REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj 163 P-593/2025
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić - Peroš, u stvari tužitelja SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Siniši Katuši, odvjetniku iz Zadru, protiv tuženice ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku ČA, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja prava suvlasništva, nakon održane glavne rasprave dana 10. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te objave dana 27. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj SA pok. S iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak, ukupne površine 93 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to za cijelo, a što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši prijenos prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tužene, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.
II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak, ukupne površine 93 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to za cijelo, te je kao takav i evidentiran u Državnoj geodetskoj upravi - Područnom uredu za katastar Zadar. Međutim, u zemljišnim knjigama, za nekretninu označenu kao kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik predmetne nekretnine upisana je tuženica ĆA ČA i to na temelju Presude na temelju priznanja i Presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zadru posl. br. P -2455/09 od 30. travnja 2009. Tužitelj SA pok. S je vlasništvo predmetne nekretnine stekao usmenim darovanjem od svoje pokojne majke NA žene S, koja je, pak, vlasništvo predmetne nekretnine stekla također darovanjem i to od svog svekra, djeda tužitelja, pokojnog SA temeljem Ugovora o darovanju broj: OV. broj 92/1964 od 21. kolovoza 1964., kojim je darovnim ugovorom pokojni SA svu svoju imovinu, pokretnu i nepokretnu, darovao svojoj nevjesti NA koja ga je uzdržavala i brinula se o njemu do njegove smrti. Nakon smrti SA, djeda tužitelja, Općinski sud u Zadru je donio Rješenje u kojem je utvrdio da se iza smrti SA neće provoditi ostavinska rasprava budući je pokojni za svog života svu svoju imovinu darovao NA. Treba naglasiti kako se je tuženica ĆA upisala kao vlasnica predmetne nekretnine na temelju Presude na temelju priznanja i Presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zadru posl. br. P -2455/09 od 30. travnja 2009. i to u parničnom postupku u kojemu je ona kao tužiteljica tvrdila da je utužene nekretnine, uključujući i predmetnu kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], stekla temeljem darovanja od svog supruga ČA i majke ŽA, a da je njen suprug ČA predmetnu nekretninu stekao darovanjem od svog oca FA i kupnjom od VA koji je predmetnu nekretninu stekao kupnjom od obitelji NA, a što apsolutno ne odgovara istini. Predmetna nekretnina je oduvijek bila u vlasništvu i posjedu prvotno djeda tužitelja SA, zatim majke NA, a zatim i samog tužitelja SA i nitko od njih nikada nije VA prodao bilo koju nekretninu, a pogotovo ne predmetnu. S tim u vezi, a vezano za nezakonitost postupka koji je prethodio upisu vlasništva tuženice u zemljišne knjige i stjecanja vlasništva na prijevaran način, svakako treba ukazati i naglasiti kako je tuženica u tužbi iz 2009. sve tuženike označila kao pravne slijednike SA pok. CA iako oni nisu imali nikakve rodbinske veze s njim, niti su bili njegovi nasljednici. Radi se o manipulaciji tuženice koja je, očito, time što je krivo naznačila pravne slijednike upisanih zk. suvlasnika željela izbjeći protivljenje tužbi, odnosno tužbenom zahtjevu od strane pravih pravnih slijednika upisanih zk. suvlasnika. Također, u izreci Presude na temelju priznanja i Presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2455/09 od 30. travnja 2009.g. se nigdje ne spominje katastarska općina u kojoj se utužene katastarske čestice nalaze te je nejasno kako je zemljišnoknjižni odjel proveo takvu presudu ako se zna da su za identifikaciju nekretnine bitna dva elementa, katastarski broj i katastarska općina u kojoj je nekretnina položena. Tužitelj sve ove godine, od dana kada se je tuženica upisala kao vlasnica predmetne nekretnine pa do prije tri mjeseca nije imao saznanja o promijeni vlasništva na predmetnoj nekretnini, već je za istu promjenu saznao tek kada je od Pangea Inženjering d.o.o. za geodetsku djelatnost dobio poziv da se očituje u pogledu dostavljenog geodetskog elaborata za provođenje promjena u katastru zemljišta, a na koje očitovanje je on pozvan u svojstvu posjednika i vlasnika kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava tvrdnju tužitelja da je stvarni vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe da je kao vlasnica predmetne nekretnine upisana još od 2009. godine, dakle više od sedamnaest godina prije donošenja presude, dok su njezini pravni prednici nekretninu držali i koristili znatno ranije, još od 1985. godine pa nadalje. Prema njezinom stajalištu, tužitelj nije imao stvarni posjed nekretnine niti je kroz dugo vremensko razdoblje iskazivao bilo kakvo protivljenje korištenju i raspolaganju nekretninom od strane obitelji FA. Tuženica navodi kako su pravni prednici iz obitelji SA, i to EA, HA, RA, KA i MA, dana 22. prosinca 1985. godine te potom i temeljem dodatnog ugovora i položajnog nacrta od 12. listopada 1989. godine prodali VA veći kompleks zemljišta ukupne površine oko 715 m². Prema navodima odgovora na tužbu, unutar tog kompleksa nalazila se i danas sporna katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženica naglašava da je sadržaj i opseg kupljenih nekretnina vidljiv iz položajnog nacrta iz 1989. godine, iz kojeg proizlazi da je VA već tada izvršio određene građevinske zahvate na terenu. Prema toj verziji događaja, VA je do 1989. godine već započeo gradnju objekta na susjednim parcelama te je predmetni kompleks ogradio. Na zapadnoj, južnoj i istočnoj strani izgradio je niske kamene ili betonske zidove, dok je sa sjeverne strane prema današnjoj Ulici Hrvatskog sabora postojao prirodni pad terena. Tuženica tvrdi da je na taj način VA uspostavio faktičnu vlast i posjed nad cijelim kupljenim zemljišnim kompleksom, uključujući i spornu parcelu. Dalje navodi da je njezin svekar FA tijekom 2001. godine od VA kupio sve nekretnine obuhvaćene spomenutim nacrtom površine 715 m². Nakon kupnje, FA je nastavio s građevinskim radovima, ojačao postojeće suterenske zidove, izgradio dodatne dijelove objekta, poravnao teren i proširio građevinu prema istoku. Istodobno je ishodio građevinsku dozvolu te na nekretninama organizirao poslovne djelatnosti. Prema navodima tuženice, već krajem 2001. i početkom 2002. godine na katu objekta započeo je rad ugostiteljskog objekta, dok su se u prizemnom dijelu obavljali poslovi vezani uz aluminijsku stolariju i praonicu automobila. Tuženica nadalje tvrdi da je FA 2002. godine darovao predmetne nekretnine svom sinu ČA, a ČA je dana 7. prosinca 2009. godine darovao te nekretnine svojoj supruzi ĆA, ovdje tuženici. Navodi da stoga postoji neprekinuti pravni i faktični slijed stjecanja od VA preko FA i ČA sve do nje. Posebno ističe da je već tijekom prvih građevinskih zahvata 2001. godine dio objekta bio izgrađen upravo na čestici 2840/3 k. o. [katastarska općina], dok je preostali dio te parcele služio kao dvorište i kolni pristup radionici. Nakon kupnje susjednih nekretnina cijeli prostor je povezan, nasipan, asfaltiran i stavljen u funkciju jedinstvene gospodarske cjeline. Tuženica tvrdi da je naknadnim zahvatima 2006. i 2007. godine objekt dodatno proširen te da je najveći dio predmetne čestice bio obuhvaćen izgrađenim objektom i pripadajućim dvorištem. Ističe da su obitelji RA, VA i ČA desetljećima živjele u neposrednoj blizini jedna druge te da je tužitelj znao za postojanje objekta, građevinskih radova i korištenje zemljišta. Prema njezinim navodima, od 2001. godine pa sve do trenutka kada je geodetski pozvan na postupak parcelacije, tužitelj nikada nije osporavao vlasništvo niti je izjavio da se radi o njegovoj zemlji. Niti jednom nije zahtijevao predaju posjeda, uklanjanje objekata ili prestanak korištenja nekretnine. Tuženica također tvrdi da joj nije bilo poznato postojan je bilo kakvog spora u vezi predmetne nekretnine. Navodi da je njezin suprug ČA prije pokretanja postupka 2009. godine razgovarao s EA o vlasničkim odnosima te da mu je upravo EA rekao tko su pravni slijednici osoba upisanih u zemljišnim knjigama. Na temelju tih informacija sastavljena je tužba u predmetu P -2455/09. Tuženica stoga poriče bilo kakvu prijevaru ili namjeru da se prikriju stvarni nasljednici SA pok. CA te ističe da je postupala u dobroj vjeri, oslanjajuć i se na podatke dobivene od osobe koju je smatrala mjerodavnom za raspolaganje zemljištem. Naposljetku, tuženica zaključuje da je predmetna nekretnina kupljena, plaćena, ograđena, uređena i korištena kroz razdoblje od gotovo četiri desetljeća, najprije od VA, a potom od obitelji ČA. Smatra da je stvarno stanje posjeda i korištenja zemljišta potpuno suprotno navodima tužbe te zbog toga predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao zk izvadak (l.s. 6), izvod iz kat. plana (l.s. 7, 95), izvod iz posjedovnog lista (l.s. 8,96), darovni ugovor (l.s. 10-12), povijest posjedovanja (l.s. 13), prijavni list (l.s. 14-19), presudu (l.s. 20-21), dopis (l.s. 22), odluku o legalizaciji zgrade (l.s. 30-85), ugovor o kupoprodaji nekretnina (l.s. 99-102), fotografije (l.s. 116), položajni nacrt (l.s. 117-119), skicu lica mjesta (l.s. 137-138), dopis ĐA (l.s. 145), nacrt (l.s. 150), ugovor o kupoprodaj (l.s. 151-153), saslušani su svjedoci UA, OA, CA, AA i ČA (l.s. 154-160) i stranke te je pročitan spis ovoga suda broj P-2455/09.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanjem prava vlasništva za cijelo na nekretnini oznake kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 93 m², te radi usklađenja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim pravnim stanjem. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da predmetna nekretnina nikada nije prestala biti vlasništvo njegove obitelji, odnosno njegova djeda SA pok. CA, potom njegove majke NA, a zatim njega samoga, kojem je majka NA usmeno darovala predmetnu nekretninu dok je tuženica pravo vlasništva stekla na temelju presude donesene u postupku u kojem nisu sudjelovali stvarni pravni slijednici zemljišnoknjižnog vlasnika.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je tuženica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine na temelju Presude na temelju priznanja i Presude zbog ogluhe Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2455/09 od 30. travnja 2009. godine. Također nije sporno da su na predmetnoj nekretnini tijekom godina izvršeni određeni građevinski zahvati te da nekretninu faktično koriste tuženica i njezini pravni prednici.
6.1. Međutim, među strankama je sporno tko je bio stvarni vlasnik predmetne nekretnine prije upisa tuženice, jesu li osobe označene kao pravni slijednici u predmetu P-2455/09 bile stvarni nasljednici pok. SA pok. CA, je li VA stekao predmetnu nekretninu od osoba koje su bile ovlaštene raspolagati njome, postoji li pravni slijed stjecanja vlasništva između pok. SA pok. CA, NA i tužitelja, te je li tuženica odnosno njezini pravni prednici predmetnu nekretninu stekli u dobroj vjeri.
7. Tijekom postupka sud je na temelju provedenih dokaza, isprava priloženih spisu utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da je kao vlasnica predmetne nekretnine upisana tuženica (l.s.6),
- da je kao posjednik predmetne nekretnine upisan tužitelj, SA, Ć na dan 5. ožujka 2025. (l.s.7), odnosno na dan 25. lipnja 2025. tuženica (l.s.96),
- da je pok. SA pok. CA temeljem ugovora o darovanju broj OV- 92/1964 od 21. kolovoza 1964. svu svoju imovinu darovao svojoj nevjesti NA, ženi S koja ga je do smrti uzdržavala i o njemu skrbila (l.s.10-12), te stoga iza njegove smrti nije vođen ostavinski postupak (l.s.9),
- da iz povijesti posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slijedi da je kao posjednik od revizije 1964. upisan SA pok. CA, a nakon njega SA pok. S,
- da je temeljm Kupoprodajnog ugovora od **.**.1985. VA kao kupac kupio od TA, ZA, DA, PA i MA Vijere čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 2840/3 k. o. [katastarska općina] u površini od 93 m2 (l.s.60 -62),
- da je **.**.2001. VA prodao kupcu FA čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 93 m2 (započeti podrum kuće i dvorište) (l.s.63),
- da su IA i LA dana 26. lipnja 2002. među ostalim i predmetnu nekretninu darovali GA (l.s.66),
- da je GA dana 20. ožujka 2009. predmetnu nekretninu darovao supruzi BA, ovdje tuženoj (l.s.67),
- da je ČA kao punomoćnik BA na ročištu od dana 3. srpnja 2025. u ovome postupku naveo da su EA i dr. najvjerojatnije predmetnu nekretninu prodali kao svoju jer su je mijenjali sa svojim rođacima, prednicima tužitelja, čime je potvrdio da prodavatelji predmetne nekretnine nisu bili pravni sljednici pok. SA pok. CA nego da su možda temeljem zamjene, o čemu nije dostavljen nikakakav dokaz, postali vlasnici te nekretnine (l.s.87),
- da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje geometra ŠA od dana 10. listopada 2025. utvrđeno da je predmetna nekretnina u naravi dio zgrade i asfaltirane površine, a što proizlazi i iz skice lica mjesta i fotografija (l.s.187-188).
.
7.1. Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru broj P-2455/09 utvrđeno je da je dana 30. travnja 2009. donesena presuda na temelju priznanja i presude zbog ogluhe u pravnoj stvari tužiteljice JA protiv tuženika i to u bitnome: HA, kao pravnog sljednika pok. SA. CA, SV, kao pravnog sljednika pok. SA, EA, kao pravnog sljednika pok. SA. CA, ĆV, ČV, NV, kao pravnog sljednika pok. SA, ŽV, kao pravnog sljednika pok. SA, FV, kao pravnog sljednika pok. SA i VV, kao pravnog sljednika pok. SA , a temeljem koje presude se ĆA i upisala kao vlasnica predmetne nekretnine. Tijekom postupka tužiteljica je tvrdila da je predmetnu nekretninu (među ostalima), stekla temeljem darovanja od svog supruga ČA i majke ŽA, a da je njezin suprug ČA predmetnu nekretninu stekao darovanjem od svog oca FA i kupnjom od VA koji je predmetnu nekretninu stekao kupnjom od obitelji SA.
8. Ovaj sud je saslušao kao svjedoka CV, 75 godina starosti, nesrodnog sa strankama, koji živi u blizini predmeta spora, koji je naveo da je osobno poznavao SA pok. CA, njegove sinove i članove obitelji te da mu je poznato kako je NA sve do smrti uzdržavala i njegovala svoga svekra SA pok. CA. Potvrdio je da je upravo zbog toga SA pok. CA svoju imovinu darovao NA. Naveo je i da osobe označene kao tuženici u postupku P-2455/09 (NA HA, EA, EV, HV i ostali) nisu bile nasljednici SA pok. CA, nego najviše njegovi stričevići i daljnji rođaci. Naveo je i da je predmetna nekretnina bila ledina koja je pripadala SA pok. CA te da se objekti nalaze na toj nekretnini tek nakon Domovinskog rata kao i da nikada nije čuo da bi EA raspolagao tom nekretninom niti da bi je zamijenio s nekretninama SA. Na upit suda da li je poznavao ili poznaje ZA, RV, EV, MA HV, ŽV, FV ili VV, isti je naveo da on poznaje te osobe te da je njima SA pok. CA bio stričević, te da oni nisu bili njegovi nasljednici ili pravni slijednici. Naveo je i da zna da je EA u blizini ove predmetne nekretnine prodao neke svoje nekretnine i tu se počelo graditi, a prije toga je ova nekretnina koja je bila od SA bila obična ledina te da je NA naslijedio ovdje tužitelj kojem je ona bila majka, a tužitelj da je 20 godina živio u [adresa] pa pretpostavlja da nije niti vidio da je netko napravio zidove na njegovoj nekretnini. Naveo je i da je Č bila majka od TA, ZA i DA, kao i MA. Dok je muž od Č bio KV, a KV je bio brat od SA pok. CA. Ne zna kako su se KV i njegov brat SA, djed od tužitelja, podijelili što se tiče imovine.
8.1. Svjedok OA, 78 godina starosti, nesrodan sa strankama je naveo da od djetinjstva poznaje predmetno područje jer njegova obitelj posjeduje zemljište u neposrednoj blizini. Istaknuo je da je oduvijek bilo poznato da sporna parcela pripada djedu tužitelja SA pok. CA te da na toj nekretnini nije bilo nikakvih građevina. Naveo je i da ne postoji mogućnost da bi osobe koje su bile obuhvaćene postupkom iz 2009. godine bile nasljednici SA pok. CA jer pripadaju drugoj obiteljskoj grani kao i da je NA predmetnu nekretninu prenijela na tužitelja te da među nasljednicima nije postojao spor oko te imovine. Na upit suda da li je poznavao ili poznaje ZA, RV, EV, MA HV, ŽV, FV ili VV, isti je naveo da on poznaje te osobe te da su oni u daljnjem rodu ovdje tužitelja te da se radi o drugome „plemenu„. Tužitelj da je radio u Italiji od 1991.- 17/18 godina i da se razbolio kada se vratio iz Italije i nije kontrolirao nekretnine pa da ne zna tko je što izgradio. Naveo je i da je koliko on zna TA daljnji rod od SA pok. CA. Nikada nije čuo da bi EA ili njegovi braća i sestre prodavali tuđe nekretnine, nije poznavao MV i ne zna da je njemu nešto prodavano.
8.2. Nadalje je tijekom postupka saslušan i svjedok CA, brat GA, punomoćnika i supruga tuženice, koji je iskazivao da zna kako je nekretnina kupljena od VA te da se danas na njoj nalazi radionica i parkiralište. Također je naveo da dobro poznaje EA te da od njega nikada nije čuo da bi netko drugi svojatao predmetnu nekretninu. Međutim, naveo je i da ne poznaje obiteljsku lozu EA, ne zna tko su bili stvarni nasljednici i je li EA bio sin SA pok. CA. Odnosno na upit suda da li je poznavao ili poznaje ZA, RV, EV, MA HV, ŽV, FV ili VV, isti je naveo da ne poznaje nikoga osim RV, ali ne zna je li on bio u nekakvom srodstvu sa tužiteljem obzirom da se on tamo doselio 1974. ali da tuženica ovu predmetnu nekretninu drži u posjedu otkada su oni tu nekretninu kupili .
8.3. Saslušan je i AA (kojem je ČA - suprug od tuženice prvi rod) kao svjedok te je naveo da je nekretnina kupljena prije otprilike 25 godina te da nitko nije osporavao posjed ČA. Također je naveo da je na zemljištu već postojao podrum koji je navodno izgradio VA. Međutim, svjedok je izričito naveo da ne zna kako je VA stekao tu nekretninu.
8.4. Saslušan kao svjedok ČA, suprug i punomoćnik tuženice, odvjetnik po zanimanju, naveo je da je još prije kupnje predmetne nekretnine od VA saznao kako se ista nalazi unutar zemljišnog kompleksa koji je VA kupio od obitelji RV. Iskazao je da je informacije o vlasništvu dobio prvenstveno od VA te od EA, kojeg je smatrao osobom upoznatom s vlasničkim odnosima na tom području. Naveo je da mu je EA rekao kako su HA, EA, EV, HV, ŽV, FV i VV pravni slijednici osoba upisanih u zemljišnim knjigama pa je te podatke koristio prilikom sastavljanja tužbe u postupku P-2455/09. Na poseban upit suda svjedok je priznao da nije provjeravao ostavinski spis iza smrti pok. SA pok. CA niti je službenim putem utvrđivao tko su njegovi stvarni nasljednici. Nadalje je naveo da je moguće da je prilikom pregleda zemljišnoknjižne dokumentacije vidio kako je kao vlasnik bio upisan SA pok. CA, ali tome nije pridavao posebno značenje smatrajući odlučnim činjenicu da nekretnina potječe iz obitelji SA. Naveo je i da sve do ovog postupka nije znao da je KV bio otac EA, odnosno da EA nije potomak SA pok. CA nego njegova brata KV. Nadalje je iskazao da ni danas nije siguran u identitet stvarnih nasljednika SA pok. CA te da je tek tijekom geodetskog postupka parcelacije, kada je geodet na teren pozvao tužitelja kao vlasnika i posjednika predmetne nekretnine, prvi put saznao da tužitelj polaže prava na spornu česticu. Svjedok je također naveo da nikada nije provjeravao posjedovne evidencije iz kojih proizlazi da je kao posjednik bio evidentiran upravo SA pok. CA.
9. Tužitelj je u svome iskazu u bitnome naveo da su osobe obuhvaćene presudom iz 2009. potomci KV, da je KV bio brat njegova djeda SA pok. CA, da predmetna nekretnina nikada nije pripadala KV niti njegovim nasljednicima, da nije bilo nikakve zamjene zemljišta između te dvije obiteljske grane , da mu je majka NA darovala nekretninu te da je za upis tuženice saznao tek tijekom geodetskog postupka.
9.1. Tuženica je pak navela da je nekretninu stekla darovanjem od supruga te da osobno nema neposrednih saznanja o ranijem pravnom putu stjecanja.
10. Prema članku 114. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP), pravo vlasništva stječe se na temelju: pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanja i zakona.
11. Odredbe čl. 122. do 125. ZVDSP-a štite stjecatelja koji se pouzda u zemljišne knjige. Međutim, zaštita postoji samo ako je stjecatelj postupao savjesno. Iz iskaza ČA, punomoćnika tuženice, nezinog supruga, odvjetnika po zanimanju, proizlazi da nije izvršio provjeru ostavinskih spisa, niti je utvrdio tko su stvarni nasljednici SA pok. CA. Zbog toga je dovedena u pitanje njegova dobra vjera. Takve okolnosti, prema ocjeni suda, isključuju mogućnost bezrezervnog pozivanja na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige.
12. Nakon usporedbe svih iskaza svjedoka i stranaka te dovodeći iste u vezu proizlazi da su iskazi UA, OA i tužitelja međusobno potpuno suglasni glede identiteta stvarnih nasljednika i vlasničkog slijeda. Nasuprot tome, obrana tuženice temelji se uglavnom na dugotrajnom posjedu i pretpostavci da su EA i ostali bili ovlašteni raspolagati nekretninom, ali niti jedan svjedok tuženice ne može potvrditi da su oni ikada bili vlasnici sporne čestice. Štoviše, iskaz ČA potvrđuje da stvarni nasljednici nisu provjeravani kroz službene evidencije, što izravno podupire navode tužbe o pogrešnom i nezakonitom zemljišnoknjižnom stjecanju.
13. Sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinog dokaza zasebno te svih provedenih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), utvrdio je da su iskazi svjedoka UA, OA i tužitelja SA u bitnome istovjetni i životni te ih sud prihvaća kao vjerodostojne u dijelu koji se odnosi na podrijetlo vlasništva predmetne nekretnine, identitet stvarnih pravnih slijednika pok. SA pok. CA te način prijenosa vlasništva na tužitelja.
14. Sud je iskaze svih saslušanih svjedoka cijenio i vodeći računa o njihovom odnosu prema strankama, izvoru saznanja, životnoj logičnosti iskaza te njihovoj usklađenosti s ostalim provedenim dokazima. Pri tome sud nalazi da iskazi svjedoka UA i OA predstavljaju iskaze osoba koje nisu u srodstvu sa strankama, koje predmetnu nekretninu i obiteljske odnose poznaju desetljećima te su o odlučnim činjenicama iskazivale na temelju vlastitih opažanja i neposrednih saznanja. Njihovi iskazi podudaraju se u svim bitnim okolnostima, i to glede identiteta pok. SA pok. CA kao izvornog vlasnika predmetne nekretnine, načina na koji je NA stekla njegovu imovinu, kao i činjenice da osobe koje su sudjelovale u postupku P-2455/09 nisu bili njegovi pravni slijednici, već potomci druge obiteljske grane, odnosno pok. KV.
14.1. Sud posebno vjerodostojnim smatra okolnost da oba navedena svjedoka, neovisno jedan o drugome, potvrđuju kako je predmetna nekretnina od njihovog najranijeg sjećanja pripadala upravo pok. SA pok. CA te da nikada nisu čuli niti vidjeli da bi EA ili ostali potomci KV raspolagali tom zemljišnom česticom kao svojom ili da bi između tih obiteljskih grana postojala bilo kakva zamjena nekretnina. Njihovi iskazi u tom su dijelu dodatno potvrđeni iskazom samog tužitelja. Također su oba potvrdila da je NA naslijedio njezin sin SA, ovdje tužitelj.
15. Tužitelj SA, 83 godine starosti, detaljno je i dosljedno opisao lozu obitelji SA, pri čemu je jasno razlikovao potomke svog djeda SA pok. CA i potomke njegova brata KV. Njegov iskaz sud prihvaća kao vjerodostojan jer je isti potvrđen iskazima svjedoka UA i OA te nije doveden u pitanje niti jednim objektivnim dokazom provedenim tijekom ovog postupka. Osobito je značajna njegova tvrdnja da nije postojala nikakva zamjena sporne nekretnine između obitelji njegova djeda i obitelji KV, budući da upravo na toj tvrdnji počiva obrana tuženice prema kojoj su EA i ostali bili ovlašteni raspolagati predmetnom nekretninom. Naveo je i da mu je majka darovala predmetnu nekretninu, a da je on na njoj gonio konje te da je predmetnu nekretninu čuvao za unuke i nije znao da je na noj izgrađen objekt.
15.1. Sud smatra životnim i logičnim iskaz tužitelja da za predmetni upis nije znao sve do geodetskog postupka budući da iz provedenih dokaza proizlazi da je u posjedovnim evidencijama i dalje bio evidentiran kao posjednik sporne nekretnine te da je upravo kao takav pozvan u postupku provođenja geodetskog elaborata, a kako proizlazi iz njegovog iskaza i iskaza svjedoka tužitelj je radio u Italiji od 1991.- 17/18 godina i razbolio se kada se vratio iz Italije pa je životno i logično da nije obilazio svoje nekretnine provjeravajući je li na njima netko nešto izgradio.
16. S druge strane, iskazi CA i AA potvrđuju da su VA i kasnije obitelj AA kroz duže vremensko razdoblje koristili predmetnu nekretninu te na istoj vršili određene građevinske zahvate. Međutim, navedeni svjedoci nemaju neposrednih saznanja o odlučnoj činjenici ovog spora, odnosno o tome tko je bio stvarni vlasnik predmetne nekretnine prije VA. Tako CA izričito navodi da ne poznaje obiteljsku lozu EA, ne zna tko su bili stvarni nasljednici pok. SA pok. CA niti zna je li EA uopće bio njegov potomak, dok AA otvoreno navodi da ne zna kako je VA stekao predmetnu nekretninu.
16.1. Slijedom toga, sud njihove iskaze prihvaća samo u dijelu koji potvrđuje dugogodišnje korištenje i posjed nekretnine od strane VA i obitelji AA, ali ne i u dijelu koji bi mogao predstavljati dokaz zakonitog stjecanja prava vlasništva.
17. Ključnim za odluku u ovom predmetu sud smatra iskaz ČA. Naime, isti je naveo da nije provjeravao ostavinski spis iza pok. SA pok. CA, da nije provjeravao tko su njegovi zakonski nasljednici te da su podaci sadržani u tužbi iz predmeta P-2455/09 uneseni prema informacijama koje mu je dao EA. Nadalje je naveo da nije provjeravao ni posjedovno stanje iz kojeg bi proizlazilo da je kao posjednik predmetne nekretnine bio evidentiran SA pok. CA. Ovdje je za napomenuti da je tuženica tijekom ovoga postupka odustala od dokaznog prijedloga da se kao svjedok sasluša EA.
17.1. Po ocjeni suda, upravo navedeni iskaz predstavlja najvažniji dokaz u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva. Iz njega proizlazi da identitet osoba označenih kao pravni slijednici pok. SA pok. CA nije utvrđen na temelju službenih evidencija, ostavinske dokumentacije, zemljišnoknjižnih ili katastarskih podataka, već isključivo na temelju usmene informacije dobivene od treće osobe – SAA. Time je dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja pasivne legitimacije u postupku P- 2455/09 te vjerodostojnost pretpostavke da su osobe obuhvaćene tim postupkom doista bile nasljednici pok. SA pok. CA.
17.2. Također, uvidom u spis ovoga suda broj P-2455/09 ovaj je sud utvrdio da je tužiteljica JA zastupana po ČA uz tužbu priložila i zemljišnoknjižne izvatke te da iz izvatka za čest. 2480/3 k. o. [katastarska općina] (l.s.8 toga spisa) proizlazi da je upisano društveno vlasništvo sa pravom korištenja na ime SA pok. CA dok iz priloženog izvatka za čest. 2480/3 k. o. [katastarska općina] (l.s.6 toga spis) proizlazi da je među ostalim suvlasnicima upisan i ĐV pok. KV. Znači, samim prgledom priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka tužiteljica je mogla jasno vidjeti da ĐV nije pravni sljednik pok. ĐV SA pok. CA već ga je unatoč tome što je priložila zk izvadak iz kojeg se vidi da mu je otac bio KV, u tužbi istoga pogrešno označila kao sljednika SA pok. CA.
18. Provedeni dokazi potvrđuju da tužitelj svoje pravo izvodi iz pravnog slijeda djeda SA pok. CA, koji je ugovorom o darovanju broj Ov-92/1964 od 21. kolovoza 1964. darovao svoju imovinu NA, a da je NA predmetnu nekretninu kasnije darovala sinu SA, ovdje tužitelju, čime je uspostavljen neprekinuti pravni slijed stjecanja prava vlasništva koji potvrđuju provedene isprave i iskazi svjedoka UA i OA.
18.1. Sud posebno ističe da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da su osobe koje su sklopile Kupoprodajni ugovor od **.**.1985. s VA bile vlasnici predmetne nekretnine niti da su bile pravni slijednici zemljišnoknjižnog vlasnika pok. SA pok. CA. Naprotiv, iz iskaza svjedoka UA, OA i tužitelja proizlazi da su te osobe pripadale drugoj obiteljskoj grani, odnosno da su bile potomci pok. KV, brata pok. SA pok. CA, a ne njegovi nasljednici. Tu činjenicu neizravno potvrđuje i iskaz ČA koji je naveo da mu nije bilo poznato da EA nije potomak pok. SA pok. CA te da navedene okolnosti nije provjeravao u službenim evidencijama.
18.2. Budući da tijekom postupka nije dokazano da su prodavatelji iz ugovora od 22. prosinca 1985. godine raspolagali pravom vlasništva na predmetnoj nekretnini, isti nisu mogli na kupca VA prenijeti pravo vlasništva koje sami nisu imali. Slijedom toga, ni kasniji pravni slijed stjecanja koji se temelji na navedenom ugovoru, odnosno prijenos s VA na FA, zatim na ČA te konačno na tuženicu ĆA, nije mogao dovesti do valjanog stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.
18.3. Nadalje, sud nalazi da se tuženica ne može s uspjehom pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Naime, iz iskaza ČA proizlazi da prije pokretanja postupka P-2455/09 nije provjerio ostavinski spis iza smrti pok. SA pok. CA, nije provjerio identitet njegovih stvarnih nasljednika niti je izvršio uvid u druge službene evidencije iz kojih bi proizlazili stvarni pravni slijednici upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika. Umjesto toga, podatke o osobama koje je označio kao pravne slijednike preuzeo je isključivo temeljem usmenih informacija dobivenih od EA. Po ocjeni suda, takvo postupanje ne predstavlja pažnju koja se očekuje od savjesnog stjecatelja, osobito imajući u vidu da se radilo o nekretnini čiji je zemljišnoknjižni vlasnik bio pokojna osoba te da su podaci o nasljeđivanju bili provjerljivi u službenim evidencijama.
18.4. Sud dodatno nalazi da ni okolnosti na koje se poziva tuženica, a koje se odnose na dugogodišnje korištenje nekretnine od strane VA i obitelji ČA, ne mogu dovesti do drukčije odluke. Naime, tijekom postupka tuženica nije istaknula određeni materijalnopravni prigovor stjecanja prava vlasništva dosjelošću niti je na toj osnovi iznijela odlučne činjenice i predložila dokaze radi utvrđenja ispunjenja svih zakonskih pretpostavki za takav način stjecanja prava vlasništva. Neovisno o navedenom, iz provedenih dokaza proizlazi da je pravni prednik tuženice predmetnu nekretninu stekao od osoba za koje tijekom ovog postupka nije dokazano da su bile vlasnici predmetne nekretnine ili pravni slijednici zemljišnoknjižnog vlasnika. Istodobno iz iskaza ČA proizlazi da prije pokretanja postupka P-2455/09 nije provjeravan identitet stvarnih nasljednika pok. SA pok. CA niti su provjerene službene evidencije iz kojih bi to proizlazilo. Sud stoga nalazi da okolnosti konkretnog slučaja ne upućuju na postojanje nesumnjive i dokazano savjesne osnove posjedovanja koja bi mogla opravdati zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću. Zbog toga sama činjenica dugotrajnog faktičnog korištenja nekretnine nije dostatna za stjecanje prava vlasništva niti može imati prednost pred pravnim slijedom stjecanja koji je u ovom postupku dokazao tužitelj.
18.5. Posebno je značajno da iz povijesti posjedovanja proizlazi kako su kao posjednici predmetne nekretnine kroz dulje vremensko razdoblje evidentirani pok. SA pok. CA, a potom SA pok. S, ovdje tužitelj. Navedena okolnost predstavlja dodatnu potvrdu kontinuiteta izvanknjižnog vlasništva i podupire zaključak suda da predmetna nekretnina nije pripadala osobama koje su je 1985. godine prodale VA.
19. Slijedom svega navedenog sud zaključuje da iskazi UA, OA i tužitelja predstavljaju međusobno povezanu, logičnu i dokazno uvjerljivu cjelinu koja potvrđuje da je predmetna nekretnina pripadala pok. SA pok. CA te da osobe obuhvaćene postupkom P-2455/09 nisu bile njegovi stvarni pravni slijednici. Nasuprot tome, iskazi svjedoka predloženih po tuženici potvrđuju eventualno postojanje dugogodišnjeg posjeda i korištenja nekretnine, ali ne dokazuju vlasništvo niti zakonit slijed stjecanja prava vlasništva.
20. Zaključno, sud nalazi da je tužitelj dokazao da je predmetna nekretnina izvorno pripadala pok. SA pok. CA, da je ista temeljem Ugovora o darovanju broj OV-92/1964 valjano prenesena na NA, a potom usmenim darovanjem i predajom posjeda na tužitelja. Sud prihvaća da je usmeno darovanje proizvelo pravne učinke jer je iz provedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj nekretninu primio u posjed i istu držao kao svoju, što proizlazi iz iskaza svjedoka UA i UV, iskaza samog tužitelja te podataka iz posjedovnih evidencija. Istodobno je utvrđeno da osobe označene kao pravni slijednici u postupku P -2455/09 nisu bile stvarni pravni slijednici pok. SA pok. CA, zbog čega je presuda donesena protiv osoba koje nisu bile nositelji prava na predmetnoj nekretnini. Slijedom navedenog, upis prava vlasništva tuženice temelji se na pogrešno utvrđenom krugu pravnih slijednika zemljišnoknjižnog vlasnika te ne može imati prednost pred pravom tužitelja koje proizlazi iz dokazanog stvarnopravnog slijeda stjecanja.
20.1. Ovaj sud nalazi da činjenica što između NA i tužitelja nije sastavljen pisani ugovor o darovanju sama po sebi ne dovodi u pitanje valjanost stjecanja predmetne nekretnine. Naime, iz provedenih dokaza, posebice iskaza svjedoka UA i OA, iskaza samog tužitelja te podataka iz posjedovnih evidencija proizlazi da je NA za života predmetnu nekretninu predala u samostalni posjed tužitelju, da je tužitelj nekretninu prihvatio kao svoju te da je nakon toga nastupilo faktično izvršenje volje darovateljice. Sud stoga nalazi da je darovanje u cijelosti realizirano predajom nekretnine u posjed i dugogodišnjim ponašanjem sudionika pravnog odnosa sukladno sadržaju tog očitovanja volje. U takvim okolnostima nedostatak pisanog oblika ne može imati za posljedicu nevaljanost pravnog temelja stjecanja, budući da je darovanje u cijelosti izvršeno, a postojanje darovne volje i predaje nekretnine proizlazi iz međusobno suglasnih iskaza svjedoka i drugih provedenih dokaza.
21. Stoga, obzirom da je tužitelj dokazao postojanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, dok tuženica nije dokazala postojanje pravnog slijeda koji bi opravdavao njezin zemljišnoknjižni upis , valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tako tuž itelju valjalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN: 138/23, dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe 200,00 EUR (Tbr.7.1.), za zastupanje na ročištu 3. srpnja 2025., 18. srpnja 2025., 10. listopada 2025., 20. siječnja 2025., 5. svibnja 2026. i 10. lipnja 2026. (Tbr.9.1.) u iznosu od po 200,00 EUR te za sastav podneska od 8. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR(Tbr.8.1.), što iznosi ukupno 1.600,00 EUR.
U Zadru, 27. srpnja 2026.
Sutkinja
Jadranka Nižić – Peroš, univ. spec. iur.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Tužitelju, po punomoćniku
2. Tuženici, po punomoćniku.