Broj: Ppž-4694/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TK, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika TK, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Vijeća za prekršaje, od 27. siječnja 2023., Klasa: 413-01/22-26/2916, Urbroj: 513-02-8002/25-23-7, na sjednici vijeća održanoj dana 27. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika TK, a u povodu žalbe okrivljenika i po službenoj dužnosti preinačuje se izreka pobijanog rješenja o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljenik TK djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja počinio prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22), te mu se temeljem citiranog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura), koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude.

II. U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika TK i pobijano rješenje o prekršaju se potvrđuje.

III. Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana po primitku ove presude, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. Okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 30 dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik TK proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 eura (dvijetisuće eura), zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Istim rješenjem od okrivljenika je oduzeta protupravno stečena imovinska korist u iznosu od 125,29 eura (stodvadesetpet eura i dvadesetdevet centa) / 944,00 kune (devetstočetrdesetčetiri kune)

3. Predmetnim rješenjem okrivljena pravna osoba obvezana je na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa).

4. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio je žalbu, navodeći u bitnom da se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, te da je takav njegov odnos prema samom djelu vidljiv već iz prigovora na prekršajni nalog u kojem je porekao krivnju za predmetni prekršaj, no da prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir sadržaj prigovora, već da je ispustilo iz činjeničnog opisa djela dio optuženja koji se odnosi na dvije prodaje za koje navodno nije izdan račun, slijedom čega je činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Istaknuo je da spisu predmeta nije priložena x traka ili izvod iz blagajne, a da sam novac iz blagajne tijekom inspekcijskog nadzora nije brojan na pravilan način, tako da smatra da se dogodila pogreška u brojanju slijedom čega ga se neosnovano tereti za višak u blagajni, a uz to prigovara i samom načinu provođenja inspekcijskog nadzora. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje, odnosno da ga se oslobodi od odgovornosti za predmetni prekršaj.

5. Okrivljenik predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 118/18 i 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i točno utvrdilo činjenično stanje, te da nije nastupila zastara prekršajnog progona niti su počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upire okrivljenik. Vezano za primjenu materijalnog prava, ovaj sud ističe da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo materijalno pravo na štetu okrivljenika i to stoga što je pobijano rješenje doneseno 27. siječnja 2026. kada je već na snazi bio Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22) a koji propisuje nešto nižu novčanu kaznu za okrivljenika vlasnika obrta u odnosu na zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja ovog prekršaja, pa je stoga ovaj sud preinačio pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela i u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona primijenio na okrivljenika za njega najblaži propis, kao pod točkom I izreke ove presude.

8. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je tijekom prvostupanjskog postupka saslušalo okrivljenika te provelo materijalne dokaze koje prileže spisu predmeta, te je temeljem provedenih dokaza utvrdilo sve odlučne činjenice konkretnog slučaja, slijedom čega je osnovano okrivljenika proglasilo krivim za prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, koji se okrivljeniku stavlja na teret, a za odluku o krivnji prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je valjane razloge o odlučnim činjenicama koje prihvaća u cijelosti i ovaj sud.

9. Naime, žalitelj neosnovano ističe da zbog izostavljanja iz činjeničnog opisa djela radnje okrivljenika vezane za neizdavanje računa za dvije isporuke dobara, sada činjenično stanje ne bi bilo potpuno i točno utvrđeno. Ovaj sud nalazi da radnja neizdavanja računa za dvije isporuke dobara kritične zgode može egzistirati i kao zasebno djelo iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, za koje djelo okrivljenika tužitelj nije niti teretio, dok je ovako činjenično opisano djelo prema kojem je u blagajni kritične zgode utvrđen višak, kao rezultat analize blagajne, dostatno konkretizirano svim bitnim obilježjima prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, za koje djelo je tužitelj i teretio okrivljenika optužnim aktom. Vezano za istaknuti žalbeni navod okrivljenika da je iz prigovora na prekršajni nalog evidentno da on poriče počinjenje ovog prekršaja i osporava postojanje viška u blagajni ovaj sud ističe da je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kad nije kao dokaz provelo prigovor na prekršajni nalog. To stoga što u samom prigovoru na prekršajni nalog nije navedeno od strane okrivljenika da se navodi prigovora uzmu kao njegova pisana obrana, pa stoga prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije bilo niti ovlašteno temeljiti svoju odluku o prekršaju na navodima prigovora okrivljenika na izdani prekršajni nalog, tim više što je okrivljenik uz pravilna procesna upozorenja tijekom prvostupanjskog postupka na glavnoj raspravi održanoj 18. siječnja 2023. iznio svoju obranu na način da je priznao krivnju za prekršaj koji mu se stavlja na teret, navodeći da je višak u iznosu od 944,00 kune zatečen u blagajni njegove pekare, no da ne zna zbog čega je do toga došlo, jer u trenutku nadzora nije bio u predmetnoj poslovnici, a da su poslove prodavača tada obavljala djeca njegovog brata koja rade u njegovom obrtu. Bitno je istaknuti da je okrivljenik predmetni zapisnik o glavnoj raspravi vlastoručno potpisao bez stavljanja primjedbi na zapisnik, te da je prethodno upozoren da ima pravo pročitati zapisnik. Imajući u vidu takvu obranu okrivljenika, isti se sada neosnovano poziva na navode prigovora u kojem je porekao počinjenje prekršaja, jer kako je upravo povodom njegovog prigovora podnesenog protiv izdanog prekršajnog naloga, prekršajni nalog stavljen van snage i vođen prekršajni postupak, to prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije trebalo otklanjati proturječnosti u obrani okrivljenika i sadržaja ranijeg prigovora okrivljenika. Kako je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenikovo priznanje djela ocijenilo sukladnim dokazima u spisu u smislu članka 171a. stavka 3. Prekršajnog zakona, koji su i provedeni tijekom dokaznog postupka, to ovaj sud smatra da prvostupanjsko tijelo nije trebalo provoditi druge dokaze, jer je po mišljenju ovog suda činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno. Iz samog Zapisnika o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, evidentiranja prometa i izdavanja računa kod poreznog obveznika koji je obveznik fiskalizacije od 23. kolovoza 2022, Klasa: 471-01/22-20/2190, Urbroj: 513-02-1973/7-22-2 koji predstavlja zakonit dokaz, proizlazi da su carinski službenici od zatečenog djelatnika zatražili izlist dnevnog prometa (X traka), te je temeljem toga izvršena provjera stanja blagajne pri čemu je utvrđen višak gotovog novca od 944,00 kune, a sam zapisnik je zatečeni djelatnik vlastoručno potpisao i na utvrđeno stanje u zapisnik nije iznio nikakve primjedbe vezane za pravilnost provođenja nadzora. Slijedom svega naprijed istaknutog ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano proglasilo okrivljenika krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

10. Kako u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi, to se ovaj sud upustio u razmatranje odluke o kazni iz prvostupanjskog rješenja o prekršaju. Ispitujući pobijano rješenje u odluci o kazni ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, okrivljeniku odmjerilo novčanu kaznu za djelo iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona unutar propisanog raspona novčane kazne, no bliže propisanom minimumu za takvo djelo. Iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je da je prilikom odmjere visine kazne cijenjena otegotnim dosadašnja kažnjavanost okrivljenika za istovrsni prekršaj, a uz to i težina djela koja se očituje u visini neevidentiranog iznosa prometa kritične zgode. Ovaj sud smatra da su se stekli uvjeti za preinačenje odluke o kazni jer je u međuvremenu u smislu članka 77. Prekršajnog zakona nastupila rehabilitacija protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju kojom je ranije okrivljenik bio proglašen krivim za istovrsni prekršaj, slijedom čega se sada okrivljenik smatra neosuđivanom osobom, pa je stoga imajući u vidu i protek vremena od počinjenja prekršaja do odlučivanja ovog suda koji se ne može pripisati zlouporabi procesnih ovlaštenja okrivljenika, a uz to i težinu djela koja je jasno vidljiva kroz visinu utvrđenog viška u blagajni kritične zgode, preinačio odluku o kazni izrekavši sada okrivljeniku novčanu kaznu u visini propisanog minimuma za ovakvu vrstu prekršaja, kao pod točkom I izreke ove presude.

11. Ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja, a uz to da je novčana kazna izrečena okrivljeniku od strane ovog suda u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.

12. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenik u roku od 30 dana po primitku ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

13. Odluka o oduzimanju imovinske koristi na zakonu je utemeljena i pravilno obrazložena u pobijanom rješenju. Isto tako prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano je obvezalo okrivljenika na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka.

14. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura u roku od 30 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

16. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 27. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Vijeću za prekršaje, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.