Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P Ob-5/2024-101

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović u pravnoj stvari tužitelja M. Č. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Sonja Vizjak, odvjetnica u Kostreni, Šojska 25 d protiv tuženice N. Č. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Ivan Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, uz sudjelovanje djece mlt. Mi. Č. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. Ml. Č. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. K. Č. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po posebnoj skrbnici ME iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica u Rijeci, Franje Čandeka 23b, radi odluke s kojim će roditeljem djeca stanovati, odluke o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djece s drugim roditeljem i odluke o uzdržavanju djece, nakon glavne rasprave zaključene 16. lipnja 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika i odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice i predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad i nakon objave 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Maloljetna djeca stranaka Mi. Č. rođen **.**. 2016., OIB: [osobni identifikacijski broj], Ml. Č. rođen **.**. 2018., OIB: [osobni identifikacijski broj] i K. Č. rođen **.**. 2018., OIB: [osobni identifikacijski broj] stanovat će s majkom N. Č. na adresi [adresa].

II. Maloljetna djeca stranaka održavat će osobne odnose i susrete s ocem M. Č. na način da će kod oca boraviti svaki drugi vikend od petka u 18:00 sati do nedjelje u 18:00 sati na način da će jedan vikend otac preuzeti djecu petkom u 18:00 sati na adresi njihova prebivališta u [adresa] i vratiti ih majci u nedjelju u 18:00 sati, a drugi vikend majka će odvesti djecu u petak u 18:00 sati na adresu prebivališta oca u [adresa] i preuzeti ih od oca u nedjelju u 18:00 sati.

Tijekom zimskih školskih praznika mlt. djeca će prvu polovicu zimskih praznika u školskoj godini 2026./2027. uključujući i Božić provesti kod oca, a drugu polovicu zimskih praznika u školskoj godini 2026./2027. uključujući Novu godinu i blagdan Sveta tri kralja provest će kod majke; mlt. djeca će prvu polovicu zimskih praznika u školskoj godini 2027./2028. uključujući i Božić provesti kod majke, a drugu polovicu zimskih praznika u školskoj godini 2027./2028. uključujući Novu godinu i blagdan Sveta tri kralja provest će kod oca, i tako naizmjenično svake sljedeće godine odnosno sve po dogovoru roditelja.

Proljetne školske praznike, uključujući Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, mlt. djeca provodit će naizmjenično s roditeljima tako da će 2027. proljetne praznike provesti s majkom, a sljedeće godine s ocem, i tako naizmjenično svake sljedeće godine odnosno sve po dogovoru roditelja.

Ljetne školske praznike mlt. djeca provodit će svake godine od 1. srpnja do 31. srpnja 2027. s majkom, a od 1. kolovoza do 31. kolovoza s ocem odnosno sve po dogovoru roditelja.

Za vrijeme državnih blagdana i neradnih dana roditelji će sporazumno urediti ostvarivanje osobnih odnosa djece s drugim roditeljem, a ukoliko sporazum izostane, primjenjivat će se redoviti raspored viđanja.

Za vrijeme dok mlt. djeca borave kod jednog roditelja, imaju pravo slobodno i bez ograničenja ostvarivati telefonske, video i druge kontakte s drugim roditeljem.

III. Roditelji su dužni međusobno pravovremeno razmjenjivati sve važne informacije vezane uz zdravstveno stanje, školovanje, izvanškolske aktivnosti, sportske obveze i druge okolnosti značajne za pravilan razvoj mlt. djece.

IV. Tužitelj M. Č. obvezuje se na ime doprinosa za uzdržavanje maloljetne djece plaćati za mlt. Mi. Č. iznos od 298,00 EUR mjesečno, za mlt. K. Č. iznos od 298,00 EUR mjesečno i za mlt. Ml. Č. iznos od 298,00 EUR mjesečno odnosno ukupno 894,00 EUR mjesečno počevši od donošenja ove presude pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice mlt. djece N. Č., za svaki tekući mjesec unaprijed, najkasnije do 10. -og u mjesecu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja od dospijeća pa do isplate.

V. Nalaže se majci mlt. djece N. Č. da se u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude uključi u individualni psihoterapijski i savjetodavni tretman kod ovlaštenog stručnjaka mentalnog zdravlja (psihologa, psihoterapeuta ili psihijatra) radi unaprjeđenja roditeljskih kompetencija, razvoja učinkovitijih komunikacijskih obrazaca, jačanja emocionalne stabilnosti te osnaživanja kapaciteta za prepoznavanje i stavljanje potreba mlt. djece ispred roditeljskih konflikata.

Majka je dužna kontinuirano sudjelovati u navedenom tretmanu tijekom razdoblja od najmanje šest mjeseci odnosno do drukčije preporuke stručnjaka koji provodi tretman.

VI. Nalaže se roditeljima mlt. djece N. Č. i M. Č. da se u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude uključe u program „Škola za roditelje“ pri nadležnom Obiteljskom centru odnosno drugi odgovarajući stručni program jačanja roditeljskih kompetencija koji odredi nadležni Obiteljski centar te da isti uredno pohađaju i dovrše.

Roditelji su dužni surađivati sa stručnim djelatnicima Obiteljskog centra te postupati po stručnim preporukama koje budu dane radi zaštite dobrobiti mlt. djece i unapređenja njihove roditeljske suradnje.

VII. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice 10. kolovoza 2020. podnio tužbu radi razvoda braka, donošenja odluke s kojim roditeljem će stanovati mlt. djeca stranaka, odluke o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djece s roditeljem s kojim neće stanovati, odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju mlt. djece. Tužitelj je u tužbi naveo da su stranke zaključile brak 26. kolovoza 2016. te da je u braku rođeno troje djece mlt. Mi. Č., rođen 2016. te blizanci mlt. Ml. i mlt. K. rođeni 2018. Stranke su se obratile Centru za socijalnu skrb [adresa] radi obveznog savjetovanja koje nije uspjelo kao ni obiteljska medijacija u Obiteljskom centru. Tužitelj je naveo da je zbog nesuglasnosti naravi i nepomirljivih razlika između bračnih drugova njihova bračna zajednica prestala postojati te da je tuženica zajedno sa zajedničkom djecom stranaka preselila u [adresa]. Stoga predlaže razvesti brak stranaka i donijeti odluku da mlt. djeca stanuju s ocem, a majci odrediti susrete i druženja s mlt. djecom dva puta tjedno od 16 do 19 sati u prostorijama Centra za socijalnu skrb i pod nadzorom stručne osobe i plaćanje uzdržavanja za mlt. djecu. Uz tužbu tužitelj je dostavio izvadak iz matice vjenčanih, rodne listove za mlt. djecu, izvješće o provedenom obveznom savjetovanju i izvješće o neprovođenju obiteljske medijacije.

2. U očitovanju na tužbu tuženica je navela da je od rođenja zajedničke djece stranaka aktivno angažirana u njihovom odgoju i da je provodila vrijeme s njima te poznaje sve njihove navike dok je s druge strane tužitelj zbog osobnih obveza izbivao iz kuće i odgoj djece u cijelosti prepustio tuženici. Tvrdi da su s obzirom na njihovu dob djeca privrženija majci nego ocu. Stoga predlaže da sud donese odluku da djeca stanuju s majkom te da se ocu odrede susreti i druženja i plaćanje uzdržavanja.

3. Na ročištu održanom 16. listopada 2020. tužitelj je kao stranke označio i mlt. djecu stranaka: mlt. Mi. Č., mlt. Ml. Č. i mlt. K. Č.

4. Rješenjem od 16. listopada 2020. sud je sukladno odredbi članka 240 stavka 2 točke 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje u tekstu: ObZ) mlt. djeci imenovao posebnog skrbnika u osobi ME iz Centra za posebno skrbništvo koja je dužna zastupati djecu u ovom postupku i obavijestiti ih o predmetu spora i tijeku i ishodu postupka na način koji je primjeren njihovoj dobi.

5. Po nalogu suda Centar za socijalnu skrb [adresa] dostavio je 3. studenog 2020. izvješće o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka M. Č. i N. Č. i mišljenje i prijedlog Stručnog tima za djecu, obitelj i mlade prema kojem mlt. djeca stranaka trebaju stanovati s ocem, a s majkom ostvarivati osobne odnose na način da se u jednom tjednu susreti i druženja održavaju utorkom i četvrtkom od 15:00 do 18:30 sati, a u drugom tjednu od petka od 15:00 sati do ponedjeljka u 08:00 sati, te svaki drugi državni praznik ili vjerski blagdan ako se ne podudaraju s terminima redovitih susreta i druženja, a po polasku mlt. djece u školu prvu polovicu svih školskih praznika u neparnim godinama i drugu polovicu školskih praznika u parnim godinama.

6. Centar za socijalnu skrb [adresa] dostavio je 7. prosinca 2020. socijalnu anamnezu i mišljenje socijalnog radnika te nalaz i mišljenje psihologa. Iz socijalne anamneze proizlazi da oboje supružnika identično opisuju vlastiti odnos u vrijeme početka bračne zajednice te pritom ne iznose međusobne primjedbe, već da su se oboje adekvatno skrbili o zajedničkoj djeci. N. tvrdi da je do razvoda braka došlo zbog utjecaja primarnih obitelji i činjenice da M. o tome nije zauzeo stav dok M. tvrdi da je do poremećaja u bračnim odnosima došlo zbog treće osobe. Socijalna radnica Centra smatra da bi djeci trebalo omogućiti stanovanje kod oca u poznatoj sredini koja im može pružiti stabilnost stanovanja i roditelja čije je radno vrijeme usklađeno s radom vrtića i ima podršku šire obitelji, a majci omogućiti da s djecom provodi što više vremena. Mišljenje je psihologa da su kod tuženice prisutni dublji psihopatološki poremećaji, da nije sposobna skrbiti se na adekvatan način o mlt. djeci te da je koristila neprimjerene odgojne metode. Nadalje, da je tuženica reduciranih roditeljskih kapaciteta i vještina jer je svoje potrebe stavila ispred potreba mlt. djece i odvojila ih od oca zbog čega su se djeca s vremenom otuđila od oca, dakle, zanemarila je njihove emocionalne potrebe za drugim roditeljem što je vrlo vjerojatno štetno utjecalo na njihovo mentalno zdravlje. Psiholog je predložio da djeca stanuju s ocem, a s majkom da održavaju susrete i druženja ponedjeljkom, srijedom i petkom od 17:00 do 19:00 sati u domu oca i domu majke uz obveznu nazočnost oca i voditelja mjere stručne pomoći i podrške. Psiholog je predložio da se tuženica uključi u psihoterapijski tretman i u Školu za roditelje koju organiziraju obiteljski centri.

7. Posebna skrbnica obavijestila je sud da je mlt. djecu informirala o njihovom pravu izražavanja mišljenja te o utjecaju izraženog mišljenja na ishod postupka te procijenila sposobnost i zrelost djece u smislu njihovih kognitivnih sposobnosti da oblikuju i izraze svoje mišljenje na razuman i neovisan način i razumiju ishod izraženog mišljenja, u poticajnom i ohrabrujućem ozračju u kojem se djeca osjećaju sigurno i poštovano. Navela je da mlt. djeca zbog svoje životne dobi nisu razumjela pojašnjenja vezano za predmet postupka s time da je mlt. M. bez teškoća prihvatio razgovor s posebnom skrbnicom dok mlt. Ml. i mlt. K. nisu željeli ostati bez majke u prostoriji za razgovor pa razgovor s njima nije ni proveden. Mlt. Mi. naveo je da živi s majkom i braćom u [adresa], da on i braća idu u vrtić i da im je lijepo s mamom dok tatu nije vidio dosta vremena, ali da ne bi išao kod tate jer je tata ljutio mamu i kaže "da je vidio kako tata tuče mamu po rukama i da po tome zna da se mama ljuti na tatu". Posebna skrbnica predložila je provođenje kombiniranog vještačenja na okolnost utvrđivanja roditeljskih kapaciteta stranaka.

8. Na ročištu održanom 31. ožujka 2021. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke koji je naveo da je faktična bračna zajednica stranaka prestala **.**. 2020. kada je tuženica zajedno s djecom napustila kuću i preselila u [adresa]. Od tada je s djecom održao samo jedan susret **.**. 2020. u prostorijama Centra za socijalnu skrb [adresa]. Tužitelj je naveo da je pokušao s tuženicom dogovoriti susrete i druženja s djecom, međutim, ona na to nije pristala, već je predlagala da se susreti održavaju kod nje u [adresa] u kući u kojoj živi. Smatra da djecu treba povjeriti na čuvanje i odgoj njemu prije svega zato "što djeca nemaju nikakav kontakt" s njegovom obitelji i s obitelji tuženice te zato što smatra da okruženje u kojem odrastaju nije prikladno za djecu, a osim toga ima bolje stambene uvjete od tuženice i stalni radni odnos. Smatra da tuženica nije adekvatna za odgoj djece jer je agresivna i zlostavlja djecu. Za uzdržavanje djece doprinosi iznosom od 3.000,00 kuna mjesečno prema privremenoj mjeri suda. Tvrdi da je stambeno situiran i da je kuća u kojoj živi u njegovom vlasništvu.

9. Sud je izvršio uvid u predmet poslovni broj Ovr Ob-7/2020 u kojem je predlagatelj, ovdje tužitelj podnio prijedlog za određivanje privremene mjere da se mlt. djeca stranaka povjere njemu na čuvanje te da se odrede susreti i druženja djece s majkom, ovdje tuženicom. U tom postupku sud je rješenjem od 9. rujna 2020. odlučio da će mlt. djeca stranaka stanovati s ocem te da će s majkom održavati susrete i druženja dva puta tjedno u trajanju od tri sata u prostoru Centra za socijalnu skrb u [adresa] od 16:00 do 19:00 sati i pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Centar za socijalnu skrb [adresa]. Odlučeno je da privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka poslovni broj P Ob-35/2020 (sada P Ob-5/2024).

9.1. Predmetno rješenje ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-723/2020-2 od 9. listopada 2020. te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

9.2. U ponovljenom postupku rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr Ob - 15/2020-33 od 5. ožujka 2021. odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja, ovdje tužitelja M. Č. za izdavanje privremene mjere.

9.3. Predmetno rješenje ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr Ob-24/2021-2 od 31. ožujka 2021. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

9.4. U ponovljenom postupku poslovni broj Ovr Ob-3/2021 provedeno je psihologijsko - psihijatrijsko vještačenje po Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku - Medicinski fakultet Osijek, a zadatak vještaka bio je da utvrde roditeljske kompetencije stranaka - roditelja M. i N. Č., da ocijene kvalitetu odnosa između djece i oba roditelja, da odrede psihološke karakteristike oba roditelja te ovisno o tome sagledaju njihove roditeljske kapacitete i utjecaj na ponašajni aspekt, da utvrde eventualnu prisutnost psihijatrijskih poremećaja kod roditelja i njihov utjecaj na odgoj i skrb o djeci te da utvrde emocionalne veze mlt. djece s oba roditelja, razvojnu osjetljivost, eventualne poremećaje psihološke prirode te njihove potrebe s obzirom na dob i dosadašnji način života, okruženje u kojem djeca odrastaju, kontinuitet dosadašnjeg odgoja i moguće predvidive perspektive istog.

9.5. Vještaci su utvrdili da kod roditelja i djece nisu prisutni znakovi ozbiljnije narušenosti mentalnog zdravlja niti psihotične smetnje. Kod majke N. Č. evidentirane su specifične crte ličnosti koje odgovaraju obilježjima graničnog poremećaja ličnosti dok je kod oca M. Č. utvrđena blaga situacijska anksioznost povezana s dugotrajnošću razvoda i izloženošću konfliktima. Kod djece je utvrđena blaža emocionalna i socijalna nezrelost koja se dovodi u vezu s dugotrajnim roditeljskim sukobom i manipulativnim utjecajima, bez znakova strukturirane psihopatologije. Prema nalazu vještaka, kod sve trojice dječaka prisutni su elementi konflikta lojalnosti i manipulativnog utjecaja, pretežito od strane majke i osoba iz njezina okruženja što je rezultiralo razvojem negativnih emocionalnih stavova prema ocu. Istaknuta je važnost održavanja kvalitetnih odnosa s oba roditelja te osiguravanja stabilnog i sigurnog okruženja kako bi se spriječile moguće posljedice na njihov psihički razvoj. Procjenom emocionalne povezanosti s djecom, roditeljskih kapaciteta, razine roditeljskog stresa, odgojnih vještina i objektivnosti prema roditeljskoj ulozi, vještaci su zaključili da je otac trenutno podobniji roditelj za daljnju skrb o djeci. Njegova motivacija za roditeljsku skrb procijenjena je kao usmjerena na pružanje sigurnosti, zaštite i stabilnosti djeci. Uzimajući u obzir dob i spol djece, njihove razvojne potrebe te važnost očinske identifikacijske figure u nadolazećim razvojnim fazama, preporučeno je da djeca nakon razvoda nastave živjeti s ocem, uz redovite i kvalitetne kontakte s majkom. Također je naglašena potreba da sva trojica braće nastave živjeti zajedno radi očuvanja emocionalne povezanosti i bratskih odnosa.

9.6. Prilikom usmenog očitovanja vještaci su ostali pri pisanom nalazu i mišljenju ističući da su zaključci doneseni na temelju psihologijskog testiranja, izvješća nadležnih tijela, neposrednog opažanja i cjelovite analize obiteljskih odnosa. Naveli su kako majka može unaprijediti pojedine roditeljske kompetencije, no da zbog trajnih osobina ličnosti njezini roditeljski kapaciteti ne mogu doseći razinu očevih.

9.7. Hrvatski zavod za socijalni rad nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. U svom očitovanju naveo je da djeca majku opisuju kao toplu i brižnu osobu dok istodobno pokazuju emocionalnu distancu prema ocu što se očituje i kroz njihove crteže i izjave. Nadalje, tijekom postupanja po anonimnoj prijavi zbog sumnje na nasilje nisu utvrđeni jasni pokazatelji zlostavljanja, ali je u razgovoru s djecom uočen izražen konflikt lojalnosti i mogući manipulativni utjecaji majke i njezina partnera. Posebno je istaknuto da nije štetna sama činjenica postojanja novog partnera, već zahtijevanje od djece da takav odnos skrivaju.

9.8. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio stručnim, objektivnim, jasnim i logičnim i bez utvrđenih nedostataka te u bitnome usklađenim sa zapažanjima Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Slijedom navedenog, sud nije smatrao potrebnim provoditi novo vještačenje osobito imajući u vidu da nakon provedenog vještačenja nisu nastupile nove odlučne okolnosti koje bi opravdavale drugačiju procjenu, a utvrđenja vještaka odnose se pretežito na trajne osobine ličnosti i roditeljske kapacitete stranaka.

10. Rješenjem od 6. srpnja 2022. spojeni su radi zajedničkog raspravljanja ovaj parnični postupak (poslovni broj P Ob-35/2020) i ovršni postupak poslovni broj Ovr Ob- 3/2021 (ranije poslovni broj Ovr Ob-7/2020 i Ovr Ob-15/2020).

11. Rješenjem poslovni broj P Ob-35/2020-100 od 5. svibnja 2023. određena je privremena mjera kojom je odlučeno da će do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka mlt. djeca stranaka Mi. Č., Ml. Č. i K. Č. stanovati s majkom N. Č. u [adresa], a otac M. Č. će održavati susrete sa zajedničkom mlt. djecom svaki vikend od petka poslijepodne do nedjelje poslijepodne. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 26. svibnja 2023.

12. U nastavku postupka posebna skrbnica je 23. kolovoza 2023. obavila razgovor s maloljetnom djecom Mi., Ml. I K. sukladno odredbama ObZ-a i Konvencije o pravima djeteta radi utvrđivanja njihovog mišljenja i procjene njihove sposobnosti razumijevanja predmetnog postupka. Utvrđeno je da djeca, s obzirom na svoju životnu dob, ne razumiju u potpunosti prirodu sudskog postupka i značenje sudske odluke, no razgovor su prihvatila bez poteškoća te su tijekom istoga bila opuštena, spontana i komunikativna. Posebna skrbnica uočila je uredan razvoj djece, a kod najstarijeg dječaka mlt. Mi. zamijetila je napredak u komunikacijskim i ponašajnim obrascima, bolju koncentraciju i emocionalnu stabilnost. Djeca su iskazala zadovoljstvo svojim svakodnevnim životom te navela da vrijeme provode i s majkom i s ocem te su izrazila želju da se postojeći način ostvarivanja roditeljske skrbi nastavi i ubuduće. Djeca su navodila kako s majkom provode više vremena opisujući je kao brižnu, zaštitnički usmjerenu i emocionalno dostupnu osobu s kojom se igraju, odlaze na izlete i more te se osjećaju sigurno u njezinom domu. Istodobno su iskazala i pozitivan odnos prema ocu navodeći zajedničke aktivnosti poput sporta, odlazaka na more i druženja sa širom očevom obitelji. Tijekom razgovora nije utvrđeno postojanje straha, odbijanja ili negativnog emocionalnog odnosa prema bilo kojem roditelju.

12.1. U ponovnom razgovoru održanom 27. ožujka 2024. posebna skrbnica je utvrdila kontinuitet i dosljednost u iskazima djece. Djeca su ponovno bila vedra, opuštena i spremna na razgovor. Najstariji dječak mlt. Mi. iskazao je zadovoljstvo školom, prijateljima i izvannastavnim aktivnostima dok su mlt. Ml. i mlt. K. govorili o svojim interesima i svakodnevnim aktivnostima. Sva trojica dječaka ponovno su navela da žele nastaviti živjeti s majkom te s ocem ostvarivati osobne odnose tijekom vikenda i školskih praznika te nisu iskazivala želju za promjenom postojećeg načina života. Iz razgovora proizlazi da djeca održavaju emocionalnu povezanost s oba roditelja te da se ugodno osjećaju i u jednom i u drugom obiteljskom okruženju. Međutim, djeca su navela da tijekom boravka kod oca značajan dio vremena provode sa širom očevom obitelji odnosno bakama i tetkom što nisu doživljavala negativno niti su zbog toga iskazivala nezadovoljstvo. Posebna skrbnica je pritom uočila određene elemente neprimjerenog uključivanja djece u roditeljski konflikt osobito kroz navode mlt. Mi. da ga pojedini članovi šire obitelji ispituju o majci i govore mu o budućim promjenama mjesta stanovanja što kod dječaka izaziva zbunjenost i nelagodu. Posebna skrbnica zaključila je da su mlt. djeca tijekom cijelog postupka dosljedno i ustrajno izražavala želju da nastave živjeti s majkom uz redovito i kvalitetno održavanje osobnih odnosa s ocem. Također je utvrdila da su djeca emocionalno privržena i jednom i drugom roditelju i da ne iskazuju strah ili otpor prema bilo kojem od njih te da je potrebno djecu zaštititi od daljnjeg uključivanja u roditeljske sukobe i opterećivanja sadržajima koji nisu primjereni njihovoj dobi i emocionalnoj zrelosti.

13. Presudom poslovni broj P Ob-35/2020-140 od 5. lipnja 2024. u točki I. razveden je brak zaključen između tužitelja M. Č. i tuženice N. Č. upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2016. pod rednim brojem **. te je u točki II. izreke odlučeno da će mlt. djeca stranaka Mi. Č. rođen **.**. 2016., Ml. Č. rođen **.**. 2018. i K. Č. rođen **.**. 2018. živjeti s ocem u [adresa] na adresi [adresa]. Točkom III. izreke presude određeno je da će se osobni odnosi između majke N . Č. i mlt. djece Mi., K. i Ml. Č. odvijati na način da će u jednom tjednu utorkom i četvrtkom majka preuzeti mlt. Mi., K. i Ml. iz vrtića/škole u [adresa] (ukoliko su djeca u vrtiću/školi) i od oca na [adresa] (u periodu kada vrtić/školu ne pohađaju) u 15:00 sati i vratiti ih ocu u 18:30 sati; u drugom tjednu majka će preuzeti mlt. djecu u vrtiću/školi u [adresa ili od oca na [adresa] u petak u 15:00 sati i vratiti ih u vrtić/školu u [adresa] u ponedjeljak do 8:00 sati; svaki drugi državni praznik ili vjerski blagdan ako se ne podudaraju s terminima redovitih susreta i druženja, i po polasku mlt djece u školu prvu polovicu svih školskih praznika u neparnim godinama odnosno drugu polovicu školsk ih praznika u parnim godinama. Točkom IV. izreke presude odlučeno je da će roditeljsku skrb roditelji ostvarivati zajednički i sporazumno, a točkom V. izreke da će tuženica na ime doprinosa za uzdržavanje plaćati za mlt. M. iznos od 140,00 EUR mjesečno, za mlt. K. Č. iznos od 115,00 EUR mjesečno i za mlt. Š. iznos od 115,00 EUR mjesečno počevši od donošenja presude pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Točkom VI. izreke ukinuta je privremena mjera određenja rješenjem suda poslovni broj P Ob-35/2020-100 od 5. svibnja 2023., a točkom VII. izreke presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

13.1. Naime, sud je u postupku nespornim utvrdio da su stranke sklopile brak **.**. 2016., da su roditelji troje mlt. djece - sinova Mi. Č., rođenog **.**. 2016. te Ml. Č. i K. Č. rođenih **.**. 2018., da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni te da nema mogućnosti da se bračna zajednica ponovo uspostavi, da su vještaci u nalazu i mišljenju od 2. svibnja 2022. temeljem procjene emocionalne bliskosti roditelja s djecom, roditeljskog odgoja s djecom, intenziteta doživljenog stresa u roditeljskoj ulozi, roditeljskih vještina i objektivnosti prema djeci i sebi kao roditelju, zaključili da je otac M. Č. trenutačno podobniji roditelj za daljnju skrb o djeci jer ima bolje roditeljske sposobnosti od majke N. Č. uz preporuku uspostavljanja primjerenije komunikacije između roditelja te rada stranaka na nadrastanju i prevladavanju osobnih i međusobnih konflikata koji omogućuju primjereniju komunikaciju, a sve u svrhu pružanja bolje roditeljske skrbi mlt. djeci, da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da majka radom može poboljšati određene komponente, ali da s obzirom na crte ličnosti koje ima, njezini roditeljski kapaciteti ne mogu doći do razine očevih, ali mogu uz rad doći do zadovoljavajućih razina da budu na dobrobit djeci; da je rješenjem suda poslovni broj P Ob-35/2020-100 od 5. svibnja 2023. određena privremena mjera kojom je određeno da će mlt. djeca stranaka stanovati s majkom na adresi [adresa], da će s ocem ostvarivati osobne odnose te da se privremena mjera određuje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka, a po kojoj su privremenoj mjeri stranke postupale, te su ju prihvatila i djeca i roditelji; da iz mišljenja mlt. djece od 28. kolovoza 2023. izraženog putem posebne skrbnice nakon donošenja privremene mjere, proizlazi da su djeca ustrajna u iskazivanju volje da nastave živjeti s majkom, a da s ocem ostvaruju osobne odnose svaki drugi tjedan i dulje preko praznika, da su zadovoljni takvim načinom života i da ne bi ništa mijenjali pri čemu posebna skrbnica posebno ističe da sva tri dječaka ostavljaju dojam o tome da vole provoditi vrijeme s oba roditelja, ali iskazuju da s ocem ne provode baš puno vremena jer budu s bakama i tetom, a kod oca prespavaju time da ne iskazuju nezadovoljstvo zbog toga, te da članovi šire obitelji (bake) mlt. Mi. opterećuju obiteljskom situacijom, te polazeći od utvrđenja da su mlt. djeca stranaka godinama uredno živjela s majkom, da vještaci nisu našli da bi roditelji imali kakvih značajnih psihičkih defekata ili poremećaja osobnosti te da nema nedvojbenog dokaza o postojanju obiteljskog nasilja, da će roditeljsku skrb stranke ostvarivati zajednički i sporazumno sukladno odredbi članka 104. ObZ-a, te je po slobodnoj ocjeni obvezao majku doprinositi za mlt. Mi. mjesečno iznosom od 140,00 EUR-a, a za mlt. Ml. i mlt. K. mjesečno iznosom od 115,00 EUR-a za svakog.

14. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ob-67/2024-2 od 22. kolovoza 2024. prihvaćene su žalbe tuženice N. Č. te djece mlt. Mi. Č., mlt. Ml. Č. i mlt. K. Č. kao osnovane te je presuda poslovni broj P Ob-35/2020-140 od 5. lipnja 2024. ukinuta pod točkama II., III., V. i VII. izreke i u tom dijelu je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje te pod točkom VI. izreke presude dok je žalba tuženice u odnosu na točke I. i IV. izreke odbačena kao nedopuštena.

14.1. Uputa je drugostupanjskog suda da sud u ponovljenom postupku provođenjem dopunskog vještačenja upotpuni činjenično stanje vezano za utvrđivanje odlučnih činjenica za donošenje odluke s kojim će roditeljem mlt. djeca živjeti i odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s mlt. djecom pri čemu su vještaci dužni valorizirati i činjenicu adaptacije mlt. djece životnoj okolini u kojoj žive od 2020. time da je mlt. djeci stranaka u okviru dopunskog vještačenja potrebno omogućiti da sukladno odredbi članka 360. ObZ-a pred sudskim vještacima izraze svoje mišljenje. S obzirom da je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava ukinuo privremenu mjeru određenu rješenjem od 5. svibnja 2023. iz razloga što je pobijana presuda sadržajno različita donesenoj privremenoj mjeri jer je u rješenju jasno određeno da se mjera određuje do pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka, drugostupanjski sud je ukinuo točku VI. izreke presude.

15. Rješenjem poslovni broj P Ob-5/2024-16 od 13. ožujka 2025. određeno je provođenje dodatnog kombiniranog psihološko-psihijatrijskog vještačenja po vještaku psihijatrijske struke Danieli Petrić iz Rijeke i vještaku psihologijske struke Ines Torić iz Rijeke radi utvrđenja roditeljskih kompetencija roditelja, kvalitete odnosa i interakcije između djece i oba roditelja, određivanja psiholoških karakteristika oba roditelja te ovisno o tome sagledavanju njihovih roditeljskih kapaciteta i utjecaja na ponašajni aspekt; radi utvrđenja eventualne prisutnosti psihijatrijskih poremećaja kod roditelja i njihov utjecaj na odgoj i skrb o djeci, utvrđenja emocionalne veze mlt. djece s oba roditelja, razvojnu osjetljivost i psihomotorni razvoj djece, eventualne poremećaje psihološke prirode te njihove potrebe s obzirom na dob i dosadašnji način života, okruženje u kojem djeca odrastaju, kontinuitet dosadašnjeg odgoja i moguće predvidive perspektive istog.

16. Podneskom od 14. ožujka 2025. posebna skrbnica obavijestila je sud da je 13. ožujka 2025. provela razgovor s mlt. djecom u prostorijama Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica u Rijeci. Iz razgovora posebne skrbnice s mlt. djecom proizlazi da su djeca emocionalno stabilna i dobro funkcioniraju, da su dječaci bez poteškoća prihvatili razgovor, da su bili opušteni i spontani i da su ostavili dojam emocionalno stabilne djece. Iz njihovih iskaza proizlazi da uredno pohađaju školu, da imaju prijatelje, da su uključeni u sportske aktivnosti i da se raduju školskim i društvenim događajima. Djeca vole oba roditelja. Posebna skrbnica nije utvrdila odbacivanje oca, strah od oca ni otuđenje od oca. Djeca vole i majku i oca te žele održavati odnose s oboje. Međutim, sva tri dječaka jasno i dosljedno navode da žele i dalje živjeti s mamom i Mir. u [adresa], da se tamo osjećaju kao kod kuće i da ne žele preseljenje u [adresa]. Djeca su rekla: „Tamo nam je lijepo i tamo se osjećamo kao doma.“ Posebna skrbnica posebno naglašava da djeca i dalje ustraju u toj želji. Djeca žele održavati odnose s ocem i nisu izrazila želju za prekidom odnosa s ocem. Naprotiv, navode da žele viđati tatu, provoditi praznike s njim i biti kod njega dio vremena. Međutim, izrazili su želju da ne budu kod njega svaki vikend, već svaki drugi vikend. Razlog tome nije odbacivanje oca, već potreba da određene vikende provedu i s majkom i na rođendanima te da sudjeluju u školskim aktivnostima. Djeca smatraju [adresa] svojim domom. Vrlo jasno opisuju svakodnevni život s majkom, školu, prijatelje, sport i odnos s T. i bakom O. Dakle, prihvatili su T. i njegovu obitelj kao važan dio svog života. Majku doživljavaju kao osobu koja svakodnevno skrbi o njima. Tijekom boravka kod oca značajan dio vremena provode s bakom i tetom. Djeca su i dalje izložena razgovorima odraslih o obiteljskim odnosima, nasljeđivanju i budućem mjestu stanovanja.

17. Kombiniranim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da su oba roditelja sposobna obavljati osnovnu roditeljsku skrb, međutim otac se, temeljem svih provedenih obrada i procjena, procjenjuje kompetentnijim roditeljem u pogledu emocionalnog razumijevanja i zadovoljavanja potreba djece. Vještaci su utvrdili da je bračna zajednica roditelja prestala egzistirati u kolovozu 2020. kada je majka s troje maloljetne djece napustila obiteljski dom i preselila se u [adresa]. U trenutku odlaska najstarije dijete, mlt. Mi. imao je tri godine i osam mjeseci dok su blizanci imali dvije godine. Nakon odlaska djece otac ih nije viđao u razdoblju od jedanaest mjeseci što su vještaci posebno naglasili kao iznimno dugo razdoblje u tako ranoj razvojnoj dobi djece te kao značajan diskontinuitet u odnosu roditelj-dijete. Nakon ponovnog uspostavljanja kontakata otac je djecu viđao tek u ograničenom opsegu, jednom tjedno po jedan sat i to u prisutnosti majke. Zbog takvih okolnosti nije imao mogućnost ravnopravno sudjelovati u odgoju i svakodnevnom životu djece. U tom razdoblju djeca su nastavila razvijati primarnu privrženost prema majci koja im je predstavljala kontinuitet svakodnevne skrbi i glavnu figuru sigurnosti. Vještaci su utvrdili da je nakon donošenja privremene mjere uspostavljen redovitiji kontakt djece s ocem kroz vikende dok su djeca tijekom tjedna nastavila živjeti s majkom. Majka je tako ostala dominantno uključena u svakodnevnu brigu o djeci, školskim obvezama, treninzima i organizaciji svakodnevnog funkcioniranja dok je otac kroz vikende sudjelovao u osnovnoj skrbi, slobodnim aktivnostima i održavanju odnosa djece sa širom obitelji. Unatoč ranijem prekidu kontakata i ograničenim mogućnostima sudjelovanja u njihovom odrastanju, vještaci su utvrdili da su otac i djeca ipak razvili odnos privrženosti. Posebno je utvrđeno da majka umanjuje važnost odnosa djece s ocem. Prema navodima oca koje su vještaci uzeli u razmatranje, djeca ne dolaze redovito na susrete s njim, a majka navedeno opravdava sportskim i društvenim aktivnostima. Takvim postupanjem daje prednost drugim aktivnostima u odnosu na održavanje odnosa djece s ocem. Tijekom samog vještačenja uočeni su elementi manipulacije i instruiranosti djece od strane majke. Vještaci su navedene elemente prim ijetili tijekom interakcija majke i djece kada su kod djece zamijećeni obrasci ponašanja koji upućuju na njihov konflikt odanosti i svrstavanje na majčinu stranu. U pogledu osobina ličnosti roditelja, vještaci su utvrdili da majku karakteriziraju povećana interpretativnost, nepovjerljivost i emocionalna reaktivnost. Takve osobine otežavaju njezinu suradnju s drugim roditeljem, doprinose održavanju visokog konflikta među roditeljima te podržavaju i produbljuju konflikt odanosti kod djece. Nadalje, utvrđeno je da majka ima smanjenu sposobnost uvida u vlastite emocije i posljedice vlastitih postupaka kao i otežanu sposobnost razumijevanja emocionalnog stanja drugog roditelja. Zbog navedenih karakteristika ličnosti teže prepoznaje i zadovoljava emocionalne potrebe djece te pokazuje manju sposobnost empatiziranja iz njihove perspektive. S druge strane, kod oca je utvrđena sklonost pasivnijem i povučenijem interpersonalnom funkcioniranju uz izraženu potrebu za očuvanjem stabilnosti i izbjegavanjem konflikata. Međutim, vještaci su zaključili da navedene osobine ne kompromitiraju njegovo roditeljsko funkcioniranje. Utvrđeno je da otac posjeduje očuvane organizacijske sposobnosti i kapacitete za brigu o djeci, svjestan je važnosti odnosa djece sa širom obitelji te pokazuje veću sposobnost prepoznavanja i zadovoljavanja emocionalnih potreba djece. Također, procijenjeno je da otac pokazuje višu razinu emocionalne i interpersonalne stabilnosti što predstavlja važan zaštitni čimbenik za djecu. Vještaci su utvrdili da su djeca emocionalno povezana s oba roditelja, no da su tijekom interakcija bila opuštenija u odnosu s ocem. Istodobno je kod djece jasno uočen konflikt odanosti. U prisutnosti majke djeca idealiziraju majku i izražavaju brojne zamjerke prema ocu dok u situacijama kada majka nije prisutna drugačije opisuju odnos s ocem i ranije izrečene zamjerke ne smatraju osobito važnima. Takav obrazac ponašanja vještaci smatraju pokazateljem konflikta lojalnosti i mogućeg utjecaja majke na stavove djece. U odnosu na psihičko i razvojno funkcioniranje djece utvrđeno je da je njihov psihosocijalni razvoj, izuzev konflikta odanosti, uredan i u skladu s njihovom životnom dobi, bez znakova težih razvojnih odstupanja. Vještaci su nadalje posebno naglasili da djeca, s obzirom na svoju dob, imaju izraženu potrebu za stabilnim, predvidivim i emocionalno sigurnim okruženjem kao i za kontinuitetom u svakodnevnim aktivnostima, školskim obvezama i socijalnim kontaktima. Iako je procijenjeno da je otac kompetentniji roditelj, djeca su tijekom proteklih godina razvila stabilnost života u [adresa] gdje imaju školsku i socijalnu mrežu te ustaljenu svakodnevnu rutinu. Stoga su vještaci zaključili da bi promjena mjesta stanovanja i preseljenje djece predstavljali značajan razvojni stresor. Takva promjena zahtijevala bi prilagodbu na novu školu, nove vršnjake, nove sportske aktivnosti i novo socijalno okruženje što bi moglo dovesti do poteškoća u emocionalnom funkcioniranju, socijalnoj adaptaciji i školskom uspjehu djece. Također je procijenjeno da bi takva promjena mogla dodatno produbiti postojeći konflikt odanosti i negativno utjecati na odnos djece s ocem. U dijagnostičkom smislu, provedene obrade oca opisuju kao osobu s naglašenim crtama osobnosti prema dijagnozi Z73 dok je kod majke utvrđen miješani poremećaj osobnosti prema dijagnozi F61. Vještaci posebno naglašavaju da karakteristike ličnosti majke otežavaju njezinu sposobnost zadovoljavanja emocionalnih potreba djece. Konačno, vještaci su zaključili da visoko konfliktna komunikacija između roditelja predstavlja jedan od najvećih rizika za psihosocijalni razvoj djece. Zbog toga smatraju nužnim da oba roditelja rade na smanjenju međusobnog konflikta i uspostavljanju adekvatne komunikacije u interesu djece. Djeci je potrebno osigurati oblik roditeljske skrbi koja će im pružiti stabilnost, kontinuitet i smanjenu izloženost roditeljskim sukobima uz jasno definirane odnose s drugim roditeljem kako bi se očuvala njihova emocionalna povezanost s oba roditelja i omogućio zdrav daljnji razvoj.

18. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskih vještaka u njegovim bitnim dijelovima osim u dijelu zaključka prema kojem bi promjena mjesta stanovanja maloljetne djece predstavljala takav razvojni i stresni faktor koji bi opravdavao zadržavanje postojećeg stanja. Tužitelj posebno ističe da iz nalaza i mišljenja jasno proizlazi kako se on procjenjuje kompetentnijim roditeljem, da bolje prepoznaje i zadovoljava emocionalne potrebe djece, pokazuje veću emocionalnu stabilnost te predstavlja važan zaštitni čimbenik za njihov razvoj. Također naglašava da su djeca emocionalno povezana s oba roditelja, ali da su u odnosu s ocem opuštenija. Kao posebno značajne dijelove nalaza tužitelj ističe utvrđenja vještaka da je kod djece prisutan konflikt odanosti, da postoje naznake njihove instruiranosti i manipulacije od strane majke te da majčine osobine ličnosti odnosno povećana interpretativnost, nepovjerljivost i emocionalna reaktivnost otežavaju suradnju s drugim roditeljem i negativno utječu na emocionalni razvoj djece. Tužitelj smatra da vještaci nisu dali dovoljnu težinu činjenici da je kod majke utvrđen miješani poremećaj osobnosti (F61) kao ni zaključku da majka teže prepoznaje i zadovoljava emocionalne potrebe djece, da ima smanjen uvid u posljedice vlastitih postupaka na djecu te da svojim ponašanjem podržava i produbljuje konflikt odanosti. Glavni prigovor tužitelja odnosi se na zaključak vještaka da bi promjena mjesta stanovanja i školskog okruženja predstavljala značajan razvojni rizik za djecu. Po njegovom stajalištu, eventualna promjena prebivališta predstavljala bi tek kratkoročni stres prilagodbe dok je stvarni i dugoročno ozbiljniji rizik za djecu upravo postojeća obiteljska dinamika odnosno konflikt odanosti, manipulativni utjecaji majke, otežavanje odnosa djece s ocem i samostalno donošenje važnih odluka bez uključivanja oca. Tužitelj smatra da se najbolji interes djece ne može sves ti isključivo na očuvanje postojeće rutine, škole i mjesta stanovanja, već da odlučujuću važnost treba dati procjeni koji roditelj dugoročno bolje štiti emocionalne, razvojne i odgojne potrebe djece. U tom smislu smatra da kratkoročni napori prilagodbe ne mogu imati veću težinu od potrebe da djeca odrastaju uz roditelja kojeg sami vještaci procjenjuju kompetentnijim, emocionalno stabilnijim i podobnijim za zadovoljenje njihovih potreba. Nadalje ističe da sadašnje stanje nije rezultat zajedničkog roditeljskog dogovora, već posljedica samovoljnog odvođenja djece od oca i dugotrajnosti sudskog postupka zbog čega se ne bi smjelo održavati postojeće stanje samo zato što je tijekom vremena postalo ustaljeno. Tužitelj smatra da se eventualni povratak djece u [adresa] ne može smatrati odlaskom u nepoznatu sredinu budući da su djeca s tom sredinom kontinuirano povezana kroz redovite kontakte s ocem, širom obitelji i poznatim socijalnim okruženjem. Konačno, tužitelj naglašava da predmetni nalaz nije izolirano stručno mišljenje, već četvrti stručni nalaz u ovom predmetu koji u bitnome potvrđuje isti zaključak odnosno da je otac kompetentniji roditelj za svakodnevnu skrb o djeci dok su kod majke utvrđene okolnosti koje predstavljaju rizik za njihov emocionalni i psihosocijalni razvoj.

19. Tuženica N. Č. osporila je nalaz i mišljenje vještakinja u dijelu u kojem se zaključuje da je otac kompetentniji roditelj, da su djeca stala na stranu majke, da postoje naznake instruiranosti djece od strane majke, da kod majke postoji miješani poremećaj osobnosti (F61) te da majka zbog svojih osobina teže zadovoljava emocionalne potrebe djece. Kao glavni prigovor tuženica ističe da navedeni zaključci vještakinja nisu dovoljno stručno obrazloženi, da se temelje na selektivnom vrednovanju činjenica i da su u suprotnosti s drugim dokazima u spisu. Posebno smatra da nije dokazano postojanje manipulacije ili instruiranosti djece od strane majke jer djeca ne odbacuju oca, emocionalno su povezana s oba roditelja i kontinuirano izražavaju želju da nastave živjeti s majkom u Otočcu uz održavanje redovitih odnosa s ocem. Naglašava da iz samog nalaza proizlazi niz činjenica koje govore u njezinu korist: da djeca uredno psihosocijalno funkcioniraju, da su odlični učenici, uključena su u sportske aktivnosti, dobro socijalno prilagođena te da im majka od rođenja predstavlja kontinuitet svakodnevne skrbi i organizacije života. Osporava i zaključak da je otac kompetentniji roditelj navodeći da vještaci nisu primijenili standardizirane instrumente za procjenu roditeljskih kompetencija niti su proveli stvarnu usporednu analizu roditeljskog funkcioniranja. Smatra da su vještaci neopravdano uspoređivali različite životne situacije jer otac uglavnom ostvaruje „vikend roditeljstvo“ dok majka svakodnevno brine o školskim obvezama, zdravlju, prehrani, treninzima i ukupnoj organizaciji života djece. Tuženica također prigovara da su negativne karakteristike koje su utvrđene kod oca umanjene dok su njezine osobine pretjerano naglašene. Smatra da su vještaci primijenili različite kriterije prema roditeljima budući da su očeve teškoće u komunikaciji, prihvaćanju odgovornosti i interpersonalnom funkcioniranju ocijenjene manje značajnima od majčinih. Posebno osporava zaključak o postojanju miješanog poremećaja osobnosti (F61) navodeći da ta dijagnoza nije dovoljno stručno obrazložena niti potvrđena drugim psihijatrijskim nalazima. Ističe da nalazi korištenih psihodijagnostičkih instrumenata nisu pokazali jasna patološka odstupanja te da njezino svakodnevno funkcioniranje i uredan razvoj djece ne upućuju na ozbiljno kompromitirano roditeljsko funkcioniranje. Smatra da su vještaci pogrešno interpretirali njezino nepovjerenje prema pojedinim osobama i institucijama kao znak psihopatologije iako je protiv nje vođen kazneni postupak u kojem je pravomoćno oslobođena pa njezino korištenje pravnih sredstava i oprez prema određenim osobama smatra legitimnim, a ne pokazateljem poremećaja ličnosti. Nadalje ističe da su vještaci zanemarili druge moguće izvore utjecaja na djecu, a posebno pritiske i poruke koje prema navodima djece i posebne skrbnice dolaze od članova očeve šire obitelji u vezi preseljenja u [adresa] i odnosa prema majci i njezinom partneru. Kao posebno važan dio nalaza tuženica prihvaća zaključak vještakinja da bi promjena mjesta stanovanja, škole, sportskih aktivnosti i socijalnog okruženja predstavljala značajan razvojni stresor za djecu. Smatra da je najbolji interes djece očuvanje njihova životnog centra u [adresa] gdje imaju školu, prijatelje, sportske aktivnosti, ustaljenu rutinu i svakodnevnu skrb majke. Slijedom svega navedenog, tuženica smatra da nalaz i mišljenje sadrže proturječnosti i nedostatke te predlaže saslušanje vještakinja radi dodatnog pojašnjenja i razjašnjenja spornih zaključaka.

20. Vještakinje su u svom očitovanju navele da u cijelosti ostaju kod nalaza i mišljenja te da se njihovi zaključci ne temelje na jednoj izoliranoj opservaciji ili pojedinačnom dojmu, već na cjelokupnoj dokumentaciji u spisu, psihologijskim i psihijatrijskim obradama roditelja i djece, opservacijama interakcija roditelja i djece te procjeni njihove ukupne interpersonalne dinamike. Istaknule su da podnesak tuženice selektivno izdvaja dijelove nalaza koji joj idu u prilog dok tuženica zanemaruje ključna stručna utvrđenja, a osobito postojanje konflikta odanosti kod djece, emocionalnu usmjerenost djece prema majčinoj perspektivi sukoba, majčinu povećanu interpretativnost, nepovjerljivost i emocionalnu reaktivnost te otežanu sposobnost sagledavanja emocionalnih potreba djece iz njihove perspektive. Vještakinje su pojasnile da nije utvrđeno da djeca odbacuju oca niti da postoji potpuno roditeljsko otuđenje. Naprotiv, djeca su emocionalno povezana s oba roditelja. Međutim, tijekom vještačenja uočena je razlika u ponašanju djece ovisno o tome je li majka prisutna. U prisutnosti majke djeca su pokazivala veću kritičnost prema ocu dok su u njegovoj prisutnosti bila opuštenija i spontana. Takvi obrasci, prema mišljenju vještakinja, predstavljaju legitimne pokazatelje konflikta odanosti i mogućeg utjecaja roditeljskih stavova na dječju percepciju drugog roditelja. Vještakinje su posebno naglasile da za zaključak o postojanju konflikta odanosti i mogućeg emocionalnog usmjeravanja djece nije potrebno postojanje izravnih dokaza instruiranja niti standardiziranog testa otuđenja. Psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje temelji se na kliničkoj procjeni relacijske dinamike, emocionalne atmosfere i obrazaca ponašanja unutar obitelji. Nadalje su pojasnile da uredno školsko, socijalno i sportsko funkcioniranje djece ne isključuje mogućnost postojanja emocionalnog opterećenja. Djeca mogu biti uspješna i dobro prilagođena, a istovremeno dugotrajno izložena konfliktu odanosti koji predstavlja rizik za njihov budući emocionalni razvoj. Vještakinje su također naglasile da svakodnevna organizacija života djece, škole, treninga i obveza sama po sebi nije dokaz većih roditeljskih kompetencija. Potrebno je razlikovati funkcionalne roditeljske kompetencije od emocionalnih pri čemu su za procjenu posebno važni kapacitet za empatiju, regulaciju međuroditeljskog konflikta i podržavanje odnosa djece s drugim roditeljem. U odnosu na dijagnozu miješanog poremećaja osobnosti (F61) vještakinje su pojasnile da ona nije postavljena na temelju jednog tes ta, već integracijom svih podataka dobivenih tijekom vještačenja uključujući klinički intervju, psihijatrijsku i psihologijsku obradu, obrasce interpersonalnog funkcioniranja, emocionalnu regulaciju i višegodišnje obrasce konfliktnosti. Naglasile su da poremećaj osobnosti ne podrazumijeva nužno postojanje psihoze, nesposobnost za rad ili nemogućnost obavljanja osnovne roditeljske skrbi. Također su navele da korištenje pravnih sredstava samo po sebi nije psihopatologija, ali da je za procjenu ličnosti relevantan način na koji osoba doživljava druge ljude i institucije odnosno postojanje izraženog nepovjerenja i sklonosti negativnom interpretiranju njihovih postupaka. Vještakinje su istaknule da ni otac nije idealiziran te da su kod njega opisane određene osobine poput rigidnosti, povučenosti i izbjegavanja konflikta, ali su zaključile da te osobine manje kompromitiraju roditeljsko funkcioniranje od osobina koje su utvrđene kod majke. Na kraju su naglasile da želja djece da nastave živjeti s majkom predstavlja važan, ali ne i jedini kriterij za donošenje odluke budući da djeca školske dobi često preferiraju kontinuitet, poznatu rutinu i primarnog skrbnika iako to ne mora uvijek u cijelosti odgovarati njihovom najboljem interesu.

21. Tuženica je u podnesku od 8. lipnja 2026. ostala kod svih ranije iznesenih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te navela da se vještakinje nisu konkretno očitovale na niz važnih dokaza i okolnosti. Posebno ističe da vještakinje nisu razmotrile značaj pravomoćne oslobađajuće presude u kaznenom postupku protiv nje kojom su odbačene optužbe za zlostavljanje djece kao ni činjenicu da takva presuda daje objektivnu osnovu njezinom nepovjerenju prema određenim osobama iz očeve i vlastite šire obitelji. Smatra da vještakinje nisu dovoljno valorizirale nalaz mr. spec. MEG iz KBC-a Rijeka prema kojem je mlt. M. izjavio da mu majka, T. i baka O. ne govore gdje bi mu bilo bolje živjeti dok su pritisci vezani uz preseljenje u [adresa] dolazili od osoba iz očevog okruženja. Tuženica također smatra da su vještakinje zanemarile višekratne navode posebne skrbnice koja je bilježila da djeca žele živjeti s majkom, da ne odbacuju oca te da su izložena neprimjerenim razgovorima i pritiscima od strane članova šire obitelji, a ne od strane majke. Posebno osporava zaključke o mogućem instruiranju djece smatrajući da se isti temelje na pretpostavkama i indikatorima, a ne na konkretnim činjenicama. Ističe da vještakinje nisu objasnile tko je djecu navodno instruirao, kada, na koji način i kojim intenzitetom. Tuženica nadalje smatra da vještakinje nisu dovoljno analizirale utjecaj oca i članova njegove obitelji na djecu, a osobito navode kako im je bolje živjeti u [adresa], da im T. i baka O. nisu važni te da ih opterećuju temama preseljenja i obiteljskih sukoba. U odnosu na procjenu roditeljskih kompetencija, tuženica ponovno ističe da vještakinje nisu objasnile kojim su metodama i instrumentima utvrdile da je otac kompetentniji roditelj. Smatra da nije moguće uspoređivati roditelja koji svakodnevno skrbi o djeci i roditelja koji ostvaruje uglavnom vikend kontakte budući da se radi o bitno različitim roditeljskim ulogama. Također ponovno ukazuje na činjenicu da su kod oca utvrđene određene osobine poput težeg prihvaćanja odgovornosti, rigidnosti, ljutnje usmjerene prema vani i manjka potrebe za promjenom vlastitog funkcioniranja, a da vještakinje nisu dovoljno obrazložile zašto te osobine smatraju manje značajnima. Tuženica posebno naglašava da njezino nepovjerenje prema određenim osobama i institucijama ne predstavlja dokaz psihopatologije, već logičnu posljedicu dugogodišnjih sukoba i neosnovanih optužbi kojima je bila izložena. Na kraju ističe da se mišljenje djece ne može zanemariti budući da su djeca kroz više godina pred različitim stručnim osobama dosljedno izražavala želju da nastave živjeti s majkom u [adresa] i održavati odnose s ocem. Smatra da je takva želja u skladu s njihovim objektivnim interesom budući da u [adresa] imaju dom, školu, prijatelje, sportske aktivnosti, svakodnevnu rutinu i emocionalnu sigurnost. Zaključno, tuženica smatra da su vještakinje selektivno vrednovale dokaze i dale preveliku važnost indicijama o mogućem majčinom utjecaju na djecu, a nedovoljno uvažile dokaze koji upućuju na utjecaj i pritiske iz očevog okruženja na stabilan i uredan razvoj djece pod njezinom svakodnevnom skrbi.

22. Na ročištu održanom 16. lipnja 2026. vještakinje su u cijelosti ostale kod svog pisanog nalaza i mišljenja te kasnijeg očitovanja. Istaknule su da tijekom provedenog vještačenja nisu utvrdile elemente koji bi upućivali na pritisak oca ili njegove obitelji na djecu niti su dobile podatke koji bi potvrđivali navode o negativnom utjecaju očeve okoline. Tijekom interakcija uočile su da su djeca u prisutnosti majke bila tjeskobnija, suzdržanija i opreznija u izražavanju dok su u interakcijama s ocem bila opuštenija, spontanija i otvorenija. Posebno su istaknule izjavu mlt. M.: „Pa vi nas niste pitali zašto smo mi ovdje“ što su protumačile kao mogući indikator prethodnih razgovora s majkom o postupku i eventualne instruiranosti iako su naglasile da se to ne može sa sigurnošću potvrditi. Vještakinje su navele da poruke odraslih djetetu o tome gdje bi trebalo živjeti ili omalovažavanje drugih članova obitelji nisu pozitivne za emocionalni razvoj djeteta te mogu produbljivati konflikt odanosti, ali su istaknule da tijekom svog vještačenja takve poruke nisu utvrdile. Naglasile su da djeca nisu pokazivala znakove traumatiziranosti niti su iskazivala želju živjeti s jednim određenim roditeljem. Također su se složile s ranijim zaključcima da mlt. M. ima kapacitet za vjerodostojno iskazivanje. U odnosu na roditeljske kapacitete utvrdile su da oba roditelja imaju ozbiljne teškoće u međusobnoj komunikaciji i suradnji te da se radi o izrazito visoko konfliktnom razvodu. Oba roditelja teško uvažavaju rodi teljsku ulogu drugoga i imaju slab kapacitet za zajedničko donošenje odluka u interesu djece. Za majku su vještakinje utvrdile mješoviti poremećaj osobnosti (F61) s elementima graničnog i narcističkog funkcioniranja uz sklonost negiranju vlastitih nedostataka i negativnom atribuiranju drugih. Smatraju da to dugoročno može negativno utjecati na odnose uključujući i odnos s djecom. Međutim, istodobno su zaključile da je majka i dalje adekvatna za pružanje roditeljske skrbi. Kod oca su utvrdile niži kapacitet za kognitivnu restrukturaciju, teže prihvaćanje vlastite odgovornosti i određene elemente socijalne nezrelosti, ali su procijenile da njegove osobine ličnosti ipak manje kompromitiraju roditeljske kapacitete od majčinih osobito zbog boljeg prepoznavanja emocionalnih potreba djece i većeg kapaciteta za empatiziranje s djecom. Vještakinje su naglasile da je nužno da se oba roditelja uključe u psihoterapijski rad jer bi nastavak sadašnjeg konflikta mogao imati negativne posljedice za razvoj djece. Posebno su se očitovale o pitanju promjene sredine života djece. Istaknule su da bi preseljenje djece predstavljalo značajan razvojni stresor zbog promjene škole, vršnjačke sredine, sportskih aktivnosti i socijalne mreže. Zbog toga su zaključile da je u aktualnom trenutku u najboljem interesu djece da nastave živjeti s majkom u [adresa]. Iako su navele da i ostanak i promjena sredine mogu biti u najboljem interesu djece ako postoje kvalitetni odnosi s drugim roditeljem i dobra roditeljska suradnja, izričito su pojasnile da trenutno ne preporučuju promjenu sredine te da bi takva promjena nakon više godina života s majkom predstavljala izniman stres za djecu. Zaključno, vještakinje su naglasile da djeca nisu zlostavljana niti traumatizirana te da postoje određeni indikatori moguće instruiranosti od strane majke, ali to nije moguće sa sigurnošću potvrditi. Zaključile su da oba roditelja svojim konfliktom opterećuju djecu te je potrebno strukturirati roditeljsku skrb i poboljšati komunikaciju roditelja te da majka treba iskreno poticati odnose djece s ocem. U sadašnjim okolnostima smatraju da je u najboljem interesu djece da ostanu živjeti s majkom u [adresa] uz jasno uređene i poticane kontakte s ocem.

23. Predmet ovog postupka je odluka o tome s kojim će roditeljem mlt. djeca stranaka stanovati, na koji će način ostvarivati osobne odnose s drugim roditeljem te odluka o uzdržavanju mlt. djece.

24. Među strankama nije bilo sporno da su djeca emocionalno povezana i s majkom i s ocem, da su oba roditelja roditeljski kompetentna u osnovnom smislu te da ne postoje elementi zlostavljanja, zanemarivanja ili ugroženosti djece. Nije bilo sporno ni da su djeca uredna i odgojena, da ostvaruju odličan školski uspjeh, da su uključena u sportske aktivnosti te da imaju razvijene socijalne odnose u sredini u kojoj žive. Također nije bilo sporno da između roditelja već dugi niz godina postoji izrazito visok konflikt, nedostatak komunikacije i međusobno nepovjerenje.

25. Sporno je bilo pitanje s kojim roditeljem će djeca stanovati, je li u njihovom najboljem interesu promjena životne sredine i preseljenje u [adresa] ili nastavak života s majkom u [adresa] kao i pitanje konflikta odanosti djece, utjecaja pojedinih članova tužiteljeve šire obitelji te procjene roditeljskih kapaciteta stranaka.

26. Analizom svih provedenih dokaza sud je utvrdio da su djeca posljednjih šest godina kontinuirano integrirana u životnu sredinu u [adresa] gdje pohađaju školu, imaju prijatelje, razvijene vršnjačke odnose, sportske aktivnosti i svakodnevnu rutinu.

27. Kombiniranim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da su oba roditelja sposobna za roditeljsku skrb, da otac pokazuje veću emocionalnu stabilnost i procijenjen je kompetentnijim roditeljem dok majka ima dijagnozu miješanog poremećaja osobnosti (F61) uz emocionalnu nestabilnost, smanjenu empatiju i otežanu suradnju, da kod djece postoji konflikt lojalnosti i naznake majčinog utjecaja na njihove stavove prema ocu, da su djeca emocionalno povezana s oba roditelja i u kontaktu s ocem djelu ju opuštenije, da nema znakova zanemarivanja ili težih psihičkih posljedica kod djece, da su djeca potpuno integrirana u život u [adresa] te da je majka figura kontinuiteta svakodnevne skrbi. Zaključak je sudskih vještaka da bi preseljenje djece u [adresa] i promjena primarnog skrbnika predstavljali ozbiljan razvojni stresor i mogli bi dovesti do emocionalnih, socijalnih i školskih poteškoća.

28. Sud je posebno cijenio dio nalaza i mišljenja sudskih vještakinja prema kojem bi promjena mjesta stanovanja predstavljala značajan razvojni stresor za djecu. Takva promjena značila bi istodobni gubitak svakodnevnog kontakta s prijateljima, promjenu škole, sportskih aktivnosti, životne rutine i osjećaja sigurnosti koji djeca trenutno imaju. Vještakinje su jasno navele da, unatoč određenim rizicima u funkcioniranju majke, trenutno ne sugeriraju promjenu životne sredine djece.

29. Pri odlučivanju o tome s kojim će roditeljem stanovati mlt. djeca sud je usmjerio pažnju prvenstveno na pitanje kako smanjiti štetne posljedice dugogodišnjeg roditeljskog sukoba na psihički razvoj djece jer je upravo međuroditeljski konflikt procijenjen kao najveći rizični čimbenik za djecu. Drugim riječima, za djecu nije najveći problem činjenica da su roditelji razvedeni, nego način na koji roditelji međusobno funkcioniraju nakon razvoda. Tijekom postupka utvrđeno je višegodišnje međusobno optuživanje, podnošenje kaznenih prijava, nepovjerenje, osporavanje roditeljskih kompetencija drugog roditelja, uključivanje djece u sukob, pokušaji „pridobivanja“ djece na svoju stranu te otežana ili gotovo nemoguća komunikacija između roditelja.

30. Iz provedenog dokaznog postupka, osobito nalaza i mišljenja vještaka, očitovanja posebne skrbnice za djecu te drugih izvedenih dokaza, proizlazi da je u ovom predmetu odlučujuće pitanje procjena najboljeg interesa maloljetne djece. Sud je utvrdio da su djeca tijekom duljeg vremenskog razdoblja izložena intenzivnom i trajnom međuroditeljskom sukobu obilježenom sudskim postupcima, međusobnim optuživanjima, prijavama i uključivanjem šire obitelji u obiteljske odnose. Takve okolnosti predstavljaju značajan izvor kroničnog stresa za djecu te povećavaju rizik razvoja emocionalnih i ponašajnih teškoća.

31. Nalaz sudskih vještaka ukazuje na postojanje izraženog konflikta lojalnosti kod djece koji se očituje u njihovoj potrebi da očuvaju privrženost prema oba roditelja uz istodobni strah da bi iskazivanje bliskosti prema jednom roditelju moglo predstavljati izdaju drugoga. Sud smatra da je zaštita djece od daljnjeg produbljivanja takvog konflikta od osobite važnosti za njihov daljnji emocionalni razvoj.

32. Iz provedenih dokaza proizlazi da oba roditelja imaju poteškoća u međusobnoj komunikaciji te da su djeca u određenoj mjeri bila izložena negativnim komentarima o drugom roditelju i sadržajima koji nisu primjereni njihovoj dobi. Sud posebno naglašava da djeca ne smiju biti uključivana u roditeljske sukobe, ispitivana o životu drugog roditelja, korištena kao posrednici u komunikaciji niti izlagana situacijama u kojima moraju birati između roditelja.

33. Dakle, najveći rizik za dobrobit djece proizlazi iz nastavka međuroditeljskog sukoba, a ne pojedinačnih osobina roditelja. Stoga se od roditelja očekuje uspostava funkcionalne roditeljske suradnje uz komunikaciju ograničenu isključivo na pitanja vezana uz školovanje, zdravlje, izvannastavne aktivnosti i organizaciju svakodnevnog života djece bez vraćanja na prijašnje partnerske odnose i međusobne zamjerke.

34. Prilikom odlučivanja o mjestu stanovanja djece sud je posebno cijenio činjenicu da maloljetna djeca od ** 2020. neprekidno žive s majkom te da su tijekom tog razdoblja razvila stabilne životne rutine, osjećaj pripadnosti i emocionalne sigurnosti. Majka predstavlja osobu koja pretežito organizira svakodnevni život djece, prati njihove školske obveze, vodi ih na izvannastavne aktivnosti i osigurava kontinuitet svakodnevne skrbi. Djeca pohađaju školu u [adresa], ostvarila su stabilne vršnjačke odnose i uključena su u sportske aktivnosti te postojeće socijalno okruženje doživljavaju kao svoj dom.

35. Sud je cijenio i mišljenje posebne skrbnice koja je tijekom postupka u više navrata neposredno razgovarala s djecom i procijenila njihove emocionalne potrebe i želje. Djeca su tijekom duljeg vremenskog razdoblja dosljedno i spontano izražavala želju da nastave živjeti s majkom u [adresa] navodeći da se ondje osjećaju sigurno, da to mjesto smatraju svojim domom te da žele zadržati postojeće životno okruženje. Iz iskaza djece i izvješća posebne skrbnice proizlazi da djeca održavaju emocionalno blizak odnos s ocem, da vole oca te da žele nastaviti redovite i kvalitetne kontakte s njim. Nije utvrđeno postojanje straha, odbijanja ili narušenosti odnosa između djece i oca. Naprotiv, odnos djece i oca procijenjen je kao topao i emocionalno značajan. Međutim, utvrđeno je da su djeca tijekom boravka kod oca u određenoj mjeri izložena utjecaju članova njegove šire obitelji osobito bake i tete koje s djecom razgovaraju o pitanjima obiteljskih odnosa, mogućem mjestu njihova budućeg života, pitanjima nasljeđivanja i pripadnosti pojedinim članovima obitelji. Sud smatra da takve teme nisu primjerene dobi djece te mogu dodatno opteretiti njihovo emocionalno funkcioniranje i pojačati postojeći konflikt lojalnosti. Pritom, sud ne smatra da su otac ili članovi njegove obitelji osobe koje bi ugrožavale dobrobit djece niti da postoje okolnosti koje bi opravdavale ograničavanje osobnih odnosa djece s ocem. Međutim, utvrđeno je da je potrebno zaštititi djecu od uključivanja u sukobe odraslih i od sadržaja koji mogu negativno utjecati na njihov osjećaj sigurnosti i pripadnosti.

36. Sud posebno naglašava strankama da budući psihološki i emocionalni razvoj djece u najvećoj mjeri ovisi o njihovoj sposobnosti kao roditelja da smanje razinu međusobnog konflikta i uspostave funkcionalan roditeljski odnos usmjeren isključivo na potrebe i dobrobit zajedničke djece. Djeca su tri zasebne osobe koje imaju pravo voljeti i majku i oca bez osjećaja krivnje, straha ili potrebe da biraju stranu.

37. Iako je tijekom postupka utvrđeno da majka pokazuje određene karakteristike ličnosti koje mogu otežavati međuljudske odnose i da kod majke postoje određeni elementi poremećaja osobnosti, jednako je tako utvrđeno da je majka tijekom svih ovih godina bila primarni skrbnik djece te da je upravo ona svakodnevno organizirala njihove školske obveze, liječničke preglede, sportske aktivnosti, svakodnevnu prehranu, emocionalnu podršku i cjelokupnu svakodnevicu. Djeca su uredna, emocionalno vezana za oba roditelja, školskog su uspjeha iznad prosjeka, uključena u brojne aktivnosti i nisu pokazala klinički značajne emocionalne poremećaje. Takvo funkcioniranje djece predstavlja važan pokazatelj da je majka, unatoč vlastitim osobnim teškoćama, uspjela osigurati stabilnu i poticajnu svakodnevnu sredinu. I po ocjeni vještakinja majka raspolaže dostatnim roditeljskim kapacitetima za daljnju svakodnevnu skrb o djeci.

38. Sud pritom ne zanemaruje činjenicu da je otac pokazao visok stupanj zainteresiranosti za djecu, redovito ostvarivao kontakte, uredno ispunjavao obvezu uzdržavanja i iskazivao želju za aktivnijom roditeljskom ulogom. Međutim, sud također uzima u obzir da ni otac nije bez roditeljskih nedostataka. Tijekom postupka utvrđeno je postojanje izražene rigidnosti, otežanog prihvaćanja odgovornosti za nastanak konflikta te nedovoljne sposobnosti razlikovanja partnerskog sukoba od roditeljskih obveza.

39. Slijedom svega navedenog, sud smatra da je u najboljem interesu djece da nastave živjeti s majkom u dosadašnjem okruženju uz istodobno očuvanje i daljnje osnaživanje odnosa s ocem kroz redovite i kvalitetne osobne kontakte. Oba roditelja dužna su aktivno poticati odnos djece s drugim roditeljem, suzdržati se od međusobnog diskreditiranja i poduzeti sve potrebne radnje radi zaštite djece od daljnjih posljedica roditeljskog sukoba.

40. Sud ne smatra da je majka bolji roditelj od oca niti da otac nema kapacitete za skrb. Naprotiv, sud je prihvatio mišljenje vještakinja da je otac u određenim segmentima kompetentniji roditelj, ali je procijenio da bi izdvajanje djece iz postojećeg životnog okruženja i promjena primarnog skrbnika u ovom trenutku predstavljala veći rizik za njihov psihološki razvoj i kod djece izazvala osjećaj gubitka i nesigurnosti i dodatno produbila njihov unutarnji konflikt lojalnosti nego nastavak života kod majke uz očuvanje snažnih kontakata s ocem.

41. Zaključno, sud ocjenjuje da je za zaštitu najboljeg interesa maloljetne djece nužno da oba roditelja preuzmu odgovornost za promjenu dosadašnjeg obrasca međusobnih odnosa i usmjere svoje postupanje isključivo na potrebe djece.

42. U odnosu na majku, sud prihvaća preporuke vještakinja te smatra da je potrebno da bez odgode započne preporučeni psihoterapijski tretman radi razvoja boljeg uvida u emocionalne potrebe djece te jačanja roditeljskih kompetencija. Od majke se očekuje da aktivno, iskreno i bez zadrške potiče odnos djece s ocem, da poštuje njegovu roditeljsku ulogu te da se suzdrži od svakog postupanja kojim bi djecu neposredno ili posredno izlagala vlastitim negativnim osjećajima prema ocu ili ih uključivala u posljedice nekadašnjeg partnerskog odnosa. Djeca imaju pravo ostvarivati blizak i kvalitetan odnos s oba roditelja bez osjećaja krivnje ili potrebe da svoju privrženost opravdavaju.

43. Istodobno, od oca se očekuje da u potpunosti prihvati činjenicu da majka i nadalje predstavlja primarnu osobu koja svakodnevno skrbi o djeci te važnu figuru njihove emocionalne sigurnosti. Otac mora pokazati spremnost na konstruktivnu suradnju s majkom, veća fleksibilnost u dogovaranju pitanja vezanih uz djecu te suzdržavanje od svakog postupanja koje bi moglo produbiti postojeći roditeljski sukob ili dovesti djecu u situaciju da osjećaju potrebu opredjeljivati se za jednog roditelja.

44. Sud naglašava da je partnerski odnos stranaka prestao, međutim njihova roditeljska odgovornost ostaje trajna i zajednička. Upravo zbog toga roditelji su dužni razviti odnos međusobnog poštovanja u pitanjima koja se odnose na odgoj i skrb o djeci neovisno o vlastitim međusobnim nesuglasicama. Djeca imaju pravo odrastati u okruženju oslobođenom roditeljskih sukoba, slobodno izražavati osjećaje prema oba roditelja, održavati bliske odnose s majkom i ocem te bez straha govoriti o jednom roditelju pred drugim. Jednako tako, imaju pravo da ih odrasli ne opterećuju pitanjima koja nadilaze njihovu dob i razvojne mogućnosti niti raspravama o međusobnim odnosima, prošlim sukobima ili budućim životnim odlukama odraslih. Stabilnost i osjećaj doma za dijete ne proizlaze isključivo iz mjesta stanovanja, već ponajprije iz osjećaja sigurnosti, prihvaćenosti, ljubavi i predvidivosti koje ostvaruje u svakodnevnom životu.

45. Na temelju provedenih dokaza sud je ocijenio da najveću prijetnju dobrobiti djece ne predstavljaju pojedinačne roditeljske osobine bilo kojeg roditelja, već nastavak dugotrajnog i intenzivnog međuroditeljskog sukoba. Ustraju li roditelji u dosadašnjem obrascu međusobne komunikacije i uključivanja djece u svoje sukobe, postoji ozbiljan rizik od razvoja emocionalnih teškoća, osjećaja krivnje, tjeskobe, poteškoća u međuljudskim odnosima te drugih nepovoljnih posljedica za njihov psihološki razvoj. Stoga sud smatra da roditelji trebaju prestati međusobno dokazivati roditeljsku superiornost te uspostaviti odnos usmjeren isključivo na dobrobit djece. Uspješno roditeljstvo nakon prestanka zajednice života ne podrazumijeva odsutnost međusobnih razlika, već sposobnost roditelja da, unatoč osobnim nesuglasicama, zajednički osiguraju djeci stabilno, sigurno i emocionalno podržavajuće okruženje.

46. Prilikom odlučivanja o načinu ostvarivanja osobnih odnosa maloljetne djece s ocem sud je prvenstveno polazio od načela najboljeg interesa djeteta kao temeljnog načela obiteljsko pravne zaštite propisanog člankom 5. ObZ-a prema kojem je u svim postupcima koji se odnose na djecu potrebno prvenstveno voditi računa o njihovoj dobrobiti, sigurnosti, emocionalnoj stabilnosti te pravilnom psihofizičkom razvoju.

47. Sud je imao u vidu i odredbe članka 119. i članka 121. ObZ-a kao i odredbe članka 3. i članka 9. stavka 3. Konvencije o pravima djeteta iz kojih proizlazi da dijete ima pravo održavati redovite i neposredne osobne odnose s oba roditelja osim ako bi takvi odnosi bili protivni njegovoj dobrobiti. Navedeno pravo ne predstavlja isključivo pravo roditelja, već prvenstveno pravo samog djeteta na očuvanje trajnih, redovitih i sadržajnih odnosa s oba roditelja te na aktivnu prisutnost oba roditelja u njegovu ž ivotu.

48. Tijekom postupka nije utvrđena niti jedna okolnost koja bi opravdavala ograničavanje, nadziranje ili smanjenje osobnih odnosa maloljetne djece s ocem. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da između djece i oca postoji razvijena emocionalna povezanost i privrženost, da se djeca raduju susretima s ocem, da tijekom boravka kod njega ostvaruju pozitivna iskustva te da nije utvrđeno postojanje straha, odbijanja, emocionalne ugroženosti niti drugih okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi ostvarivanje osobnih odnosa s ocem bilo protivno njihovoj dobrobiti.

49. Sud posebno cijeni činjenicu da je otac tijekom cijelog postupka iskazivao kontinuirani interes za život djece, redovito sudjelovao u ostvarivanju roditeljske skrbi, uredno izvršavao obvezu uzdržavanja te izražavao spremnost aktivno sudjelovati u odgoju, obrazovanju i svakodnevnom životu djece. Sud stoga smatra da je očuvanje i daljnje osnaživanje odnosa djece s ocem od osobite važnosti za njihov pravilan emocionalni i socijalni razvoj.

50. Istodobno, sud je imao u vidu da maloljetna djeca svakodnevno žive s majkom, pohađaju školu u [adresa], uključena su u izvannastavne i sportske aktivnosti te imaju uspostavljene životne rutine i razvijene socijalne odnose u sredini u kojoj odrastaju. Upravo zbog potrebe očuvanja kontinuiteta njihovog svakodnevnog života i osjećaja sigurnosti, sud je ocijenio da je potrebno urediti osobne odnose na način koji će istodobno omogućiti redovitu i kvalitetnu prisutnost oca u životu djece, ali bez narušavanja njihove postojeće životne stabilnosti.

51. Sud smatra da određivanje osobnih odnosa na način da djeca kod oca borave svaki drugi vikend od petka u 18:00 sati do nedjelje u 18:00 sati predstavlja uravnoteženo i primjereno rješenje koje u najvećoj mjeri odgovara njihovim razvojnim potrebama i najboljem interesu. Takav raspored omogućuje djeci redovite, predvidive i sadržajne kontakte s ocem te dovoljno vremena za ostvarivanje stvarnog obiteljskog života uključujući zajedničko slobodno vrijeme, svakodnevne aktivnosti, razgovore, odmor i druge sadržaje važne za održavanje i razvoj emocionalne povezanosti.

52. Sud posebno ističe da činjenica da djeca ne stanuju s ocem ne umanjuje roditeljsku ulogu oca niti njegovu važnost u njihovim životima. Roditeljstvo nije određeno mjestom stanovanja, već trajnom emocionalnom prisutnošću, brigom i aktivnim sudjelovanjem u odgoju i razvoju djece.

53. Uređivanjem osobnih odnosa tijekom školskih praznika, blagdana i ljetnih odmora sud je nastojao dodatno osigurati kontinuitet odnosa djece s ocem te omogućiti provođenje duljih vremenskih razdoblja zajedno što doprinosi daljnjem jačanju njihove međusobne povezanosti, stvaranju zajedničkih iskustava i očuvanju osjećaja pripadnosti objema obiteljima.

54. Naizmjeničnim provođenjem zimskih i proljetnih školskih praznika kod roditelja osigurava se ravnopravno sudjelovanje oba roditelja u važnim životnim događajima djece uključujući blagdane i obiteljska okupljanja pri čemu se djeci omogućuje da razvijaju i održavaju bliske emocionalne veze s oba roditelja i njihovim obiteljima. Jednako tako, određivanjem da djeca dio ljetnih praznika provode s majkom, a dio s ocem, osigurava se ravnomjerna roditeljska uključenost i mogućnost provođenja duljeg zajedničkog vremena izvan svakodnevnih školskih obveza.

55. Sud je također smatrao nužnim urediti pravo djece na slobodne telefonske, video i druge oblike komunikacije s roditeljem kod kojeg trenutačno ne borave jer takvi kontakti predstavljaju važan oblik održavanja emocionalne povezanosti, osjećaja sigurnosti i kontinuiteta odnosa te su u suvremenim okolnostima sastavni dio prava djeteta na ostvarivanje osobnih odnosa s oba roditelja.

56. Po ocjeni suda, određivanjem jasnog i preciznog rasporeda ostvarivanja osobnih odnosa smanjuje se mogućnost budućih nesporazuma i sukoba među roditeljima te se djeci osigurava potrebna predvidivost i osjećaj sigurnosti. Djeca imaju pravo unaprijed znati kada će boraviti s ocem, a kada s majkom kako bi bez osjećaja neizvjesnosti mogla planirati svoje školske, sportske i druge aktivnosti. Sud pritom posebno naglašava da su oba roditelja dužna aktivno poticati ostvarivanje osobnih odnosa djece s drugim roditeljem, suzdržati se od svakog ponašanja koje bi moglo otežati ili onemogućiti takve odnose te djecu ne izlagati međusobnim sukobima, negativnim komentarima ili pritiscima koji bi kod njih mogli izazvati osjećaj krivnje, podijeljenosti ili sukoba lojalnosti.

57. Polazeći od činjenice da roditelji i nadalje zajednički ostvaruju roditeljsku skrb, sud smatra da njihova zajednička odgovornost za odgoj i razvoj djece nije prestala prestankom njihove partnerske zajednice. Oba roditelja i nadalje imaju jednaku odgovornost sudjelovati u životu djece, donositi odluke važne za njihov razvoj te zajednički osiguravati uvjete za njihov pravilan emocionalni i socijalni razvoj.

58. Slijedom svega navedenoga, sud zaključuje da ostvarivanje osobnih odnosa maloljetne djece s ocem na način da djeca kod njega borave svaki drugi vikend od petka u 18:00 sati do nedjelje u 18:00 sati, uz provođenje dijela školskih praznika i blagdana te uz mogućnost slobodnih telefonskih i video kontakata, predstavlja razmjerno i primjereno rješenje koje u cijelosti odgovara njihovoj dobi, razvojnim potrebama i najboljem interesu.

59. Takvim načinom ostvarivanja osobnih odnosa djeci se istodobno osigurava kontinuitet i stabilnost svakodnevnog života u sredini u kojoj žive, kao i trajna, redovita i kvalitetna prisutnost oca u njihovim životima čime se ostvaruje njihovo temeljno pravo da odrastaju uz ljubav, brigu i aktivno sudjelovanje oba roditelja.

60. Prilikom odlučivanja o uzdržavanju sud je primijenio odredbe članaka 307., 308., 309., 310., 311., 313. i 314. ObZ-a vodeći se prvenstveno najboljim interesom maloljetne djece i njihovim pravom na odgovarajući životni standard.

61. Sukladno odredbi članka 307. stavka 1. ObZ-a, sud je dužan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje djece, pri čemu, sukladno stavku 2. istoga članka, uzima u obzir njihove potrebe, dob, zdravstveno stanje, obrazovne i druge životne okolnosti, dok se prema stavku 3. istoga članka procjenjuju ukupne mogućnosti roditelja koji je obveznik uzdržavanja, uključujući njegova primanja, imovinsko stanje, mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

62. Sud je imao u vidu odredbu članka 311. stavka 1. ObZ-a prema kojoj ukupne materijalne potrebe djeteta obuhvaćaju troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, zdravstvene skrbi i druge slične troškove, dok se prema stavku 2. istoga članka potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

63. Tijekom postupka je nesporno utvrđeno da sva trojica dječaka pohađaju osnovnu školu te su uključena u sportske i druge izvannastavne aktivnosti. Maloljetni M. aktivno trenira nogomet i košarku, a maloljetni K. i Ml. nogomet. Između stranaka nije bilo sporno da djeca imaju redovite troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, obuće, školskog pribora, radnih bilježnica, sportskih članarina, sportske opreme, prijevoza, zdravstvene skrbi te drugih svakodnevnih potreba koje proizlaze iz njihove dobi i razvojnih potreba.

64. U konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje povećanih materijalnih potreba djece u smislu članka 312. ObZ-a koje bi proizlazile iz posebnog zdravstvenog stanja ili potrebe za pojačanom skrbi. Međutim, sud je utvrdio da su stvarne potrebe djece, imajući u vidu njihove sportske aktivnosti objektivno veće od osnovnih životnih potreba.

65. Nadalje, sud je imao u vidu odredbu članka 309. ObZ-a prema kojoj se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, kao i odredbu članka 310. stavka 1. ObZ-a kojom je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom svoju obvezu ispunjava prvenstveno davanjem novčanog uzdržavanja.

66. Sud je utvrdio da majka s kojom djeca stanuju pretežito snosi neposrednu skrb o njima, osigurava im stanovanje, prehranu, svakodnevnu brigu, pomoć pri školovanju, organizira njihove izvannastavne aktivnosti, prijevoz na treninge i natjecanja te cjelokupnu organizaciju njihova svakodnevnog života. Takav oblik neposredne i kontinuirane skrbi predstavlja značajan nenovčani doprinos uzdržavanju djece koji je sukladno članku 310. stavku 2. ObZ-a jednako vrijedan novčanom doprinosu oca.

67. Prilikom procjene mogućnosti tužitelja kao obveznika uzdržavanja sud je primijenio odredbu članka 313. ObZ-a te je uzeo u obzir njegova ukupna primanja, imovinsko stanje i mogućnosti stjecanja dodatne zarade. Tijekom postupka utvrđeno je da otac ostvaruje redovita mjesečna primanja u iznosu od približno 1.200,00 EUR, uz dodatne prihode ostvarene kroz djelatnost OPG-a, kao i mogućnost ostvarivanja dodatnih prihoda radom. Nadalje, utvrđeno je da je otac radno sposoban, zaposlen na neodređeno vrijeme te da nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja.

68. Sud je imao u vidu i odredbu članka 313. stavka 4. ObZ-a prema kojoj je pri procjeni mogućnosti obveznika uzdržavanja potrebno uzeti u obzir ne samo postojeće prihode, već i njegove stvarne mogućnosti stjecanja zarade, s obzirom na dob, obrazovanje i radnu sposobnost.

69. Pri određivanju konkretnog iznosa uzdržavanja sud se rukovodio i odredbom članka 314. ObZ-a te Odlukom ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi od 10. ožujka 2026. o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta i Tablicom o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta.

70. Budući da se sva trojica dječaka nalaze u dobnoj skupini djece od sedam do dvanaest godina, sud je primijenio tablični iznos uzdržavanja predviđen za roditelje čija se mjesečna primanja kreću do 1.500,00 EUR prema kojem prosječne potrebe svakog djeteta iznose 298,00 EUR mjesečno.

71. Sud smatra da navedeni iznos odgovara dobi djece, njihovim svakodnevnim potrebama te objektivnim financijskim mogućnostima oca. Iako je tijekom postupka utvrđeno da stvarne potrebe djece, osobito imajući u vidu njihove sportske aktivnosti i troškove povezane s obrazovanjem i svakodnevnim životom, mogu i premašivati navedeni iznos, sud je vodeći računa o načelu razmjernosti, ukupnim prihodima oca te njegovim troškovima vezanim uz ostvarivanje osobnih odnosa s djecom, ocijenio da je iznos od 298,00 EUR mjesečno za svako dijete primjeren, pravičan i u skladu sa zakonskim kriterijima.

72. Sud posebno naglašava da pravo na uzdržavanje pripada isključivo djeci te da ono ne predstavlja pravo roditelja, već zakonom zajamčeno pravo djeteta na odgovarajući životni standard koji odgovara mogućnostima oba roditelja. Oba roditelja dužna su, svatko sukladno svojim mogućnostima, osigurati materijalne uvjete potrebne za pravilan rast, razvoj i obrazovanje djece.

73. Slijedom svega navedenoga, sud je obvezao tužitelja da za uzdržavanje mlt. Mi. Č., mlt. K. Č. i mlt. Ml. Č. plaća iznos od po 298,00 EUR mjesečno za svako dijete odnosno ukupno 894,00 EUR mjesečno počevši od dana donošenja ove presude pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, uplatom na račun majke i zakonske zastupnice djece, za svaki tekući mjesec unaprijed, najkasnije do desetog u mjesecu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja.

74. Sud napominje da se, sukladno odredbama ObZ-a odluka o uzdržavanju može u budućnosti izmijeniti ukoliko nastupe bitno promijenjene okolnosti osobito u slučaju promjene potreba djece ili promjene financijskih mogućnosti roditelja.

75. Ovako određeni iznos uzdržavanja predstavlja pravičnu ravnotežu između stvarnih potreba mlt. djece i objektivnih mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja te je u cijelosti usmjeren zaštiti i ostvarivanju najboljeg interesa maloljetne djece.

76. Sud je prilikom donošenja odluke kojom se majci nalaže uključivanje u individualni psihoterapijski i savjetodavni tretman, a oboma roditeljima uključivanje u program Škola za roditelje pri nadležnom Obiteljskom centru, prvenstveno polazio od načela zaštite najboljeg interesa malodobne djece kao temeljnog načela obiteljsko pravne zaštite.

77. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, osobito iz nalaza i mišljenja sudskih vještakinja, proizlazi da je uključivanje majke u individualni psihoterapijski i savjetodavni tretman preporučeno radi dodatnog osnaživanja njezinih emocionalnih i roditeljskih kapaciteta, razvoja konstruktivnijih obrazaca komunikacije, jačanja emocionalne stabilnosti te razvoja sposobnosti boljeg prepoznavanja i stavljanja potreba mlt. djece ispred roditeljskih konflikata. Pritom, sud naglašava da određivanje psihoterapijskog tretmana ne predstavlja sankciju niti ocjenu da je majka nesposobna za roditeljsku skrb. Naprotiv, sud smatra da spremnost roditelja na prihvaćanje stručne pomoći predstavlja izraz odgovornog roditeljskog ponašanja, svijesti o vlastitim ograničenjima i spremnosti na osobni razvoj radi osiguravanja što kvalitetnijih uvjeta za odrastanje djece.

78. Naime, psihoterapijski i savjetodavni tretman može pomoći majci u boljem razumijevanju vlastitih emocionalnih reakcija, učinkovitijem nošenju sa stresom, frustracijama i konfliktima, smanjenju emocionalnog opterećenja te razvoju roditeljskih postupaka koji će dodatno pridonositi emocionalnoj sigurnosti i stabilnosti djece.

79. U konkretnom slučaju upravo su sudske vještakinje, nakon sveobuhvatne stručne procjene roditeljskih kapaciteta i obiteljskih odnosa, preporučile uključivanje majke u psihoterapijski i savjetodavni tretman, ocjenjujući ga potrebnim radi dodatnog osnaživanja njezinih roditeljskih kompetencija i zaštite emocionalne dobrobiti djece.

80. Istovremeno, sud je prihvatio i preporuku sudskih vještakinja da se oba roditelja uključe u program Škole za roditelje odnosno drugi odgovarajući program stručnog osnaživanja roditeljskih kompetencija pri nadležnom Obiteljskom centru. Programi stručne pomoći roditeljima imaju za cilj razvoj roditeljskih kompetencija, unapređenje komunikacijskih vještina, razumijevanje razvojnih potreba djece, prepoznavanje štetnih posljedica roditeljskih sukoba te usvajanje modela suradničkog roditeljstva.

81. Sud smatra da će stručna pomoć omogućiti roditeljima stvaranje odnosa usmjerenog prvenstveno i isključivo na potrebe djece, smanjiti mogućnost budućih konflikata te povećati njihovu sposobnost zajedničkog donošenja odluka koje se odnose na zdravlje, obrazovanje, odgoj i svakodnevni život djece.

82. Navedeni program provodi Obiteljski centar - Područna služba Ličko- senjska koji se nalazi u Senju na adresi [adresa]. Navedena ustanova pruža širok spektar stručnih usluga, uključujući individualno i obiteljsko savjetovanje i različite oblike psihosocijalne pomoći te svojim radom nastoji pružiti podršku osobama i obiteljima u suočavanju s izazovima roditeljstva, emocionalnim teškoćama i problemima u obiteljskim odnosima.

83. Odredbom članka 6. Obiteljskog zakona propisano je: „Roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira samo u slučaju potrebe.“

84. Navedena zakonska odredba izražava temeljno načelo autonomije obitelji i primarne odgovornosti roditelja za odgoj i razvoj djece. Roditelji su prvi i najvažniji zaštitnici interesa svoje djece te imaju pravo samostalno odlučivati o pitanjima njihova odgoja i skrbi. Međutim, isto načelo istodobno predviđa i obvezu države da pruži pomoć i podršku kada okolnosti konkretnog slučaja ukazuju da roditeljima takva pomoć može biti potrebna radi zaštite dobrobiti djece.

85. U konkretnom slučaju sud nije utvrdio postojanje okolnosti koje bi opravdavale teže i restriktivnije mjere zadiranja u obiteljski život, ali je iz provedenih dokaza utvrđeno postojanje potrebe za dodatnim stručnim osnaživanjem roditeljskih kompetencija i unapređenjem međusobne roditeljske suradnje. Upravo zbog toga sud smatra da je pružanje stručne pomoći roditeljima u potpunosti u skladu s odredbom članka 6. ObZ-a.

86. Nadalje, članak 7. ObZ-a propisuje načelo razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život: „Mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive su ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji.“

87. Navedeno načelo obvezuje sud da uvijek odabere onu mjeru koja najmanje zadire u obiteljski život, ali koja istodobno može učinkovito zaštititi prava i dobrobit djece. Sud smatra da uključivanje u psihoterapijski i savjetodavni tretman te program Škola za roditelje predstavlja primjer razmjerne, preventivne i najblaže moguće intervencije. Riječ je o mjerama potpore i osnaživanja roditelja, a ne o mjerama ograničavanja njihovih roditeljskih prava. Njihova je svrha pružiti roditeljima stručne alate za kvalitetnije izvršavanje roditeljske skrbi, unaprijediti njihovu međusobnu komunikaciju i smanjiti rizik da eventualni budući sukobi negativno utječu na emocionalni razvoj djece.

88. Sud posebno naglašava da mentalno zdravlje djece ne ovisi isključivo o materijalnim uvjetima života, već prvenstveno o emocionalnoj atmosferi u kojoj odrastaju. Djeci je potrebno okruženje u kojem će osjećati sigurnost, prihvaćenost i bezuvjetnu ljubav i u kojem neće biti izložena roditeljskim sukobima niti opterećena osjećajem odgovornosti za probleme odraslih.

89. Emocionalno stabilno okruženje u kojem roditelji međusobno komuniciraju s poštovanjem i uvažavanjem omogućava djeci razvoj zdravog samopouzdanja, osjećaja vlastite vrijednosti i sigurnosti u odnose s drugim ljudima. Djeca koja odrastaju u takvom okruženju lakše razvijaju socijalne vještine, bolje reguliraju vlastite emocije, ostvaruju kvalitetnije odnose s vršnjacima, pokazuju veću otpornost na stresne životne okolnosti te u kasnijem životu lakše uspostavljaju stabilne emocionalne odnose.

90. Sud smatra da uključivanje majke u individualni psihoterapijski i savjetodavni tretman sukladno preporuci sudskih vještakinja, kao i uključivanje oba roditelja u program Škola za roditelje pri Obiteljskom centru, također prema preporuci sudskih vještakinja, predstavlja mjeru koja je nužna, razmjerna i usmjerena isključivo na zaštitu najboljeg interesa malodobne djece.

91. Provedba navedenih stručnih tretmana od presudne je važnosti za zdrav psihofizički razvoj djece jer će omogućiti stvaranje sigurnijeg i predvidljivijeg obiteljskog okruženja, smanjiti rizik od daljnjih roditeljskih konflikata i njihovih negativnih posljedica na djecu te osnažiti roditelje u zajedničkom izvršavanju roditeljske skrbi.

92. Djeca ne trebaju savršene roditelje, već roditelje koji će, unatoč međusobnim razlikama i životnim teškoćama, biti sposobni zajedno štititi njihovo djetinjstvo, pružiti im osjećaj sigurnosti i omogućiti im da odrastaju u uvjerenju da su voljena od oba roditelja. Upravo takvo okruženje predstavlja temelj njihova zdravog psihičkog razvoja, emocionalne stabilnosti, razvoja osjećaja vlastite vrijednosti te sposobnosti da jednog dana i sama izgrade zdrave, sigurne i ispunjene odnose s drugim ljudima

93. Zaključno, sud naglašava da prestanak zajednice života roditelja ne znači i prestanak njihove zajedničke odgovornosti za djecu. Roditelji će, neovisno o međusobnim nesuglasicama, trajno ostati povezani kroz svoju roditeljsku ulogu te su dužni surađivati u svim pitanjima važnima za život, zdravlje, odgoj i obrazovanje djece. Od njih se očekuje međusobno poštovanje, otvorena komunikacija i spremnost na postizanje dogovora uvijek imajući u vidu da potrebe djece moraju imati prednost pred njihovim osobnim osjećajima i međusobnim prijeporima.

94. Sud stoga upućuje roditelje da svojim ponašanjem kod djece razvijaju osjećaj sigurnosti, pripadnosti i bezuvjetne ljubavi prema oba roditelja te da se suzdrže od svakog postupanja koje bi moglo narušiti odnos djece s drugim roditeljem ili kod djece izazvati osjećaj krivnje, straha ili emocionalne podijeljenosti.

95. Djeci je potrebno omogućiti da slobodno vole oba roditelja i da odrastaju u uvjerenju da, unatoč razdvojenom životu njihovih roditelja, i dalje imaju obitelj koja zajednički brine o njihovoj dobrobiti jer iako djeca nisu odgovorna za narušene partnerske odnose svojih roditelja, upravo ona najčešće trpe posljedice dugotrajnih roditeljskih sukoba. Djeca izrazito snažno percipiraju emocionalnu atmosferu u kojoj odrastaju i čak i kada nisu izravno uključena u sukobe, osjećaju napetost, nesigurnost i emocionalnu nestabilnost koja proizlazi iz narušenih odnosa među roditeljima.

96. Dugotrajna izloženost roditeljskim sukobima može kod djece dovesti do razvoja osjećaja tjeskobe, nesigurnosti, straha od napuštanja, osjećaja krivnje, smanjenog samopoštovanja, poteškoća u iskazivanju emocija, problema u socijalnim odnosima te kasnijih teškoća u ostvarivanju zdravih emocionalnih veza.

97. Stoga se roditelji upućuju da nakon okončanja ovog postupka sve svoje napore usmjere na izgradnju zdravog roditeljskog odnosa jer upravo kvaliteta njihove buduće suradnje u najvećoj mjeri određuje emocionalnu stabilnost djece. Samo u okruženju obilježenom međusobnim poštovanjem, razumijevanjem i brigom za potrebe djece, maloljetna djeca mogu izrasti u emocionalno zdrave, odgovorne, sigurne i samostalne osobe, sposobne u budućnosti stvarati zdrave međuljudske odnose i pozitivno se uključiti u društvo.

98. Zajednička je odgovornost roditelja da djeci, unatoč životnim promjenama kroz koje obitelj prolazi, očuvaju bezbrižno djetinjstvo i pruže temelje za sretno, sigurno i zdravo odrastanje te su upravo roditelji odgovorni za stvaranje stabilnog, sigurnog i emocionalno podržavajućeg okruženja u kojem će djeca moći odrastati, razvijati zdrave odnose s oba roditelja i izrasti u emocionalno stabilne i sretne osobe.

99. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenjujući odredbu članka 366 stavka 1 ObZ-a te je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Gospiću 27. srpnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Sonja Vizjak, odvjetnica u Kostreni, Šojska 25 d

2. Ivan Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2

3. Centar za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica u Rijeci

Rijeka, Franje Čandeka 23b

4. Hrvatski zavod za socijalni rad