Poslovni broj:P-280/2026-7
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja HLB Adria Inženjerski biro d.o.o., Rijeka, Strossmayerova 11, OIB: 89015118914, kojeg zastupaju odvjetnici iz ZOU Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić iz Rijeke, A. Medulića 5, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju PM i drugi, odvjetnici iz OD Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9, radi isplate 317,52 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 18. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja JM, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika BM, odvjetničkog vježbenika, objavljene 27. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 118,97 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. prosinca 2024. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 198,55 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. listopada 2024. do isplate, kao i u dijelu u kojem je zatražena isplata zakonskih zateznih kamata na iznos od 118,97 EUR od 25. listopada 2024. do 10. prosinca 2024., sve po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.
III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1. U tužbi od 9. prosinca 2025. tužitelj je naveo da se 6. rujna 2024. godine u Rijeci, u ulici Strossmayerova 11, dogodila prometna nesreća u kojoj je došlo do oštećenja metalne konstrukcije rampe za zatvaranje prometa parkirališta. Štetu da je uzrokovao osiguranik tuženika UM. Po tužiteljevom odštetnom zahtjevu, tuženik da je izvršio isplatu iznosa od 397,11 EUR, a naknadno još i isplatu iznosa od 32,75 EUR, ukupno 429,86 EUR. Smatra da tužitelju pripada nadoknada iznosa štete u visini od 992,76 EUR, na koji iznos glasi račun za popravak rampe društva MEGAMONT broj 2687-1-1. Zbog toga da je tužitelj podnio prigovor kojeg je tuženik samo djelomično prihvatio, nakon čega je bilo isplaćeno još dodatnih 245,22 EUR. Tuženik je u odluci po prigovoru naveo da se treba obračunati amortizacija od 45,5% s obzirom na starost metalne konstrukcije rampe. Tužbenim zahtjevom potražuje razliku u iznosu od 317,52 EUR odnosno isplatu preostale razlike na koju glasi račun za popravak.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornom činjenicu nastanka štetnog događaja, postojanja police osiguranja broj: [broj police osiguranja] u vrijeme nastanka štetnog događaja za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kao i okolnost isplate iznosa od 675,00 EUR. Istaknuo je prigovor nedostataka aktivne legitimacije navodeći da tužitelj nije dostavio dokaz o plaćanju računa broj 2687-1-1. Smatra da je osnovano umanjenje s osnova amortizacije iz razloga što se radilo o rampi staroj sedam godina. Uz to osporio je tužitelju pravo na nadoknadu iznosa PDV-a po dostavljenom računu na koji otpada iznos od 198,55 EUR, iz razloga jer je tužitelj pravna osoba u sustavu PDV-a zbog čega da ima pravo na odbitak pretporeza. Osporio je i tijek zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer da bi tužitelju zatezna kamata mogla teći tek od dana plaćanja računa da je dokaz o plaćanju dostavljen u spis. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.
3. Tužitelj je na pripremnom i ročištu za glavu raspravu od 18. lipnja 2026. naveo da je utuženi račun plaćen u gotovini. Osporio je osnovanost tuženikovih prigovora.
Tuženik je ustrajao kod iznijetih prigovora.
4. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. Nesporna je činjenica da za oštećenje tužiteljeve rampe odgovornost snosi tuženikov osiguranik sve u vezi police osiguranja od autoodgovornosti broj: 011422381099.
7. Sporna je osnovanost visine u preostaloj neplaćenoj razlici. Sporna je u vezi toga činjenica plaćanja računa broj 2687-1-1 koji je izdalo društvo MEGAMONT d.o.o., Matulji (stranica 9 spisa).
8. Sporna je osnovanost prigovora umanjenja s osnova amortizacije.
9. Sporna je visina tužbenog zahtjeva u dijelu iznosa koji otpada na PDV.
10. Sporan je tijek zakonskih zateznih kamata.
11. Uvidom u račun broj 2687-1-1 (stranica 9 spisa), utvrđeno je da ga je izdalo društvo MEGAMONT d.o.o., Matulji, na ime isporuke kućišta rampe te usluge dolaska, izmjene kućišta, testiranja i puštanja u rad i da glasi na iznos od 992,76 EUR. Uvidom u nalog za otpremu broj 2024/04-000453, prema ispravama na stranici 10-11 spisa, utvrđeno je da je tužitelj primio uslugu zamjene kućišta i puštanja u rad predmetne rampe. Stoga je utvrđeno da je uvjerljiv tužiteljev navod da je i unatoč napomeni da se kao način plaćanja po računu na stranici 9 spisa navodi transakcijski račun, da se radilo o plaćanju u gotovini, budući da bi bilo neživotno vršenje usluge isporuke robe i montaže bez da je prethodno usluga po ispostavljenom računu bila plaćena. Stoga je tuženikov prigovor da tužitelj nije platio račun broj 2687-1-1 u postupku ocijenjen neutemeljenim.
12. Prigovor sniženja s osnova amortizacije, sud je s obzirom na utvrđenu činjenicu plaćanja, također ocijenio neutemeljenim. Navedeno iz razloga što je odredbom čl. 1085. st. 1. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, 69/26) propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Kako je stanje prije štete uspostavljeno popravkom i zamjenom oštećenog dijela rampe za koji je utvrđeno da je tužitelj platio uslugu, tuženik je dužan platiti troškove popravka po računu 2687-1-1.
13. Imajući u vidu navod da je tužitelj osoba u sustavu PDV -a, a koju činjenicu tužitelj nije osporio, osnovan je tuženikov prigovor u dijelu osporavanja nadoknade iznosa koji otpada na PDV-e, budući da tužitelj ima pravo na odbitak PDV-a (pretporez) primjenom čl. 58. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 152/24., 52/25., 151/25., 32/26., 48/26.) . Tužitelj pravo na odbitak PDV-a nije osporio, a niti je dokazao da bi mu to pravo bilo na bilo koji način ograničeno. Stoga je zahtjev ocijenjen pravno neutemeljenim u cijelu iznosa koji otpada na PDV- u visini od 198,55 EUR (stranica 9 spisa).
14. S obzirom da je iz računa i činjenice izvršenja usluge po nalogu za otpremu broj 2024/04-000453 (stranica 10-11 spisa) utvrđeno da je popravak izvršen 11. prosinca 2024. godine, sud je utvrdio da je gotovinsko plaćanje izvršeno istoga dana zbog čega je od tog trenutka tužitelju nastala imovinska šteta u vidu umanjenja tužiteljeve imovine. Stoga od toga dana tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate po čl. 29. st. 2. (ostali odnosi) ZOO-a.
15. Slijedom iznijetih utvrđenja, tužbeni zahtjev je ocijenjen pravno osnovanim za dio glavnice u iznosu od 118,97 EUR, na koji je valjalo priznati zakonsku zateznu kamatu od 11. prosinca 2024. do isplate. Zbog toga je valjalo primjenom čl. 338. st. 3. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25) odlučiti kao u točki I. izreke.
16. U preostalom dijelu glavnice u visini od 198,55 EUR (na koji otpada PDV) tužbeni zahtjev je ocijenjen pravno neosnovanim zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke. Zahtjev je ocijenjen neosnovanim i u zatraženom razdoblju zateznih kamata na prihvaćeni dio zahtjeva glavnice u iznosu od 118,97 EUR u razdoblju od 25. listopada 2'024. do 10. prosinca 2024.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni čl. 154. st. 4. ZPP -a prema kojem je propisano da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Takvu je odluku sud temeljio na utvrđenju da je tužiteljev uspjeh u sporu u omjeru od 37% i da odluka da svaka stranka snosi svoje parnične troškove odražava pravi uspjeh stranaka u postupku u pogledu osnovanosti i visine utuženog iznosa. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke.
U Rijeci 27. srpnja 2026.
Sudac
Jasenka Pavišić Čačić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).
Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
