REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2208/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HEP-ELEKTRA d.o.o., [adresa], OIB: 43965974818, zastupano po direktoru ČB, a on po generalnim punomoćnicima Anđelku Jurešku i Draženki Buntak, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vlatku Bukovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu u Zagrebu Penezić i partneri, radi isplate, bez održavanja rasprave, u skladu s odredbom čl. 461a st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), 27. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 4, poslovni broj Ovrv-78947/2023 od 2. siječnja 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 iznos od 59,30 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos od:

- 43,37 EUR od 7.3.2023. do isplate,

- 15,93 EUR od 8.6.2023. do isplate, sve po stopi koja se do 29.12.2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 4, poslovni broj Ovrv-78947/2023 od 2. siječnja 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju iznos od 471,50 EUR s pripadajućim kamatama i u dijelu troškova ovršnog postupka u iznosu od 149,38 EUR sa kamatama od 2.1.2024. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 naknaditi tuženiku VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 138,27 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koji se sada smatra tužbom, kojom traži od tuženika isplatu iznosa od 530,80 € sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate kao i sa troškovima s kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Tuženik, ranije ovršenik, je podnio prigovor, u kojem osporava osnov i visinu utužene tražbine. Prije svega, tuženik ukazuje da s tužiteljem nije ni u kakvom ugovornom odnosu niti tužitelj pruža ikakvu uslugu tuženiku, stoga je nejasno na temelju koje osnove je tuženik zaveden u poslovnim knjigama tužitelja. Naime, tuženik ima samo jednu nekretninu u [adresa], međutim, sklapanjem ugovora o zakupu tuženik je na zakupnika prenio obvezu plaćanja režijskih troškova, među inima i za isporuku električne energije. Tužitelj je o tome uredno obaviješten te je od 2017. do srpnja 2021. uredno isporučivao račune za isporučenu električnu energiju zakupniku Udruga „Ana Zagreb“ sa sjedištem u [adresa] Zagreb, OIB: 69292734848. Prema saznanju tuženika, tužitelj je, zbog neplaćanja električne energije, navedenom zakupniku isključio uporabu struje. Zbog neplaćanja zakupnine i režijskih troškova, tuženik je prisilnim putem / ovrhom stupio u posjed nekretnine na adresi [adresa] krajem lipnja 2021. Po preuzimanju posjeda tuženik je primijetio da objekt nema električne energije kao i da je skinuto brojilo. Nakon lipnja 2021. tužitelj zbog isključenja na adresi [adresa] i skinutog brojila nije isporučio niti jedan jedini Kw električne energije, stoga je tuženiku nejasno na što se odnose novčane obveze, koje je tužitelj prikazao u svojim poslovnim knjigama na osnovu kojih je doneseno predmetno rješenje o ovrsi (izvod iz poslovnih knjiga, broj predmeta 81232270). S obzirom da tuženik nema saznanja na što se odnose računi navedeni u poslovnim knjigama pod rednim brojem 1. do 14. i tko je obveznik plaćanja, opreza radi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

2.1. Glede visine potraživanja, tuženik ističe kako nije razvidno na temelju čega tužitelj potražuje upravo navedene iznose. Naime, tuženik nikada nije zaprimio račune na koje se tužitelj poziva, ne živi na adresi [adresa], već u Zagrebu, a nakon prisilnog iseljenja zakupnika na adresi [adresa] tužitelj nikome ne isporučuje električnu energiju jer je isključena. Tuženik još ističe i prigovor zastare potraživanja. Ovršnim prijedlogom tužitelj potražuje od tuženika iznose po „računu električne energije“ i iznose po „mjesečnim novčanim obvezama“, koji su dospjeli u periodu od 21. travnja 2022. do 05. lipnja 2023. Predmetni novčani iznosi odnose se na tražbine navodno isporučene električne energije te je za iste, u smislu odredbe čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) predviđen jednogodišnji rok zastare. Obzirom da su predmetne tražbine dospjele u razdobljima od 21. travnja 2022. do 05. lipnja 2023., a ovršni prijedlog podnesen je javnom bilježniku 09. listopada 2023., sasvim je izvjesno kako je izvjesni računi pod rednim brojem 1 do 8. očito u zastari jer je protekao jednogodišnji rok zastare.

2.2. Konačno, tuženik osporava i sve troškove, koji su određeni rješenjem o ovrsi jer nije bilo nikakve osnove za pokretanje ovršnog postupka. Tuženik stoga predlaže staviti izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 2.1.2024. donio javni bilježnik Vlasta Zajec iz Zagreba pod posl. brojem Ovrv-78947/2023, UPP/OS-Ovrv-1132/2023 u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga te po provedenom postupku ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi u cijelosti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, sve uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka.

