REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J.F. Kennedya 11
P-2061/2024
U I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnica Draženka Buntak, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak u Zagrebu, Radnički dol 23, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković & Šanjug u Zagrebu, Maksimirska 25, radi isplate iznosa 4.463,00 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 14. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 27. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.129,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 3.112,35 EUR od 24. lipnja 2022. do isplate i na iznos od 16,79 EUR od 11. ožujka 2022. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 . siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz točke I. izreke ove presude preko dosuđene kamatne stope.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 1.388,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 24. lipnja 2022. do isplate.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.736,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 27. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR.
IV. Odbija se u cijelosti tuženikov zahtjev za naknadu troškova ovog parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da se 22. veljače 2022. u 15,20 sati u mjestu Demerje, Svetog Benedikta, 30 metara zapadnije od raskrižja Gornjodemerske ulice i Ulice Demerje dogodila prometna nezgoda na način da je teretno vozilo vrste N3, marke i tip vozila MAN TGX 26 480 registarske oznake [registarska oznaka] kojem je bilo pridodano priključno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] udarilo u betonski nadvožnjak i slivnik oborinskih voda, prilikom čega je došlo do oštećenja istih, a koja imovina čini sastavni dio javne ceste kojim upravlja tužitelj. Tužitelj ističe da je navedeno motorno vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], da su mu radi popravka nastale štete nastali troškovi u ukupnom iznosu od 4.598,24 EUR (tada 36.645,44 kn) specificirani u dostavljenom troškovniku te da je popravak oštećene odvodne cijevi izvršen od strane trgovačkog društva MAR d.o.o. koje je društvo izabrano u postupku javne nabave kao najpovoljniji ponuđač. Tužitelj navodi i da se 11. ožujka 2022. obratio tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva - prijavom štete broj: 422/22/AOO, temeljem kojeg zahtjeva je tuženik isplatio tužitelju iznos od 135,24 EUR s obrazloženjem da je stavka I troškovnika korigirana za 20%, a da se stavka II ne priznaje. Sli jedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu razlike u iznosu od 4.463,00 EUR.
2. Podneskom od 10. ožujka 2025. tužitelj je obavijestio sud da je tuženik uplatom od 6. kolovoza 2024. podmirio i dio ovdje utuženog potraživanja, i to u iznosu od 1.333,86 EUR slijedom čega je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 3.129,14 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po pojedinim iznosima glavnice od dospijeća do dana plaćanja.
3. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 i 146/05; dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena slijedom čega je odlučeno kao u t. I. izreke rješenja.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja, međutim iznad nesporno isplaćenog iznosa osporava osnovu te visinu tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovane. Tuženik navodi u bitnome da je tužbeni zahtjev suviše visoko postavljen protivno stvarnim troškovima tužitelja te ukazuje kako većina navedenih stavaka iz troškovnika nije potrebna niti osnovana za saniranje štete, na što je tuženik u mirnom postupku ukazao tužitelju te zatražio dopunsku dokumentaciju koju tužitelj nije dostavio. Također, tuženik ističe da iz priloga tužbe proizlazi da je u Zapisniku o otvaranju i ocjeni pristiglih ponuda od 15. studenog 2022. navedeno da ponuda društva MAR d.o.o. iznosi 30.625,00 kn, dok se u potvrdi o plaćanju navodi da društvu MAR d.o.o. isplaćen iznos od 33.500,00 kn, te da nije razvidno zbog kojih razloga dolazi do diskrepancije iznosa ponude, niti su predloženi dokazi adekvatni za utvrđivanje spornih činjenica. Tuženik se usprotivio i zatraženoj kamati na način kako to tužitelj potražuje jer će se visina štete moći utvrditi tek po provedenom vještačenju koja se utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja.
5. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod navoda iznesenih u tužbi odnosno odgovoru na tužbu, s time da je tuženik podneskom od 23. travnja 2025., a sukladno raspravnom rješenju od 7. travnja 2025., specificirao nesporne uplate na način da je ukazao kako je po stavci I. troškovnika od 7. studenog 2022. izvršeno plaćanje iznosa od 506,00 kn, dok se stavka II1 „Postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2 – osiguranje mjesta rada“ se priznaje u cijelosti od 303,43 kn. U odnosu na stavku II2, tuženik ističe da nije dostavljena specifikacija računa koju je izradio vanjski izvođač, ista je izražena suviše visoko s obzirom na obim oštećenja vidljiv iz fotodokumentacije te je tuženik po toj stavci II2 isplatio tužitelju iznos od 10.050,00 kn uz poziv za dostavu specifikacije s iskazanim količinama i jediničnim cijenama korištenih sredstava na sanaciji, koje tuženik nije zaprimio. Stavka III1 je priznata u cijelosti 209,51 kn pa je dakle u mirnom postupku isplaćen iznos od 11.068,94 kn odnosno 1.469,10 EUR.
6. Tužitelj se očitovao na gore navedeno istaknuvši u bitnome, a u odnosu na tuženikovo osporavanje iznosa od 4.447,80 EUR navedenog pod stavkom II.2 troškovnika uz obrazloženje kako nije zaprimio specifikaciju računa vanjskog izvođača te kako je procijenjena vrijednost radova nerazmjerno visoka, s obzirom na opseg oštećenja koji je vidljiv iz fotodokumentacije, slijedom čega je tuženik na ime točke II2 isplatio samo iznos od 1.333,86 EUR, kako je predmetne radove izvodilo društvo MAR d.o.o. prema narudžbenici broj 000005/501 od 4. siječnja 2022., izdane na osnovi najpovoljnije ponude prispjele u provedenom postupku nabave pri čemu je tužitelj već u prilogu tužbe dostavio dokumentaciju koja se odnosi na proveden postupak nabave pa je tako u sklopu ponudbenog lista također dostavljen i troškovnik s općim i tehničkim uvjetima izvođenja radova, POPRAVAK OŠTEĆENE CIJEVI ODVODNJE NA PODVOŽNJAKU DEMERJE, KM 1+400 LIJEVO AUTOCESTE A1 te se pod rubrikom „Opis stavke“ opisuju obuhvaćeni radovi u ukupnom iznosu od 33.500,00 kn. Uzimajući u obzir navedeno, društvo MAR d.o.o. izdalo je komercijalni račun iz kojeg je razvidna naplaćena stavka održavanja građevina na dionicama autoceste: Popravak oštećene cijevi odvodnje na podvožnjaku Demerje, km 1+400 lijevo, autocesta A1.
Tužitelj napominje kako je u odnosu na navode tuženika o suviše visokoj cijeni radova predložio i provođenje vještačenja nastale štete, pri kojem dokaznom prijedlogu i dalje ustraje.
7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to: potvrda MUP-a s popratnom dokumentacijom (list 5. - 14. spisa), ophodarski dnevnik od 22. veljače 2022. (list 15. spisa), dnevnik rada (list 16. spisa), putni radni list od 22. veljače 2022. (list 17. – 18. spisa), tužiteljev troškovnik od 22. veljače 2022. (list 19. - 20. spisa), poziv za dostavu ponude za održavanje građevina na dionicama autocesta: popravak oštećene cijevi odvodnje na podvožnjaku Demerje, km 1+400 lijevo autoceste A1 s natječajnom dokumentacijom (list 21. - 38. spisa), narudžbenicu (list 39. spisa), komercijalni račun (list 40. – 41. spisa), potvrde o uplati (list 42. – 43. spisa), troškovnik HAC-a (list 44. – 51. spisa), prijavu štete od 11. ožujka 2022. (list 52. spisa), e-mail korespondenciju (list 53. – 55. spisa), izvadak po računu tužitelja (list 65. spisa) te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo Ivanu Martiću (Nalaz i mišljenje – list 94. – 122. spisa).
