REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-2328/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice AV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vaić & Dvorničić d.o.o., Krk, Sv. Bernardina 6A, protiv tuženika Primorsko-goranske županije (OIB: 32420472134), Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV, radi utvrđivanja poreza na kuću za odmor, 27. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu KLASA: UP/II-410-03/25- 01/79, URBROJ: 2170-02-01/5-25-5 od 30. rujna 2025. i rješenja Općine Malinska- Dubašnica, Jedinstvenog upravnog odjela KLASA: UP/I-410-15/24-01/139, URBROJ: 2170-26-03/4-24-1 od 26. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općine [adresa]-Dubašnica, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-410-15/24-01/139, URBROJ: 2170-26-03-01/4-24-1 od 26. travnja 2024., utvrđen je tužiteljici porez na kuću za odmor za 2024. za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], površine 216,33 m2, u iznosu od 757,16 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio sin tužiteljice, koja je odbačena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-03/25-01/79, URBROJ: 2170-02-01/5-25-5 od 30. rujna 2025. To iz razloga što je izjavljena od neovlaštene osobe.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnom, da je njezin sin podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 26. travnja 2024. kojim je njoj utvrđen porez na kuću za odmor za 2024. koja se nalazi na prethodno navedenoj adresi. Navodi da je tuženik odbacio navedenu žalbu iz razloga što je žalbu podnijela neovlaštena osoba te nije postupljeno po zaključku tuženika od 4. rujna 2025. da se podnesena žalba dopuni s potrebnom punomoći, a bez da je utvrđivao njezinu osnovanost. Smatra da je zbog navedenog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u ovoj stvari. Naime, navodi da je predmetna nekretnina u njezinom vlasništvu već dugi niz godina te da se koristi isključivo za stalno stanovanje nje i njezinog sina odnosno da je u njoj živjela dugi niz godina sa svojim sinom sve do nedavno, kad je premještena zbog starosti u dom umirovljenika, no navodi da njezin sin i nadalje koristi tu nekretninu za cjelogodišnje stanovanje te tu ima prijavljeno prebivalište. Smatra da ni prvostupanjsko tijelo ni tuženik zbog formalnog nedostatka, odnosno punomoći, nisu proveli dokazni postupak te nisu utvrđivali činjenice sukladno odredbi članka 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22., dalje: OPZ) i članka 47. i 58. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) te odredbi članka 27. i 48. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23., dalje: ZLP), što je posljedično dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava. Dakle, smatra da ne postoje zakonski uvjeti za razrez predmetnog poreza. Tužiteljica predlaže da Sud u sporu provede dokaz uvidom u spis upravnog spora i upravnog postupka koji mu je prethodio te da sasluša svjedoke EV, ZV, ĐV i FV. Slijedom navedenog predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti rješenje tuženika od 30. rujna 2025. (pogrešno označena KLASA, URBROJ i datum donošenja rješenja tuženika) i rješenje prvostupanjskog tijela od 26. travnja 2024. (pogrešno označen URBROJ rješenja) te potražuje naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti ostaje pri navodima iz osporenog rješenja od 30. rujna 2024. iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju. Nadalje, ističe da je sama tužiteljica ispravno navela u tužbi da je žalbu protiv rješenja prvostupanjskog tijela izjavila neovlaštena osoba, a da je upravo iz tog razloga žalba i odbačena od strane tuženika. Dodatno navodi da je zbog otklanjanja propusta prilaganja punomoći za podnošenje navedene žalbe tuženik zaključkom od 4. rujna 2025. pozvao tužiteljicu da uredi žalbu i dostavi punomoć za podnošenje žalbe odnosno zastupanje u tom postupku, no da je žalitelj u ostavljenom roku dostavio podnesak u kojem je naveo da nije potrebna punomoć njegove majke-tužiteljice. Stoga navodi da je sukladno točki II. navedenog zaključka žalba odbačena na temelju članka 182. stavku 1. OPZ-a i članku 114. stavku 1. ZUP-a. Osim toga, navodi da tuženik nije imao zakonsku mogućnost niti obvezu utvrđivati činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari i ulaziti u meritum odnosno odlučivati o osnovanosti žalbe. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Nesporno je da je tužiteljici u ovoj pravnoj stvari razrezan porez na kuću za odmor za 2024., da je žalbu protiv tog rješenja podnio njezin sin te da on nije priložio punomoć za zastupanje uz tu žalbu, niti je ona dostavljena kasnije u postupku.

6. Sporno je među strankama ovog spora, je li pravilno i zakonito tuženik odlučio o žalbi tužiteljičinog sina protiv rješenja kojim je tužiteljici utvrđena predmetna obveza, odnosno je li zakonito odbacio tu žalbu.

7. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) i odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

8. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Odredbom članka 182. stavka 1. OPZ-a propisano je da ako žalba nije dopuštena, nije podnesena od ovlaštene osobe ili nije podnesena u roku, prvostupanjsko porezno tijelo žalbu će odbaciti.

10. Odredbom članka 73. stavkom 1. ZUP-a propisano je da kad podnesak sadržava kakav nedostatak koji onemogućuje postupanje po podnesku odnosno ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, službena osoba zaključkom će upozoriti na to stranku i odredit će rok u kojem je stranka dužna otkloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u određenom roku ne učini. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako se nedostaci ne otklone u određenom roku, a po podnesku se ne može postupiti, službena osoba rješenjem će odbaciti podnesak.

11. Odredbom članka 114. stavka 1. ZUP-a propisano je da će drugostupanjsko tijelo ispitati je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.

12. Iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je tuženik zaključkom od 4. rujna 2025. pozvao tužiteljicu da u određenom roku ispravi nedostatak u podnesenoj žalbi na način da nadopuni žalbu s punomoći koju je ona dala osobi za zastupanje SV te je upozorena da će u protivnom podnesena žalba biti odbačena. Nadalje, razvidno je da je podnositelj žalbe-tužiteljičin sin dostavio podnesak od 20. rujna 2025., u kojem se očitovao na način da tuženiku nije potrebna punomoć njegove majke, već da sve što je potrebno jest potvrda činjenice da ona ima jedino stalno prebivalište u kući na predmetnoj adresi te da je ona njezina vlasnica.

13. Imajući u vidu da je nesporno da je tužiteljici kao vlasnici predmetne nekretnine prvostupanjskim rješenjem od 26. travnja 2024. razrezan porez na kuću za odmor za 2024. i da je žalbu protiv tog rješenja podnio njezin sin, pri čemu podnesenoj žalbi nije priložio punomoć za zastupanje, te da je utvrđeno da je tuženik zaključkom od 4. rujna 2025. pozvao tužiteljicu da dostavi punomoć za zastupanje, na što se očitovao njezin sin-podnositelj žalbe te je odbio dostaviti punomoć za zastupanje, ocjena je Suda da je pravilno i zakonito tuženik odbacio tako podnesenu žalbu sina tužiteljice-porezne obveznice.

14. Naime, jasno je da je navedeni žalitelj neovlaštena osoba za njezino podnošenje, budući da predmetna obveza nije utvrđena njemu, niti je on vlasnik predmetne nekretnine. Nadalje, pravilno je pri tome postupio tuženik (kad je to već propustilo poduzeti prvostupanjsko tijelo) kad je pozvao tužiteljicu da otkloni utvrđeni nedostatak te dostavi punomoć za zastupanje osobi koja je podnijela predmetnu žalbu. Pri tome se ističe da je opunomoćenik za zastupanje dužan prilikom poduzimanja prve radnje zastupanja dokazati svoj status opunomoćenika, odnosno ako je to propustio učiniti, onda odmah po pozivu službene osobe, a što je navedeni žalitelj nesporno propustio učiniti u ovoj stvari. Budući da utvrđeni nedostatak nije otklonjen niti po pozivu tuženika, pri čemu je u pozivu jasno određeno u čemu se sastoji nedostatak u podnesenoj žalbi te je dano pravilno upozorenje o posljedici nepostupanja po tom zaključku, ocjena je Suda da je pravilna i zakonita odluka tuženika kojom je takvu žalbu u skladu s odredbom članka 114. stavkom 1. ZUP-a, odbacio.

15. Nadalje, s obzirom da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za postupanje po tako podnesenoj žalbi, pravilno i zakonito se tuženik nije upustio u meritorno ispitivanje prvostupanjskog rješenja od 26. travnja 2024. te nisu osnovani tužbeni navodi kojima se suprotno navodi. Nadalje, ističe se i da je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 30. rujna 2025., dakle rješenja kojim je odbačena žalba protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 26. travnja 2024., a ne ocjena pravilnosti i zakonitosti tog rješenja i razrezanog poreza na kuću za odmor za 2024. za predmetnu nekretninu, zbog čega su neodlučnima za odluku u sporu ocjenjeni tužbeni navodi kojima se spori predmetna obveza.

16. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

17. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 27. srpnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužiteljice odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vaić & Dvorničić d.o.o., Krk, Sv. Bernardina 6A

- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV