila tešku povredu obveze, niti bilo koju drugu povredu ili propust koji bi se mogao smatrati povredom obveze iz radnog odnosa, pri čemu su svi navodi tuženika sadržani u Odluci o otkazu neistiniti i netočni, a pogotovo zaključci da tužiteljica kroz duže vrijeme ne izvršava obveze iz radnog odnosa, usporava redovne radne procese jer ne izvršava obveze ili ih ne izvršava na vrijeme, krši odredbe Etičkog kodeksa i osnove lijepog ponašanja te iskazuje nepoštovanje prema tuženiku kao poslodavcu izlažući ga prekršajnim sankcijama.

3. Naime, svi navodni propusti koje tuženik prikazuje kao čin navodnih povreda obveza iz radnog odnosa, u svojoj su suštini krajnje paušalni te jednostrano prikazani i to bez valjane osnove ili dokaza. Nije jasno na koji to način tužiteljica čini povredu obveze iz radnog odnosa i u čemu se te povreda uopće očituje. Kronološko navođenje navodnih propusta nije niti može biti valjani razlog za donošenje Odluke o otkazu, posebice kad se uzme u obzir činjenica da je tužiteljica osoba koja raspolaže posebnim stručnim znanjima na radnom mjestu hijerarhijski više pozicije. U konačnici tužiteljica opetovano osporava počinjenje navedenih propusta, dok s druge strane tuženik ne navodi niti jedan jedni dokaz osim jednostrano neosnovanih utvrđenja da je tužiteljica počinila predmetne propuste. Štoviše, suprotno tvrdnjama tuženika o počinjenju povreda, za koje tužiteljica dakle smatra da ih nije počinila te da se na istima inzistira samo kako bi došlo do prestanka radnog odnosa, ističe se da se na tužiteljicu od strane neposredno nadređene osobe, vršio kontinuirani pritisak u cilju provociranja okolnosti koje bi dovele do razloga za prestanak radnog odnosa. Naime, tužiteljica je u više navrata doživjela da je na krajnje bezobrazan, diskriminirajući i vulgaran način pred drugim kolegama osporavano njezino stručno znanje i sposobnost s ciljem da je se ponizi, a što je kod tužiteljice izazvalo neugodu, sram i osjećaj poniženja. Dakle, tužiteljica je svoj rad obavljala pod neprestanim pritiskom te u atmosferi umjetno stvorenog stresa i straha od novog verbalnog napada ili osjećaja poniženja izazvanog od strane neposredno nadređene osobe, a sve u cilju da radni odnos tužiteljice kod tuženika prestane na bilo koji način.

4. Naposljetku tužiteljica zaključuje da je stvarni razlog donošenja Odluke o otkazu, diskriminatorna i šikanozna namjera tuženika, jednostrano i bez valjanog razloga i pod svaku cijenu da radni odnos s tužiteljicom prestane. Slijedom svega iznesenog, tužiteljica je radi zaštite svojih prava podnijela ovu tužbu, te predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, kako je konačno bio postavljen na ročištu od 14. svibnja 2026., uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao i navode iz tužbe da je tuženik donoseći Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu od 27. ožujka 2023. povrijedio prava tužiteljice. Tuženik prvenstveno ističe da se na navode iz zahtjeva za zaštitu prava od 11. travnja 2023. detaljno očitovao u odgovoru na predmetni zahtjev od 26. travnja 2023. kojeg je punomoćnik tužiteljice preuzeo dana 8. svibnja 2023.. Iz dostavljenih dokaza je jasno da je tuženik osim što je u Odluci o otkazu jasno dao razloge za donošenje Odluke o redovnom otkazu ugovora o radu, u naknadnom očitovanju na zahtjev za zaštitu prava dodatno je obrazložio razloge za takvu odluku te se očitovao na naknadne povrede obveza iz radnog odnosa koje je počinila tužiteljica. Slijedom navedenog netočni su navodi tuženika da je Odluka o otkazu neobrazložena i da nisu dani jasni razlozi za njezino donošenje kao i navodi povezani s rokovima za podnošenje tužbe.

6. Netočni su navodi iz tužbe i zahtjeva za zaštitu prava da je Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 27. ožujka 2023. nezakonita te da u predmetnoj Odluci o otkazu nisu jasno obrazloženi razlozi za donošenje ove Odluke. Tužiteljica je prije donošenja Odluke o otkazu dva puta pisanim putem upozoravana na kršenje obveza iz ugovora o radu i to 28. rujna 2021. i 16. rujna 2022.. Unatoč ranijim pisanim upozorenjima tužiteljica je tijekom 2022. i 2023. nastavila s kršenjem obveza iz ugovora o radu zbog čega je više puta bila usmenim putem upozoravana od strane nadređenog OŠ. Već 30. rujna 2022., nepuna dva tjedna nakon opomene od 16. rujna 2022.tužiteljica je u neposrednoj komunikaciji bila krajnje bezobrazna prema poslovnom partneru, do te mjere da je ovaj o tome e-mail/om od 3. listopada 2022. obavijestio tuženika, odnosno neposredno nadređenog OŠ. Tuženik je već u Odluci o otkazu, a kasnije i u Očitovanju jasno naveo propuste tužiteljice i razloge za donošenje odluke o redovnom otkazu ugovora o radu te detaljno naveo cijeli niz propusta koji su počinjeni u dužem vremenskom periodu. Odluka o otkazu u zadnjem odlomku na prvoj i na drugoj stranici jasno navodi propuste tužiteljice zbog kojih je ranije bila pisanim putem opominjana na kršenje obveza iz radnog odnosa, ne izvršavanja radnih zadataka i neprofesionalnu komunikaciju s poslovnim partnerima. Osim toga tužiteljica nije otklonila propuste vezane uz poslove sigurnosti na radu u vezi aparata za gašenje požara u Poslovnoj jedinici Vukovar i vježbi evakuacije u poslovnoj jedinici [adresa] zbog kojih je prethodno opomenuta.

7. Na četvrtoj strani Odluke tuženik jasno navodi da je i nakon opomena i propusta koji su utvrđeni u ranijem razdoblju tužiteljica nije sastavljala izvješća, obavještavala nadređenog o poslovima koje je izvršila, a koje nije. Izvješća koja su sastavljena bila su nejasna i nepotpuna ili bi kopirala dijelove ranijih izvješća prikazujući ih kao nova izvješća. Zbog toga je u razdoblju prije otkazivanja ugovora o radu bila usmeno opominjana od strane nadređenog OŠ. Tužiteljica je svojim ponašanjem prema poslovnim partnerima poslodavca postupala suprotno etičkom kodeksu kada se neprofesionalno i neprimjereno obraćala poslovnim partnerima, a što se u Odluci o otkazu jasno navodi i obrazlaže uz citiranje odredbi etičkog kodeksa na četvrtoj stranici. Odluka o otkazu jasno navodi u kakvim kršenjima obveza iz radnog odnosa je riječ, kada su počinjene i koje obveze radnika su time prekršene. Uzimajući u obzir obujam, upornost, vremenski period i način na koji je radnica unatoč pisanim i usmenim upozorenjima kršila svoje obveze iz radnog odnosa jasno je da na strani poslodavca postoje opravdani razlozi da se radnici ne omogući davanje obrane. Ovo stoga što je iz ranijeg ponašanja tužiteljice jasno da je uporna u kontinuiranom kršenju obveza iz radnog odnosa da ustraje na takvom ponašanju, dok s druge strane bi zbog tih razloga obrana tužiteljice bila suvišna jer ne bi promijenila odluku tuženika.

8. Tuženik ističe da je razina odgovornosti i potencijalnih štetnih posljedica koje neizvršavanje obveza iz radnog odnosa za radno mjesto tužiteljica kao zamjenice Direktora Službe za zaštitu na radu, zaštitu okoliša i održavanje premašuje one povezane drugim radnim mjestima. Ovo posebno stoga što tuženik ima više od 500 zaposlenih u tri poslovne jedinice, koja okolnost ukazuje na visoku razinu odgovornosti time povjerenja i rizika povezanih s izvršenjem poslova radnog mjesta tužiteljice. Zanemarivanje i neuredno izvršavanje obveza iz ugovora o radu tužiteljice izravno utječe na sigurnost rada te potencijalno ugrožava život i zdravlje radnika tuženika. Uzimajući u obzir prekršajne odredbe Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14 i dr.), Zakon o zaštiti od požara (NN, 92/10i dr.) i ostalih propisa kojima se uređuje poslovanje tuženika propusti tužiteljice predstavljaju i značajan i neprihvatljiv financijski rizik.

9. Netočni su i ničime dokazani navodi tužiteljice da bi od strane nadređenih bila izložena kontinuiranom pritisku ili da bi u više navrata doživjela krajnje bezobraznu, diskriminirajuće ili vulgarnu komunikaciju u vezi načina na koji je izvršavala obveze iz radnog odnosa. Tuženik ističe da povjerenik za dostojanstvo radnika od strane tužiteljice nikada nije primio prijavu vezanu uz povredom dostojanstva. Iz navedenog je jasno da ove tvrdnje predstavljaju neistinu kojom tužiteljica nastoji opravdati povrede obveza iz radnog odnosa te se prikazati žrtvom nekakve urote, a sve kako bi popravila svoj položaju ovom postupku. Tužiteljica je izjavila da je pri ozljedi na radu radnika DŠ ona osobno zvala inspektora zaštite na radu i da je radi njene intervencije i poznanstva sve prošlo u redu, na što su svi prisutni ostali zaprepašteni njenom izjavim te ju upitali je li svjesna što upravo govori i da je ovo samo po sebi razlog za izvanredni otkaz. Prisutni su tom prilikom naglasili da poslodavac oštro osuđuje takav način ponašanja i komunikacije prema državnim tijelima i da je isto nedopustivo i strogo zabranjeno. Tužiteljica je u nastavku izjavila da je rješavala dokumentaciju o kemikalijama koju je trebalo dostaviti nadležnom državnom tijelu pa je i pritom kontaktirala svoja poznanstva kako bi cit. „sve bilo u redu s navedenom dokumentacijom s obzirom na zakašnjelu dostavu“. Tužiteljica ističe da je dostava dokumentacije u roku nadležnim državnim tijelima sukladno Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji te opisu i popisu radnih mjesta odgovornost tužiteljice.