8. Sud je odbio dokazne prijedloge stranaka za izvođenjem dokaza prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja uz uviđaj, za saslušanjem svjedoka SČ, djelatnika ophodara tužitelja, jer je iste ovaj sud ocijenio protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a.
9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.
10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom utuženog iznosa od 3.129,14 EUR s pripadajućom zateznom kamatom na iznos od 3.112,35 EUR od 24. lipnja 2022., odnosno od dana plaćanja izvršenog od strane tužitelja izvođaču za popravak oštećene odvodne cijevi te sa zateznom kamatom na iznos od 16,79 EUR od dana kada je tuženiku podnio odštetni zahtjev pa do isplate, a koji iznos predstavlja visinu troškova popravka oštećene odvodne cijevi, a sve povodom štetnog događaja koji se dogodio 22. veljače 2022. na način da je vozilo osigurano kod tuženika udarilo u betonski nadvožnjak i slivnik oborinskih voda, prilikom čega je došlo do oštećenja istih, a koja imovina čini sastavni dio javne ceste kojim upravlja tužitelj.
11. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak predmetnog štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za isti. Između stranaka nije sporna ni činjenica da su djelatnici tužitelja otklonili štetu koja je nastala prilikom predmetnog štetnog događaja, a što je razvidno i iz ophodarskog dnevnika od 22. veljače 2022. (list 15. spisa). Zaključno, nesporno je i da je tuženik povodom ovog štetnog događaja tužitelju temeljem odštetnog zahtjeva prvotno nadoknadio štetu u iznosu od 135,24 EUR koji se odnosi na stavku I. 1. i 2., po stavci II. 1. te pod stavkom III. te da mu je 6. kolovoza 2024. podmirio štetu i u iznosu od 1.133,86 EUR.
12. Između stranaka je sporna visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na otklon štete, odnosno na sanaciju oštećenja odvodne cijevi izvršene po računu broj 140 - MAR-01, a koju je sanaciju izvršilo društvo MAR d.o.o. te utuženi tijek kamata.
13. Zakonom o cestama (Narodne novine, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC) propisano je da tužitelj upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona. (čl. 81. st. 1. ZC-a), dok poslovi održavanja javnih cesta u smislu ZC-a jesu i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta (čl. 26. ZC-a). Dakle, tužitelj kao pravna osoba koja upravlja javnim cestama aktivno je legitimiran u konkretnom postupku potraživati naknadu štete osobe za koju tvrdi da je istu svojom krivnjom počinila, a sve imajući u vidu i odredbe čl. 44., 46., 47. i 54. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne novine broj: 25/98, 162/98, 180/04, 84/11 i 90/14; dalje: POZJC).
14. U konkretnom postupku što se tiče utvrđivanja odgovornosti za štetu primjenjuju se odredbe ZC-a i POZJC-a, dok tuženik odgovara za štetu po načelu presumirane krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novin, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) koja sadržajno predstavlja mogućnost ekskulpacije tuženika u slučaju da dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tuženikova odgovornost za naknadu štete temelji se na odredbi čl. 1069. ZOO-a, a šteta koja je tužitelju nastala za njega predstavlja stvarnu štetu (obična šteta) u smislu odredbe čl. 1046. ZOO jer je time došlo do umanjenja njegove imovine. S obzirom da u ovom postupku tuženik ne osporava krivnju svog osiguranika za nastanak predmetne prometne nesreće u kojoj je došlo do oštećenja dijela autoceste, tuženik je prema gore citiranim odredbama dužan tužitelju nadoknaditi nastalu štetu.
15. Nadalje, u detaljno izrađenom Nalazu i mišljenju izrađenom po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo Ivanu Martiću (list 94. – 122. spisa) izrađenom na okolnost visine nastale štete, vještak nakon pregleda i analize dokumentacije te izvršenog očevida zaključuje kako je računski dobiveni iznos štete prema iskazanim troškovima iz tužbe prema vještakovom mišljenju i stvarni iznos štete u ukupnom iznosu od 4.598,24 EUR bez uključenog PDV-a (iznos štete s iskazanim i uključenim PDV-om tako iznosi 5.747,80 EUR).
16. Usmeno iznoseći nalaz i mišljenje na ročištu 14. svibnja 2026. (list 135. – 138. spisa) vještak je u cijelosti ostao kod pismenog Nalaza i mišljenja te se očitovao na tuženikove prigovore sadržane u podnesku od 12. siječnja 2026. Na tuženikov upit na koji način je vršio procjenu visine štete, odnosno da li je zatražio ponude od drugih izvođača kako bi napravio usporedbu, vještak je odgovorio da direktno ponude nije tražio već su cijene uspoređene s tržišnim cijenama iz ugovora sklopljenim putem javne nabave u prikladnom periodu u odnosu na datum izdavanja računa. Na daljnji upit koje su sve stavke obuhvaćene po računu broj 140-MAR-01 koji glasi na ukupan iznos od 33.500,00 kn + PDV, vještak je odgovorio da ukupni troškovi ne uključuju samo direktan trošak zamjene oštećenog dijela podvodne instalacije (cjevovoda) već obuhvaćaju upravo sve propisane i nužne aktivnosti i radove koji su iskazani i kroz ponudu i kroz račun. Istaknuo je da se radi o prometnici koja je javno dobro i reguliranje korištenja prometnice podliježe drugim posebnim zakonima i unutar tih zakona su propisane obveze za vlasnika ili onoga koji je nadležan za održavanje i upravljanje cestama. Stoga stavke koje su navedene, kako u ponudi tako i u računu, ne predstavljaju proizvoljnu slobodnu volju naručitelja ili izvođača radova već one proizlaze iz osnovnih elemenata Zakona o sigurnosti cestovnog prometa. Na pitanje koje točno radnje je trebalo poduzeti po tom računu, vještak je odgovorio da je na to pitanje odgovorio u Nalazu i mišljenju, i to od 13. stranice pod naslovom "Šteta nastala direktnim i normativno dokazivim pretežno materijalnim sredstvima". Dakle, za predmetne poslove potrebno je imati osposobljene, osigurane, opremljene i obučene radnike, prikladan alat, radna sredstva, strojeve, osobna i posebna vozila, dizalice, skele, posebnu opremu i uspostavljenu poslovnu organizaciju od nuđenja, ugovaranja, preko izvršenja do završnih poslova i zapisnika o izvršenim radovima. Istaknuo je da sve usluge koje se vrše unutar javnih naručitelja i postojećih okvirnih sporazuma, već su same po sebi tržišne i s tržišnim uvjetima budući da su uspostavljene kao obvezni odnosi upravo nakon provedenog javnog i otvorenog natječaja, pri čemu se takvi natječaji provode najčešće u periodu unutar dvije do četiri godine. S obzirom na ukupan broj očekivanih radova koji je izuzetno velik s obzirom da se radi o cestama, Hrvatske autoceste za svoje usluge rade objedinjene troškovnike koji obuhvaćaju istu vrstu radova s opisom i okvirnim količinama. Nakon što se desi neki od neželjenih događaja, unutar postojećih okvirnih sporazuma ili već valjanih ugovora, traži se ponuda za svaki konkretan predmet i već takvim postupkom je unaprijed određeno da se radi upravo o tržišnim uvjetima. Dakle, s obzirom da Hrvatske autoceste svake dvije do četiri godine sklapaju okvirne ugovore, kada se desi štetni događaj oni su vezani uzeti izvođače koji su pod tim okvirnim ugovorima odabrani, a stavke u tim okvirnim ugovorima nisu detaljno razrađene, već su paušalne pa se stoga po svakom pojedinom štetnom događaju radi zasebna ponuda i zaseban račun. Pri tome je napomenuo da sve te firme s kojima su potpisani okvirni ugovori moraju u svakom trenutku intervenirati prema preuzetim obvezama i u određenim rokovima pa dakle moraju za te poslove imati u svakom trenutku raspoloživu radnu snagu, mehanizaciju i opremu. Na upit da li dakle određeni izvođač koji s HAC-om ima sklopljen okvirni ugovor, kada se desi štetni događaj i kada daje ponudu HAC-u za sanaciju istog, mora u svojoj ponudi ili troškovniku točno navesti stavke, a te stavke moraju odgovarati stavkama koje taj izvođač i HAC imaju ugovorene u okvirnom sporazumu, vještak je odgovorio da može, ali i ne mora zato što je to propisano uvjetima koji su unaprijed poznati. Na daljnji upit da li je dakle HAC prilikom odabira ponude povodom nekog štetnog događaja vezan samo iznosom za određenu stavku radova koja je elaborirana i detaljno opisana u okvirom sporazumu, vještak je odgovorio potvrdno pri čemu je istaknuo da su detaljne stavke radova obvezujuće u tom okvirnom sporazumu koji se sklapa. Nadalje, na upit što je konkretno bilo oštećeno povodom predmetnog štetnog događaja, vještak je odgovorio da je bila oštećena cijev i nosači cijevi. Zaključno, na upit da li je Poziv za dostavu ponude HAC-a uključivao i neka druga oštećenja, a ne ona vezana za predmetni štetni događaj, vještak je odgovorio da nije, pri čemu je napomenuo da se ne isključuje mogućnost i drugih radova koje se mogu ustanoviti tek nakon demontaže oštećenog dijela cjevovoda i nosača.
17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kao pravilan, stručan i objektivan. Stalni sudski vještak je jasno, potpuno i neproturječno odgovorio na postavljeni mu zadatak i sva pitanja te obrazložio svoje mišljenje, te je i usmeno na održanom ročištu jasno i argumentirano, u skladu s pravilima struke, odgovorio na sva pitanja i primjedbe.
18. Slijedom svega navedenog, primjenom odredaba čl. 1045., 1046. i 1069. ZOO - a, 81. i 26. ZC-a te 42., 44. i 54. POZJC-a odlučeno je kao u t. I. izreke presude.
19. U odnosu na tijek kamata, valja naglasiti da je predmetna šteta predstavljala za tužitelja imovinsku nenovčanu štetu do trenutka kada je tužitelj istu otklonio te se nakon toga radi o imovinskoj novčanoj šteti, a koja obveza naknade štete dospijeva u trenu tku nastanka štete (čl. 1086. ZOO-a). U konkretnom slučaju tužitelj je naznačio tijek zatezne kamate od dana nakon plaćanja troškova sanacije izvođaču (potvrda – list 42. - 43. spisa), dakle od kasnijeg datuma pa stoga tužitelj isplatu zakonskih zateznih kamata osnovano potražuje od 24. lipnja 2022.
20. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO -a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO -a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen preko dosuđene kamatne stope.
21. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke rješenja temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.
22. Tužitelju je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: OT) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, i to za: sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav podneska od 10. ožujka 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav podneska od 16. prosinca 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) te za zastupanje na ročištima održanim 7. travnja 2025., 10. lipnja 2025. i 14. svibnja 2026. za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što sveukupno iznosi 600,00 EUR.
23. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,54 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 50/26 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 91,08 EUR. Također, tužitelju je priznat i trošak uplaćenog predujma za provedeno građevinsko vještačenje u iznosu od 400,00 EUR.
24. Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 1.736,62 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke rješenja, pri čemu se odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji na odredbi čl. 151. ZPP -a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.
25. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 9. svibnja 2025. jer isti prema ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj navode sadržane u predmetnom podnesku mogao istaknuti i na ročištu održanom 10. lipnja 2025., a za zastupanje na kojem mu je u cijelosti priznat zatraženi trošak. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke rješenja.
26. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke rješenja sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.
U Zagrebu, 27. srpnja 2026.
SUDAC :
Aleksandra Gumzej
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
