Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3582/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽP, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika ŽP, podnesenoj po branitelju Draženu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 11. ožujka 2025., Klasa: 413-01/24-26/55, Urbroj: 513-02-6001/7-25-8, na sjednici vijeća održanoj dana 27. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenika ŽP, te se pobijano rješenje ukida i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik ŽP proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 eura (tisućudvjesto eura) zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura (petnaest eura).
3. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava, te odluke o kazni, navodeći u bitnom da mu tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazano da bi počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Istaknuo je da nije mogao počiniti prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona iz razloga što je analizom blagajne utvrđeno da nije bilo niti manjka a niti viška u blagajni. Dodao je da tijekom postupka nisu salušani carinski službenici slijedom čega obrani nije bilo omogućeno postaviti svjedocima pitanja koja su ključna za odluku o krivnji, već da se pobijano rješenje temelji isključivo na Zapisniku o inspekcijskom nadzoru kojim je utvrđeno da nepoznatoj ženskog osobi kritične zgode za kupnju kokica nije izdan račun. Prigovorio je i visini izrečene novčane kazne.
4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Razmatrajući spis predmeta i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je tijekom prvostupanjskog postupka činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a što osnovano ističe žalitelj.
7. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka okrivljenik je dostavio pisanu obranu u kojoj je porekao krivnju za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iz zapisnika o glavnoj raspravi provedenoj 12. veljače 2025. vidljivo je da su u dokazne svrhe provedeni materijalni dokazi i to: obavijest o poreznom nadzoru Klasa: 471-01/22-20/2670, Urbroj: 513-02-6044/22-22-01 od 21. kolovoza 2022., dio zapisnika o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika koji je obveznik fiskalizacije Klasa: 471-01/22-20/2670, Urbroj: 513-02-6044/22-22-3 od 31. kolovoza 2022., preslika zaključka prometa od 21. kolovoza 2022., ispis iz PURH aplikacije „izdavanja računa“ na dan 21. kolovoza 2022. za obrt okrivljenika, izvadak iz obrtnog registra za okrivljenika kao vlasnika obrta, te izvadak iz prekršajne evidencije kažnjavanja.
8. Iz obrazloženja pobijanog rješenja evidentno je da je od provedenih dokaza prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak analiziralo jedino dijelove Zapisnika o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika koji je obveznik fiskalizacije Klasa: 471-01/22-20/2670, Urbroj: 513-02-6044/22-22-3 od 31. kolovoza 2022., kojeg je i ocijenilo kao vjerodostojan dokaz. Međutim, ovaj sud nalazi da je predmetnim zapisnikom o obavljenom nadzoru samo konstatirano da vlasnik obrta a ujedno i prodavač kritične zgode u 19,16 sati nije izdao račun nepoznatoj ženskoj osobi za kupnju jednih kokica, a što je naplatio u gotovini u iznosu od 20,00 kuna. Kako je nakon toga od strane carinskih službenika izvršena analiza stanja blagajne te tom prilikom nije utvrđen višak u blagajni, to predmetni zapisnik o obavljenom nadzoru ne predstavlja dokaz da kritične zgode okrivljenik nije kroz naplatni uređaj ili na drugi odgovarajući način iskazao isporuku jednog pakiranja kokica, a da je istu naplatio u gotovini u iznosu od 20,00 kuna, već predmetni zapisnik može biti samo dokaz da kritične zgode nije izdan račun za prodane kokice u iznosu od 20,00 kuna. Kako Opći porezni zakon propisuje kao prekršaj i neizdavanje računa odredbom članka 192. stavka 1. točke 1., te neiskazivanje isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, kada se radi o gotovinskom plaćanju a što je propisano kao prekršaj člankom 192. stavkom 1. točkom 2. Općeg poreznog zakona, to je jasno da se prekršaj neizdavanja računa ne može automatizmom poistovjetiti sa prekršajem neiskazivanja isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, kada se radi o gotovinskom plaćanju, kako se to navodi u Zapisniku o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa, izdavanja računa kod poreznog obveznika koji je obveznik fiskalizacije od 31. kolovoza 2022. godine. Naime to što prema navodima predmetnog zapisnika okrivljenik nije izdao račun za isporučeno dobro nije postupanje koje bi bilo u suprotnosti s odredbom članka 62. stavka 4. Općeg poreznog zakona, kako se navodi u predmetnom zapisniku, već je takvo postupanje u suprotnosti s odredbom članka 62. stavka 1. Općeg poreznog zakona. Slijedom istaknutog predmetni zapisnik o nadzoru nije u konkretnom predmetu ključni, a naročito ne može biti isključivi dokaz pomoću kojeg bi bilo moguće dokazati djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, osobito u situaciji kada analiza stanja blagajne nije pokazala nikakve nepravilnosti, odnosno nije utvrđen višak gotovine u blagajni. Kako je okrivljenik dosljedno poricao počinjenje prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak trebalo provesti iscrpniji dokazni postupak, kako bi utvrdilo sve pravno relevantne činjenice konkretnog slučaja. Kako je tijekom nadzora carinskih službenika kritične zgode utvrđeno uredno stanje blagajne, ovakvim obrazloženjem se implicira da je iznos od 20,00 kuna stavljen na neko drugo mjesto, a ne u blagajnu, a o čemu saznanja mogu imati carinski službenici koji su neposredno opažali nepravilnosti u poslovanju obrta okrivljenika, pa je za potpuno i točno utvrđenje činjeničnog stanja potrebno saslušati u svojstvu svjedoka carinske službenike koji su kritične zgode proveli nadzor nad poslovanjem obrta okrivljenika, a što osnovano ističe i žalitelj.
9. Ovaj sud ističe da je odredbom članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona, propisano da je prvostupanjski sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, pri čemu je dužan s jednakom pažnjom utvrđivati činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, a kako se u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije upustilo u utvrđivanje svih pravno relevantnih činjenica koje su odlučne za prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, već se ograničilo u stvari samo na Zapisnik o provedenom nadzoru, to ovaj sud smatra da činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka nije u potpunosti utvrđeno, a slijedom toga upitna je i pravilna primjena materijalnog prava, na što osnovano upire žalitelj.
10. Zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, te pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak i odlučivanje.
11. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak će ponovno provesti glavnu raspravu i na istoj će ispitati okrivljenika te će provesti sve dostupne dokaze u cilju potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja, a naročito će saslušati u svojstvu svjedoka carinske službenike koji su kritične zgode provodili nadzor nad poslovanjem obrta okrivljenika. Nakon što postupi u smislu razloga ovog rješenja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak će ocijeniti sve pravno relevantne činjenice vezane uz prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, te će donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
12. Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 27. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak,v.r.
Mladen Genc,v.r.
Rješenje se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