10. Prilikom i neposredno nakon uručivanja Odluke o otkazu tužiteljica je počinila daljnje teške povrede obveza iz radnog odnosa. Tužiteljica je prilikom primitka Odluke o otkazu izjavila niz neistina i kleveta na račun većeg broja radnika poslodavca. Tužiteljica s eu poslovnim prostorijama tuženika (skladište) pozdravila s GŠ koji radi u istoj zgradi kao i radnica kazavši mu da se došla pozdraviti s njim i da je upravo sad dobila otkaz, ali da će se još vidjeti. Nakon toga je rekla da je trebala dobiti posao u Ministarstvu zdravstva, ali da je to otpalo i da joj je drago da je otpalo, i da ju zato čeka posao u Inspektoratu pa ćemo se vidjeti kad, i ako, ju pošalju u nadzor. Nakon razgovora s radnikom GŠ, radniku FŠ je u svom uredu (prilikom uzimanja i spremanja svojih privatnih stvari) napomenula da je cit. „lajav“ te da su djelomično i njegove izjave uzrokovale otkaz o radu. Također, napomenula je kako će se još vidjeti s njim kada bude zaposlena u Inspektoratu te je pred njim i pred FŠ zvala na telefon da pita cit. „da li je još uvijek otvoren natječaj u Inspektoratu“. Radnica je istom prilikom optužila drugog radnika za stjecanje nepripadne imovinske koristi što također predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Iz navedenog i priloženih dokaza je jasno da tužiteljica ne samo da je iznijela niz neistina o kolegama već je pokušavala zastrašiti tuženika da će po zapošljavanju u državnom inspektoratu koristiti svoj položaj i ovlasti kako bi mu nanijela štetu. Ovakvo postupanje prilikom uručivanja Odluke o otkazu i neposredno nakon toga osim što stvara opravdanu sumnju u to da bi okrivljena tijekom rada kod poslodavca počinila niz nezakonitih radnji ukazuje i na opravdanost Odluke o redovno otkazu ugovora o radu od 27. ožujka 2023. i Odluku poslodavca da se radnici ne omogući davanje obrane u odnosu na skrivljeno ponašanje radnika. Ovakvo postupanje tužiteljice jasno ukazuje i na to da radni odnos nakon ovoga nikako nije moguće nastaviti zbog gubitka povjerenja uslijed zastrašivanja tuženika i izjava koje je radnica izrekla tijekom uručivanja Odluke o otkazu, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova, pri čemu je tuženik podnio i podredni protutužbeni zahtjev vezano za sudski raskid ugovora o radu, u slučaju da tužbeni zahtjev tužiteljice bude usvojen.

11. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Zahtjev za zaštitu prava od 11. travnja 2023., uz preslike potvrde o primitku i povratnice (str. 5-7 spisa), Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu od 27. ožujka 2023. (str. 8- 13 spisa), ugovor o radu od 1. veljače 2022. (str. 15-17 spisa), Očitovanje na zahtjev od 26. travnja 2023., uz presliku potvrde o primitku (str. 25-27 spisa), Upozorenje od 28. rujna 2021. i 16. rujna 2022. (str. 28, 30-31 spisa), presliku e-mail poruke (str. 29 spisa), Zapisnik o uručenju otkaza od 28. rujna 2023. (str. 33-35 spisa), Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji te opisu i popisu radnih mjesta i posebnih imenovanja tuženika (str. 36-158 spisa), Pravilnik o radu tuženika (str. 159-185 spisa), izvadak stranica HP-Hrvatske pošte (str. 186 spisa) i obrazac HZMO-a (str. 220 spisa), kao što je saslušana i sama tužiteljica te zakonska zastupnica tuženika JŠ, obje na ročištu održanom 16. srpnja 2025. (str. 193-197 spisa) te svjedoci OŠ, BŠ, FŠ, svi na ročištu održanom 3. studenog 2025. (str. 204-210 spisa), EŠ, GŠ, oboje na ročištu održanom 12. veljače 2026. (str. 223-226 spisa) te UŠ, IŠ i RŠ, svi na ročištu održanom 14. svibnja 2026. (str. 237-241 spisa).

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

13. Kako je već rečeno, a što i nije sporno među strankama, tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zamjenika direktora Službe zaštite na radu, zaštite okoliša i održavanja, koji ugovor joj je otkazan ranije citiranom Odlukom o redovnom otkazu, zbog skrivljenog ponašanja, od 27. ožujka 2023..

14. Pritom se u predmetnoj Odluci u bitnome navodi ranije spomenuto tj. da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca od dana 1. listopada 2019. i to zaposlena na radnom mjestu Zamjenik direktora Službe za zaštitu na radu, zaštitu okoliša i održavanja. Navodi se i da Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji i opisu i popisu radnih mjesta sadrži strukturu radnih mjesta predmetne Službe i opis poslova radnog mjesta "Zamjenik direktora Službe za zaštitu na radu, zaštitu okoliša i održavanja" iz čega je jasno vidljiv opis i popis poslova radnog mjesta tužiteljice.

15. Dana 28. rujna 2021. poslodavac je tužiteljici uručio pisano Upozorenje temeljem Zakona o radu i Pravilnika o radu radi kršenja odredbi Ugovora o radu, odnosno neprofesionalnog i neodgovornog odrađivanja radnih obveza, uz napomenu da ponavljanje povreda može dovesti do otkazivanja ugovora o radu. Naime, tužiteljica je trebala nabaviti određeni broj protupožarnih aparata sukladno elaboratu zaštite od požara za novu poslovnu zgradu poslodavca u Vukovaru na adresi [adresa], no tužiteljica, unatoč tome što je imala vremena dva i pol mjeseca prije tehničkog pregleda zgrade naručiti i opremiti zgradu potrebnim brojem protupožarnih aparata, tužiteljica nije naručila dovoljan broj aparata, te je iz tog razloga određeni broj protupožarnih aparata uzela iz skladišta poslodavca sa adresa [adresa], te [adresa], čime je navedena skladišta tužiteljica ostavila bez dovoljnog broja protupožarnih aparata u periodu dužem od dva tjedna, te je time poslodavca dovela u prekršaj sukladno Zakonu o zaštiti na radu. Dakle, unatoč tomu što je tužiteljica trebala pratiti provođenje zaštite na radu istu je svjesno propustila osigurati. Tužiteljica je bila odgovorna za uredno i zakonito obavljanje poslova, a svojim postupanjem dovela je u potencijalnu opasnost radnike poslodavca kao i njegovu imovinu, u kojem smislu se smatra da je navedenom povredom grubo prekršen sadržaj tj. odredbe Ugovora o radu.

16. Nadalje, u Odluci se spominje da je dana 16. rujna 2022., poslodavac je tužiteljici uručio drugo pisano upozorenje za neodrađivanje radnih obveza. Naime, direktor Službe zaštite na radu, zaštite okoliša i tehničkog održavanja OŠ u lipnju 2022. dao je tužiteljici radni zadatak da kreira i dokumentira incidentne situacije sukladno planu poslodavca. Kako je tužiteljica iz opravdanih razloga izbivala s posla određeni vremenski period, direktor joj je po njenu povratku zamolio da u naknadnom roku od dva tjedna obavi navedeni radni zadatak. Tužiteljica ni u naknadno dobivenom roku da ispuni zadatak isti nije odradila, niti je išta odradila u dodatnom tjednu prije odlaska na svoj redovni ljetni godišnji odmor niti je o nemogućnosti neodrađivanja zadatka obavijestila neposredno nadređenog. Nakon povratka tužiteljice s ljetnog godišnjeg odmora dana 29. kolovoza 2022. i nadalje Direktoru službe ne prenosi informacije o planu izvršenja radnog zadatka. Tužiteljica nije ispunila zadatak ni u naknadnim rokovima te je iste morao obaviti Direktor službe uz pomoć samostalnog referenta zaštite na radu.

17. Poslodavac ističe da je tužiteljica navedenim povredama Ugovora o radu, i to kršenjem radnih obveza, za koje je dobila već dva pisana upozorenja i nekoliko usmenih dovela poslodavca u rizik kojim mu je mogla prouzročiti štete većih razmjera, jer nije izvršavala radne zadatke, na koji način su dovedeni u potencijalnu opasnost radnici poslodavca jer nisu osigurane mjere zaštite na radu, što je poslodavac saznao tek naknadno, kod čega je istaknuto da se tuženik po prirodi stvari dužan pridržavati svih relevantnih zakonskih propisa, pri čemu je Služba u kojoj je tužiteljica zaposlena od velikog značaja za poslodavca, uzimajući u obzir i samu specifičnu djelatnost tuženika te broj zaposlenih radnika, kao i potrebu zaštite imovine tuženika.

18. Nastavno, u Odluci se spominje i da je tuženik kao poslodavac dana 3. listopada 2022. na službeni e-mail Direktora Službe za zaštitu na radu, zaštitu okoliša i tehničkog održavanja OŠ primio cit. ,,Prigovor na ponašanje zaposlenika" kojim direktor Društva poslovnog partnera s kojim poslodavac surađuje na području zaštite na radu, zaštite od požara i tehničkih ispitivanja, sa dobrom namjerom i u duhu dobrog poslovnog odnosa, kako je istaknuo, prigovara na rad radnice PŠ.

19. Naime, nakon što su djelatnici poslovnog partnera obavili tehnička ispitivanja prostorija poslodavca i po završetku sastavili zapisnike u obvezi su bili iste dostaviti poslodavcu u roku od 14 dana. Tehnička ispitivanja te predmetni zapisnici o ispitivanju predstavljaju zakonske obveze poslodavca te su predmet nadzora nadležnih inspekcija i poslodavcu je bitno da su isti dostupni u svakom trenutku te da se u slučaju nadzora nadležnih tijela mogu predočiti.

20. Djelatnik poslovnog partnera je dana 30. rujna 2022. u jutarnjim satima obavio dostavu zapisnika u sjedištu poslodavca gdje je dočekan od strane tužiteljice koja mu je u vrlo ružnom i nepristojnom tonu i načinu razgovora prigovarala riječima cit:. ,,zašto ste mi došli baš sada, sada ja moram sve pregledavati, o inspekcija mi se nalazi u firmi, vrlo ste neodgovorni i neprofesionalni, zašto se niste najavili i kakav je to način" uz još pogrdnih riječi u razgovoru i pri pregledu dokumentacije koji je trajao 40-ak minuta. U svom e-mailu od 3. listopada 2022. poslovni partner je istaknuo da mu je neugodno i napisati što je sve tužiteljica izgovorila njegovom djelatniku.

21. Direktor društva poslovnog partnera je nakon izvještaja njegovog djelatnika kontaktirao tužiteljicu i zamolio ju da ubuduće ne koristi takav način razgovora s kolegama te ju je obavijestio kako će napisati e-mail o njenom ponašanju, a za koje smatra da je ispod svake razine profesionalnog poslovnog odnosa, s tim da je i tuženik smatrao da je postupanje tužiteljice bilo neprihvatljivo te da je u naravi predstavljalo povredu internog Etičkog kodeksa. Na taj način je tuženik, a s obzirom na prethodno utvrđene okolnosti, pristupio otkazivanju ugovora o radu uslijed skrivljenog ponašanja radnika, kojem otkazu se, kako je već rečeno, tužiteljica protivila te ga je i pobijala u ovom postupku.

22. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te su saslušani naprijed navedeni svjedoci kao i stranke u postupku, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

23. Tako je tužiteljica u svom iskazu iznosila da je u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak kod tuženika je obavljala poslove Zamjenika direktora Službe zaštite na radu, zaštite okoliša i održavanja. Što se tiče povreda koje joj se stavljaju na teret u Odluci o otkazu koju pobija u ovom postupku, navodi da predmetne tvrdnje poslodavca nisu točne. Što se tiče prvog navoda tj. da kroz duže razdoblje nije obavljala radne zadatke a što se prvenstveno odnosi na nabavu protupožarnih aparata, kako se to iznosi u Odluci, ističe kao prvo da ona uopće nije bila formalno kvalificirana za pitanja protupožarne zaštite, budući da nije imala odgovarajući ispit, kojeg je položila tek prošle godine kod novog poslodavca, s tim da je na navedeno ukazivala svojoj nadređenoj PŠE. Također ističe da nije niti dobila nalog da pribavi predmetne protupožarne aparate, u kojem smislu smatra da takve tvrdnje poslodavca nisu osnovane kao što nije osnovano niti upozorenje tj. opomena koju je dobila s tim u vezi, kod čega npr. poslodavac citira i pogrešan Zakon u tekstu spomenute Opomene. Točno je da je uz nju povodom tih događaja opomenu dobila i spomenuta direktorica PŠE te više nije bila na tom radnom mjestu, a došao je novi nadređeni OŠ, za kojeg smatra da se neprimjereno i grubo odnosio prema njoj, vikao je i slično. Smatra da su postupci imenovanog narušavali njezino dostojanstvo no nije imalo smisla podnositi zahtjev za zaštitu dostojanstva budući da je nadležna osoba bila osobno bliska spomenutom OŠ. Pritom govori o voditeljici kadrovske službe, dok nema točnih saznanja tko je u to vrijeme bila osoba za rješavanje pritužbi vezanih za dostojanstvo, dopušta da je to moguće bila OŠE.

24. Što se tiče daljnjih tvrdnji tuženika, a vezano za eventualne prigovore poslovnih partnera, navodi da bi se radilo o poduzeću ORSUS Grupa koja obavlja poslove vezane za zaštitu na radu i zaštitu od požara, i vezano za koje poduzeće smatra da nisu na propisani način obavljali svoje obaveze iz ugovora sa tuženikom, pritom čak navodeći da oni rade po svom zadanom redoslijedu i da ih ona ne mogu požurivati, u vezi čega postoji i prepiska. U jednom trenutku se pojavio njihov djelatnik o čemu ona prethodno uopće nije bila obaviještena, proizlazi da je sve dogovarano od strane direktora OŠ te referenta FŠ. Navodi pritom da je ona u tom trenutku bila zauzeta tj. angažirana vezano za inspekciju od strane Ministarstva zdravstva. Usprkos navedenom smatra da je postupala primjereno i profesionalno, pozvala je prisutnog djelatnika u svoj ured radi preuzimanja dokumentacije koju je donio i pregleda iste, budući da preuzimanjem iste postaje i osobno odgovorna, no spomenuti je cijelo vrijeme govorio da je u žurbi, u vezi čega je ukazivala da nije bila obaviještena o njegovom dolasku te da je istovremeno angažirana tj. na dispoziciji drugim organima inspekcije tj. Zdravstvenoj inspekciji koju je već spomenula. Ipak je na kraju potpisala primopredaju te je sam napomenula da bi bilo bolje da se ubuduće najavi, kako sam je već rekla, predstavnik poslovnog partnera je stalno ponavljao da mu se žuri no nije npr. njoj spominjao da bi se ona neprimjereno ponašala ili slično. Dobila je dakle od tuženika dvije opomene, jednu je već spomenula a druga je bila povezana sa postupcima evakuacije i izradu planova s tim u vezi. Putem elektroničke pošte dostavila je objašnjenje o mogućim kaznama u slučaju da se ne provedu vježbe evakuacije, da bi otprilike dva dana nakon toga dobila opomenu. Pojašnjava da je upravo ORSUS Grupa bila nadležna kao vanjski suradnik tuženika za izradu planova evakuacije i drugih sličnih dokumenata. Na dobivene opomene nije pisano odgovarala jer joj je dato do znanja da to i nije previše važno, no i dalje smatra da one nisu bile osnovane.

