REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska br. 31
Poslovni broj: P-579/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
D O P U N S K A P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Filipu Miličiću, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, izvanraspravno, 27. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužitelju ĆU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos 247,71 eura (slovima: dvjestočetrdesetsedameuraisedamdesetjedancent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05. svibnja 2007. godine pa do isplate, a sve po stopi koja je za razdoblje od 05. svibnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu 12. studenoga 2025. protiv tuženika RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d. kao kreditorom, dana 2. svibnja 2007. godine sklopio ugovor o kreditu, broj: 198-50-4074527, u iznosu od 12.660,44 CHF, s rokom otplate od 84 mjeseci. U tužbi se dalje navodi da je navedenom odredbom čl. 3. predmetnog Ugovora određena je da naknada od 3,30% ( tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tuženik je od tužitelja 04. svibnja 2007. godine naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1.866,38 kuna (3,30% od iznosa kredita) odnosno 247,71 eura.
1.1. Tužitelj ukazuje na odredbu čl. 3. predmetnog Ugovora kojim je tužena propisala da korisnik kredita je dužan platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3,30 % od iznosa od odobrenog kredita koji se plaća jednokratno prilikom prvog korištenja kredita odnosno iz odobrenog kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočila strukturu navedenih uvjeta, od čega se isti sastoje, zbog čega baš taj postotak, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti nepoštenom pa time i ništetnom. Dakle, riječ je o tzv. ulaznoj naknadi pa kako sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju određuju odredbe čl. 81. st. 1. i st. 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača, ista je ništetna sukladno odredbi čl. 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača. Naime, o predmetnoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, jer se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu Ugovora kojeg je sastavila tužena, kao jača ugovorna strana, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Na taj način je prouzrokovana neravnoteža u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, a na štetu tužitelja. Naplaćivanje naknade za obradu kredita u suprotnosti je sa zakonom, a što potvrđuje i brojna sudska praksa. Inače, ustaljeno je stajalište Europskog suda da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banku), kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poslovni subjekt prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. t.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) jer je kao fizička osoba sklopio pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Namjena kredita je bila kupovina osobnog automobila za potrebe prijevoza tužitelja i njegove obitelji pa je stoga tužitelj potrošač u smislu gore navedenih odredbi jer kredit nije podigao radi poslovne aktivnosti već radi osobnih potreba za prijevozom.
1.2. Tužitelj u ovom postupku predlaže utvrditi ništetnom dio ugovorne odredbe čl. 3. kojom je određena naknada od 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita 3 pa temeljem toga od tuženika potražuje iznos koji je platio po toj osnovi. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi eventualnog mirnog rješenja spora, ali bez uspjeha.
2. Povodom te tužbe sud je donio presudu zbog ogluhe broj P-579/2025-3 od 10. srpnja 2026. kojom je pod točkom I. utvrdio ništetnom dio odredbe sadržane u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 198-50-4074527 od 02. svibnja 2007. godine, sklopljen između tužitelja ĆU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita novčanog iznosa 12.660,44 CHF u protuvrijednosti u kunama i Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 kao kreditora koja glasi: „Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, te ista za ugovorne strane od početka zasnivanja obveznopravnog odnosa ne proizvodi nikakve pravne učinke, a pod točkom II. naložio tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. srpnja 2026. do isplate.
3. Podneskom od 13. srpnja 2027. tužitelj po punomoćniku predložio je donošenje dopunske presude navodeći da sud presudom zbog ogluhe nije odlučivao o zahtjevu tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 247,71 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koji je zatražen pod točkom II tužbe. Stoga predlaže da se u smislu odredbi članaka 339. i 340. Zakona o parničnom postupku donese dopunska presuda kojom će se odlučiti dijelu tužbenog zahtjeva o kojem je sud propustio odlučiti.
4. Prijedlog tužitelja za donošenje dopunske presude je osnovan.
5. Odredbom čl. 339. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje ZPP) propisano je da ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni.
5.1. Nadalje, člankom 340. stavkom 2. ZPP-a propisano je da se dopunska presuda može donijeti i bez ponovnog otvaranja glavne rasprave ako tu presudu donosi sud u sastavu u kojem je donio i prvobitnu presudu, a zahtjev u pogledu kojega se traži dopuna dovoljno je raspravljen.
6. U konkretnom slučaju tužba je uredno dostavljena na odgovor tuženiku te je u pozivu za davanje odgovora na tužbu sud upozorio tuženika na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (članak 331.b ZPP-a). Iz dostavnice (putem e- komunikacije) na poleđini lista 15 vidljivo je da je tuženik tužbu s prilozima i pozivom za davanje odgovora na tužbu zaprimio 25. veljače 2026.
7. Tuženik u roku koji mu je odredio sud nije podnio pisani odgovor na tužbu, iako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni.
8. Naime, tužitelj je uz tužbu dostavio potvrdu (list 12 spisa) iz koje slijedi da je po predmetnom kreditu tuženik od tužitelja naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, odnosno u iznosu od 1.866,38 kuna, što pretvoreno u valutu EUR iznosi 247,71 eura. Iz te potvrde slijedi da je navedeni iznos naplaćen prilikom isplate odobrenog kredita, odnosno na dan 4. svibnja 2007.
8.1. Kako je presudom zbog ogluhe broj P-579/2026-3 od 10. srpnja 2026. utvrđena ništetnost odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita, to je tuženik dužan vratiti tužitelju navedeni iznos od 247,71 eura s kamatama od dana 5. svibnja 2007. do isplate.
9. Osnovanost tužbenoga zahtjeva u ovom predmetu proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili činjenicama koje su općepoznate, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci.
U Vukovaru 27. srpnja 2026.
Sudac
Marija Knežević Karamijatović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude na temelju priznanja dopuštena je žalba putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredbi parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (članak 353. stavak 3. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju, putem punomoćnika
2. Tuženiku
