REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-346/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice GOP (nom. POP) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nini Reskušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA PIVOVARA d.o.o., Zagreb, Ilica 224, OIB: 83771985821, zastupanog po punomoćnici Belindi Čačić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čačić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice Dijane Vladetić, odvjetnice, zastupnice po zakonu tuženika GO i zamjenice punomoćnice tuženika Suzane Krog Bonaći, odvjetnice, 27. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA PIVOVARA d.o.o. isplatiti tužiteljici BOP iznos od 22.231,68 EUR te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 926,32 EUR od 15. veljače 2023. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. ožujka 2023. do isplate,,

- 926,32 EUR od 15. travnja 2023. do isplate

- 926,32 EUR od 15. svibnja 2023. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. lipnja 2023. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. srpnja 2023. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. kolovoza 2023. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. rujna 2023. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. listopada 2023. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. studenoga 2023. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. prosinca 2023. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. siječnja 2024. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. veljače 2024. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. ožujka 2024. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. travnja 2024. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. svibnja 2024. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. lipnja 2024. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. srpnja 2024. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. kolovoza 2024. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. rujna 2024. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. listopada 2024. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. studenoga 2024. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. prosinca 2024. do isplate,

- 926,32 EUR od 15. siječnja 2025. do isplate,

po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice GOP u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA PIVOVARA d.o.o. naknaditi tužiteljici BOP trošak parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice GOP za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

V. Odbija se zahtjev tuženika ZAGREBAČKA PIVOVARA d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 3.125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. lipnja 2022. i Ugovor o managementu od 30. lipnja 2022., temeljem kojih je tužiteljica započela s radom kod tuženika 1. srpnja 2022. na poslovima radnog mjesta izvršitelj za ABI BRENDOVE. Dana 20. prosinca 2022. tuženik, kao poslodavac, je donio Odluku o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. lipnja 2022. i Ugovora o managementu od 30. lipnja 2022., radnici i menadžeru BOP, zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Navedenim Ugovorom o managementu stranke su, između ostaloga, ugovorile zabranu natjecanja i to zabranu menadžeru da se u roku od dvije godine po prestanku ugovora o radu odnosno menadžerskog ugovora zaposli kod druge osobe koja je u tržišnoj utakmici s poslodavcem ili da za svoj ili tuđi račun sklapa poslove kojima se takmiči s poslodavcem, kako je navedeno u članku 18. stavku 5. Ugovora. Također, navedenim Ugovorom o managementu, poslodavac se obvezao da, u slučaju prestanka ugovora o radu ili menadžerskog ugovora iz razloga navedenih u članku 15. stavku 1. točke 8. i 9. toga Ugovora, da će menadžeru za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja isplaćivati naknadu u razdoblju od 24 mjeseca u visini polovine prosječne mjesečne plaće koja je menadžeru bila isplaćena u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu odnosno menadžerskog ugovora, uz oslobođenje poslodavca navedene obveze ukoliko se prije prestanka radnog odnosa pisanim putem odrekne primjene ugovorne zabrane utakmice, kako je navedeno u članku 18. stavku 6. Ugovora. Tuženik, kao poslodavac, jednostrano je otkazao tužiteljici kao radnici i menadžeru radni odnos bez skrivljenog ponašanja tužiteljice kao menadžera uz isplatu otpremnine, sukladno članku 115. stavku 1. točki 4. Zakona o radu, a prije prestanka radnog odnosa tuženik se nije pisanim putem odrekao primjene ugovorne zabrane utakmice. Slijedom navedenog, ispunjene su ugovorne odredbe iz članka 15. stavka 1. točke 8 i članka 18. stavka 5. i 6. Ugovora o managementu od 30. lipnja 2022. i zakonske pretpostavke iz članka 103. Zakona o radu, za isplatu naknade tužiteljici za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja. Tužiteljica se u razdoblju nakon prestanka Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i Ugovora o managementu, odnosno u razdoblju od siječnja 2023. do dana podnošenja tužbe, nije zaposlila kod druge osobe koja je u tržišnoj utakmici sa tuženikom. Naime, tužiteljica je 8. lipnja 2023. sklopila Ugovor o radu sa poslodavcem All about pizza d.o.o. te je 25. kolovoza 2023. sklopila Ugovor o radu sa poslodavcem Spar Hrvatska d.o.o., koji nisu u tržišnoj utakmici s tuženikom. Navedenim je tužiteljica ispunila svoju obvezu preuzetu člankom 18. stavkom 5. Ugovora o managementu, pa joj za navedeno razdoblje od 24 mjeseca pripada dospjela naknada iz članka 18. stavka 6. Ugovora o managementu. Prosječna mjesečna plaća, sukladno članku 90. stavku 7. Zakona o radu, koja je tužiteljici bila isplaćena za rad kod tuženika, u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu odnosno menadžerskog ugovora, iznosila je 1.852,64 EUR, pa polovina te plaće iznosi 926,32 EUR. Slijedom navedenog, tuženik je dužan isplatiti tužiteljici za razdoblje od 24 mjeseca ukupni dospjeli iznos naknade od 22.231,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 15. -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da nije sporno da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. lipnja 2022., te Ugovora o managementu od 30. lipnja 2022., te da joj je radni odnos prestao zbog nezadovoljavanja na probnom radu temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu od 20. prosinca 2022. Međutim, tuženik navodi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 18. stavka 5. i 6. Ugovora o managementu, pa time ni zakonske pretpostavke iz članka 103. Zakona o radu, za isplatu naknade tužiteljici za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja. Naime, odredbom članka 18. stavka 6. Ugovora ugovoreno je između tužiteljice i tuženika da se tuženik obvezuje da će menadžeru za vrijeme trajanja ugovorne zabrane utakmice isplaćivati naknadu u slučaju prestanka ugovora o radu ili menadžerskog ugovora iz razloga navedenih u članka 15. stavka 1. točki 8. i 9. Ugovora o managementu. Člankom 18. stavkom 6. Ugovora o managementu propisano je da u slučaju prestanka ugovora o radu ili menadžerskog ugovora iz razloga navedenih u članku 15. stavku 1. točka 8. i 9. ovog Ugovora, društvo se obvezuje da će menadžeru za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja iz prethodnog stavka isplaćivati naknadu u razdoblju od 24 mjeseca u visini od polovine prosječne mjesečne plaće koja je menadžeru bila isplaćena u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu odnosno ovog menadžerskog ugovora. Društvo će biti oslobođeno obveze iz ovog stavka, ukoliko se pisanim putem prije prestanka radnog odnosa odrekne primjene ugovorne zabrane utakmice. Članak 15. stavak 1. točka 8. i 9. Ugovora o managementu, kao razloge prestanka menadžerskog ugovora navodi jednostrani otkaz radnog odnosa bez skrivljenog ponašanja menadžera uz obveznu isplatu otpremnine, te otkaz ako menadžer zbog bilo kojeg stvarnog ili pravnog razloga više ne može obavljati tu dužnost. U konkretnom slučaju, ugovor o radu i menadžerski ugovor nisu prestali iz razloga navedenih u članku 15. stavku 1. točka 8. i 9. Ugovora o managementu. Ugovor o radu otkazan je zbog nezadovoljavanja tužiteljice u probnom radu, a što predstavlja poseban, zakonom propisani, razlog za otkazivanje radnog odnosa. Naime, u Odluci o otkazu ugovora o radu od 20. prosinca 2022., izrijekom je navedeno da je ista donesena zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Nigdje u Odluci o otkazu nije navedeno da bi Ugovor o managementu bio otkazan zbog razloga navedenog u članku 15. stavku 1., točke 8. i 9. Ugovora o managementu. Prema odredbi članka 53. stavka 3. Zakona o radu, nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Na otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu ne primjenjuju se odredbe Zakona o radu o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. Zakona o radu. Kako je naprijed navedeno, tuženik kao poslodavac, preuzeo je obvezu isplate naknade za ugovornu zabranu natjecanja isključivo za slučaj otkaza Ugovora o managementu iz razloga navedenih u članku 15. stavku 1. točka 8. i 9. Ugovora o managementu. Tuženik nije preuzeo obvezu isplate naknade u drugim slučajevima otkazivanja ugovora o radu. Tuženik, također, napominje da tužiteljica nije osporavala Odluku o otkazu ugovora o radu od 20. prosinca 2022., kojom je uz Ugovor o radu na neodređeno, ujedno otkazan Ugovor o menadžmentu, odnosno nije osporavala osnovanost otkaza Ugovora o radu i Ugovora o menadžmentu zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Ne isključujući naprijed navedeno, tuženik navodi da se prilikom ugovaranja razloga otkaza iz članka 15. stavka 1. točka 8. Ugovora o managementu, kada se navodi jednostrano otkazivanja bez skrivljenog ponašanja radnika, imalo na umu otkazivanje koje nije posljedica neodgovarajućeg izvršavanja rada od strane radnika. Budući je po svojoj prirodi otkazivanje zbog nezadovoljavanja na probnom radu posljedica neodgovarajućeg izvršavanja rada od strane radnika, tuženik smatra da tužiteljica pogrešno navodi da bi u konkretnom slučaju Ugovor o managementu bio otkazan temeljem razloga iz članka 15. stavka 1. točka 8., odnosno da su ispunjene pretpostavke za isplatu naknade iz članka 118. stavka 6. Ugovora o managementu. Slijedom svega navedenog, tuženika predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 30. lipnja 2022. (str. 5-6 spisa), Ugovora o managementu od 30. lipnja 2022. (str. 7-12 spisa), Odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 20. prosinca 2022. (str. 13-14 spisa), Ugovora o radu od 12. lipnja 2023. (str. 15-19 spisa), Ugovora o radu od 25. kolovoza 2023. (str. 20-24 spisa), platnih lista (str. 25- 27 spisa), kontrolnih popisa zadataka (str. 39-43 spisa) te je saslušana zastupnica po zakonu tuženika GO (str. 50-51 spisa) i tužiteljica POP (str. 51-52 spisa).