3. Rješenjem ovog suda posl.br. Povrv-2208/2024-3 od 16. veljače 2026. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnoga naloga.

4. U podnesku od 9.3.2026. (list 46-82 spisa) tužitelj navodi da su tvrdnje tuženika kako se nije nalazio u ugovornom odnosu s tužiteljem nerazumljive, uzimajući u obzir daljnje navode kako je tužitelj uredno isporučivao račune za isporučenu električnu energiju zakupniku te je bio upoznat s ugovorom o zakupu i u konačnici isključio električnu energiju zbog neplaćanja, a iz čega nesporno proizlazi postojanje ugovornog odnosa. Tuženik u prigovoru pokušava izbjeći svoju obvezu plaćanja naknade za isporučenu električnu energiju netočno navodeći podatke o mjernom mjestu i broju obračunskih mjernih mjesta te brojila. Naime, tužitelj pojašnjava da su na adresi [adresa] postojala dva brojila:

a) ugovorni konto 2200013450, mjerno mjesto 0152841981 (utuženo)

b) ugovorni konto 2200013473, mjerno mjesto 0152842026.

4.1. Tužitelj pojašnjava da su predmet ovog postupka, što je vidljivo iz Izvoda iz poslovnih knjiga, neplaćene mjesečne novčane obveze po ugovornom kontu 2200013450, koji se odnosi na obračunsko mjerno mjesto 0152841981. Električna energija je na predmetnom obračunskom mjernom mjestu 0152841981 isključena u svibnju 2023., a u lipnju 2021. je isključena električna energija na obračunskom mjernom mjestu 0152842026, koje nije predmet ovog postupka. Slijedom navedenog tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te uvažavajući istaknuti prigovor zastare povlači tužbu u dijelu kojim se potražuje iznos od 277,95 € koji se odnosi na utužene mjesečne novčane obveze od ožujka 2022. do kolovoza 2022. (dospijeće 05.10.2022.) i na račun broj 012200013450-220720-8 te predlaže sudu donijeti presudu, sadržaja kao u navedenom podnesku.

5. U ovom predmetu sporno je postoji li dugovanje tuženika prema tužitelju u konačno preciziranom iznosu od 252,85 €, imajući u vidu tvrdnju tuženika da u utuženom razdoblju nije koristio uslugu tužitelja, obzirom je brojilo na adresi u [adresa], skinuto i nakon lipnja 2021. nije na toj adresi tužitelj isporučivao struju. Tužitelj je djelomično povukao zahtjev za iznos od 277,95 € s pripadajućim kamatama, uslijed nastupa zastare, pa je u odnosu na taj dio zahtjeva valjalo ukinuti platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II. presude.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 11 spisa), presliku preglednika za kupca (list 49-52 spisa), preslike kartice analitičkog knjigovodstva (list 53-60 spisa), preslike računa (list 61-82 spisa). Drugih dokaza stranke nisu predlagale, odnosno tužitelj je predlagao očevid na licu mjesta, međutim, u sporu male vrijednosti, vršenje očevida, radi utvrđenja osnovanosti tražbine po računu za isporučenu električnu energiju iz 2023., dakle nakon 3 godine, doista ne bi imalo nikakvog smisla, osim što bi dovelo do nerazumnih troškova i odugovlačenja postupka. Povrh toga, tužitelj je predlagao da sud službenim putem od HEP ODS d.o.o. traži podatke o isključenjima električne energije na OMM 0152841981 i 0152842026, ali navedena okolnost niti se ukazala spornom među strankama jer tuženik nije istu ničim osporio, a niti je dužnost suda pribavljati za tužitelja podatke, koje ničim nije dokazao da sam nije u mogućnosti pridonijeti.

7. Na osnovi tako izvedenog dokaznog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, kako je navedeno u izreci presude.

8. Ovdje treba navesti i to da je u konkretnoj situaciji, a u skladu s odredbom čl. 461a st. 3. ZPP-a, postupak bio pisan, imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti. Name, ni jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, a niti je sud smatrao potrebnim za provođenje dokaznog postupka održati ročište (čl. 461a ZPP).

9. Čitanjem preslika računa, koji prileže spisu na listovima 61-82, sud je utvrdio da je tuženik registriran kao krajnji kupac električne energije po ugovornom računu 2200013450 na obračunskom mjernom mjestu [adresa] po tarifnom modelu Kućanstvo Bijeli, kao i da se račun dostavlja upravo na ime tuženika. Iz preslike preglednika za kupca VB na listovima 49-52 jasno je da je tuženik zaveden kao kupac za dva mjerna mjesta na adresi [adresa] i to za broj obračunskog mjernog mjesta 0152841981 i 0152842026. Okolnost da je na drugom mjernom mjestu tuženik isključen, nije od značaja za ovaj predmet, a sam tuženik nije osporio takve tužiteljeve tvrdnje, dok tužitelj nije dužan dokazivati „negativnu“ činjenicu (da na utuženom mjernom mjestu tuženik u utuženo vrijeme nije bio isključen). Time sud nalazi utvrđenim osnov zahtjeva tužitelja primjenom odredbe čl. 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 104/20) u svezi s odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Imajući na umu ovako utvrđene okolnosti nije u pravu tuženik kad tvrdi da nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer su, prema stavu ovog suda, u sporu male vrijednosti, računi, preglednik kupca te kartice analitičkog knjigovodstva dovoljni dokazi tuženikove pasivne legitimacije i stoga takav njegov prigovor nije prihvaćen kao osnovan.

10. Što se tiče istaknutog prigovora zastare utuženog potraživanja, isti je djelomično osnovan, a što je akceptirao i sam tužitelj povukavši dio zahtjeva, koji je zahvaćen zastarom, dok preostalo potraživanje u utuženom iznosu od 252,85 EUR i to po dospijeću najstarijeg računa od 6.3.2023. nije zahvaćeno zastarom jer je ovršni prijedlog podnesen 9.10.2023., odnosno unutar zastarnog roka od 1 godine, propisanog čl. 232. st. 1. ZOO-a.

11. Nadalje, sud u cijelosti prihvaća izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 93/14, 55/16 - dalje OZ) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik nije s uspjehom osporio, kao i preostalu spisu priležeću dokumentaciju. U tom smislu izvadak iz poslovnih knjiga sačinjen je sukladno čl. 31 st. 1 Ovršnog zakona te isti sadrži sve elemente koji se traže za vjerodostojnu ispravu.

12. Međutim, iz priložene preslike izvoda iz poslovnih knjiga kao i preslika utuženih računa, sud nije mogao utvrditi osnovanost utuženog iznosa od 193,55 € s datumom dospijeća u rujnu 2023. jer spisu nije priložen račun s tim datumom i iznosom računa, a niti taj iznos proizlazi iz priložene dokumentacije u spisu. Iz izloženih razloga sud nalazi dokazanim visinu zahtjeva, odnosno dugovanje tuženika u ukupnom iznosu od 59,30 €, a na ime utuženih računa električne energije s dospijećima 6.3.2023. i 8.6.2023, koji datumi dospijeća su navedeni u spisu priloženim računima. Kamatna stopa određena je za razdoblje do 29.12.2023., sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narode novine broj 155/2023).

13. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga, sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. Naime, prema Zaključku broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda RH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017. pod točkom 3.1. navedeno je: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, i to zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude" (objavljeno na mrežnoj stranici VSRH Su-IV-204/17).

14. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i 5. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužitelj je u ovom postupku samo djelomično uspio s osnovom i visinom utuženog zahtjeva. U odnosu na osnov i visinu uspio je s zahtjevom u iznosu od 59,30 €, što čini omjer od 11% u odnosu na postavljeni zahtjev u iznosu od 530,80 € (59,30/530,80=0,11 x 100= 11%). Navedeni omjer, prema ocjeni ovog suda, predstavlja razmjerno neznatan dio zahtjeva u odnosu na koji je tužitelj uspio, pa je stoga odluka ovog suda da tužitelj ima snositi tuženikove parnične troškove, u smislu čl. 154.st.5. ZPP-a. Tako je tuženiku, koji je zastupan po punomoćniku-odvjetniku priznat trošak za zastupanje, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje: OT), a imajući u vidu troškovnik, kao i vrijednost predmeta spora. Tako mu je priznat trošak sastava podneska/prigovora od 11.3.2024. od 50 bodova (Tbr. 11/1 u vezi s Tbr. 7/1 OT), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 € iznosi 100,00 €, a uvećano za 25% po osnovi PDV čini iznos od 125,00 €. Navedenom trošku treba dodati trošak sudske pristojbe na prigovor od 13,27 € tako da sveukupni troškovi tuženika iznose 138,27 €, kao u izreci pod točkom III.

15. Tužitelj je uspio sa zahtjevom u razmjerno manjem dijelu, kako je već gore obrazloženo, pa njegov zahtjev za naknadu troškova nije prihvaćen kao osnovan .

Zagreb, 27. srpnja 2026.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se one ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467. st. 1.,3.,4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. pun. tužitelja uz pristojbu na presudu 13,27 €

2. tuženiku