25. Smatra dakle da je tijekom svog rada kod tuženika uredno obavljala svoje poslove te da u tom smislu nisu točne tvrdnje i navodi tuženika vezano za okolnosti koje joj se stavljaju na teret. Pritom dodaje da sva bolovanja i dopuste i slično koristila sukladno zakonu, u to vrijeme tijekom 2022. joj je u lipnju preminula i majka te je bila odsutna s tim u vezi, tako da smatra da su i navodi tuženika vezani za njezino izbivanja neosnovani, kod čega ukazuje da su je npr. od strane poslodavca zvali kući čak i za vrijeme takvih odsustava, vezano za sastavljanje prijave zbog ozljede na radu do koje je došlo u to vrijeme. Zbog pritiska se i ranije vratila na posao, mada je dobila Covid da bi na kraju ispalo da je praktički "prehodala upalu pluća". I inače su ju svi opisani događaji u bitnome uznemirili te utjecali na njezino zdravstveno stanje. Kod novog poslodavca radi od 20. lipnja 2023., nema zakonskih obveza uzdržavanja, no brine o starijem i bolesnom ocu.

26. S druge strane, zakonska zastupnica tuženika JŠ je iskazivala da je jedan od članova Uprave tuženika, koja se inače bavi prometom lijekova na veliko te ima oko 500 zaposlenih. Predmet njihovog poslovanja je takav da je reguliran striktnim pravilima i propisima, primjena kojih se redovito i ispituje tj. vrše se inspekcijski nadzori i to svakih 5 godina od strane Ministarstva zdravstva, a također su veći broj puta godišnje podvrgnuti pojedinačnim provjerama tj. auditima od strane poslovnih partnera tj. suradnika, npr. proizvođača lijekova i sl., što uključuje pregled i kontrolu njihovog poslovanja, provjeru educiranosti osoblja i sl.. Dakle, radi se o takvoj djelatnosti koja traži striktnu primjenu brojnih propisa i čemu onda posvećuju posebnu pažnju u svakodnevnom radu. U tom smislu zakon propisuje i broj djelatnika zaštite na radu s obzirom na broj zaposlenih, u kojem smislu ih i imaju troje, dok postoje ovlaštenici zaštite na radu na svim njihovim lokacijama kojih ima više od 20, čiji rad i djelovanje onda prate prvenstveno direktor i zamjenik direktora. Neovisno o konkretnim dodatnim kvalifikacijama npr. vezanih za pitanje zaštite od požara, smatra da cijela služba ima obvezu postupati na način da osigura primjenu odgovarajućih zakona i propisa koji se odnose na zaštitu na radu. S tim u vezi navodi da su dakle imali plan u Vukovaru otvoriti novi prostor koji je trebao proći tehnički pregled početkom rujna 2021., te je služba zaštite na radu dobila poruku elektroničke pošte s elaboratom zaštite od požara u lipnju, iz kojeg je bilo vidljivo koliko je aparata potrebno na toj lokaciji. Smatra da je nesporan zadatak bilo direktora bilo zamjenika bilo pribaviti navedene aparate no do čega nije došlo, te su manjak aparata tužiteljica i tadašnja direktorica SŠ uočile tek po pristupu u Vukovar dva dana prije zakazanog tehničkog pregleda. Umjesto da priznaju grešku i od partnera pribave potrebne uređaje, koji bi zasigurno bili dostavljeni na vrijeme, imenovane su iz njihovog drugog prostora u Sv. Nedelji prenijeli aparate u Vukovar, čime je ta lokacija onda bila pokrivena no nisu nadomjestile aparate u Sv. Nedelji.

27. Da nedostaju aparati u Sv. Nedelji uočeno je kakva dva tjedna kasnije prilikom rutinskog pregleda, da bi direktorica SŠ i tužiteljica rekle da su aparati u Vukovaru, i koje objašnjenje za njih nije bilo prihvatljivo te su obje djelatnice dobile opomenu a SŠ više nije obavljala posao direktora već je došao kolega OŠ, bilo je to negdje krajem 2021. ili početkom 2022., sa čijim radom su i sada zadovoljni. Smatra da se svakako radi o povredi radne obveze jer je i tužiteljica kao dio tima bila dužna reagirati vezano za osiguranje uvjeta u Vukovaru podredno i u Sv. Nedelji. Smatra da odgovornost tužiteljice ne umanjuje okolnost da ona osobno nije bila direktor već zamjenik, budući da i zamjenik ima potrebne ovlasti te odgovornost da osigura protupožarnu zaštitu na svim lokacijama. Tim više, ukazuje da je tadašnja direktorica SŠ relativno često bila na bolovanju u kojem smislu je upravo tužiteljica efektivno bila prva osoba vezana za taj segment poslovanja. Može potvrditi da tuženik kao pravna osoba nije bio od nadležnih tijela kažnjavan vezano za povrede iz područja odgovornosti ovdje tužiteljice za vrijeme dok je ona radila kod njih, dakle niti vezano za slučaj Vukovara niti Sv. Nedelje, no svakako su bili izloženi, što im je neprihvatljivo a i bilo je nepotrebno.

28. Druga opomena tužiteljice bila je 2022. te se odnosila na propust da se izradi standardna procedura tj. SOP za postupanje u izvanrednim tj. incidentnim situacijama, što je bilo dodatno važno, budući da se zbivalo nakon zagrebačkih potresa te Covid epidemije, te je veći broj dobavljača tražio obavijest o tome kakvi su njihovi postupci u slučaju takvih i sličnih situacija. Uvažavajući i privatne okolnosti koje je spominjala tužiteljica dodijeljen je i dodatni rok no na kraju je predmetni elaborat izradio kolega FŠ. Općenito govoreći, ukazuje da se tužiteljica prijavila te je i dobila posao zamjenika direktora za zaštitu na radu kod njih tj. većem poslodavcu, i smatra da je onda morala biti svjesna i obveza koje je čekaju, no tužiteljica je učestalo navodila da za pojedine radnje i poslove nije ovlaštena, da nema dodatnu specijalizaciju i sl., a što je onda njima otežavalo poslovanje budući da su oni upravo od djelatnika te službe očekivali da obveze iz tog segmenta u cijelosti pokrivaju. Pritom ističe da dakle imaju i otprilike 300 djelatnika koji rade na fizičkim poslovima, prvenstveno u skladištu tj. utovaru, istovaru i premještanju robe kod čega koriste viličare i slične alate, dakle postoji realna opasnost od ozljeđivanja i sl. te im je stoga nužan kvalitetan program zaštite na radu kojeg su dužni i dnevno primjenjivati.

29. Što se tiče dijela Odluka koji govori o neprimjerenoj komunikaciji tužiteljice, prvenstveno ističe da je i sama svjesna da u redovitom obavljanju poslova može biti stresno kombinirati istovremeno više zadataka, te uvažava da je tužiteljica predmetne zgode bila okupirana inspekcijskim pregledom koji je bio u tijeku. Međutim, smatra da nije pravilno reagirala te da je bila otresita prema kolegi koji je došao od strane vanjskog partnera, praktički ga je tjerala da ode, i u vezi čega su dobili pisanu pritužbu te su morali reagirati. Telefonom su razgovarali s partnerom koji je prihvatio ispriku. Uzimajući u obzir sve izneseno zaključili su, a uz uvažavanje poslovnog pritiska, da tužiteljica nije pravilno reagirala i da je dovela do nepotrebnog problema u odnosu sa poslovnim partnerom s kojim duže surađuju te i danas nastavljaju suradnju.

30. Zaključno dakle ističe i ponavlja da je tužiteljica bila na visoko pozicioniranoj i odgovornoj funkciji, te su cijeloj službi pa tako i njoj pružili sve potrebne alate u svrhu obavljanja poslova iz tog segmenta, i njihov cilj je bio da na taj način pokriju sve obveze i taj dio poslovanja smatraju apsolviranim od strane njihovog tima. Međutim opisani postupci tužiteljice nisu bili takvog karaktera tj. predstavljali su propuste i izazivali su poteškoće u redovnom poslovanju tuženika, tj. nije došlo do obavljanja predmetnih zadaća na besprijekorni način kako je njima kao poduzeću nužno, te je sve navedeno onda dovelo do odluke da se tužiteljici otkaže ugovor o radu jer si oni jednostavno ne mogu priuštiti zamjenika direktora koji nije u mogućnosti osigurati ispunjenje obveza iz svog ugovora o radu te posljedično funkcioniranje tuženika u tom segmentu bez propusta, osobito uzimajući u obzir već spomenutu okolnost značaja i stalnih kontrola kojima su podvrgnuti. Bila je prisutna kod uručenja Odluke o otkazu tužiteljici, što su željeli i kraće usmeno obrazložiti, mada je cijela situacija po prirodi stvari neugodna. Navodi da su oni iznijeli svoje argumente za otkaz i uručili samu Odluku, no u razgovoru je tužiteljica postala neugodna, u naravi klevećući druge djelatnike koji su bili i prisutni, pripisujući sebi različite zasluge i sl., dakle po njihovom shvaćanju je nastavila sa neprimjernim ponašanjem što je samo potvrdilo njihovu Odluku o otkazu. U slučaju da je kolega OŠ zaista pozivao tužiteljicu kući dok je bila propisano odsutna, koristi priliku da se ispriča, smatra da su korektno postupali prema tužiteljici, osobito u razdoblju privatnih problema, bolesti i smrti u obitelji i sl..

31. Ocjenjujući sve prethodno navedeno za ukazati je da je tuženik, na kojem je teret dokazivanja, dokazao postojanje opravdanog razloga za redovito otkazivanje tužiteljici uslijed skrivljenog ponašanja radnika (čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu /NN, 93/14 i dr./). Naime, iz priloženog Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji te opisu i popisu radnih mjesta i posebnih imenovanja tuženika vidljiv je opis i popis poslova Zamjenika direktora Službe zaštite na radu, zaštite okoliša i tehničkog održavanja (Glava E, t. 2.2 – str. 145-146 spisa), koje poslove je tužiteljica obavljala, te je vidljivo da poslovi navedenog radnog mjesta između ostalog sadrže i praćenje provođenja zaštite na radu u okviru već utvrđenog sustava, kontroliranje provođenja mjera zaštite na radu i sl., tako da proizlazi da tuženik pravilno smatra da postupanja tužiteljice vezano za razmještaj protupožarnih aparata u objekt u Vukovaru, zatim propuštanje da se u zadanom roku izradi uputa vezana za incidentne situacije, što je onda izradio radnik tuženika FŠ, kao i odnos tužiteljice prema predstavniku poslovnog partnera (Orsus grupa) predstavlja povredu obveza iz ugovora o radu te drugih internih akata tuženika i što u konačnici nije spojivo s ostankom tužiteljice na radu kod tuženika, uzimajući u obzir prirodu njezinog radnog mjesta, koje je rukovodnog karaktera.

32. To iz razloga što iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužiteljica zaista nije na odgovarajući način postupala vezano za osiguranje dovoljnog broja protupožarnih aparata u objektu tuženika u Vukovaru, koji su bili prenijeti iz objekta u [adresa], koja je na taj način ostala bez dovoljnog broja takvih uređaja, i u vezi čega je tužiteljica bila pisano opomenuta (Upozorenjem od 28. rujna 2021.) kao i tadašnja direktorica Službe, kakav tijek događaja potvrđuju i saslušani svjedoci, npr. BŠ te FŠ, inače radnici tuženika koji su imali saznanja o predmetnim događajima. Pritom nije bilo moguće prihvatiti tvrdnje tužiteljice da ona ne bi bila odgovorna za navedeno te da nije posebno specijalizirana za poslove zaštite od požara, uzimajući upravo u obzir okolnost da je tužiteljica bila na rukovodnom radnom mjestu te je po prirodi stvari bila odgovorna za ukupnost postupanja njezine Službe te je stoga odgovorna i za eventualne propuste, do kakvog je došlo u konkretnom slučaju.

33. Također proizlazi i da su osnovane tvrdnje tuženika da tužiteljica nije u ostavljenom roku izradila potrebne planove postupanja, pri čemu niti na jasan način izvijestila svog nadređenog OŠ o nemogućnosti izrade predmetnog na vrijeme, tako da je na kraju otišla na godišnji odmor bez da je zadatak bio obavljen, što su onda odradili spomenuti OŠ te djelatnik FŠ. Niti u vezi predmetnih događanja nije moguće prihvatiti obrazloženja tužiteljice koja su općenitog karaktera te su prvenstveno usmjerena na umanjenje vlastite odgovornosti, kod čega se ukazuje da je tužiteljica bila pisano upozorena i vezano za opisane okolnosti (Upozorenje od 16. rujna 2022.).

34. Zaključno, proizlazi da je tuženik s uspjehom dokazao i da se tužiteljica neprimjereno odnosila prema djelatniku poslovnog partnera koji je službeno pristupio u prostorije tuženika, o čemu svjedoči i poruka računalne pošte direktora spomenutog poslovnog partnera ("Prigovor na ponašanje zaposlenika – PŠ" – str. 29 spisa), i kakvo postupanje je također nespojivo s opisom radnog mjesta kojeg je tužiteljica obavljala, a koje podrazumijeva kontakte s trećima, posebno poslovnim partnerima i njihovim predstavnicima, kada se očekuje primjeren profesionalni odnos, koji je u predmetnoj situaciji izostao.

35. Uzimajući u obzir onda izneseno proizlazi da su u sva tri naprijed citirana slučaja utvrđene povrede obveza iz ugovora o radu od strane tužiteljice što po prirodi stvari utječe na poslovne procese kod tuženika, kojim slijedom se stoga ukazuje kao opravdan zaključak da postoji opravdani razlog za otkazivanje tužiteljici uslijed skrivljenog ponašanja radnika, s obzirom na prirodu poslova radnog mjesta kojeg je obavljala tužiteljica (zamjenik direktora Službe) što uključuje i odgovornost za ukupno funkcioniranje sustava za kojeg je zadužena, a obuhvaća i održavanje korektnih odnosa s poslovnim partnerima te izbjegavanje incidentnih situacija u takvim odnosima.

36. Dodatno se još napominje da iz utvrđenog činjeničnog stanja nije vidljivo da bi bili osnovani navodi tužiteljice da bi se radilo o "diskriminatornoj i šikanoznoj" namjeri tuženika te da bi tužiteljica bila izložena neprimjerenom postupanju od strane djelatnika tuženika, posebno OŠ, što negiraju saslušani svjedoci, npr. sam OŠ no i svjedoci IŠ te EŠ, koja npr. svoj odnos sa spominjanim OŠ opisuje korektnim. Nije odlučna niti okolnost što tužiteljici nesporno od strane tuženika nije bila omogućena obrana, budući da predmetno nije utjecalo na zakonitost Odluke o otkazu.

37. U tom smislu se onda ukazuje da je tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje, na koji način je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza od 27. ožujka 2023., te posljedično i dio zahtjeva kojim se traži raskid ugovora o radu s danom 19. lipnja 2023. kao i dio kojim se potražuje naknada štete od 4.869,20 eur. S obzirom na uspjeh tuženika u ovoj parnici u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice, proizlazi da je neosnovan protutužbeni zahtjev kojim se također predlagalo određivanje sudskog raskida, te je takav zahtjev tuženika odbijen.

38. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. i III. izreke ove presude.

39. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 12. veljače te 14. svibnja 2026., za svako ročište po 50 bodova, što je ukupno 350 bodova, koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 700,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužiteljica dužna isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, dok tim slijedom tužiteljica nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

40. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 27. srpnja 2026.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika