REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3159/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, radi isplate iznosa od 8.913,98 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-135/2024-61 od 8. srpnja 2026., 27. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-135/2024-61 od 8. srpnja 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-135/2024-61 od 8. srpnja 2026. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja od 3. srpnja 2026. te je potvrđeno rješenje o sudskoj pristojbi poslovni broj P-135/2024-58 od 2. srpnja 2026., kojim je tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u iznosu od 80,00 eura.
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio uz obrazloženje da tužitelj nije oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi jer u ovoj pravnoj stvari tužitelj ne obavlja javnu ovlast (čl. 145. Zakona o mirovinskom osiguranju; dalje: ZOMO), već se radi o tužbi radi naknade štete – regresnom zahtjevu (čl. 161. ZOMO-a). Pritom se sud pozvao na odluke ovog drugostupanjskog suda u kojima je izraženo takvo shvaćanje.
3. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom ovom sudu da ukine pobijano rješenje. U žalbi je, u bitnom, naveo kako je sukladno odredbi čl. 11. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi jer se radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).
6. Iz spisa proizlazi kako je tužitelj podnio pravovremeni prigovor protiv rješenja poslovni broj P-135/2024-58 od 2. srpnja 2026. kojim ga je sud pozvao na plaćanje pristojbe na prvostupanjsku presudu.
7. Odredbom čl. 11. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da su obveze plaćanja sudskih pristojbi oslobođena tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima koji proizlaze iz tih ovlasti. Tužitelj na temelju odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja.
8. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da se prilikom ostvarivanja tužiteljevog regresnog zahtjeva za isplatu iznosa koji je tužitelj s osnove obiteljske mirovine prethodno isplatio svom osiguraniku ne radi o obavljanju javnih ovlasti tužitelja u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja iz čl. 145. st. 1. ZOMO-a. Stoga nije ispunjena zakonska pretpostavka za oslobođenje tužitelja od plaćanja sudske pristojbe, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev prigovor protiv rješenja o obvezi plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku i potvrdio rješenje o pristojbi tog suda sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama. Ovakvo pravno shvaćanje već je prihvaćeno u sudskoj praksi ovog suda, kako u predmetima na koje se pozvao prvostupanjski sud, tako i brojnim drugim npr. poslovni broj Pž-112/2025, Pž-4773/2025 i Pž-4899/2025.
9. Na pravilno utvrđene činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijano rješenje, pa je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
Zagreb, 27. srpnja 2026.
Sutkinja
Ružica Omazić