3.1. Sud je odustao od provođenja financijskog vještačenja budući je provođenje istog bilo nepotrebno. Naime, zamjenica punomoćnika tuženika je na ročištu održanom 11. lipnja 2026. navela da čini nespornim visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata, a sve kako je navedeno u tužbi od 21. veljače 2025., a punomoćnica tužiteljice je navela da osporava pravilnost isplatnih lista jer u istima nije naveden bruto II trošak poslodavca te stoga ustraje na prijedloga za provođenjem financijskim vještačenjem.

4. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade u slučaju ugovorne zabrane natjecanja u razdoblju od siječnja 2023. do prosinca 2024.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno:

- da su tužiteljica i tuženik 30. lipnja 2022. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova izvršitelja za ABI brendove,

- da su tužiteljica i tuženik istoga dana sklopili i Ugovor o managementu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova izvršitelja za ABI brendove,

- da je ugovorena ugovorna zabrana natjecanje i

- da je tuženik tužiteljici 20. prosinca 2022. otkazao ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu.

7. Sporno je među strankama ima li tužiteljica pravo na isplatu naknade u slučaju ugovorne zabrane natjecanja.

8. Odredbom članka 102. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR) propisano je da poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s poslodavcem (ugovorna zabrana natjecanja). Stavkom 2. citiranog članka propisano je da se takav ugovor ne smije zaključiti za razdoblje duže od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa. Stavkom 5. citiranog članka propisano je da takav ugovor ne obvezuje radnika ako njegov cilj nije zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca ili ako se njime, s obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na opravdane poslovne interese poslodavca, nerazmjerno ograničava rad i napredovanje radnika.

9. Odredbom članka 103. stavka 1. ZR-a propisano je da, ako Zakonom o radu za određeni slučaj nije drugačije određeno, ugovorna zabrana natjecanja obvezuje radnika samo ako je poslodavac ugovorom preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

10. Tijekom postupka sud je saslušao tužiteljicu BOP koja je u svom iskazu navela da je prvi puta počela raditi kod tuženika 2018. kao student, a 2019. je sklopila ugovor o radu preko agencije za zapošljavanje te je radila kao asistent u digitalnom marketingu kod tuženika. 2022. godine sklopila je Ugovor o radu i Ugovor o managementu za izvršitelja za ABI brendove. Ugovor o radu prestao joj je zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Nakon prestanka ugovora o radu kod tuženika počela je tražiti druge poslove, međutim, zbog zabrane natjecanja s tuženikom tražila je drugačije poslove kako ne bi prekršila ugovor. Iskazuje da su bile otvorene dvije pozicije koje su odgovarale njezinim stručnim znanjima, i to u Carlsberg pivovari i u Garden Brewery. Na navedene pozicije nije se javila zbog zabrane natjecanja s tuženikom. U Garden Brewery imala je preporuku poznanika, ali se iz prethodno navedenog razloga nije javila za tu poziciju. Nakon otkaza ugovora o radu zaposlila se u Domino's pizzeriji na radnom mjestu voditelja marketinga, a nakon toga i u Sparu na radnom mjestu koordinatora digitalnog oglašavanja. Iskazuje da je plaća kod tuženika iznosila 10.500,00 kn neto, dok se ne sjeća koliko je iznosila bruto. Također je iskazala da je tuženik nije oslobodio zabrane tržišnog natjecanja.

10.1. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužiteljice jer je ista iskazivala životno i logično, a u dijelu u kojem je iskazivala o zasnivanju i prestanku radnog odnosa kod tuženika, iskazivala je i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis.

11. Sud je saslušao i zastupnicu po zakonu tuženika GO koja je u svom iskazu navela da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu direktora pravnih i regulatornih poslova od 2018., a od 2020. ujedno je i član uprave tuženika. Osobno ne poznaje tužiteljicu i nije s njom surađivala, ali joj je poznato da je podnesena tužba u ovom predmetu. Poznato joj je da je tužiteljica radila u Odjelu marketinga te da je bila zadužena za ABI brendove. Također joj je poznato da je tužiteljica bila zaposlena u drugoj polovici 2022. te da joj je ugovor o radu prestao zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Iskazuje da je tužiteljica s tuženikom imala sklopljen ugovor o radu te ugovor o managementu. Ugovor o managementu je tipski ugovor koji se sklapa sa svim radnicima na menadžerskim pozicijama. U tim ugovorima predviđena su dva slučaja u kojima se isplaćuje naknada za tržišno natjecanje, i to u slučaju osobno ili poslovno uvjetovanog otkaza. Nakon uvida u članak 15. Ugovora o managementu (str. 10 spisa), zastupnica po zakonu tuženika navodi da su ti razlozi sadržani u točkama 8. i 9. članka 15. Ugovora o managementu.

11.1. Sud vjeruje iskazu zastupnice po zakonu tuženika u dijelu u kojem je ista iskazivala o sklapanju i prestanka Ugovora o radu i Ugovora o managementu budući je taj dio iskaza u skladu s iskazom tužiteljice i dokumentacijom koja je priložena u sudski spis. Sud ne vjeruje iskazu zastupnice po zakonu tuženika u dijelu u kojem je iskazivala da je naknada za tržišno natjecanje ugovorena samo za slučaj osobno ili poslovno uvjetovanog otkaza budući da je taj dio iskaza protivan dokumentaciji priloženoj u sudski spis (str. 7-12 spisa).

12. Uvidom u Odluku o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 20. prosinca 2022. utvrđeno je da je u točki 1. Odluke određeno da tužiteljici prestaje Ugovor o radu od 30. lipnja 2022. i Ugovor o managementu od 30. lipnja 2022. radi nezadovoljavanja na probnom radu, dok je točkom 4. iste Odluke određeno da tužiteljica ima pravo na isplatu otpremnine u visini 2 (dvije) bruto mjesečne plaće. Uvidom u članak 15. stavak 1. točki 8. Ugovora o managementu od 30. lipnja 2022. određeno je da ugovor, između ostalog može biti raskinut u slučaju u kojem Uprava Društva jednostrano otkazuje radni odnos bez skrivljenog ponašanja Menadžera uz obvezu isplate otpremnine. Člankom 18. stavkom 6. Ugovora određeno je da u slučaju prestanka ugovora o radu ili menadžerskog ugovora iz razloga navedenih u članku 15. stavku 1. točka 8. i 9. Društvo se obvezuje Menadžeru za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja iz prethodnog stavka isplaćivati naknadu u razdoblju od 24 mjeseci u visini od polovine mjesečne plaće koja je Menadžeru bila isplaćena u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu odnosno menadžerskog ugovora. Društvo će biti oslobođeno obveze iz ovog stavka, ukoliko se pisanim putem prije prestanka radnog odnosa odrekne primjene ugovorne zabrane natjecanja.

13. Odredbom članka 115. stavka 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu, uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdani razlog, i to u slučaju: poslovno uvjetovanog otkaza (točka 1.), osobno uvjetovanog otkaza (točka 2.), otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (točka 3.) te otkaza zbog nezadovoljavanja na probnom radu (točka 4.). Iz navedene odredbe ZR-a proizlazi da je otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu posebna vrsta otkaza različita od otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (točka 3.). Također, valja reći da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, sukladno odredbi članka 53. stavka 8. ZR-a te navedena vrsta otkaza ne predstavlja otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika u smislu članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a. Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika može biti otkazan otkazom zbog skrivljenog ponašanja radnika i povrede obveze iz radnog odnosa, dok otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu je posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u kojem poslodavac daje ocjenu o radu radnika tijekom probnog rada odnosno ocjenjuje je li radnik udovoljio zahtjevima radnog mjesta odnosno ostvario rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa.

14. Na temelju jasne odredbe članka 15. stavka 1. točke 8. Ugovora o managementu i uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljenja na probnom radu od 20. prosinca 2022., sud je utvrdio da je tuženik tužiteljici jednostrano otkazao ugovor o radu bez skrivljenog ponašanja tužiteljice budući joj je otkazan ugovor o radu zbog nezadovoljenja na probnom radu, uz obveznu isplatu otpremnine u visini propisanoj člankom 17. stavkom 1. Ugovora o managementu. Sve da se u konkretnom slučaju i radi o nejasnoj odredbi članka 15. stavka 1. točke 8. Ugovora o managementu, istu bi trebalo tumačiti u korist tužiteljice sukladno članku 320. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), budući je zastupnica po zakonu tuženika iskazala da je Ugovor o managementu tipski ugovor koji se sklapa sa svim radnicima na menadžerskim pozicijama.

15. Tijekom postupka sud je utvrdio da se tužiteljica u utuženom razdoblju nije zaposlila kod osobe koja je u tržišnom natjecanju s tuženikom te da je tužiteljica bila zaposlena kod poslodavaca All about pizza d.o.o. i Spar Hrvatska d.o.o. Tužiteljica je time u cijelosti ispunila svoju obvezu preuzetu člankom 18. stavkom 5. Ugovora o managementu i propisanu člankom 102. stavka 1. ZR-a. Pritom je tužiteljica u svom iskazu, kojem sud vjeruje, navela da se, upravo zbog ugovorne zabrane natjecanja, nije prijavila na inače dostupne i njenim znanjima primjerene pozicije u Carlsberg pivovari i Garden Brewery.

16. Odredbom članka 103. stavka 1. ZR-a propisano je da ugovorna zabrana natjecanja obvezuje radnika samo ako je poslodavac ugovorom preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. U konkretnom slučaju, tuženik je tu obvezu preuzeo člankom 18. stavkom 6. Ugovora o managementu te su time ispunjene sve zakonske pretpostavke za obveznost ugovorne zabrane natjecanja prema tužiteljici.

16.1. Vezano uz mogućnosti oslobođenja od obveze isplate, odredbom članka 18. stavka 6. Ugovora o managementu izrijekom je propisano da se tuženik oslobađa obveze "ukoliko se pisanim putem prije prestanka radnog odnosa odrekne primjene ugovorne zabrane utakmice". Sukladno odredbi članka 105. stavka 1. ZR-a, poslodavac može odustati od ugovorne zabrane natjecanja isključivo pod uvjetom da o tome pisano obavijesti radnika. Tuženik nije dokazao da je takvu pisanu obavijest tužiteljici dostavio niti je to tvrdio tijekom postupka. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje tuženika od obveze isplate predmetne naknade.

17. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir da je tuženik učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

18. Sud je odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na porez i prirez poreza na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima. Naime, naknada za ugovornu zabranu natjecanja je primitak u vezi s radnim odnosom koji podliježe porezu na dohodak od nesamostalnog rada. Odredbom članka 24. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22.) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dospijeva tek trenutkom isplate pojedinog iznosa naknade, a ne od unaprijed određenog kalendarskog roka dospijeća. Kako obveza tuženika na isplatu iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto naknadi dospijeva tek trenutkom isplate, a ne od 15.-og u svakom pojedinom mjesecu za prethodni mjesec, tuženik glede tog dijela iznosa nije u zakašnjenju, pa tužiteljici ne pripada zatezna kamata na taj iznos. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

19. U pogledu prigovora punomoćnice tužiteljice da su predmetne platne liste nepravilno sastavljene jer u njima nije iskazan bruto II iznos (tzv. ukupni trošak poslodavca koji uključuje doprinose na plaću), sud ocjenjuje navedeni prigovor pravno irelevantnim za utvrđivanje visine naknade za ugovornu zabranu natjecanja u ovom predmetu. Odredbom članka 103. stavka 1. ZR-a propisano je da ugovorna zabrana natjecanja obvezuje radnika samo ako je poslodavac ugovorom preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Zakonski pojam "plaće isplaćene radniku" nužno je tumačiti u skladu s definicijom plaće propisanom posebnim propisima o doprinosima. Sukladno odredbi članka 7. točke 33. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", br. 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22. i 114/23.), plaća u smislu poreznih propisa jest ukupan bruto primitak (bruto I), koji se sastoji od iznosa doprinosa koji se obračunavaju iz osnovice (doprinosi na teret radnika), iznosa poreza na dohodak i prireza te neto iznosa koji se isplaćuje radniku. Tom istom odredbom navedeno je da ukupan iznos primitka (bruto) ne uključuje doprinose koji se obračunavaju na osnovicu, a koji su, sukladno odredbi članka 7. točke 8. Zakona o doprinosima, obveza isplatitelja primitka (poslodavca) i nisu sadržani u primitku radnika. Razlika između bruto I i bruto II iznosa stoga je pravno i pojmovno jasna: bruto I (plaća) jest iznos koji je bio isplaćen, odnosno koji je radnik primio uvećan za javna davanja koja teret radnika (doprinosi iz plaće, porez i prirez), a bruto II (ukupni trošak poslodavca) jest zbroj bruto I iznosa i doprinosa na plaću koje poslodavac plaća za radnika, a koji ne ulaze u primitak radnika i nisu "isplaćeni radniku" u smislu ZR-a. Isto razlikovanje potvrđuje i odredba članka 95. stavaka 8. i 9. ZR-a, koja izričito razlikuje "naknadu plaće u bruto iznosu" (stavak 8.) od "ukupnog troška naknade plaće" koji uključuje javna davanja na naknadu plaće na strani poslodavca (stavak 9.). S obzirom na navedeno, mjerodavna ugovorna odredba članka 18. stavka 6. Ugovora o managementu upućuje na isplatu naknade u visini "polovine prosječne mjesečne plaće koja je menadžeru bila isplaćena u posljednja tri mjeseca", dakle na iznos koji odgovara upravo bruto I iznosu plaće. Stoga okolnost da u platnim listama nije naznačen bruto II iznos (tj. doprinose na plaću koje poslodavac uplaćuje za radnika prema odredbi članka 7. točke 8. Zakona o doprinosima) nije relevantno za obračun naknade, budući se bruto II iznos ne uzima u obzir prilikom izračuna predmetne naknade.

20. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

21. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a jer tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 22.231,68 EUR.

22. S obzirom na odredbe Tarife tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 21. veljače 2025. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- sastav podneska od 9. svibnja 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 11. srpnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 28. listopada 2025. (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 13. ožujka 2026. (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 11. lipnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 500,00 EUR; što ukupno iznosi 2.200,00 EUR. Na taj iznos, prema Tbr. 46. Tarife, tužiteljici je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25%. Dakle, tužiteljici je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 2.750,00 EUR.

23. U preostalom djelu, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka budući je zatražen u prekomjernom iznosu. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

24. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

25. Na dosuđeni parnični trošak, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP- a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

26. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. srpnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku