Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Ovr-1197/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

i

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Rijeci, po sucu Velimiru Radoševiću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Tomić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Smokrović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri u Rijeci, protiv ovršenika KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Bašović, odvjetnik u Rijeci, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, 27. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 3. srpnja 2026. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem ovršne isprave rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1392/2024 od 16. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. st. 1. točka 9., u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik u svom prijedlogu zaprimljenom kod ovog suda 3. srpnja 2026. predlaže da sud donese rješenje kojim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na temelju ovršne isprave, rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1392/2024 od 16. travnja 2026. proglašava nedopuštenim te da sud naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava. Ovršenik navodi kako su on i ovrhovoditelj imali uzajamne, dospjele, novčane tražbine te je tražbina ovrhovoditelja, budući je manja od tražbine ovršenika, u cijelosti prestala izjavljenim prijebojem. Provedbom ovrhe da bi ovršenik trpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu, budući je umirovljen te ima mjesečna primanja oko 700,00 eura, a već je po zapljeni morao tražiti financijsku pomoć svoje kćeri. Uz navedeno, ovršenik tvrdi kako je tražbina koja je predmetom naplate prestala u vrijeme kada je ovrhovoditelj više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka o tražbini . Nadalje navodi kako su u kolovozu 2010. zaključili usmeni ugovor o zajmu temeljem kojeg ugovora je ovršenik (u podnesku pogrešno navedeno ovrhovoditelj) pozajmio ovrhovoditelju iznos od 400.000,00 kuna/53.089,12 eura te je ugovoren rok vraćanja iznosa zajma uvećanog za ugovorne kamate od 12% najkasnije do 1. siječnja 2011. Kako navedeni rok nije bio ispoštovan 1. travnja 2014. ovrhovoditelj da je ovršeniku dostavio vlastoručno potpisanu izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika u Njemačkoj kojom izjavljuje da će posuđeni iznos zajma vratiti ovršeniku do 1. siječnja 2015. Budući ovrhovoditelj pozajmljeni iznos ponovno nije vratio unutar ugovorenog roka, ovrhovoditelj i ovršenik da su 21. veljače 2022. sklopili Sporazum ovjeren kod javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić u Kastvu, broj OV-852/2022, kojim su u članku 1. učinile nespornim činjenicu da je ovršenik pozajmio ovrhovoditelju iznos od 400.000,00 kuna, da se ovrhovoditelj obvezao vratiti ovršeniku pozajmljeni iznos najkasnije do 1. siječnja 2011. s pripadajućom ugovornom kamatom od 12%, da prvotno ugovoreni rok nije ispoštovan, slijedom čega da je ugovoren novi rok vraćanja do 1. siječnja 2015., ali da zajam ponovno nije vraćen te da će ovrhovoditelj podmiriti cjelokupni iznos do 15. siječnja 2023. uvećan za zatezne kamate koje teku od 1. siječnja 2015. Ovrhovoditelj da je ovršeniku predao bjanko zadužnicu potvrđenu od strane javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić u Kastvu, poslovni broj OV-854/2022 od 21. veljače 2022., međutim, kada se, po isteku ugovorenog roka za vraćanje zajma, sredinom 2023. ovrhovoditelj pokušao naplatiti temeljem zadužnice odlaskom u Financijsku agenciju, službenici Financijske agencije su ga izvijestili kako ovrhovoditelj nema aktivnih bankovnih računa te su mu bjanko zadužnicu vratili. Na taj način tražbina ovršenika ostala je do danas u cijelosti nepodmirena. Iz navedenih razloga da ovršenik ima dospjelu novčanu tražbinu prema ovrhovoditelju u iznosu glavnice 53.089,12 eura uvećanu za ugovorne kamate od 12% koje teku od 1. rujna 2010. do 1. siječnja 2015. te zatezne kamate koje teku od 2. siječnja 2015. do isplate, a koja tražbina je umanjena za iznos od 6.343,29 eura koliko je iznosila tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku, a za koju je izvršen prijeboj. Nadalje, ovršenik da je 13. listopada 2023. protiv ovrhovoditelja podnio kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenog djela prijevare u vezi s nevraćenim iznosom zajma te je u policijskoj postaji Rijeka postavio imovinsko-pravni zahtjev oštećenika. Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci je protiv ovrhovoditelja podignuta optužnica broj KO-DO-549/2024 od 23. srpnja 2024., potvrđena rješenjem Optužnog vijeća Općinskog suda u Rijeci 22. studenog 2024., poslovni broj Kov-485/2024 te je protiv ovrhovoditelja u tijeku kazneni postupak poslovni broj K-1021/2024. Budući da punomoćnik ovršenika nije na vrijeme bio izvješten o podnesenom imovinskopravnom zahtjevu u kaznenom postupku, 6. rujna 2024. ovršenik je protiv ovrhovoditelja podnio i građansku tužbu radi isplate Općinskom sudu u Rijeci. Međutim nakon što je punomoćnik ovršenika saznao za podneseni imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku, građanska tužba da je povučena radi litispendencije, a sud je 16. travnja 2026. donio rješenje poslovni broj P-1392/2024 kojim se utvrđuje da je tužba povučena te se nalaže ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 6.343,29 eura te je navedeno rješenje postalo pravomoćno. Iz navedenih razloga, ovrhovoditelj da je imao dospjelu novčanu tražbinu prema ovrhovoditelju u iznosu 6.343,29 eura, a koja tražbina je u cijelosti prestala povodom izjave o prijeboju. Budući su ovrhovoditelj i ovršenik imali uzajamne novčane tražbine koje su dospjele, ovršenik da je ovrhovoditelju 8. svibnja 2026., putem punomoćnika, dostavio Izjavu o prijeboju tražbina. Ovršenik nadalje navodi kako je razvidno da je zapljenom u iznosu 540,40 eura za ovršenika nastala teško nadoknadiva šteta, jer ovršenik ima mirovinu u iznosu cca. 700 eura, da je tražbina koja je predmet naplate prestala prijebojem, a da se sada naplaćuje dvostruko te da je u tijeku kazneni postupak koji je u vezi s tražbinom koja je predmet naplate, stoga da su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o odgodi prijenosa zaplijenjenih sredstava.

2. Ovrhovoditelj je zaključkom od 3. srpnja 2026. pozvan da se očituje o prijedlogu ovršenika, te se isti usprotivio prijedlogu ovršenika.

3. Sukladno odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.)

4. Odredbom čl. 52 st. 2, st. 3 i st. 4 OZ-a koja se odredba primjenjuju temeljem čl. 210 st. 2 OZ-a, određeno je da će sud, ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, a koji se tiču čl. 50 st. 1 toč. 7, te toč. 9 -11 Ovršnog zakona, obustaviti ovrhu, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Samo iznimno sud neće ovršenika uputiti na parnicu, već će prihvatiti njegovu žalbu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. Slijedom navedenog, s obzirom da se ovrhovoditelj usprotivio žalbi ovršenika (čl. 50 st. 1 toč. 11 OZ-a), a ovršenik osnovanost tog žalbenog navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, pri čemu činjenice na kojima se temelji njegova žalba nisu općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, valjalo je na temelju čl. 52 st. 3, st. 4 i st. 6 OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

5. Nadalje odredba čl. 210. st. 1. uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Nadalje, st. 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. Stoga je sud odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, ispitao jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65 st. 1 OZ-a, te ocjenio da u konkretnom slučaju te pretpostavke nisu ispunjene, te da je stoga prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari neosnovan. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a određeno je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu (odnosno, u ovom postupku, odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava), ako isti učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 10. istog stavka. Dakle, pretpostavke moraju biti istovremeno (kumulativno) ispunjene. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. OZ-a, konkretno razlog iz toč. 5. navedenog članka, time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. Međutim, ovršenik u konkretnom slučaju nije dokazao ispunenje niti jedne pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 1-10 OZ-a, slijedom čega proizlazi da nije ispunjena objektivna pretpostavka. Nadalje, ovaj sud drži da ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete, pri čemu vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta, u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. Ovršenik u prijedlogu za odgodu ističe da ima primanja oko 700,00 eura te da je morao po zapljeni tražiti financijsku pomoć svoje kćeri budući mu je već zapljenjeno 540,40 eura. Ovršenik nije priložio dokaze ni naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja protuovrhom ili u parnici radi stjecanja bez osnova za slučaj da uspije u parničnom postupku, nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Ovršenik ne dostavlja nikakve dokaze o nepostojanju imovine ovrhovodite lja niti iznosi bilo koji drugi navod iz čega bi se moglo zaključiti da bi eventualni povrat sredstava od ovrhovoditelja bio otežan . Ovršenik jedino navodi kako se nije uspio naplatiti temeljem zadužnice kod Financijske agencije budući da ovrhovoditelj nema aktivnih računa, međutim o istom ne dostavlja nikakve dokaze. Prema tome, kako za odgodu ovrhe sukladno čl. 65 OZ-a kumulativno moraju biti ispunjena dva uvjeta, a to je postojanje i vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i uz istovremeno daljnje ispunjenje jednog od razloga navedenih u točkama 1-10 st.1 čl.65 OZ-a, to očito neispunjenjem bilo kojeg od ova dva uvjeta, nema zakonske mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika. Slijedom svega navedenog, nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ- a u vezi s člankom 210. OZ-a te je stoga odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

6. S obzirom da ovršenik nije ostvario uspjeh u ovom postupku, istom ne pripada od protivne stranke zahtijevati naknadu troška, dakle nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 5 OZ-a stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja

U Rijeci 11. srpnja 2025.

Sudac

Velimir Radošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka. Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika