Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu - Stalna služba u Našicama

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 Našice

Posl. broj: P-445/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sucu Dariju Ručeviću, u pravnoj stvari tužiteljice BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Vlasti Šteher, odvjetnici iz Našica, protiv tuženika RT, [adresa], sada nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina stjecanjem dosjelošću, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane dana 2. srpnja 2026., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti privremenog zastupnika tuženika nepoznata boravišta, na ročištu za objavu presude održane dana 27. srpnja 2026. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekla pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ( 317519) i to k. č. br. [katastarska čestica] – HT ukupne površine 2866 m2, kuća i dv. površine 675 m² i oranica površine 2.191 m², k. č. br. [katastarska čestica] – u selu ukupne površine 7050 m2, oranica površine 7.050m², k. č. br. [katastarska čestica] – Polje ukupne površine 23502 m2, oranica površine 23502 m2 ,ukupne površine 33.418 m². u suvlasničkom dijelu od 2/4, koji je upisan na ime RT, sina B, R, sada nepoznatog boravišta i prebivališta, te se nalaže da je tuženik dužan trpjeti da se tužiteljica upiše kao vlasnica navedenog suvlasničkog dijela u zemljišnim knjigama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ovom tužbom traži utvrđenje da je stekla pravo vlasništva dosjelošću na suvlasničkom dijelu nekretnina koje su u zemljišnim knjigama upisane na ime tuženika RT, sina B. U zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasnik u dijelu od 2/4 upisan je RT, sin B, s naznakom prebivališta „ [adresa], na sljedećim nekretninama: k. č. br. [katastarska čestica] – HT ukupne površine 2866 m2, kuća i dv. površine 675 m² i oranica površine 2.191 m², k. č. br. [katastarska čestica] – u selu ukupne površine 7050 m2, oranica površine 7.050 m², k. č. br. [katastarska čestica] – Polje ukupne površine 23502 m2, oranica površine 23502 m2 ,ukupne površine 33.418 m². Predmetne nekretnine su još za života posjedovali tužiteljičin pokojni otac PT, brat tuženika, i sama tužiteljica, i to kroz razdoblje dulje od četrdeset (40) godina, koristeći ih samostalno, javno, mirno i neprekidno, kao stvarni vlasnici. Nakon smrti PT, tužiteljica je nastavila isključivo i samostalno posjedovati i koristiti cijele predmetne nekretnine. Pokojni otac tužiteljice darovao je Ugovorom o darovanju nekretnina od 10. svibnja 2019. godine predmetne nekretnine tužiteljici BT i njezinoj sestri NT, svakoj u ½ suvlasničkog dijela. Tuženik RT nikada nije stupio u posjed predmetnih nekretnina, nikada ih nije koristio, niti je poduzimao bilo kakve radnje radi ostvarenja svojih suvlasničkih prava. Isti nije viđan u mjestu niti se ikada javljao u vezi predmetnih nekretnina. Posjed tužiteljice tijekom cijelog navedenog razdoblja nije bio osporavan niti prekinut, niti je tužiteljica ikada bila istisnuta iz posjeda. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka razvidno je da se upis tuženika nije mijenjao, što dodatno potvrđuje da isti nije ostvarivao nikakva stvarna prava na predmetnim nekretninama. Tužiteljica, a prije nje i njezin pravni prednik – pokojni otac PT – posjedovali su predmetne nekretnine isključivo kao da su njihovi jedini vlasnici, a ne kao suvlasnici, koristeći cijelu nekretninu bez ikakvog sudjelovanja ostalih formalno upisanih suvlasnika. Tijekom cijelog tog razdoblja tužiteljica i njezin pravni prednik samostalno su odlučivali o načinu korištenja, obrađivanju, održavanju i raspolaganju nekretninama, ubirali sve plodove i snosili sve troškove, bez traženja ili dobivanja bilo kakve suglasnosti ostalih suvlasnika. Ostali suvlasnici, uključujući i tuženika, nikada nisu stupili u posjed predmetnih nekretnina, nisu ih koristili, nisu sudjelovali u njihovu održavanju, nisu tražili predaju u posjed, razvrgnuće suvlasništva niti naknadu za korištenje, niti su na bilo koji način ostvarivali svoja suvlasnička prava, iako su znali i prihvaćali da tužiteljica i njezin pravni prednik nekretnine drže i koriste isključivo za sebe. Takvo stanje isključivog i vlasničkog posjeda bilo je ostalim suvlasnicima poznato i s njihove strane prihvaćeno, te se nitko od njih kroz cijelo navedeno razdoblje nije protivio takvom posjedu niti je poduzimao bilo kakve pravne ili faktične radnje radi zaštite svojih suvlasničkih prava. Posjed tužiteljice i njezina pravnog prednika imao je stoga obilježja samostalnog, isključivog i vlasničkog posjeda, očito usmjerenog na isključenje prava ostalih suvlasnika, te je u tom obliku trajao neprekidno dulje od četrdeset (40) godina.

2. Rješenjem suda poslovni broj P-445/2025-3 od 30. siječnja 2026. tuženiku RT, postavljen je privremeni zastupnik u osobi Matka Mamilovića, odvjetnika iz Našica, Trg dr. F. Tuđmana 2, jer je tuženik nepoznata boravišta a nema punomoćnika, te bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika trajao dugo zbog čega bi za stranke mogle nastati štetne posljedice.

3. Privremeni zastupnik tuženika u svome odgovoru na tužbu opreza radi osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, no, ne protivi se izvođenju dokaza predloženih po tužitelju.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5-6), Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – prije BZP ( list spisa 7-10), Ugovor o darovanju nekretnina ( list spisa 11-13), saslušani su svjedoci NT (list spisa 32) i JT (list spisa 32) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice (list spisa 31-32).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22., 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je utvrđenje da li je i po kojoj osnovi tužiteljica stekla vlasništvo nekretnina označenih tužbom.

7. Sporno je osnova tužbenog zahtjeva odnosno da li su ispunjene pretpostavke da tužitelj stekne pravo vlasništva nad nekretninama koje su predmetom tužbe putem dosjelosti.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su njezini pravni prednici doselili u Slavoniju 40-ih godina prošlog stoljeća iz Dalmacije. Tada su i oni kupili ove nekretnine koje su predmet ove tužbe te od tada njeni pravni prednici a sada i ona su u posjedu tih nekretnina. Nitko nikada nije osporavao posjed niti potraživao pravo vlasništva nad istima. Po obiteljskim pričama tuženik je odselio u [adresa] istih godina kada su članovi obitelji doselili u Slavoniju. Sjeća se da su zadnji puta kontakti bili 1974. godine te od tada njena obitelj nije bila u kontaktu s tuženikom. Nije joj poznato da tuženik ima obitelj. Zbog boravka u Zagrebu, oranice je dala u zakup, te ih obrađuje njezin bratić ĐT. Na nekretnini gdje se nalazi kuća koristi istu zajedno sa svojom obitelji kada dođu iz Zagreba.

9. Saslušana NT na ročištu za glavnu raspravu u svojstvu svjedoka ista navodi da joj je poznato da kada su se njezini članovi obitelji doselili iz Dalmacije, da su kupili po dolasku ove nekretnine koje su predmet ove tužbe. Nitko nikada tužiteljicu i njenu obitelj nije smetao u posjedovanju niti joj osporavao posjed. Poznato joj je da je zemlju prvotno kupio njezin djed, i u tome istome periodu tuženik je otišao u [adresa], nikada se nije više vratio, a po smrti djeda dio vlasništva nekretnina je prešao i na tuženika. Ističem da tuženik nikada nije bio u posjedu tih nekretnina da je upisan u red pravila nasljeđivanja i nikada nije ostvario posjed. Za tuženika ne znam jer je kontakt izgubljen 70-ih godina prošlog stoljeća.

10. Saslušan JT na ročištu za glavnu raspravu u svojstvu svjedoka, isti ističe da mu je poznato o kojim nekretninama je riječ. Navodi da otkako on zna za sebe, tužiteljica i njezini pravni preci su u posjedu tih nekretnina te im nitko nikada nije osporavao posjed niti vlasništvo. Navodi da dok je tužiteljičin otac bio živ on je osobno obrađivao nekretnine a po njegovoj smrti i nasljedstvu, tužiteljica je oranice predala u zakup. Za tuženika je čuo, ali tu osobu nikada u svojem životu nije vidio, nego samo po pričama.

11. Sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka budući da su isti iskazivali logično, dosljedno i uvjerljivo te u suglasju s ostalim u spisu priloženim dokazima. Nadalje, svjedoci su sumještani zrelije životne dobi i neposredni susjedi, a uvažavajući okolnost da se radi o mjestu s malim brojem stanovnika, u kojem je teško skriti i neke osobne i obiteljske okolnosti, ovi bi svjedoci zasigurno čuli da vezano za vlasništvo predmetnog zemljišta ima bilo kakva prijepor.

12. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5-6) utvrđeno je da su na kč. br. [katastarska čestica] upisani kao suvlasnici Tuženik, tužiteljica i CT iz [adresa] u različitim suvlasničkim omjerima, dok uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – prije BZP ( list spisa 7-10) utvrđeno je da su kao vlasnici i to čestiva broj: 173, 174, 211 i 521 bili upisani BTG kao i tuženik u različitim suvlasničkim omjerima.

13. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina ( list spisa 11-13) utvrđeno je da je isti sklopljen između PT iz [adresa] kao darovatelja i NT i BT kao daroprimateljica dana 10. svibnja 2019. čiji potpisi su ovjereni po javnom bilježniku. Navedenim Ugovorom, darovatelj daruje nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] upisanih u k. o. [katastarska općina] i to u onim omjerima u kojima je vlasnik daroprimateljicama.

14. Prije svega valja navesti da je mjerodavno pravo za rješenje konkretnog pravnog odnosa sadržano je u odredbi iz čl. 388. st. 2. i 3. („Narodne novine“ broj:

91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025, dalje u tekstu: ZVDSP). Prema odredbi iz čl. 388. st. 2. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dok je odredbom st. 3. propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

15. Polazeći od iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka koji su naveli da je tužiteljica u posjedu utuženih nekretnina od kada su njezini pravni prednici doselili 40- tih godina iz Dalmacije u Slavoniju, obzirom na citiranu odredbu iz čl. 338. st. 2. ZVDSP, na ovaj sporni odnos primjenjuju se odredbe Općeg građanskog zakona – OGZ-a koji se primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46, 105/46, 96/47), sve do rujna 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, 91/96), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, dalj: ZV).

16. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ-a u paragrafima 1460 - 1477 po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OGZ-a), da mora biti pošten (paragraf 1463 i 326 OGZ-a) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OGZ-a) time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OGZ-a). Prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468 OGZ u trajanju od 30 godina odnosno roka iz paragrafa 1472 OGZ od 40 godina najdulji rok za dosjedanje je 20 godina. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326 OGZ-a pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

17. Prema odredbi članka 28 stavka 2 ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a odredbom stavka 4 istog članka je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72 stavka 2 ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati, da stvar koju posjeduje nije njegova.

18. Nadalje, trenutno važećom odredbom čl. 159. ZV, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

19. Nadalje, odredbom čl. 160. st. 2. ZV-a je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

20. Odredbom članka 18. st. 1., 2., 3. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

21. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva, jer pravni učinci nastupaju ipso iure, kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je za stjecanje vlasništva dosjelošću potreban zakonit, istinit i pošten posjed nekretnine (redovna dosjelost) ili barem pošten posjed nekretnine (izvanredna dosjelost). Dakle, osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ te odredbama ZOVO i ZVDSP je pošten (savjestan) posjed. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

22. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima svjedoka kao uvjerljivim, životnim i logičnim, a isti su suglasni i podudaraju se s drugim dokazima izvedenim u ovom postupku. Sud je nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica u posjedu utuženih nekretnina od 40-tih godina prošlog stoljeća. Tuženik je osoba koja je selidbom njezinih članova u Slavoniju odselila u [adresa] te koja nikada nije bila u posjedu utuženih nekretnina. Nadalje, utvrđeno je da tužiteljica obrađuje predmetne nekretnine, oranice su u zakupu, dok u kući boravi kada dođe sa svojom obitelji iz Zagreba te kojoj nitko nikada nije osporavao posjed utuženih nekretnina.

23. Iz ovako reproduciranih i ocjenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da u konkretnom slučaju se tužiteljica nalazi u samostalnom posjedu nekretnine osobno i putem prednika neprekidno više od zasigurno 80 godina a čiji posjed nekretnina nije stečen silom, prijevarom niti zlouporabom povjerenja, a kada su ga stekli nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, to su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, stoga je sud pravnog shvaćanja da su tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću. Pretpostavka o savjesnosti (poštenju) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari nužno je da samostalni posjed te stvari traje zakonom određeno vrijeme. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičku vlast ne izvršava time ničiju tuđu, „višu“ posrednu vlast (vlasnički posjed). Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci.

Našice, dana 27. srpnja 2026.

SUDAC

Dario Ručević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Privremenom zastupniku